Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1540/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Sonji Meštrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, koji je zastupan po ĐJ, dipl. iur., zaposleniku tužitelja, protiv tuženice ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa privremeni zastupnik Luka Kuduz, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3363/2019-39 od 9. svibnja 2025., 8. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-3363/2019-39 od 9. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženice isplatu iznosa od 915,83 eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu (točka I. izreke), dok je odlukom o troškovima postupka naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, poredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1 Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

3.1. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

3.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje tužitelj, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 915,83 eura, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženice navodeći da je tužena kao opunomoćenik na računu korisnice mirovine PJ nepripadno podigla taj iznos, a nakon smrti korisnice mirovine PJ.

4.1. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, nakon što je, temeljem rezultata provedenog postupka i pravilnom ocjenom izvedenih dokaza kao to nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, smatrao da obavijest odjela ekonomsko-financijskih poslova od dana 9. studenog 2016. upućena odjelu pravnih i kadrovskih poslova tužitelja o nepripadno doznačenim mirovinskim primanjima, ne predstavlja dokaz da bi upravo tuženica, nakon smrti korisnice mirovine, s računa korisnice mirovine, podigla utuženi iznos koji tužitelj potražuje tužbom, jer iz navedene obavijesti samo proizlazi da je nepripadno isplaćena mirovina. Nadalje je taj sud smatrao da ni obavijest Privredne banke d.d. Zagreb od 4. listopada 2016., u kojoj obavještava tužitelja da je izvršila djelomičan povrat mirovine prema raspoloživom saldu na računu pokojne korisnice, te da je opunomoćenica po računu bila tuženica, nije dokaz da je tuženica podigla utuženi iznos.

4.2. Isto tako, prvostupanjski je sud smatrao da dopis tuženice od 4. travnja 2017. ne predstavlja priznanje osnovanost tužbenog zahtjeva jer je tim dopisom tuženica u komunikaciji s tužiteljem opisala svoju zdravstvenu i financijsku situaciju.

5. Na temelju citiranih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim smatrajući da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja, zbog čega nije posebno ni cijenio istaknuti prigovor zastare.

5.1. Pri tome, prvostupanjski sud je pobijanu presudu temeljio na odredbi članaka 221.a i 219. stavka 1. ZPP-a.

6. Žalbenim razlozima nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravne odredbe na utvrđene relevantne činjenice.

6.1. Naime, prvostupanjski sud je dao pravilnu i valjanu ocjenu gornji utvrđenja koja su u skladu sa sadržajem dokaza provedenih u postupku, na koju je onda pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Prema odredbi članka 7. stavka 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a), ako zakonom nije drugačije određeno.

7.1. Odredbom članka 8. ZPP-a propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, dok je odredbom članka 221.a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7.2. Tužitelj je u smislu navedene zakonske odredbe dužan dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe, a tuženik istinitost svojih navoda i prigovora.

8. Protivno žalbenim prigovorima tužitelja prvostupanjski sud je s pravom smatrao kako utvrđene okolnosti konkretnog slučaju ne opravdavaju dosuđenje traženog iznosa i to iz razloga što tužitelj, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, nije dokazao da bi tuženica podigla iznos od 915,83 eura s računa osiguranice tužitelja.

9. U smislu naprijed citiranih odredaba tužitelj je bio dužan konkretno i obrazloženo dokazati neosnovano raspolaganje novčanim iznosom svoje osiguranice a nakon njene smrti, a upravo navedene pravno odlučne činjenice tužitelj nije dokazao a niti one proizlaze iz priloženih isprava, kako to pogrešno u žalbi tužitelj ističe.

10. S tim u svezi, bez pravnog značenja je ukazivanje tužitelja u žalbi na njegovo shvaćanje da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da je upravo tuženica bila opunomoćenica po računu osiguranice tužitelja, kada je prvostupanjski sud dao ocjenu svih izvedenih dokaza dovodeći ih u međusobnu svezu sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

11. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa neosnovano tužitelj navodi da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio trošak ročišta od 15. travnja 2025. prema Tbt. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23.) jer iz stanja spisa proizlazi da se na tom ročištu, a kada je sud i zaključio raspravljanje, raspravljalo o predmetu spora.

12. Kako nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, dok žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja nije dopušten, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Split, 8. rujna 2025.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović