REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: K-28/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću toga suda sastavljenom od suca Ante Bačića, kao predsjedniku vijeća, te sudaca porotnika Ivice Klinca i Sandre Sršen, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FI, zbog kaznenog djela iz čl. 112. st. 1. u sv. čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO- 98/2020 od 14. rujna 2020., nakon provedene javne rasprave započete 11. ožujka 2025. i zaključene 24. lipnja 2025. u nazočnosti zastupnice optužbe Marijane Stipić, zamjenice županijskog državnog odvjetnika, branitelja okrivljenika Branimira Zorice, odvjetnika iz Zadra i okrivljenika osobno, dana 27. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08)

okrivljenik FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin FI i majke F rođ. M, rođen **.**.1992. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zaposlen, sa završenom srednjom obrtničkom školom, po zanimanju automehaničar, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, bez vojnog čina, bez odlikovanja, lošeg imovnog stanja, neosuđivan u kaznenim postupcima,

k r i v  j e

što je dana 1. svibnja 2020., oko 23,35 sati, u [adresa], ispred apartmana u prizemlju zgrade u kojoj je tada živio sa MI s kojom ima zajedničko dijete, nakon što je ispred navedenoga apartmana došao oštećeni UI ljut što mu MI ne odgovara na telefonske pozive i pokucao na vrata apartmana tražeći istu rekao mu da ne može razgovarati s MI i da ga sačeka da se obuče jer je bio u donjem rublju, pa kada je ponovo došao na vrata apartmana verbalno se sukobio sa oštećenikom II nakon čega je došlo do međusobnog naguravanja u kojem ga je oštećenik uhvatio rukom za vrat, što je kod njega izazvalo stanje snažnog afekta te je, u cilju da ga usmrti, zadao istom preklopnim nožem ukupne duljine 19,5 cm, a duljine oštrice 8 cm pet ubodnih rana u tijelo uslijed čega je oštećenik UI zadobio uz krvni podlijev na slijepoočnom dijelu glave i oguljotinu na vratu i tešku tjelesnu ozljedu u vidu dviju ubodnih rana na prednjoj strani prsnog koša u središnjoj liniji i nešto ulijevo duljine 2 cm i 0,5 cm, jednu ubodnu ranu na prednjoj desnoj strani prsnog koša uz desni rebreni luk ispod vrška prsne kosti duljine 0,5 cm i dvije ubodne rane na lijevoj strani leđa u projekciji donjih rebara svaka promjera 1 cm, dok je smrtna posljedica izbjegnuta samo stjecajem sretnih okolnosti,

dakle, što je sa namjerom da usmrti drugoga doveden bez svoje krivnje njegovim napadom u stanje jake razdraženosti i prepasti poduzeo radnju koja prostorno i vremenski prethodi ostvarenju bića kaznenog djela usmrćenja,

pa je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela - usmrćenje, opisano u čl. 112. st. 1., a kažnjivo po čl. 112. st. 1. u sv. čl. 34. KZ/11.

pa se na temelju čl. 112. st. 1. KZ/11 okrivljenik FI

osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

II. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljeniku FI u kaznu zatvora se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. svibnja 2020. do 2. lipnja 2020.

III. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 trajno se od okrivljenika FI oduzima preklopni nož izuzet na očevidu dana 2. svibnja 2020. (l.s. 179a).

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljeniku FI snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 150,00 € (stopedeseteura) te iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 3.167,81 € (tritisućestošezdesetsedameuraosamdesetjedancenti), odnosno sveukupno 3.317,81 € (tritisućetristosedamnaesteuraosamdesetjedancenti) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 14. rujna 2020. podnijelo optužnicu broj KO-DO-98/2020 od 14. rujna 2020. protiv okrivljenika FI tereteći je za učin kaznenog djela iz čl. 110. u sv. čl. 34. KZ/11. Optužnica je konačno izmijenjena podneskom od 11. lipnja 2025. i to tako da je među ostalim izmijenjena i pravna kvalifikacija djela tako da se u konačnici okrivljeniku stavljalo na teret kazneno djelo iz čl. 112. st. 1. u sv. čl. 34. KZ/11.

2. Okrivljenik FI se tijekom postupka izjasnio da se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid, pročitao i reproducirao zapisnik o očevidu od 2. svibnja 2020. (l.s. 3-4), zapisnik o očevidu od 2. svibnja 2020. s privitcima (l.s. 5-8), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01154508 od 2. svibnja 2020. (l.s. 9), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 2. svibnja 2020. (l.s. 10), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01281558 od 2. svibnja 2020. (l.s. 11), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 2. svibnja 2020. (l.s. 12), zapisnik o prisutnosti alkohola u organizmu od 2. svibnja 2020. (l.s. 13), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01154509 od 2. svibnja 2020. (l.s. 14), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 2. svibnja 2020. (l.s. 15), liječnička prijava od 1. svibnja 2020. (l.s. 16), medicinska dokumentacija za optuženika (l.s. 26-27), medicinska dokumentacija za oštećenika s fotografijama (l.s. 93-99), preslika komunikacije putem mobitela te fotografija (l.s. 104-105), fotografije (l.s. 105a), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe daktiloskopije i identifikacije od 29. svibnja 2020. (l.s. 120-123), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 29. svibnja 2020. (l.s. 125- 126), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 22. svibnja 2020. s privitkom (l.s. 128-131, 133-134), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 22. svibnja 2020. s privitkom (l.s. 135-138, 140-141), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera od 17. kolovoza 2020. s privitkom (liječničkom dokumentacijom i dopisom Opće bolnice Zadar), s dopisom od 3. srpnja 2020. (l.s. 154-164, 144), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 4. lipnja 2020. (l.s. 146-147), nož (l.s. 179a), dopis PP Novalja od 7. prosinca 2021. (l.s. 232-233), nalaz i mišljenje dr. Darka Labure od 12. siječnja 2022. (l.s. 235-245), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Lucijane Krstić od 11. travnja 2022. (l.s. 265-289), dopuna nalaza i mišljenja dr. Darka Labure od 29. srpnja 2022. (l.s. 291), dopuna nalaza i mišljenja dr. Darka Labure od 19. siječnja 2023. (l.s. 302-304), nalaz i mišljenje dr. Josipa Podobnika od 9. travnja 2025. (l.s. 332-334), izvadak iz prekršajne evidencije (l.s. 358-359) i izvadak iz kaznene evidencije (l.s. 360-361). Pročitani su iskazi svjedoka oštećenika UI od 22. svibnja 2020. (l.s. 86-91) i od 2. rujna 2021. (l.s. 217-218), svjedokinje SI od 15. svibnja 2020. (l.s. 81-84) i od 2. rujna 2021. (l.s. 218-219), svjedokinje Klavdije HI od 28. svibnja 2020. (l.s. 108) i od 29. lipnja 2021. (l.s. 207), svjedokinje LI od 16. studenog 2021. (l.s. 228-229), svjedoka ĆI od 30. studenog 2022. (l.s. 298), svjedoka TI od 23. ožujka 2023. (l.s. 311-312) te vještaka dr. Darka Labure od 10. veljače 2022. (l.s. 250-251) i od 23. ožujka 2023. (l.s. 311) i dr. Davora Mayera od 29. lipnja 2021. (l.s. 208-209). Uzeti su iskazi okrivljenika (l.s. 635, 29-32, 37a, 50-52).

4. U kronološki prvom iskazu okrivljenik FI je istakao da problemi s oštećenikom traju zadnjih godinu dana. Izjavio je da oštećenik prijeti njemu, MI i djetetu. Nadalje, iskazao je da je oštećenik tu večer MI zvao dva puta. Da mu se MI nije javila, ali da je odmah potom došao na vrata i kucao. Tada da je on (okrivljenik) izašao ispred ulaznih vrata. Da je od oštećenika tražio da MI pusti na miru. Oštećenik da je pokušao ući u stan, ali da mu to nije dozvolio. Da je oštećeniku rekao da sačeka vani da se obuće, jer daje bio u boksericama. Da je potom ušao u stan obući se, nakon toga da se vratio vani. Tada da je oštećenik počeo prijetiti da će ih svih troje pobiti, da će ovo, da će ono. U dva tri navrata da je oštećeniku rekao da se udalji, da hoće mir. Tada da je započelo natezanje. Da ga je oštećenik uhvatio za vrat, a potom da ga je i oborio na pod. Da ga je oštećenik počeo gušiti, a on da se pokušao tome oduprijeti. U panici, u borbi za život, da je uhvatio nožić, koji da se slučajno našao u džepu jakne i da je oštećenika ubo par puta. Nakon toga da je izašla MI, na što se oštećenik ustao i pobjegao. Da je pokušao ići za oštećenikom, jer da se uplašio i uspaničio, da zove hitnu, ali da oštećenika nije mogao stići. Potom da se vratio u stan i onda da je došla policija. Potom je objasnio da je MI majka njegovog djeteta. Da se uselila kod njega u stan prije dva mjeseca. Da je trebala ići za Njemačku, ali da zbog korone nije mogla pa da je ostala živjeti kod njega. Oštećenik da je njezin dečko s kojim je prekinula prije godinu dana.

5. U kronološki drugom iskazu okrivljenik FI je izjavio da problemi s oštećenikom traju više od godinu dana. Da oštećenik njemu, MI i djetetu zna prijetiti i da svako malo pravi cirkus. Da je to činio i kod MI u prijašnjem stanu, da je tako nastavio i kod njega u stanu. Tu večere da je oštećenik zvao MI dva puta i da mu se ona nije htjela javiti. Odmah potom da je oštećenik došao i kucao na njihova vrata. Da je on (okrivljenik) izašao vani. Tada da je oštećenik tražio MI. Da je oštećeniku rekao da ga boli briga gdje je MI, da mu je rekao da se makne i to je to. Da je oštećenik svejedno pokušao ući u stan, ali da mu nije dozvolio. Da je oštećenik sačekao da se obuće, jer da je pred stan izašao samo u boksericama. Kad se obukao, da je izašao vani. Tad da su započele prijetnje, da će biti ovo, da će biti ono. Tu da su se počeli... Oštećenik da ga je počeo hvatati za vrat, da ga je počeo gušiti. Da su se počeli gurati, da ga je oštećenik srušio na pod i počeo daviti. Da se odupirao oštećeniku. U tom trenu, u panici da je slučajno vidio da ima nožić u džepu. Taj nožić da mu inače služi za marendu na poslu. U panici da je uzeo taj nož i ubo oštećenika. Potom da je izašla MI. Oštećenik da se povukao s njega i pobjegao. Da je krenuo za oštećenikom, da ga zaustavi, da zove hitnu, jer da se uplašio. Međutim, da je oštećenik pobjegao i da ga nije mogao stići. Oštećenik da je bio daleko niz ulicu. Potom da se vratio u stan i tamo čekao policiju. Pojasnio je daje oštećenik Andrein bivši dečko. Da on (okrivljenik) ima s MI izvanbračno dijete. MI i oštećenik da su prekinuli prije godinu dana i da je od tada nikako ne pušta na miru. Da je MI trebala ići u Njemačku kod sestre raditi, ali zbog korone da nije mogla otići pa da je bila kod njega u tom stanu. On i MI imaju dijete, ali da nisu u vezi.

6. Na raspravi je okrivljenik FI prvo pojasnio svoj odnos s MI. Ranije su on i ona bili par. Da imaju zajedničko dijete. Nakon što su prekinuli vezu, da je ona e bila u vezi s II. Da je bila s njime u vezi oko godinu dana. Tad da su njih dvoje raskinuli i tad da je on počeo praviti njoj probleme. Da je oštećenik mislio da on (okrivljenik) ima nekakve veze s njihovim raskidom pa da je i njemu počeo raditi probleme. Ove večeri, kad se ovo dogodilo, da je MI živjela kod njega (okrivljenika). Razlog tome da je činjenica da je ona s djetetom htjela otići živjeti u [adresa]. Povodom toga da je otkazala svoj stan. Međutim, da je došlo do korone. Da nije imala kamo i da je zamolila njega da se privremeno smjesti kod njega dok ta situacija prođe. Tog dana da su on i MI s prijateljima roštiljali na terasi kod njega. To da je bilo preko dana, dok da se sam ovaj događaj desio navečer oko 22,30 ili 23,00 sata. Kad su neki od prijatelja otišli sa roštilja on (okrivljenik) i MI i ostatak društva da su otišli u susjedstvo kod drugih prijatelja. Da se nisu dugo tamo zadržali. On i MI da su se vratili u stan, njegov stan. MI da je išla staviti dijete spavati a on (okrivljenik) da je u tom trenutku krenuo spavati. Potom da je čuo kucanje na ulaznim vratima stana. Da je otišao otvoriti. Kad ih je otvorio, da je II stajao pred vratima. Da je bio vidno ljut. Da je tražio vidjeti MI. Da je rekao II da je otišla uspavati dijete. Oštećenik da je pokušao ući u stan u jednom trenutku. Da mu to nije dozvolio. Tu da su nešto počeli. Da je oštećeniku rekao da pričeka da se obuče jer da je na ulazna vrata izašao samo u boksericama. Da se vratio u stan, obukao gornji i donji dio trenirke i da se vratio na ulazna vrata. Kad je izašao da su opet počeli. Onda da je njemu oštećenik počeo prijetiti. Svašta da mu je izgovorio, da ga je vrijeđao. Da je oštećenik govorio da će ubiti njega i MI. Da je govorio da će njega (okrivljenika) napraviti invalidom. Da je nasrnuo na njega (okrivljenika). Prvo da ga je gurnuo, a onda da ga je počeo hvatati za vrat. Da su pali na tlo. Da ga je oštećenik gušio. U strahu da je napipao nožić. U tom strahu da ga je i ubo. Inače, da je obukao trenirku koju inače nosi na posao, a u toj trenirci inače da drži taj nožić. Zato da se on tamo našao. Tad da je izašla MI na terasu. Jer da se nešto prepala. Prepala se da će ga ugušiti. Da je vidjela da ga oštećenik guši. Da je počela galamiti. Da je tad II ustao i pobjegao. Da je krenuo za oštećenikom jer da je bio svjestan da ga je ubo. Da mu je htio pomoći. Ali kad je izašao na cestu, da je oštećenik već bio daleko ispred njega. Da se vratio u stan. U stanu da je već bila susjeda LI. Da je dijete plakalo. Da su svi bili u šoku. Kao i on. Za par minuta da je došla policija.

7. Mjesto i vrijeme inkriminiranog događaja nisu bili sporni. I okrivljenik FI, i oštećenik UI, potvrdili su da se inkriminirani događaj zbio na adresi iz činjeničnog opisa djela, neposredno ispred ulaznih vrata stana koji je koristio okrivljenik.

8. Okrivljeniku FI stavlja se na teret namjera usmrćenja oštećenika UI. Međutim, stavlja mu se na teret da je tu namjeru formirao u stanju, u koje nije doveden svojom krivnjom, jake razdražljivosti i prepasti u koje ga je doveo sam oštećenik. Nije sporno da okrivljenik nije usmrtio oštećenika. Shodno tome, stavlja mu se na teret pokušaj usmrćenja oštećenika.

9. Optužnim aktom okrivljenikova namjera usmrćenja oštećenika UI, preciznije pokušaj usmrćenja te osobe, opisano je za davanje ukupno pet ubodnih rana nožem u tijelo oštećenika. Okrivljeniku FI sam čin zadavanje pet ubodnih rana oštećeniku nije bio sporan.

10. Okrivljenik FI je osporio svoju krivnju. Iz njegovog iskaza slijedi da je on sam čin ubadanja oštećenika UI nožem poduzeo braneći se uslijed prepasti za vlastiti život.

11. Nije sporno da su stan okrivljenika u trenutku inkriminiranog događaja uz samog okrivljenika koristili i MI i njihovo zajedničko dijete niske kronološke dobi. Nije sporan bio ni pomalo kompliciran odnos spomenute MI s okrivljenikom i oštećenikom II. Naime, i jedan i drugi su ranije bili u emocionalnoj i intimnoj vezi s njom. Prvo okrivljenik, s kojim je tad i dobila dijete, te potom oštećenik, s kojim je prekinula neko vrijeme prije inkriminiranog događaja.

12. Okrivljenik FI i svjedokinja MI objašnjavaju da su ona i dijete inkriminiranog dana koristili stan okrivljenika u dogovoru s njim, a da nisu obnovili vezu. I jedno i drugo su pojašnjavali da se ustvari svjedokinja s djetetom namjeravala preseliti u Saveznu Republiku Njemačku radi posla, da je otkazala najam povodom toga svog stana, ali da zbog pandemije COVID-19 nije uspjela preseliti u Saveznu Republiku Njemačku te da joj je okrivljenik na ovaj način osigurao privremeni smještaj. Iako oštećenik UI nije izrijekom potvrdio ove navode sud nema nikakvog razloga ne povjerovati u njih. Vrijeme inkriminacije ide tom u prilog. Tome ide u prilog i činjenica da ne postoji stvaran dokaz da su okrivljenik i MI u vezi nakon inkriminiranog događaja. Međutim, nema nikakve dvojbe da su okrivljenik i MI u puno boljem odnosu nego što su to spomenuta svjedokinja i oštećenik. Radi se, kad se govori o okrivljeniku i MI, u najmanju ruku o osobama u prijateljskom odnosu, k tome povezanim zajedničkim djetetom. Prisniji odnos te dvije osobe, kad se dovede u vezu s činjenicom da MI i oštećenik UI, kako to slijedi iz sadržaja njihovih iskaza, nisu u dobrim odnosima, navodi sud na poseban oprez pri procjeni iskaza svjedokinje MI. Spomenute okolnosti ne moraju, ali mogu rezultirati određenom pristranošću te svjedokinje.

13. S obzirom na kompliciranost odnosa između ove tri osobe, sud je bio dužan obratit posebnu pozornost na nekoliko činjenica. Prije svega, na vrijeme inkriminiranog događaja. Naime, inkriminirani događaj zbio se u 23,35 sati, u vrijeme kada nije uobičajeno ni primiti posjete, ni dolaziti u posjetu. Povod inkriminiranog događaja nije zanemariv. Što je koju od ovih osoba inkriminirane prigode, ali i kasnije, ponukalo na djelovanje uvelike može rasvijetliti bitne činjenice u ovom postupku. Po ocjeni ovog suda ni kronologija tijeka inkriminiranog događaja nije zanemariva. I ona ima svoj utjecaj na zaključke o namjeri postupanja sudionika tog događaja.

14. Nije sporno, kao što je ranije izneseno, da je okrivljenik FI oštećenika UI inkriminirane prigode ubo nožem. Nije sporno ni o kom nožu se radi. Taj nož prileži spisu (l.s. 179a). Sud je izvršio uvid u taj nož. Doista se radi o preklopnom nožu ukupne duljine (drške i oštrice) oko 19,5 cm. Od toga je sama oštrica duljine oko 8 cm. Već vizualno razvidno je da se radi o opasnoj stvari. Radi se o nožu koji već izgledom ukazuje na napadačko oružje. Naime, noževi mogu biti različiti, različitog oblika, naoštrenosti ili nazubljenosti. Ovaj nož vizualno izgleda oštar, ali posebno upada u oko njegov vrh. Vrh je nezaobljen, nego zašiljen. Vizualno izgleda kao primarno namijenjen za ubadanje, a ne za rezanje, što bi bila nekakva normalna namjena noža. Posjedovanje takvog noža doista može ukazivati na napadačke namjere posjednika. Međutim, može isto tako i služiti u obrambenoj namjeri. Okrivljenik iskazuje da ga je koristio inače u svrhu rezanja hrane. Dakako da ovaj nož može biti korišten u svrhu rezanja hrane. Međutim, u tu svrhu mogu biti korišteni i sve druge vrste noževa, posebice onih koji svojom vizurom ne izgledaju napadački kao što izgleda ovaj. Napadački izgled ovog noža ne znači sam po sebi puno. Međutim, može biti indikativan u pogledu osobe koja ga je imala u posjedu.

15. Zanimljiva je okrivljenikova uporaba termina „nožić“ kad govori o predmetnom nožu. Ovaj sud svakako ne bi o ovom nožu govorio u umanjenici. To ne opravdava ni njegova ukupna duljina, ni duljina njegove oštrice. Pogotovo ne njegova zašiljenost na vrhu. Dakako da okrivljenik ovim izrazom pokušava što je moguće više umanjiti značaj svog postupanja. Dakako da se okrivljenik FI imao pravo braniti ako je njegov život inkriminirane prigode bio ugrožen. Ako mu je život bio ugrožen onda duljina noža uopće ne bi bila bitna. U takvoj varijanti čovjek se može braniti s onim što mu dođe pod ruku. Ono na što sud mora obratiti pažnju, čak i prije nego što se upusti u procjenjivanje dinamike tijeka događaja unutar inkriminiranog događaja, jest kako se taj nož inkriminirane prigode, u kasnim satima, našao u rukama okrivljenika. Oštećenik o tome dakako ne govori. On je nož samo vidio i osjetio. Okrivljenik objašnjava da se radi o nožu kojeg koristi na poslu za rezanje hrane, pa se eto našao u džepu odjevnog predmeta koji je te prigode navukao. Većim dijelom to potvrđuje i svjedokinja MI. Sud nema nikakav dokaz koji bi dovodio u pitanje istinitost ovih navoda. Međutim, bez obzira na to i iz ovih navoda sud zaključuje da je okrivljenik osoba koja praktički stalno uz sebe ima ovaj nož. Po vlastitim riječima ima ga u džepu na poslu, a slijed događaja prilikom inkriminiranog događaja, ali i prije njega inkriminiranog dana, kada je s prijateljima bio na roštiljanju, nedvojbeno potvrđuje da ga ima u sebe i izvan posla. Još uvijek ne ulazeći u to što se stvarno dogodilo između okrivljenika i oštećenika, neovisno o tome je li ga okrivljenik inicijalno namjeravao upotrijebiti ili ne, činjenica da je okrivljenik osoba koja stalno u sebe ima nož napadačkog izgleda samo govori o njemu kao osobi.

16. Okrivljenik FI iskaz je davao u tri navrata. Međutim, u sva tri navrata iskoristio je zakonsko pravo i nije želio odgovarati na pitanja. On ima pravo na to, sud mu to pravo ne može uskratiti, međutim, to ima za posljedicu činjenicu da ga sud o pojedinim detaljima, u svrhu njihovog raščišćavanja, nije ni mogao dodatno propitivati. Ovo se ističe zato što sud ocjenjuje njegove iskaze ipak pomalo općenitim. Okrivljenik je doista iznio svoju varijantu događaja, u tri navrata, međutim bez većeg upuštanja u pojedinosti. Okrivljenikov iskaz u svojoj ukupnosti, dakle kad se uzmu u obzir sva tri njegova iskaza, doista jest prilično konzistentan i neproturječan. Okrivljenik ne iznosi neke tvrdnje koje bi onda u sljedećem iskazu demantirao. Štoviše, svojih činjeničnih tvrdnji uglavnom se i kontinuirano držao. Međutim, za primijetiti je da se iz nekog razloga nije želio upustiti u opisivanje određenih pojedinosti kao što su, što su on i oštećenik UI razgovarali, kako je izgledao njihov fizički kontakt inkriminirane prigode i sl. Ne iznošenje pojedinih detalja, pa čak i izbjegavanje iznošenje pojedinih detalja, samo po sebi ne znači da okrivljenik nije iskren ili da nešto taji. Moguće je i da doista nešto izbjegava iskazati, ali je i moguće i da se nečega ne sjeća. Njegov odabir da ga se o tome ne propituje ima za posljedicu da se ti pojedini detalji, koji mu možda ne idu, ali i koji mu možda idu u prilog, ne mogu saznati od njega.

17. Kronologiju inkriminiranog događaja okrivljenik FI započinje neuspjelim pozivima oštećenika UI upućenima svjedokinji MI. Po okrivljeniku, kako se svjedokinja nije javljala na pozive oštećenika, oštećenik se odmah uputio na vrata stana koji su koristili. Spisu prileži zapisnik o očevidu od 2. svibnja 2020. s privitcima (l.s. 5-8). Radi se o očevidu mobitela svjedokinje MI. Nitko nije osporio zakonitost ovog očevida, a u spisu ne postoji ništa što bi samo po sebi dovelo u pitanje tu zakonitost. U se primarno fokusirao na kontakt naziva „ II“. Nema dvojbe da se radi o kontaktu oštećenika. Naziv je i više nego jasan u smislu na koga se odnosi. Iz rezultata ovog očevida nema nikakve dvojbe da je oštećenik zvao svjedokinju MI inkriminiranog dana (1. svibnja 2020.) u 23,26 sati i 23,27 sati. Doista se na fotografiji mobitela ove svjedokinje ne vidi datum ovih poziva. Međutim, vidi se da su upućeni „jučer“. S obzirom na to da je očevid obavljen 2. svibnja 2020. u 14,30 sati jasno je da se „jučer“ odnosi na inkriminirani dan. Ne samo da nije osporena zakonitost očevida, nego tijekom postupka nije bila osporavana ni autentičnost, odnosno vjerodostojnost onoga što je fotografirano prilikom očevida. Baš ništa ne navodi na sumnju da fotografije koje se nalaze u privitku zapisnika o očevidu ne prikazuju ono što je bilo u mobitelu ove svjedokinje. S obzirom na to doista nema dvojbe da je okrivljenik bio iskren kada je iskazao da je oštećenik prvo u dva navrata nazvao svjedokinju MI, a onda kad mu se ona nije javila došao na vrata stana kojeg su njih dvoje koristili. Okrivljeniku se stavlja na teret da je djelo počinio oko 23,35 sati istog dana, dakle, svega desetak minuta po spomenutim pozivima.

18. Na ovom mjestu se valja posebno osvrnuti na vrijeme kako samog inkriminiranog događaja, tako i ovih poziva. Nije moguće poreći da postoje ljudi kojima nije problem nazivati druge ljude u to doba, odlaziti u posjete drugim ljudima u to doba. Međutim, bez obzira na to, tako nešto je ipak krajnje neuobičajeno. Radi se o nekoliko desetaka minuta prije ponoći, dakle, u vremenu kada se uobičajeno očekuje da ljudi idu spavati, bez obzira na to što je taj dan bio praznik, bez obzira na to što je sutra subota. Odlazak oštećenika UI na vrata stana koji su u tom trenutku koristili okrivljenik FI i svjedokinja MI, pozivi koje je on uputio nekoliko minuta prije, stoga već sam po sebi ukazuje da se nije radilo o nekakvom mirnom posjetu. Okrivljenik u svom iskazu napominje da je oštećenik bio ljut. Vrijeme njegovog posjeta, pozivi koje je uputio svjedokinji, idu u prilog tome.

19. Činjenici da oštećenik UI u inkriminirano vrijeme nije došao na ulazna vrata stana okrivljenika FI samo mirno pričati, kao što iskazuje, ide u prilog i dopis PP Novalja od 7. prosinca 2021. (l.s. 232-233). Naime, iz ovog dokaza nedvojbeno slijedi da je okrivljenika unatrag oko godinu dana prije inkriminiranog događaja u tri navrata svjedokinja MI prijavljivala policiji zbog činjenja prekršaja ili kaznenih djela (20. ožujka 2019., 11. rujna 2019. i 19. prosinca 2019.). Ovo ujedno ide u prilog dijelu iskaza okrivljenika, ali i svjedokinje MI, o tome kako se oštećenik ranije nije nimalo primjereno odnosio prema toj svjedokinji.

20. Okrivljeniku FI stavlja se na teret da je predmetno kazneno djelo počinio izazvan napadom oštećenika UI. Prethodno izloženo doista ukazuje da je ponašanje oštećenika u velikoj mjeri utjecalo na radnje okrivljenika inkriminirane prigode. Pozivi oštećenika svjedokinji MI, njeno nejavljanje na te pozive, pa odmah dolazak oštećenika pred stan u kojem je boravila, nedvojbeno navode na zaključak da je bio ljut i da je u stanju ljutnje došao kod ulazna vrata okrivljenikovog stana. I ranije se slično ponašao, to potvrđuje prethodno spomenuti dopis PP Novalje od 7. prosinca 2021. Inkriminirane prigode imao je i neposredni povod. Naime, sam oštećenik u spis je dostavio presliku jedne od fotografija među fotografijama (l.s. 104-105). Ova preslika sadrži komunikaciju unutar aplikacije WhatsApp između oštećenika i kontakta pod nazivom „ MI“. Nema nikakve dvojbe da bi se radilo o svjedokinji MI. Sadržaj poruke od 10,22 sati nekog dana prije 1. svibnja 2020. je toliko pun vrijeđanja da se uklapa u ono što su okrivljenik i svjedokinja MI iskazivali da je činio njoj. Ujedno i potvrđuje da bi on zaista bio osoba koja je primila od te svjedokinje poruku 1. svibnja 2020. u 22,00 sata. Radi se o poveznici na video pjesme objavljene na YouTube kanalu pjevačice RI. Pjesma je naziva „Boliš i ne prolaziš“. S obzirom na kompliciranost odnosa ovo troje sudionika potpuno je životno da bi prijem ove pjesme izazvao ljutnju kod oštećenika, nedvojbeno i ranije sklonog ponašanju s elementima nasilja prema svjedokinji MI. Potpuno je irelevantno je li ova svjedokinja to oštećeniku poslala u svrhu provokacije ili nečeg drugog, činjenica jest da se događaji koji su uslijedili potom uklapaju u reakciju isprovocirane osobe. Istina, svjedokinja iskazuje da ona tu poruku nije poslala, međutim, nije joj moguće povjerovati u tom dijelu, jer ne daje nikakvu logičnu argumentaciju kako se onda ova poruka našla na oštećenikovom mobitelu. Kao što je već navedeno s iskazima svih ovih troje sudionika treba biti naročito oprezan, jer potencijalno, uslijed svojih kompliciranih odnosa, pokušavaju prikriti neke svoje potencijalno neprilične postupke.

21. Prije nego što sud nastavi analizirati što se točno događalo u inkriminirano vrijeme ispred ulaznih vrata stana koji je koristio okrivljenik, odnosno kronologiju tog događanja, kroz personalne dokaze, na ovom mjestu valja spomenuti zapisnik o očevidu od 2. svibnja 2020. (l.s. 3-4). Kao što je navedeno mjesto inkriminiranog događaja nije bilo sporno. O njemu su suglasno iskazivali i okrivljenik FI, i oštećenik UI, i svjedokinja MI. Ovaj zapisnik o očevidu to sam dodatno potvrđuje. Očevid na mjestu događaja obavljen je nešto više od sat vremena nakon inkriminiranog događaja. Očevid je vršen upravo ispred ulaznih vrata u stan koji je koristio okrivljenik. Zatečeno je više tragova, tragova koji su i više nego jasni da se inkriminacija desila upravo tamo. Ispred ulaznih vrata u stan koji je koristio okrivljenik zatečeni su tragovi brisotina crvene boje nalik na krv (tragovi broj 2 i 3). Zatečen je i preklopni nož, koji je evidentno izuzet, a koji je sud u prethodnom dijelu obrazloženja opisivao i analizirao (trag broj 6). Nadalje, zatečena je PVC posuda s cvijetom oko koje se nalazila prosuta zemlja (trag broj 5). Na koncu, zatečen je predmet (drveni križić s pripadajućom pokidanom vezicom). Ovaj predmet nalazio se na podu (trag broj 1). On, baš kao i spomenuti tragovi zemlje iz posude za cvijet, i bez spominjanja tragova krvi i noža, jasno upućuju da se na tom mjestu odvijao nekakav metež.

22. Na ovom mjestu valja spomenuti i trag broj 4. Radi se o sjekiri. Ta sjekira je zatečena naslonjena na zid u blizini ulaznih vrata u stan kojim se koristio okrivljenik FI. Okrivljeniku se ne stavlja na teret da je oštećeniku UI zadao ozljede, a samim time i da ga je pokušao usmrtiti, tom sjekirom. Međutim, ona se tijekom postupka spominje kao predmet koji je okrivljenik imao u ruci po ubadanju oštećenika nožem, pa se na ovom mjestu mora istaći da je ona zaista zatečena po inkriminiranom događaju na samom mjestu događaja. To ne znači da je ona zaista uporabljena, međutim, u tom pogledu bit će nužno ovaj dokaz dovoditi u vezu s pojedinim iskazima. Ono što treba još dodati jest da je očevidom na oštrici te sjekire zatečen trag crvene boje nalik na krv. Kao što je navedeno, okrivljeniku se ne stavlja na teret da je oštećeniku zadao bilo kakav udarac, pogotovo ne ozljedu, tom sjekirom, ali se evidentno trag koji bi mogao biti krv zatekao na njoj. To svakako znači da je ta sjekira morala biti u neposrednoj blizini onoga što se događalo. U blizini okrivljenika i oštećenika.

23. Tijekom postupka obavljeno je ukupno pet vještačenja (i DKT pretraga) od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“. Spisu tako prileže nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe daktiloskopije i identifikacije od 29. svibnja 2020. (l.s. 120-123), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 29. svibnja 2020. (l.s. 125-126), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 22. svibnja 2020. s privitkom (l.s. 128-131, 133-134), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 22. svibnja 2020. s privitkom (l.s. 135-138, 140-141) i nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ AI“, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja od 4. lipnja 2020. (l.s. 146-147). Nije bilo primjedbi od strane stranaka, i oštećenika, na ove dokaze. Ni sud analizom tih dokaza nije u njima našao nekih nejasnoća, nelogičnosti ili proturječnosti. Iz tih razloga sud je sva ta vještačenja (i pretrage) prihvatio u cijelosti.

24. Dokazi iz točke 23. obrazloženja ove presude predstavljaju DKT pretragu ili, što prednjači, toksikološka vještačenja usmjerena na utvrđivanje prisutnosti alkohola ili droga u organizmu okrivljenika FI i oštećenika UI u inkriminirano vrijeme. Na temelju provedenih toksikoloških vještačenja sud je utvrdio da ni okrivljenik, ni oštećenik, nisu bili pod utjecajem droga tijekom inkriminiranog događaja. Također, na temelju toksikološkog vještačenja sud je utvrdio da oštećenik u inkriminirano vrijeme nije bio pod utjecajem alkohola. S druge strane, uzorci krvi i urina okrivljenika uzeti su s prevelikim vremenskim razmakom između događaja i njihovog uzimanja. Stoga se toksikološko vještačenja okrivljenika u tom pogledu ne može uzeti kao nešto kategorično. Štoviše, iz samog nalaza i mišljenja (l.s. 130) razvidno je da bi se u ovakvoj situaciji moglo zaključiti o ovoj činjenici na temelju rezultata alkotestiranja Drager uređajem i izjave samog okrivljenika. Nije sporno da je spomenutim uređajem okrivljenik alkotestiran 2. svibnja 2020. u 1,15 sati. Dakle, alkotestiran je nešto više od sat vremena nakon događaja. Iz zapisnika o prisutnosti alkohola u organizmu od 2. svibnja 2020. (l.s. 13) nedvojbeno slijedi da mu je tada izmjerena koncentracija od 0,99 g/kg alkohola u organizmu. Sam okrivljenik je te prigode policijskom službeniku na taj zapisnik izjavio da je popio nekoliko piva. Toksikološko vještačenje koncentracije alkohola u organizmu okrivljenika uzelo je u obzir ovu izjavu i ove rezultate. Sud je na temelju stručnog mišljenja iz ovog toksikološkog vještačenja zaključio da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio pripit s koncentracijom alkohola u organizmu višom od 1,00 g/kg. Da ne bilo zabune, alkotestiranje je provedeno preko sat vremena od inkriminiranog događaja, pa je i općenito logično da je koncentracija alkohola organizmu okrivljenika u trenutku mjerenja bila nešto niža.

25. Kad se rezultati iznesenoga dovedu u vezu sa samim događajem dade se nedvojbeno zaključiti da je oštećenik UI u trenutku pozivanja svjedokinje MI i u trenutku dolaska pred ulazna vrata stana kojim se koristio okrivljenik FI bio potpuno trijezan. S druge strane, u trenutku kada je oštećenik došao na njegova ulazna vrata, okrivljenik je bio pripit. Niti jedan od njih nije bio pod utjecajem bilo koje droge. U tim njihovim stanjima započeo je inkriminirani događaj.

26. Kao što je navedeno, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ bavio se i analizom DKT tragova. Vršio je to na dva predmeta koja su nedvojbeno očevidom zatečena na mjestu događaja. Radi se o nožu (l.s. 179a) i sjekiri, koja je na očevidu označena kao trag broj 4. Analizom nalaza i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ AI“, Službe daktiloskopije i identifikacije od 29. svibnja 2020. (l.s. 120-123), sud je utvrdio da na predmetnom nožu nisu pronađeni sporni tragovi papilarnih linija. Međutim, činjenica da je baš taj nož upotrijebljen u predmetu inkriminacije nije bila sporna, pa izostanak poveznice okrivljenika s ovim nožem preko papilarnih linija i nije toliko važan. S druge strane, sud je analizom ovog nalaza i mišljenja utvrdio da je na donjem dijelu drške predmetne sjekire uočen trag papilarnih linija. Položaj gdje je uočen taj trag na dršci, činjenica da taj trag ujedno nalikuje na krv, navodi na zaključak da je nedvojbeno netko okrvavljen u jednom trenutku držao tu sjekiru u ruci. Nije vršena analiza čija je to krv. Štoviše, sud je utvrdio da se na temelju ovog vještačenja nije uspjelo otkriti, zbog nepodobnosti tog traga u svrhu DKT identifikacije, ni čiji je to trag papilarnih linija. Međutim, bez obzira na to što tragovi papilarnih linija nisu bili uporabljivi u svrhu DKT identifikacije, ipak se nedvojbeno radilo o njima. S obzirom na to da su one ostale jasno je da je netko sjekiru, bilo sam okrvavljen, svojom ili tuđom krvlju, bilo nju već okrvavljenu u ovom događaju, uzeo u ruke. Ovo se mora napomenuti s obzirom na dio iskaza oštećenika UI o tome da ga je okrivljenik FI pri kraju inkriminiranog događaja progonio sa sjekirom u ruci.

27. Neposredni očevidci inkriminiranog događaja su ustvari primarno njegovi sudionici – okrivljenik FI i oštećenik UI. Nema nikakve dvojbe da je u stanu kojim se koristio okrivljenik u inkriminirano vrijeme boravila i svjedokinja MI, kao i njihovo zajedničko dijete niske kronološke dobi. Događaj se zbio ispred ulaznih vrata u taj stan. Shodno tome, bilo je nužno utvrditi i je li uopće, a ako jest u kom trenutku, svjedokinja MI mogla uočiti što se događa ispred ulaznih vrata. Već je napomenuto da ove tri osobe imaju vrlo kompliciran međusobni odnos, prožet posljedicama ranije prekinutih veza, te da to može ozbiljnije utjecati na njih u smislu nastojanja da svojim iskazom u tom trenutku blisku osobu pokušaju dovesti u bolji položaj, odnosno u tom trenutku osobu s kojom su u lošijem odnosu prikažu u lošijem svijetlu. S obzirom na to sud je analizirao njihove iskaze tako da ih je dovodio u vezu po pojedinim dijelovima događaja.

28. Iz prethodnog dijela obrazloženja razvidno je da je okrivljenik FI ugrubo prezentirao početak predmetnog događaja kao posljedicu neodgovaranja svjedokinje MI na pozive oštećenika UI. Posljedica toga, po okrivljeniku, bio je ljutiti dolazak oštećenika pred ulazna vrata stana kojim se koristio. Što je već navedeno, ovo odgovara dokazima u spisu. Vrijeme pozivanja, vrijeme dolaska, ranija svjedokinjina prijavljivanja oštećenika zbog nasilja, doista potvrđuju da oštećenik te prigode nije došao na nekakav miran razgovor. Sam oštećenik iskazuje da je on zvao svjedokinju kako bi mu ona vratila novac koji joj je, kako je ustvrdio, ranije pozajmio. U prvom iskazu je inzistirao da je htio isključivo raščistiti njihove financijske odnose. Na raspravi je ipak spomenuo uz financijske odnose i famoznu pjesmu RI kao razlog njegovog dolaska. Ovim tvrdnjama oštećenika sud ne može povjerovati. Nesporno loši odnosi između njega i svjedokinje, vrijeme kad ju je odlučio zvati (već lagano duboka večer), njeno neodazivanje na pozive, dolazak, i to nesporno nepozvan, pred vrata stana u kojem se ona nalazila par minuta po pozivima, pa i pjesma RI, koja može biti provokacija, ali i daljnje davanje nekakvih dvosmislenih signala, nedvojbeno ukazuju na ljutnju, pa i bijes, kod oštećenika. Osoba koja je potencijalno isprovocirana od osobe s kojom nije više u dobrim odnosima, kojoj se ta druga osoba ne javlja, koja reagira odmah nakon što nije dobila što želi, i to praktički u ponoć, naprosto ne dolazi na nekakav mirni razgovor. S druge strane, ni iskazivanje svjedokinje MI onome što je prethodilo oštećenikovom dolasku na mjesto događaja ne odaje iskrenošću. Naime, ona negira da bi poslala oštećeniku poveznicu na famoznu pjesmu. Međutim, nema nikakve dvojbe da je ta poveznica poslana s njenog broja mobitela. Baš nitko nije imao razlog uporabiti njezin mobitel da bi baš tu pjesmu, baš tog sadržaja, poslao oštećeniku. I okrivljenik i svjedokinja spominju da su tog dana ranije roštiljali s prijateljima. Svjedokinja spominje i da se slušala ta pjesma. Međutim, da bi sad netko treći, sasvim slučajno baš tu pjesmu, takvog naslova, baš oštećeniku, greškom poslao ovom sudu ne djeluje uvjerljivo.

29. Analiza razloga zašto je oštećenik UI inkriminirane prigode došao na mjesto događaja je vrlo ilustrativna. Iz prethodno izloženog sud nedvojbeno zaključuje da je oštećenik na mjesto događaja došao ljut. Pritom nije važno je li bio neposredno isprovociran ili ne. On je tamo došao s dozom agresije. Ono što je ilustrativno jest način kako je ovo troje sudionika o tome iskazivalo. Svatko od njih troje već u tom segmentu pokušao je sebe prikazati kao mirnu osobu, kao nekoga tko nije značajnije doprinio onom što se kasnije događalo. Oni su dakle već u tom pogledu bili osjetno neiskreni. Ovakav pristup ovih svjedoka otežava utvrđivanje činjenica, međutim to utvrđivanje je ipak moguće kroz dovođenje u vezu njihovih iskaza i povezivanje s drugim dokazima.

30. Sam događaj okrivljenik FI podijelio je u dva dijela. Prvi dio u kojem je izašao pred ulazna vrata izvan stana nakon dolaska oštećenika UI u boksericama i na drugi dio kad se vratio na isto mjesto pred ulazna vrata nakon što se obukao. Ovakvu podjelu događaja potvrdio je i oštećenik. Dakle, nema nikakve dvojbe da se inkriminirani događaj odvio tako.

31. U svoja prva dva iskaza okrivljenik FI ne spominje da se išta značajnije dogodilo u prvom dijelu inkriminiranog događaja. U onom dijelu u kojem je on pred ulazom od stana bio obučen samo u bokserice. Sve što se tada događalo po njemu jest da je oštećenik UI tražio da ga se pusti u stan i da ga on nije pustio. Na raspravi je potvrdio ovo, ali i dodao „Tu smo nešto počeli.“ Sud nije mogao okrivljenika, jer nije želio odgovarati na pitanja, detaljnije propitivati o tome što je mislio s ovom rečenicom. Međutim, sadržaj ove rečenice, kontekst u kom je iznesen, ukazuje da je već tad došlo do određenog fizičkog duela između njih dvojice. Treba obratiti pažnju da je okrivljenik konzistentno iskazivao da je oštećenik pokušavao ući u stan, dakle koristio jasnu fizičku aktivnost u tom pogledu, i da je on njega u tome spriječio, što opet podrazumijeva jasnu fizičku aktivnost. Dakle, već okrivljenikovo iskazivanje ukazuje da se nešto fizički između njih dvojice počelo događati vrlo brzo po oštećenikovom dolasku. Oštećenik ovaj prvi dio inkriminiranog događaja prikazuje relativno mirno – kao razgovor u kojem on traži ulazak u stan rad razgovora sa svjedokinjom MI. Ni jedan, ni drugi, ne daju bilo kakvu naznaku da je ovaj dio događaja mogla vidjeti i pratila svjedokinja MI. Ta svjedokinja nije iskazala da bi vidjela što se dešavalo u ovom prvom događaju. Međutim, iskazala je da je čula, u odnosu na taj dio događaja, da oštećenik vrijeđa i prijeti okrivljeniku. Ovo je pomalo drugačije od onoga što je iskazao i sam okrivljenik. Naime, on u sva tri svoja iskaza spominje da mu je oštećenik prijetio, međutim tek nakon što se obučen vratio na mjesto događaja. Iako je ovo pomalo proturječno sud ne zaključuje da je svjedokinja u potpunosti neiskrena kada iskazuje o ovom dijelu događaja. Naime, sam okrivljenik iskazuje da su on i oštećenik započeli s određenim fizičkim duelom odmah. Oštećenik to negira, međutim, sud nema dvojbe da je došao ljut namjesto događaja i ono što iskazuje okrivljenik se uklapa u to njegovo stanje. Životno je da fizičko razračunavanje

– u ovom trenutku je ono očito bilo mlako, jer nije imalo posljedice, pa se može zaključiti da se radilo o naguravanju – prati i ono verbalno. Svjedokinja je vrlo vjerojatno čula to verbalno razračunavanje. Ono se uglavnom svodi na vrijeđanje pa sud zaključuje da se radilo o tome. Istina, svjedokinja je spominjala i prijetnje, međutim zbog šokantnosti događaja, vrlo vjerojatno je pomiješala kronologiju o tome, jer je okrivljenik konzistentan da su oštećenikove riječi prijetnje ipak došle naknadno. Međutim, kad je verbalno razračunavanje eskaliralo nije ni toliko bitno. Ono što je sudu za sada bitno jest da nema nikakve dvojbe da u tom dijelu događaja nije bilo ozbiljnijeg nasilja između okrivljenika i oštećenika.

32. Okrivljenik FI brani se da je postupao u nužnoj obrani. Brani se da je branio goli život od brutalnog nasrtaja oštećenika UI na njega, nasrtaja koji uključuje hvatanje za vrat, obaranje na pod i gušenje. Nema nikakve dvojbe da je oštećenik nešto fizički jači od okrivljenika. Napad hvatanjem za vrat i gušenjem fizički jače osobe doista bi zahtijevao obrambenu reakciju, pogotovo ako bi napadač bila osoba u stanju visokog stupnja ljutnje. Međutim, iako sud nema nikakve dvojbe da je oštećenik inkriminirane prigode na mjesto događaja došao ljut, isto tako nema nikakve dvojbe da nije na mjesto događaja došao u takvom stanju ljutnje da nije mogao kontrolirati svoje ponašanje. Bio je ljut, ali prethodno izloženo ukazuje da je mirno dopustio okrivljeniku da se vrati u stan obuči se. To nisu karakteristike osobe koja je došla s ciljem da nekom napadne život i tijelo, da nekog uguši. Tijek događaja u ovoj prvoj fazi ustvari otkriva da je ljutnja oštećenika bila usmjerena na svjedokinju MI, da je on došao s ciljem započinjanja svađe s njom. Već iz iskaza okrivljenika slijedi da njihovo koškanje je uslijedilo kada oštećenika nije pustio k njom. Tu njih dvojica, kako se sam okrivljenik izjasnio, nešto započinju. Kolokvijalno rečeno, oni tu započinju nadmetanje oko djevojke. Ovaj prvi dio događaja u kom se međusobno vrijeđaju i naguravaju ukazuje da događaj nije započeo kao napad oštećenika na okrivljenika, ni okrivljenika na oštećenika, nego ukazuje na njihovu međusobnu spremnost i obostranu volju za fizičkim obračunom.

33. Druga faza inkriminiranog događaja započela je ponovno izlaskom okrivljenika FI ispred stana. Okrivljenik je u oba svoja iskaza prije optuženja ustvrdio da mu je oštećenik UI odmah po njegovom povratku odmah počeo prijetiti. Slično je iskazao i na raspravi, s time što je tada ipak donekle ukazao da je i sam sudjelovao u početku nastavka njihovog sukobljavanja. Naime, doslovno je izjavio: „Kad sam izašao opet smo počeli. Onda je on meni počeo prijetiti.“ Dakle, koristio je množinu u prvoj rečenici, evidentno za nastavak sukoba. A onda oštećenikove prijetnje kao početak kulminacije. Svjedokinja MI, koja taj dio evidentno još uvijek nije vidjela, je iskazala da je čula oštećenika kako viče na okrivljenika. To se uklapa u ono što je okrivljenik iskazao. Potpuno suprotno iskazuje oštećenik. On iznosi varijantu da je okrivljenik odmah po izlasku ispred stana njega uhvatio jednom rukom za vrat i istovremeno ga nožem, kojeg je držao u drugoj ruci, ubo u prednju stranu tijela („...po sredini donjeg dijela prsiju...“). Nema nikakve dvojbe da je oštećenik inkriminirane prigode uboden nožem, to ne spori nitko, međutim, kako je do toga došlo jest sporno. Kao što prethodno izložena kronologija inkriminiranog događaja kroz prvu fazu ne ukazuje na oštećenika kao osobu koja je na mjesto događaja došla s namjerom napada, tako gotovo ništa ne ukazuje na okrivljenika kao napadača na početku druge faze inkriminiranog događaja. Ni jedan, ni drugi, pa ni svjedokinja MI, ne prikazuju prvu fazu događaja toliko dramatičnom da bi ona bila razlog da okrivljenik ode u stan, obuče se, uzme nož i napadne oštećenika. Nitko, pa ni oštećenik, ne iskazuju da bi u toj fazi postupka bilo išta rečeno ili napravljeno što bi izazvalo iznenadnu i brutalnu reakciju okrivljenika. Ako je bilo nešto burno u prvoj fazi ovog događaja, postavlja se pitanje kako to da je onda oštećenik mirno pustio okrivljenika da se ode obuči u stan, kako to da je reakcija okrivljenika bila suzdržana i disciplinirana, usmjerena ka oblačenju i uzimanju noža i povratka u sukob. Prva faza inkriminiranog događaja, kad se analiziraju ovi dokazi, nije predstavljala ništa više od verbalnog i fizičkog nadjačavanja i naguravanja. To nije događanje koje bi bilo koga navelo na iznenadan i brutalan čin. S obzirom na to sud zaključuje da nije moguće oštećeniku povjerovati da je odmah po ponovnom izlasku iz stana okrivljenik njega napao. Ni oštećenik, ali ni bilo koji drugi dokaz, ne upućuju zašto bi okrivljenik iznenada promijenio svoje ponašanje te od osobe koja pomalo racionalno odlazi u stan obući se postaje osoba koja brutalno, s nožem u jednoj ruci, s hvatanjem za vrat drugom rukom, nasrće na oštećenika.

34. Oštećenik UI evidentno pokušava prikazati okrivljenika FI isključivo kao napadača, a sebe isključivo kao napadnutu stranu. Međutim, kao što je razvidno, tijek događaja to ne potvrđuje. Tijek događaja ipak pokazuje da su njihove uloge kompliciranije. Ali činjenica da oštećenik predimenzionira okrivljenikovo ponašanje, a umanjuje svoje ponašanje, ne znači sama po sebi da on isključivo ne govori istinu i da je on zaista bio napadač kao što to tvrdi okrivljenik. U drugoj fazi inkriminiranog događaja došlo je do razvoja i kulminacije postupanja i jednog i drugog što je u konačnici dovelo do uporabe noža od strane okrivljenika. Doista je ta druga faza događaja mogla biti isključivo rezultat napada bilo kojeg od njih na onoga drugoga. Međutim, već prva faza ovog događaja ukazuje da se on mogao razvijati i kulminirati i uz obostranu volju obojice da se fizički sukobe, a da ne postoji isključivi napadač.

35. Kulminaciju događanja okrivljenik FI, u svojim iskazima prije optuženja, opisuje tako da je oštećenik UI njega, nakon početnog natezanja, evidentno je mislio na naguravanje, uhvatio za vrat, oborio na pod i počeo gušiti. Vrlo slično je, sa zanemarivim razlikama, okrivljenik iskazao i na raspravi. U sva tri iskaza okrivljenik ističe da je od tog trenutka bio u panici i u velikom strahu. U sva tri iskaza ističe da je tada posegnuo za nožem i ubo oštećenika. Kao što je navedeno, oštećenik iskazuje suprotno, iskazuje da je on taj koji je napadnut od strane okrivljenika. Štoviše, oštećenik negira da bi njih dvojica ni u kojem trenutku završili na podu.

36. Iz okrivljenikovog iskazivanja slijedi da je svjedokinja MI postala očevidcem u trenutku kada je njega oštećenik oborio na pod. Oštećenik iskazuje da je vidio kako je provirila tek nakon što je uboden. Sama svjedokinja MI iskazuje da je vidjela kako je oštećenik okrivljenika uhvatio za vrat i oborio na pod. Iskazala je da je to vidjela iz unutrašnjosti stana. Iskazala je da je nakon toga izašla ispred stana. Trenutak kada je ona postala očevidcem, osobom koja je vidjela što se događa, sudu nije dvojbeno. Naime, tom dijelu njenog iskaza sud joj vjeruje u potpunosti. Iskazala je da je čula komešanje, da ju je to ponukalo da obrati pažnju što se događa. Životno je, ali i uvjerljivo, da bi se ženska osoba, koja je potpuno svjesna da se dvije mlađe muške osobe sukobljavaju oko nje, početno se držala sa strane, ali i da bi se kad čuje komešanje potrudila pratiti što se događa. Isto tako, logično da bi ta osoba došla i na samo mjesto događaja, dakle izvan stana, kad stvari, bez opasnosti po nju, opasno eskaliraju. Dakle, sud nema dvojbe da je ona dijelom mogla pratiti što se događa iz stana (druga faza inkriminiranog događa), te da je izletjela na terasu kad su stvari kulminirale. Ona kaže da je izašla kad je oštećenik oborio okrivljenika na pod i počeo ga gušiti. I sam okrivljenik njezin izlazak izvan stana smješta, u sva tri iskaza, tek poslije nego što je ubo nožem oštećenika. Trenutak njezinog izlaska za ovaj sud je iznimno bitan. Naime, ona je tada nešto zavapila. Nešto što je po ovom sudu iznimno značajno.

37. Okrivljenik FI ni riječju u niti jednom od svojih iskaza ne spominje što je to svjedokinja MI tada rekla. Oštećenik UI, koji pokušava sebe prikazati isključivo kao napadnutu stranu, ne potvrđuje bilo kakvu izjavu svjedokinje. Svjedokinja MI je iskazala da je tada zavapila „...ubit će ga, ubit će ga.“ Pojasnila je, na raspravi, da je pritom mislila na to da će oštećenik ubiti (ugušiti) okrivljenika.

38. U svom prvom iskazu svjedokinja MI je iskazala da je po izlasku na terasu počela vrištati i zvati susjede, među ostalim svjedokinju VI. Konkretne riječi, spomenutu izjavu, nije tada spomenula. Spomenutu izjavu ona spominje tek na raspravi, kad je već svim sudionicima u postupku bila poznata jedna slična, ali ipak puno različitija, izjava jedne druge svjedokinje Klavdije HI.

39. Svjedokinja FIF (l.s. 108 i 207) iskazivala je u dva navrata. Prvi put 28. svibnja 2020., drugi put 29. lipnja 2021. Prvi njezin iskaz uzet je 14 dana nakon što je svoj prvi iskaz dala svjedokinja MI. Indikativno je kako se izjava „...ubit će ga, ubit će ga.“ u izjavi svjedokinje MI ne spominje prije nego što je svjedokinja FIF HI dala svoj prvi iskaz. Izjava „...ubit će ga, ubit će ga.“ spominje se u iskazu svjedokinje MI tek nakon što je svjedokinja FIF HI i na raspravi potvrdila što je inkriminirane prigode čula kako govori njoj nepoznata ženska osoba.

40. Svjedokinja FIF nema nikakve veze ni s okrivljenikom FI, ni s oštećenikom II, ni sa svjedokinjom MI. Ona je potpuno neopterećena njihovim odnosom. Radi se o osobi koja se u inkriminirano vrijeme nalazila u susjedstvu i koja je po ocjeni ovog suda potpuno objektivna, bez ikakvog razloga biti pristrana u bilo čiju korist. Ona inkriminirani događaj nije vidjela. Ono što je primarno čula jest vika i galama, a to se uklapa u ono što i sam okrivljenik, ali dijelom i svjedokinja MI, iskazuju. Riječi koje je ona čula bile su riječi ženske osobe, a sve upućuje da se radilo o riječima upravo svjedokinje MI. Radi se o riječima: „Nemoj, nemoj, ubio si ga.“ Na raspravi je ove riječi svjedokinja potvrdila. Niti najmanju naznaku nije dala da bi slučajno riječi koje je čula bile malo drugačije. Inzistirala je na tome da ženski glas nekome upućuje da je nekoga ubio. Dvije stvari treba istaći. Prvo, da ove riječi upućuju da je čin, u najvećoj mjeri, izvršen. To se uklapa u ubadanje nožem, ali ne i na gušenje, koje je ipak čin koji traje, pogotovo što će nakon njega od strane gušene osobe uslijediti ubadanje nožem. Drugo, ove riječi, kako ih je ova svjedokinja prezentirala, nedvojbeno su upućene jednom od sudionika inkriminiranog događaja, a nikako susjedi ili trećoj osobi koja se navodno doziva. Iskaz ove nepristrane svjedokinje ukazuje da svjedokinja MI kad iskazuje pokušava ublažiti postupanje okrivljenika i prenaglasiti postupanje oštećenika. Štoviše, kad se dovede u vezu s iskazom svjedokinje FIF HI slijedi da je svjedokinja MI pokušala ono što je sud čuo od spomenute nepristrane svjedokinje modificirati tako da to ide u korist okrivljenika.

41. Sud je na raspravi uzeo iskaz i svjedokinje LI (l.s. 228-229). Doista je ova svjedokinja potvrdila ono što je svjedokinja MI iskazivala. Potvrdila je da bi svjedokinja MI nju dozivala i da bi joj govorila da će oštećenik UI ubiti okrivljenika FI. Međutim, sud joj ne može povjerovati. I ona je osoba koja je u najmanju ruku kroz poznanstvo povezana s okrivljenikom. Nema nikakve dvojbe da se radi o osobi koja se aktivno druži s okrivljenikom i sa svjedokinjom MI. S tog aspekta doista može biti pristrana u okrivljenikovu korist. Sama potencijalna pristranost ne znači automatizmom i da bi netko stvarno pred sudom iskazivao lažno. Međutim, potrebno je istaći da ni iskaz okrivljenika, ni iskaz oštećenika, ne idu u prilog kako izjavi ove svjedokinje, tako i izjavi svjedokinje MI, da bi riječi onog sadržaja kojeg je ona iznijela bile izrečene. Nema dvojbe da se svjedokinja MI po eskalaciji događaja umiješala i došla do okrivljenika i oštećenika. To potvrđuju svi, pa i svjedokinja Klavdija HI. Međutim, nema nikakve logike da bi ona dozivala svjedokinju LI u pomoć, izražavala bojazan po život okrivljenika, nakon što je on već ubo nožem oštećenika. Za ponoviti je da je sam okrivljenik tijekom cijelog svog iskazivanja bio jasan da se svjedokinja MI pojavila na terasi tek kad je ubo nožem oštećenika. Sudu je jasno da je događaja bio dramatičan, šokantan po svemu, te da to može utjecati na svjedoke u smislu pamćenja kronologije događanja. Međutim, konzistentnost i kategoričnost okrivljenika u iskazivanju kada je svjedokinja MI izašla na terasu i konzistentnost i kategoričnost iskazivanja svjedokinja Klavdije HI o tome koje je riječi čula od evidentno svjedokinje MI, nedvojbeno upućuju da nije točno da se svjedokinja MI obraćala za pomoć zbog napada na okrivljenika. Ti dokazi nedvojbeno upućuju na to da je njena verbalna reakcija nastala kad je uvidjela da je oštećenik ranjen.

42. Osim od prethodno navedenih svjedoka tijekom postupka uzeti su iskazi i od još dva svjedoka. Radi se o ĆI (l.s. 298) i TI (l.s. 311- 312). Niti jedan od ova dva svjedoka nije niti vidio, niti čuo, inkriminirani događaj. U svojim iskazima i okrivljenik FI i svjedokinja MI, inače sestra svjedoka TI, spominjali su roštiljanje s prijateljima inkriminiranog dana. To roštiljanje zbilo se nekoliko sati prije inkriminiranog događaja i ova dva svjedoka ga potvrđuju. Oštećenik UI tome nije nazočio, evidentno nije bio u takvom odnosu s okrivljenikom i svjedokinjom MI da bi na njega mogao biti pozvan, a on ne može ni potvrditi, ni demantirati da se jedan takav događaj zbio. Nema baš nikakvog razloga ne vjerovati okrivljeniku i svjedokinji MI da se roštiljanje zbilo. Svjedok ĆI je iskazao da je na tom roštiljanju okrivljenik pekao meso, bio obučen u trenirku i kod sebe imao nož. Spisu prileže potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01154508 od 2. svibnja 2020. (l.s. 9) i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 2. svibnja 2020. (l.s. 10). Iz ovih dokaza je razvidno da je od okrivljenika privremeno oduzeta odjeća i obuća. Među ostalim i gornji i donji dio trenirke. Kad se to poveže s iskazom svjedoka ĆI dade se zaključiti da je dio iskaza okrivljenika u kojem je naveo da je po povratku u stan odjenuo ono što je nosio toga dana istinit. S obzirom na to nema dokaza niti da ne bi bio istinit dio u kojem je naveo da se u toj trenirci slučajno nalazio nož. Okrivljenik je sebe opisano kao osobu koja uvijek uz sebe ima nož, predmetni nož. I svjedok ĆI spominje da je nož imao uz sebe. Iz toga slijedi da se okrivljenik u stan ipak vratio samo odjenuti se, a ne specijalno po nož. I sama dinamika događaja ničim ne dokazuje da bi okrivljenik ulazio u stan kako bi uzeo nož i napao oštećenika. Jednostavno, u onoj pravoj fazi inkriminiranog događaja, nije se desilo ništa dramatično što bi navodilo na zaključak da se okrivljenik iznenada odlučio napasti oštećenika nožem. Iskaz svjedoka ĆI doista upućuje na realnu mogućnost da je okrivljenik naprosto odjenuo odjevni predmet u kojem se nalazio taj nož. Sud nema dvojbe da je on znao da se u tom odjevnom predmetu nalazio nož. Uostalom, sam iskazuje da ga uvijek ima uz sebe. Međutim, to ne znači da je već u tom trenutku, kad se vratio u stan, namjeravao napasti oštećenika.

43. Što se tiče svjedoka TI, on ne iznosi neke specijalne detalje tog druženja uz roštilj, pa tako ni oko noža. Ono što on detaljnije opisuje jest odnos svoje sestre, svjedokinje MI, s oštećenikom II. Sadržaj njegovog iskaza upućuje i na to da odnos oštećenika prema svjedokinji MI nije bio dobar. On ga je ocijenio kao bahatim odnosom, nečim zbog čega je sestri rekao da se makne od oštećenika. Ovo je u skladu i s iskazivanjem svjedokinje MI, ali i podacima koji su dobiveni od PP Novalja, a iz kojih je razvidno da je ta svjedokinja u nekoliko navrata tražila pomoć policijskih službenika zbog ponašanja oštećenika.

44. Svjedok TI doista je spomenuo da zna da oštećenik UI od njegove sestre potražuje novac. Iz njegovog iskaza slijedi da bi svjedokinja MI i oštećenik zajedno vodili nekakav ugostiteljski objekt. Svjedok nije ulazio u osnovanost tog potraživanja i da li doista postoje kakvi nerazjašnjeni odnosi između oštećenika i njegove sestre. Potvrdio je da su bili u emotivnoj vezi. Ima li kakav imovinski odnos u pozadini netrpeljivosti između oštećenika i svjedokinje MI, a onda posredno i okrivljenika FI kao oca njenog djeteta, i nije toliko bitno. Naime, ovi potencijalno nerazjašnjeni imovinski odnosi imaju svoj određeni utjecaj na dinamiku postupanja okrivljenika, oštećenika i svjedokinje MI, njihovi emocionalni odnosi, sadašnji i prošli, prekidi veze i ljubomora, ostavljanje dojma pred ženskom osobom u središtu tih odnosa, s obzirom na dinamiku inkriminiranog događaja ipak su ponajviše bili pokretač inkriminiranog događaja.

45. Ne može se reći da je inkriminirani događaj svjedoku TI ostao nepoznat. On nije osoba koja je neposredno vidjela inkriminirani događaj. On nije osoba koja bi ga neposredno čula. O inkriminiranom događaju saznao je tako što mu je sestra, svjedokinja MI, iznijela svoju verziju događaja. Ono što je ona njemu iznijela odgovara onome što je iskazivala tijekom ovog postupka. Sud nema razloga ne vjerovati ovom svjedoku da mu je prenesen takav sadržaj. To međutim ne znači da se događaj zbio kako ga svjedokinja MI opisuje. Činjenica da je ona ispričala svoju varijantu događaja nekoj drugoj osobi, u ovom slučaju svom bratu, može imati svoj značaj. Međutim, da bi se vjerovalo baš svakom navodu iz onog što je ona iskazivala, pa i prenijela bratu, to ne smije biti u suprotnosti s drugim dokazima, njihovim dijelovima, ili logici dinamike događaja. Kao što je već navedeno, pojedini dijelovi iskaza svjedokinje MI nisu takve kvalitete da bi ih sud mogao prihvatiti kao vjerodostojne.

46. Okrivljenik FI ni u jednom trenutku nije sporio da je ubo oštećenika UI nožem. Istina, nije detaljan u pogledu uboda. Čak gotovo i ne spominje da je uboda bilo više. Razlog tome je što se odlučio iskazivati samo u bitnim stvarima, ne ulazeći u detalje, ne dopuštajući da ga se oko detalja propitkuje. Jedini značajniji detalj u pogledu njegovog ubadanja nožem u oštećenikovo tijelo jest tvrdnja da se to desilo dok su obojica bila na podu, dok ga je oštećenik, ležeći na njemu, gušio. Oštećenik, kao što je već navedeno, iznosi potpuno drugačiju varijantu događaja. Po njemu, okrivljenik je njega napao odmah po izlasku iz stana i ubo ga nožem po sredini donjeg dijela prsiju. Spominje još dva uboda nožem, i to u lijevu bočnu stranu leđa, kad se pokušao udaljiti.

47. Okrivljenik FI opisuje da ga je oštećenik UI nadjačao, oborio i počeo gušiti. Oštećenik doista jest fizički jači od okrivljenika. Doista bi nadvladavanje fizički jače osobe i hvatanje za vrat s posljedicom nestanka zraka zahtijevalo obrambenu reakciju. Međutim, mora se primijetiti da okrivljenik u svim svojim iskazima sebe, do uporabe noža, prezentira isključivo kao pasivnu stranu, stranu koja, osim naguravanja, fizički nije ništa poduzela prema oštećeniku. Oštećenik je sebe u svojim iskazima prezentirao vrlo slično. Kao osobu koja je čekala ispred vrata dok se okrivljenik obuče, a ovaj izlazi i iznenada napada nožem i hvatanjem drugom rukom za vrat. Sudu obojica u ovako iznesenim, pomalo crno bijelim, varijantama, djeluju neuvjerljivo.

48. Uz sve ono što je ranije istaknuto oko neuvjerljivosti da bi okrivljenik pri povratku odmah krenuo u napad, oštećenik djeluje neuvjerljivo i u dijelu u kojem opisuje daljnju dinamiku događanja. Nakon prvog uboda nožem, onog po izlasku okrivljenika iz stana, oštećenik je navodno imao dovoljno snage i staloženosti da okrivljenika uhvati za vrat i odgurne od sebe. Sebe prikazuje kao osobu koja se tada pokušala udaljiti, ali se morala nastaviti braniti, koja je uspjela djelomično blokirati neke nasrtaje nožem, ali koja je na koncu ipak još dva puta ubodena. Po oštećeniku, on tada uspijeva odgurnuti okrivljenika i početi bježati. Za primijetiti je da on napade okrivljenika svodi samo na one nožem (osim početnog hvatanja za vrat). Nema naguravanja u ovoj drugoj fazi, nema udaraca, nema ničega što bi odstupalo od izravnog napada nožem. Čak negira da bi ga okrivljenik i u jednom trenutku udario (ne nožem) u bilo koji drugi dio tijela, primjerice u glavu ili ruku. Ovakva dinamika njegovog postupanja, dakle ona koju on u odnosu na sebe iznosi u svom iskazu, njega predstavlja kao fizički superiorniju osobu, osobu koja isključivo snagom svog tijela osigurava vrijeme i prostor za udaljavanje. U oštećenikovoj varijanti ne da se nazrijeti iznenađenje, bez obzira na to što je već uboden nožem. Nema straha, sve do momenta dok okrivljenik ne uzima sjekiru u ruku. Opis koji pruža oštećenik djeluje nestvarno, robotski, profesionalno. Naprosto se ne uklapa u kontekst događaja, pogotovo ne u činjenici da sud nema nikakve dvojbe da je na mjesto događaja došao ljut i spreman na svađu, što ne podrazumijeva značajan stupanj racionalnog ponašanja, mirnoću, kojima ovaj opis odiše.

49. Ni okrivljenik FI nije puno uvjerljiviji. Po njemu on se našao na podu pod težinom tijela oštećenika UI koji ga je uhvatio za vrat i počeo gušiti. U njegovoj varijanti on u smrtnom strahu napipava nož u džepu i ubada oštećenika. Ako je okrivljenik doista bio na podu, ako ga je doista težinom svog tijela pritiskao oštećenik i ako ga je doista oštećenik držao za vrat i gušio, a to podrazumijeva prilično snažno držanje za vrat, kako je onda okrivljenik imao vremena i snage ne samo mašiti se za nož, nego ga i otvoriti. Ne smije se smetnuti s uma da se radi o preklopnom nožu i da on bez ikakve dvojbe nije mogao biti otvoren u njegovom džepu. Gušenje, ono istinsko gušenje koje nije samo hvatanje rukom za vrat, podrazumijeva zatvaranje dotoka zraka kod napadnutog. I najmanji nedostatak zraka stvara paniku, stvara refleksne reakcije. Međutim, stvara reakcije koje treba izvršiti odmah, u vrlo kratkom vremenu. U takvoj situaciji reakcija napadnutog je usmjerena prvenstveno na dolazak do zraka. Reakcija uzimanja noža, otvaranja noža, što nedvojbeno podrazumijeva uporabu dviju ruku, te uporabe noža traži vrijeme. Ona je takva da naprosto ne odgovara onome što je okrivljenik opisao. Ocjena je suda da okrivljenik, da ga je doista oštećenik gušio, ne bi mogao uporabiti nož na način kako to opisuje. Naprosto ne bi imao vremena za to. To je naprosto neživotno za takvu situaciju.

50. S obzirom na sve ono što je sud istakao u pogledu značaja izjave koju je čula svjedokinja FIF HI, a koju je evidentno izgovorila baš svjedokinja MI, sud nije uzeo u obzir dijelove njezinog iskaza koji se tiču navodnog gušenja okrivljenika FI od strane oštećenika PI. Ne samo da ju obojica sudionika ovog fizičkog obračunavanja smještaju na mjesto događaja, samu terasu, tek nakon što je oštećenik zadobio ubode nožem, nego ova izjava, koju je sama izgovorila, uvelike dovodi u pitanje njenu iskrenost o ovoj specifičnoj činjenici.

51. Okrivljenik FI ne specificira koliko puta je nožem ubo oštećenika UI. Iz prethodno izloženog dijela iskaza oštećenika razvidno je da on spominje tri uboda. Kontekst iskazivanja obojice nije takav da bi bilo jedan, bilo drugi, kategorički govorili o nekakvom broju uboda. S obzirom na to da je oštećenik pregledan od strane liječnika i liječen neposredno po inkriminiranom događaju, medicinska dokumentacija, sudsko medicinsko vještačenje koje je na temelju nje provedeno, jedino ustvari može dati precizan odgovor koliko je uboda nožem oštećenik inkriminirane prigode zadobio.

52. Prije svega potrebno je spomenuti medicinsku dokumentaciju za oštećenika UI s fotografijama. Onu koja je pribavljena samostalno (l.s. 16, 93-99), te onu koju je pribavio vještak i priložio u sudsko medicinsko vještačenje (l.s. 160-163). Ovu medicinsku dokumentaciju sistematiziralo je i analiziralo sudsko medicinsko vještačenje. Što se tiče nje same posebno valja istaći samo nekoliko okolnosti. Ona potvrđuje da je oštećenik doista pregledan i liječen neposredno po inkriminiranom događaju. U ovoj dokumentaciji kao datum i sat operacije navedeni su 2. svibnja 2020., 2,41 sati, a kao moment dolaska liječniku 1. svibnja 2020. u 23,47 sati. Dade se iz toga zaključiti da je oštećenik k liječniku došao praktički odmah po inkriminiranom događaju, da je inkriminirani događaj zahtijevao relativno brzu reakciju liječnika, međutim ne i žurnost u smislu neke momentalne životne ugroženosti oštećenika (operacija je započela nakon oko tri sata). Ona potvrđuje da je oštećenik liječen radi saniranja ubodnih rana i da je, kad je zaprimljen kod liječnika, bio pri svijesti. Potonji podatak u cijelosti se slaže s iskazima i oštećenika i okrivljenika FI da je oštećenik pobjegao s mjesta događaja. Uvijek je zanimljivo što je u anamnestičkim podacima ozlijeđena osoba izjavila liječniku. Odmah po dolasku liječniku oštećenik je naveo da je izboden, ali ništa preko toga. Izostanak detaljnijeg oštećenikovog elaboriranja liječniku što mu se dogodilo doista može biti indikativno. Može ukazivati i na vlastiti doprinos u onome što se desilo, može ukazivati na određeno kalkuliranje.

53. Spisu prileži nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera od 17. kolovoza 2020. (l.s. 154-159). Analizom ovog vještačenja sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih nedostataka u njemu. Vještačenje je odgovorilo na sva tražena pitanja, a ocjena je suda da je to učinjeno uvjerljivo i uz detaljniju stručnu argumentaciju. Potpuno identično se odnosi i na sam iskaz dr. Davora Mayera (l.s. 208-209), stalnog sudskog vještaka koji je ovo vještačenje izradio. Nitko od sudionika ovog postupka, ni ovlašteni tužitelj, ni okrivljenik FI, ni oštećenik UI, nije imao primjedbi na ovo vještačenje, uključujući i iskaz vještaka. Iz navedenih razloga sud je ovo vještačenje u cijelosti prihvatio.

54. Na temelju provedenog sudsko medicinskog vještačenja sud je utvrdio da je oštećenik UI u inkriminiranom događaju nedvojbeno zadobio ukupno pet ubodnih rana. Jednu na prednjoj strani prsnog koša, u središnjoj liniji, u projekciji vrška prsne kosti. Ta ubodna rana bila je duljine 2 cm. Drugu na prednjoj strani prsnog koša malo ulijevo i iznad prethodno spomenute. Ta ubodna rana je bila duljine 0,5 cm. Treću ubodnu ranu je oštećenik zadobio na prednjoj desnoj strani prsnog koša, uz desni rebreni luk, ispod vrška prsne kosti. Ta ubodna rana bila je duljine 0,5 cm. Uz ove tri spomenute ubodne rane oštećenik je zadobio još dvije na lijevoj strani leđa, u projekciji donjih rebara. Obje te ubodne rane imale su promjer 1 cm. Navedeno u cijelosti odgovara fotografijama oštećenika (l.s. 95-99).

55. Prvo spomenuta ubodna rana, ona duljine 2 cm i smještena na prednjoj strani prsnog koša, u središnjoj liniji, započinje ubodnim otvorom na koži i nastavlja se kroz ubodni kanal koji prodire kroz meka tkiva. Pritom je došlo do ozljeđivanja međurebrene arterije, što je za posljedicu imalo nakupljanje krvi u prsnoj stijenci. Sud je utvrdio da ova ozljeda zasebno predstavlja tešku tjelesnu ozljedu.

56. Ostale dvije rane na prednjoj strani prsnog koša oštećenika UI su posve plitke. One započinju ubodnim otvorima na koži i završavaju u potkožju. Sud je, na temelju ovog vještačenja, utvrdio da one zasebno predstavljaju tjelesnu ozljedu.

57. Dvije ubodne rane na lijevoj strani leđa oštećenika UI započinju ubodnim otvorima na koži i nastavljaju se u ubodne kanale koji prodiru kroz meka tkiva stražnje stijenke prsnog koša, pri čemu barem jedna od njih i otvara prsnu šupljinu, što je za posljedicu imalo opsežni prodor zraka i manje krvarenje u lijevoj strani prsišta. Sud je utvrdio, ponovno na temelju ovog vještačenja, da ove dvije ozljede zasebno predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

58. Nije bilo sporno, to se vidi iz prethodnog dijela obrazloženja, da je okrivljenik FI nožem ubo oštećenika UI. Ovo vještačenje samo potvrđuje tu nespornu činjenicu. Naime, sud je na temelju ovog vještačenja utvrdio da su svih pet ubodnih rana na tijelu oštećenika nastale ubodima noža ili nožu slično sredstvo. Nije beznačajno istaći da je sud utvrdio da je svaka od tih ubodnih rana nastala na temelju zasebno uboda. Naime, za njihov nastanak, u njihovoj ukupnosti, bilo je nužno pet različitih uboda. U ovom pogledu sudsko medicinsko vještačenje je bilo i više nego jasno. Dakle, dade se nedvojbeno zaključiti da je okrivljenik tijekom inkriminiranog događaja morao najmanje pet puta zamahnuti nožem prema oštećeniku. Prethodno, kao što je navedeno, morao je otvoriti nož.

59. Nije bilo sporno da je preklopni nož (l.s. 179a), nož kojim su zadane ove ubodne rane oštećeniku UI. Sudsko medicinsko vještačenje tu činjenicu ničim nije dovelo u pitanje. Naprotiv, potvrđuje je. Sud je utvrdio na temelju tog vještačenja da je taj nož podesno sredstvo za zadavanje svih pet spomenutih ubodnih rana.

60. Posebno pitanje predstavlja sila koju je okrivljenik FI upotrijebio pri zadavanju ovih ubodnih rana oštećeniku UI. Na temelju predmetnog sudsko medicinskog vještačenja sud je utvrdio da su te ubodne rane zadane silom slabog do srednjeg intenziteta. Baš ništa ne dovodi u pitanje ovakvo mišljenje vještaka. Razvidno je da su neke od ubodnih rana posve plitke, što odgovara uporabi slabe sile. S druge strane, neke od ubodnih rana dovele su do prodora u meko tkivo, čak otvorile prsnu šupljinu, što odgovara uporabi sile srednjeg intenziteta. Nitko nije ni tvrdio, barem ne s nekom preciznošću, da bi okrivljenik upotrijebio silu jakog intenziteta. Iako je vještak sudsko medicinske struke jedini dovoljno stručan u argumentiranju uporabe među ostalim i sile jakog intenziteta kod zadavanja ubodnih rana, već s laičkim pogledom je razvidno da kod ovih ubodnih rana nož nije prodro u samu prsnu šupljinu, ne spominje se da bi predmetne rane bile izrazito duboke, pa ništa ne ukazuje da bi okrivljenikova uporaba sile bila snažna. Međutim, treba voditi računa o tome da je, bez obzira na to što je najjača sila koju je okrivljenik inkriminirane prigode upotrijebio ona srednjeg intenziteta, inkriminirani događaj mogao završiti smrtnim ishodom po oštećenika. Do toga bi došlo da je bilo koji, primarno oni koji su zadani silom srednjeg intenziteta, od uboda zadan silom nešto jačeg intenziteta od primijenjene. Dakle, radilo se o nijansama, nijansama koje je u kontekstu inkriminiranog događaja nemoguće kontrolirati. Iz tog se dade zaključiti da je samo slučajno, sreća, rezultirala time da ne nastane teška i po život opasna ozljeda oštećeniku, pa i smrtni ishod.

61. Predmetno sudsko medicinsko vještačenje nije se bavilo samo ubodnim ranama na tijelu oštećenika UI. Vještak sudsko medicinske struke je na temelju analize medicinske dokumentacije oštećenika, ali i okrivljenika FI (l.s. 26-27), utvrdio i druge ozljede na njihovim tijelima. Tako je sud na temelju sudsko medicinskog vještačenja utvrdio da je oštećenik uz ubodne rane zadobio i krvni podljev na lijevom sljepoočnom dijelu glave i oguljotine na vratu. Obje te ozljede predstavljaju tjelesnu ozljedu. S obzirom na različito iskazivanje okrivljenika i oštećenika o dinamici inkriminiranog događaja posebno je značajno bilo utvrditi kako su ove dvije ozljede nastale. Na temelju sudskog medicinskog vještačenja sud je utvrdio da je krvni podljev na sljepoočnom dijelu glave oštećenika nastao udarcem tupotvrdnog sredstva. Oguljotina na njegovom vratu nastala je, kako to slijedi iz ovog vještačenja, hvatanjem za vrat od strane druge osobe uz grebanje kože noktima. Iz ovoga se dade zaključiti da je oštećenik ne samo uboden nožem u pet navrata, nego da je i zadobio udarac u lijevu stranu glave te da ga je netko uhvatio za vrta. Zanimljivo je da oštećenik ozljedu glave negira. Međutim, oštećeniku se, s obzirom na to da tragovi na njegovom tijelu govore suprotno, u tom dijelu ne može vjerovati. Razlog zašto oštećenik ne iskazuje iskreno o ovoj ozljedi sud ocjenjuje kalkulantski. Naime, postojanje ove ozljede na njegovom tijelu ne ukazuje da se događaj desio kako on prezentira. Ona ukazuje da su se on i okrivljenik tukli, da ga je najmanje jednom u lijevu stranu glave morao šakom udariti okrivljenik. Oštećeniku je bilo bitno prezentirati okrivljenika kao napadača nožem. Napadača odmah po izlaska iz stana. Udarac u lijevu stranu glave bi ukazivao na udarac šakom desne ruke. Iste one ruke u kojoj okrivljenik ima nož. To dovodi u pitanje da bi okrivljenik odmah krenuo u napad nožem. Doista se nekoga može šakom udariti i dok se u njoj drži nož, međutim tada ne bi postojao baš nikakav razlog da oštećenik tako nešto negira. Što se tiče oguljotine na vratu oštećenika, ona se može uklopiti u njegov iskaz. Međutim, kada se poveže s činjenicom da je zadobio udarac šakom onda njegova varijanta o tome da ga je okrivljenik uhvatio za vrat (očito onda lijevom rukom) i istovremeno napao nožem desnom rukom, nije uvjerljiva. Ove dvije ozljede puno logičnije se uklapaju u varijantu u kojoj je došlo do postepenog razvoja fizičkog obračuna, od naguravanja, preko tučnjave do u konačnici uporabe noža.

62. Na temelju provedenog sudsko medicinskog vještačenja sud je utvrdio da je inkriminirano događaj ostavio svoje posljedice i na tijelu okrivljenika FI. Uočeni su crvenilo na njegovom vratu i lijevom laktu te rana na području vanjske strane gležnja njegove desne noge. Tijekom cijelog postupka okrivljenik se branio da ga je oštećenik UI snažno uhvatio za vrat i da se branio od tog njegovog poteza. Crvenilo na njegovom vratu svakako se uklapa u tu varijantu. Sudsko medicinsko vještačenje potvrđuje mogućnost da je oštećenik uhvatio okrivljenika rukama za vrat. Crvenilo na laktu okrivljenika ide u prilog njegovoj varijanti događaja da su on i oštećenik u jednom trenutku pali na pod. Međutim, vještačenje je ostavilo mogućnost i da je ozljeda na laktu nastala u dinamici naguravanja pri čemu dolazi do udarca lakta o zid. Sama rana na gležnju je nastala struganjem ili zapinjanjem noge o nekakvu hrapavu prepreku, pa je ta ozljeda puno manjeg značaja za utvrđivanje dinamike inkriminiranog događaja.

63. Ne postoji treća nepristrana osoba koja je gledala što se događa između okrivljenika FI i oštećenika UI nakon što je započela druga faza inkriminiranog događaja, nakon što se okrivljenik obukao i ponovno izašao iz stana na terasu do oštećenika. Njih dvojica potpuno različito opisuju što se tada događalo. Obojica po ovom sudu neuvjerljivo. Sud je već istakao da ne vjeruje okrivljeniku da ga je oštećenik gušio i da je on posegnuo nožem isključivo kako bi obranio vlastiti život. Uz razloge koji su dani ranije potrebno je dodati da naprosto nije moguće pokloniti vjeru da bi netko u trenucima borbe za zrak imao dovoljno prisebnosti napipati nož u džepu trenirke, upotrijebiti obje ruke kako bi se taj nož otvorio i nakon toga bosti oštećenika. Ubodi na tijelu oštećenika mogli su biti zadani na podu. To je potvrdio vještak u svom iskazu na raspravi. Ozljeda na njegovom laktu doista ukazuje da je mogao u jednom trenutku završiti na podu. Međutim, to ne znači da je u tom trenutku okrivljenik gušen. Sud to ne vjeruje iz naprijed navedenih razloga. Obojica sudionika imaju tragove na vratu. Sud nema nikakve dvojbe da to znači da su se oni tijekom inkriminiranog događaja uzajamno hvatali za vrat. Okrivljenik priznaje naguravanje. Ozljeda na lijevoj strani glave oštećenika znači da je oštećenika šakom udario u glavu. Iz toga se dade zaključiti da su se njih dvojica u dinamici događanja po ponovnom izlasku okrivljenika na terasu naguravali, hvatali za vrat, pri čemu su i uporabljene šake (barem jednom, barem od strane okrivljenika). To demantira oštećenika da je odmah napadnut nožem. Okrivljenik nije imao nikakvog neposrednog povoda da napadne oštećenika nožem. Ništa dramatično ili burno se nije desilo da bi okrivljenik iz stana izletio u napad nožem. Na njegovom tijelu ne postoje obrambene ozljede, a mogle su nastati po njegovim rukama, jer inzistira na blokadi udaraca, istovremeno negirajući da bi zadobio udarac šakom u glavu. Shodno tome, rezultati sudsko medicinskog vještačenja, koji su utvrdili tragova na njihovim tijelima, značajno se uklapaju u varijantu događaja u kojoj je došlo do postepene progresije fizičkog obračunavanja njih dvojice od naguravanja, preko međusobnog hvatanja za vrat i šaketanja, do okrivljenikove uporabe noža. To pak ukazuje da je okrivljenik nož upotrijebio ne zato što je njegov život bio u toj mjeri ugrožen da bi se morao tako braniti, nego zato što je naprosto fizički nadvladan od strane fizički jače osobe.

64. Inkriminirani događaj nedvojbeno nije završio ubadanjem oštećenika UI. Naime, tada je prešao u treću fazu. Ta treća faza sastoji se od oštećenikovog bijega i trčanja okrivljenika FI za njim. U ovome su obojica suglasni. Ovu činjenicu potvrđuje i svjedokinja MI. Svakako treba dodati da trčanje jedne muške osobe za drugom potvrđuje i svjedokinja FIF HI, doduše bez spoznaje o kojim se muškim osobama radi. U detaljima ovog bijega i progona okrivljenik i svjedokinja MI, na jednoj strani, i oštećenik, na drugoj strani, se razlikuju. Okrivljenik iskazuje da je trčao za oštećenikom kako bi mu pružio pomoć. Ne spominje da bi pritom u rukama imao sjekiru. Ni svjedokinja MI ne spominje sjekiru u rukama okrivljenika. Međutim, spominje je oštećenik. Za istaći je da je u ovom dijelu iskaz oštećenika u skladu s činjenicom da je u donjem dijelu drške sjekire pronađen trag papilarnih linija. Evidentno je netko držao sjekiru u ruci, a s obzirom na progon oštećenika od strane okrivljenika, životno je da je progonitelj imao sjekiru u ruci, a ne progonjeni.

65. Spomenuti progon sjekirom nije dio činjeničnog opisa predmetnog kaznenog djela. Samo po sebi nije zakonsko obilježje predmetnog kaznenog djela. Međutim, sud zaključuje da se i on nedvojbeno desio. Netko je držao sjekiru u ruci, to potvrđuju tragovi papilarnih linija u krvi na dnu drške sjekire. Vještačenjem papilarnih linija iz tehnički razloga nije utvrđeno čiji je to otisak papilarnih linija. Međutim, prikazana nedvojbena dinamika, u kojoj okrivljenik FI progoni oštećenika UI, sud nedvojbeno dovodi do zaključka da je okrivljenik taj koji je imao sjekiru u ruci. Opravdanja okrivljenika zašto je progonio oštećenika sudu nije uvjerljivo. Cijeli događaj on opisuje kao vlastitu borbu za život od koje se spasio tek uporabom noža. U tako nešto ne uklapa se trčanje za nekim u cilju pružanja mu pomoći. Sud zaključuje da je okrivljenikovo uzimanje sjekire u ruku i progon oštećenika samo produžetak, prirodni nastavak, prethodne uporabe noža. Sud nema dokaza za zaključak da je okrivljenik tom sjekirom doista htio napasti ili dokrajčiti oštećenika. Ovaj progon, s obzirom na to da progonitelj nije uhvatio progonjenoga, iako mu je prethodno nožem zadao pet ubodnih rana u prsište, kada bi se očekivalo da će ga lako stići, stoga predstavlja svojevrsno tjeranje s mjesta događaja, a ne namjeru nastavka napada i dokrajčivanja oštećenika. Ono što se također iz ovog progona dade zaključiti da je okrivljenik u tom trenutku bio u stanju afekta. Stanju u koje je evidentno ušao prije uporabe noža.

66. Okrivljenik FI ne spori da je oštećenika UI ubo nožem. Nema nikakve dvojbe da ga je nožem ubo pet puta. Ono što okrivljenik spori je pitanje njegove krivnje za ono što mu se stavlja na teret. Okrivljenik je tijekom inkriminiranog postupka iskazivao da je za nožem posegnuo u strahu za vlastiti život. Ovaj dio njegovog iskazivanja ukazuje da je sud bio dužan utvrditi je li okrivljenik postupao uporabom noža u nužnoj obrani, a ako jest je li kojim slučajem tu nužnu obranu prekoračio, potencijalno zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom.

67. U svrhu razjašnjenja navedenog, tijekom postupka provedena su dva psihijatrijska vještačenja okrivljenika FI te psihologijsko vještačenje okrivljenika i oštećenika UI.

68. Što se tiče psihologijskog vještačenja okrivljenika FI i oštećenika UI, nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Lucijane Krstić (l.s. 265- 289), sud u tom dokazu nije utvrdio postojanje nelogičnosti, nejasnoća i proturječja. Naprotiv, sud ocjenjuje da je ovo vještačenja detaljno stručno argumentirano. Ni stranke, ni oštećenik, nisu imale primjedbi na njega. Sud je to vještačenje prihvatio u cijelosti. Na temelju tog vještačenja sud je utvrdio da su i okrivljenik i oštećenik osobe s prosječnim intelektualnim sposobnostima. Kod oštećenika evidentirano je postojanje depresivnih simptoma i simptoma PTSP-a, uz porast paranoidnog trenda, koji je vjerojatno posljedica baš inkriminiranog događaja. Kod okrivljenika nisu evidentirane takve poteškoće, međutim kod njega je evidentirano postojanje poteškoća kod apstraktnog verbalnog rasuđivanja i znanje jezika. Oštećenika karakterizira oprezan pristup životu, pretjerano kontroliranje, poricanje i racionaliziranje, formalnost i konvencionalnost, dok okrivljenika bojažljivost, nesklonost bivanju u fokusu pažnje te novo mu i nepoznato mu.

69. Evidentno su njih dvojica prilično različiti, međutim, ni kod jednog, ni kod drugog, ovo vještačenje nije našlo naznake psihopatologije. Poteškoće koje oštećenik UI ima vezane su za inkriminirani događaj, dok inkriminirani događaj na okrivljenika FI, barem prema rezultatima ovog vještačenja, nije ostavio posljedice. Elementi sklonosti paranoji nađeni su kod oštećenika, dok kod okrivljenika nisu. Anksioznost, sklonost optuživanju drugih za vlastiti problem kod oštećenika je nešto potpuno suprotno od okrivljenika, kojeg, prema rezultatima ovog vještačenja, drugi vide kao sigurnog, prilagodljivog i smirenog. Kad se navedeno poveže s inkriminiranim događajem doista se oštećenikovo ponašanje neposredno prije inkriminiranog događaja uklapa u rezultate psihologijskog vještačenja. Naime, pozivanje svjedokinje MI na mobitel u kasno večernjim satima, njegov dolazak na mjesto događaja u kasno večernjim satima, uklapa se u profil osobe koja je nervozna, kojoj su drugi krivi za poteškoće, kojoj je netko drugi kriv za neuspjeh veze. Nema nikakve dvojbe da je oštećenik na mjesto događaja došao ljut, da je tražio svađu, i to odgovara rezultatima ovog vještačenja. S druge strane, rezultati ovog vještačenja upućuju da je okrivljenik relativno mirna osoba, s tek neznatnim ispod prosječnim poteškoćama u intelektualnom funkcioniranju. Međutim, nedvojbeno je inkriminirane prigode posegnuo za nožem i čak pet puta ubo oštećenika. Mirna osoba, smirena i prilagodljiva osoba, a rezultati psihologijskog vještačenja upućuju da je okrivljenik takav, vrlo teško će reagirati na takav način. Okrivljenik je ipak reagirao tako. To znači da je nešto neposredno i iznenadno utjecalo na njega da tako reagira. Iz ovog sud zaključuje da je ponašanje oštećenika inkriminirane prigode pokrenulo događanja. Evidentno je došlo do eskalacije. Kulminacija eskalacije je bila u okrivljenikovom posezanju za nož, otvaranju noža, zadavanju uboda oštećeniku te uzimanju sjekire i progonu oštećenika. Mirna osoba, prilagodljiva osoba, djelovala bi na ovaj način samo potaknuta izvanrednošću situacije. Okrivljenik tvrdi da je poticaj njegovog djelovanja bio strah. Međutim, bilo je nužno utvrditi je li možda taj poticaj bio bijes, srdžba, izazvani ponašanjem oštećenika.

70. Uz psihologijsko vještačenje tijekom postupka provedena su i dva psihijatrijska vještačenja okrivljenika FI. Psihijatrijsko vještačenje koje je proveo vještak dr. Darko Labura, koje uključuje nalaz i mišljenje dr. Darka Labure od 12. siječnja 2022. (l.s. 235-245), dopuna nalaza i mišljenja dr. Darka Labure od 29. srpnja 2022. (l.s. 291) i dopuna nalaza i mišljenja dr. Darka Labure od 19. siječnja 2023. (l.s. 302-304), iskaze od 10. veljače 2022. (l.s. 250-251) i 23. ožujka 2023. (l.s. 311), i psihijatrijsko vještačenje koje je proveo vještak dr. Josip Podobnik, koje uključuje nalaz i mišljenje dr. Josipa Podobnika od 9. travnja 2025. (l.s. 332-334).

71. U svojoj ukupnosti ova dva vještačenja nemaju suštinskih razlika. O tome se u svom vještačenju i sam vještak dr. Josip Podobnik jasno očitovao. Razlika postoji utoliko što je dr. Darko Labura u svom psihijatrijskom vještačenju dao svoje stručno mišljenje primarno kroz varijantu događaja za koju je on držao da je vjerojatnija. Onu okrivljenikovu. Sud mora istaći da je utvrđenje činjeničnog stanja, što se stvarno zbilo u inkriminiranom događaju, zadatak suda, a ne vještaka. Sud se stoga nije povodio zaključcima vještaka o tome čija je realnija varijanta događaja. Sud je, kao što je po prethodno izlagano, dovodio u vezu svaki pojedini dokaz, procjenjivao njihovu snagu, sve kako bi utvrdio što se zbivalo, segment po segment. Za razliku od vještaka dr. Darka Labure, vještak dr. Josip Podobnik je iznio sve njemu dostupne varijante događaja i svoje stručno mišljenje je dao u odnosu na sve te varijante.

72. Niti jedno od psihijatrijskih vještačenja okrivljenika nije pronašlo da bi kod okrivljenika FI postojala kakva teža duševna bolest ili zaostalosti. Okrivljenik je nedvojbeno postupao kao mentalno zdrava osoba u tom vremenu. Njegova ubrojivost od strane oba vještaka ni u jednom trenutku nije dovedena u pitanje. Međutim, stupanj njegove ubrojivosti u nalazima vještaka varira, ovisno o varijanti događaja koja će biti prihvaćena od strane suda. Sud je utvrđivao što se stvarno desilo u prethodnom dijelu obrazloženja te je stoga uzeta u obzir samo ona varijanta koju su pružili vještaci, a koja se odnosi na ono što je sud našao dokazanim.

73. Kad se rezimira sve što je prethodno navedeno i obrađeno u pogledu dinamike inkriminiranog događaja sud zaključuje da je inkriminirani događaj započeo isključivo zato što ga je oštećenik UI izazvao. On je u neprimjereno doba zvao svjedokinju MI, on je u neprimjereno doba došao na ulazna vrata stana kojim su se koristili okrivljenik FI i svjedokinja MI, on je tamo došao ljut, među ostalim isprovociran slanjem poveznice na dvosmislenu pjesmu, evidentno željan svađe. Na ulazna vrata je po njegovom dolasku izašao okrivljenik. Nema nikakve dvojbe da je potom uslijedio verbalni i omanji fizički obračun (naguravanje). Međutim, sud nema nikakve dvojbe da je s njime započeo oštećenik. Okrivljenik je, kako to pokazuju rezultati psihologijskog vještačenja, mirnija, smirenija i prilagodljivija osoba. Tu večer nije imao nikakav razlog za svađu. Tu večer je bio pred svojim vratima. S druge strane, oštećenik je bio ljut, isprovociran, sam je po rezultatima psihologijskog vještačenja sklon anksioznosti i optuživanju drugih za vlastite probleme. Našao se pred muškarcem za kojeg se uvjerio da mu je oteo djevojku, istu onu koja mu šalje dvosmislene pjesme. Naprosto ove okolnosti ne ukazuju na bilo što drugo nego da je oštećenik započeo s obračunom. Međutim, svađa, vika i omanje naguravanje se prekidaju. Okrivljenik, koji je u tom trenutku odjeven samo u bokserice, vraća se u stan. Ovaj odlazak okrivljenika u stan odjenuti se pomalo odstupa od onoga što će uslijediti, ali, s obzirom na to da su obojica suglasni da se događaj odvijao tom dinamikom, nema nikakve dvojbe da se zbio. To pak navodi na nedvojben zaključak da ljutnja oštećenika nije bila takva da bi se manifestirala u takav napad koji bi zahtijevao nužnost obrane. Naprosto taj prekid događanja, odlazak okrivljenika odjenuti se, ne ukazuje na oštećenika kao osobu obuzetu bijesom, koja ne može kontrolirati svoje ponašanje i ima namjeru udaviti okrivljenika. Isto tako, odlazak okrivljenika odjenuti se u stan naprosto ne potkrjepljuje tvrdnju oštećenika da bi ga okrivljenik po izlasku iz stana odmah napao nožem. Verbalna čarka, fizičko naguravanje, rezultati psihologijskog vještačenja za okrivljenika, naprosto ne ukazuju da bi okrivljenik tako reagirao. Zato on naprosto nije imao nikakvog neposrednog povoda. Iz toga se dade zaključiti da je po izlasku okrivljenika iz stana, nakon što se odjenuo, došlo do nastavka verbalnog i omanjeg fizičkog obračunavanja između njih dvojice. Obračunavanje koje se u početku svodilo na naguravanje, odnosno pokazivanje nekakve muške snage, s obzirom na blizinu ženske osobe koja je u središtu te svađe. Međutim, tada je došlo do eskalacije. Sudsko medicinsko vještačenje nedvojbeno dokazuje da je okrivljenik oštećenika udario šakom u glavu i da ga je uhvatio rukom za vrat. Sudsko medicinsko vještačenje nedvojbeno dokazuje i da je oštećenik uhvatio okrivljenika rukom za vrat. Sudsko medicinsko vještačenje ide u prilog tvrdnji okrivljenika da su obojica u jednom trenutku pali, pa sud nema razloga u tom pogledu okrivljeniku povjerovati, pogotovo što mu ta činjenica ide u prilog. Postavlja se pitanje tko je započeo s eskalacijom. Okrivljenik i oštećenik o tome iskazuju potpuno suprotno. Nitko drugi eskalaciju nije pratio. Međutim, s obzirom na sve ono što će se potom dogoditi, prvenstveno na reakciju okrivljenika, koja ne samo da uključuje ubode nožem, nego i okrivljenikov progon oštećenika sa sjekirom, sud navodi na nedvojben zaključak da je oštećenik taj koji je započeo eskalaciju. Nema baš nikakvog dokaza, pa ni pokazatelja, na temelju kojeg bi se moglo naći uporište za zaključak je li oštećenik prvo uhvatio okrivljenika za vrat, ili je okrivljenik njega, je li prije toga okrivljenik šakom udario oštećenika, ili možda poslije toga. Ono u što je sud siguran jest da su se te radnje desile i da je ta faza inkriminiranog događaja završila tako da su se obojica našla na podu. Može se samo pretpostavljati je li oštećenik prvo uhvatio okrivljenika za vrat, pa je to izazvalo reakciju okrivljenika da oštećenika udari šakom u lijevu stranu glave i da ga uhvati također za vrat. Ako je bilo obrnuto, s obzirom na dotadašnje postupanje oštećenika, njegovu ljutnju, isprovociranost, razlog zbog kojeg je došao pred vrata okrivljenika, inače mirnije osobe od sebe, onda je eskalacija započela oštećenikovom uporabom snage kojoj u tom trenutku okrivljenik nije mogao parirati. Sve drugo naprosto nema smisla, nema smisla ni po strukturi ličnosti okrivljenika, ni po dotadašnjem postupanju oštećenika. Ono što je činjenica jest da je oštećenik nadvladao okrivljenika. Srušio ga je na pod. Oštećenik to negira, međutim okrivljenik i svjedokinja MI, bez obzira na to što se pojedinim dijelovima njihovog iskaza ne može vjerovati, to potvrđuju. Okrivljenika je nešto moralo izazvati na reakciju nožem. On naprosto prema rezultatima i psihologijskog vještačenja, i psihijatrijskog vještačenja, bez obzira na to što gotovo stalno uz sebe ima u odjeći nož, nije osoba koja bi samo tako, bez povoda, krenula u obračun nožem. Oštećenikovo nadjačavanje okrivljenika moralo je biti značajno da bi uslijedila okrivljenikova reakcija. To se uklapa u obaranje na pod. Međutim, sud ne vjeruje okrivljeniku da ga je oštećenik gušio. Prethodno je objašnjeno da bi u tom slučaju bilo krajnje neživotno da okrivljenik upotrijebi obje ruke za otvaranje preklopnog noža u istom trenutku kad ga druga osoba čvrsto drži za vrat, kad se bori za zrak. Jednom rukom nije moguće preklopni nož otvoriti, barem ne onaj koji se nalazi na listu spisa 179a. Krajnje neživotno je da u tom slučaju barem jedna, ako ne obje, ruke okrivljenika ne bi bile na ruci ili rukama oštećenika koje ga guše. Dakle, nema dvojbe da je oštećenik nadjačao okrivljenika, da ga je srušio na pod, moguće i da mu je u tom trenutku imao ruku na vratu, ali oštećenik nije gušio okrivljenika. Međutim, to nadvladavanje okrivljenika od strane oštećenika je imalo svoju posljedicu. Ta posljedica se sastoji u reakciji okrivljenika koja postaje prilično, kolokvijalno rečeno, nekontrolirana. Okrivljenik vadi nož, otvara ga, ponavlja se, s dvije ruke, i ubada oštećenika pet puta. Ubada ga tri puta u prednju stranu tijela i dva puta u leđa. Nanosi mu ozljede koje je sud u prethodnom dijelu obrazloženja spomenuo. Tu prestaje njihov fizički kontakt. Tu se oštećenik odvaja od okrivljenika. Međutim, spomenuto okrivljenikovo ponašanje ne prestaje. Okrivljenik uzima u ruku sjekiru. Ovo nedvojbeno potvrđuje činjenica da su na donjem dijelu drške sjekire, koja je zatečena na očevidu na terasi, uočeni tragovi krvi i na njoj papilarnih linija. U ovom dijelu se može vjerovati oštećeniku. Može mu se vjerovati zato što je nedvojbeno da ga je okrivljenik progonio, zato što bi bila krajnje velika slučajnost da je netko treći dirao svježe okrvavljenu dršku sjekire i što se to naprosto uklapa u prethodno nekontrolirano ponašanje okrivljenika. Okrivljenikovo objašnjenje da je trčao za oštećenikom da mu pomogne, svjestan da ga je ubo nožem, nije uvjerljivo, čak i pomalo naivno.

74. Prethodno izloženo pokazuje da je okrivljenik FI doista bio napadnut od strane oštećenika UI. Pritom se misli primarno na verbalni napad. Ali i fizički napad. U prethodno opisanoj situaciji sud nema nikakve dvojbe da je oštećenik taj koji je započeo s njihovim fizičkim nadjačavanjem, naguravanjem. Sud nema nikakve dvojbe da je tu igru snage prihvatio okrivljenik, te da je sam uzvraćao i verbalno i naguravanjem. Potom dolazi do eskalacije. Kontekst događaja nedvojbeno upućuje da je opet oštećenik taj koji je svojim fizičkim ponašanjem doveo do eskalacije, do postepene progresije, do kulminacije u kojoj je okrivljenik izbo nožem oštećenika. Oštećenik je nedvojbeno fizički nadjačao okrivljenika, doveo kod njega do afektivnog izbijanja, međutim nema nikakvog dokaza da je oštećenikovo fizičko nadjačavanje okrivljenika zahtijevalo nužnost uporabe noža. Kao što je prethodno navedeno, nema govora o tome da je oštećenik gušio okrivljenika i da je njegov život i u jednom trenutku bio ugrožen. Okrivljenikovo ponašanje u trenutku oštećenikovog nadvladavanja treba promatrati kroz činjenicu da ga je muška osoba s kojom nije u dobrim odnosima, bivši partner njegove bivše djevojke, djevojke s kojom ima zajedničko dijete, praktički pred tom djevojkom, pred vlastitim kućnim pragom, u relativno kasno noćno doba, nadvladao. Doista je životno da on u takvom slučaju, kolokvijalno rečeno, izgubi kontrolu. Međutim, to više djeluje da je njegovo postupanje tada determinirano bijesom, poniženjem kojeg je doživio, a ne strahom zbog ugroženosti života.

75. Oba provedena psihijatrijska vještačenja suglasna su da je u ovakvoj varijanti događanja okrivljenik postupao s bitno reduciranim ubrojivošću. Vještačenje dr. Darka Labure jedino i uzima u obzir ovu varijantu događaja. Vještačenje dr. Josipa Podobnika ovu varijantu spominje zadnje. Sud u cijelosti prihvaća da bi ovo ponašanje imalo obilježje kratkotrajne bitne redukcije ubrojivosti. Naime, sam tijek događanja, sami rezultati psihologijskog vještačenja okrivljenika, ne ukazuju na okrivljenika kao osobu sklonu nasilju. Sve prethodno izloženo ukazuje na iznenadno, kolokvijalno rečeno, gubljenje kontrole kod okrivljenika. To je doista stanje afekta. Stanje u koje nije doveden svojom krivnjom, jer on obračun tu večer nije tražio. Potpuno je jasno da je obračun tu večer tražila osoba koja je u kasno noći sat došla pred njegova vrata.

76. Oba vještaka psihijatra suglasna su da je okrivljenik FI inkriminirane prigode postupao u jednom posebnom stanju enormne, kako ga je vještak dr. Josip Podobnik nazvao, enormne emocionalne preplavljenosti. Oba vještaka suglasno su okarakterizirali to stanje kao ono pod jakom razdraženosti i prepasti, koje karakterizira bijes, užas i panika. Ako je okrivljenik inkriminirane prigode djelovao isključivo u cilju obrane, preplavljen jakim strahom za vlastiti život, govori se o asteničkom afektu. Ako je on te prigode djelovao preplavljen bijesom zbog skrivljenog postupanja oštećenika UI, onda bi se radilo o steničkom afektu. Razlika između jednog i drugog je u cilju koji se želi postići. Stanje jake razdraženosti je isto, ali ono determinira dva različita cilja. Kod prvog se u tom stanju isključivo želi obraniti vlastiti život, pod cijenu oduzimanja drugog. Kod drugog se baš cilja usmrtiti nekoga povodom tog stanja. Okrivljenik se brani da je branio vlastiti život. Da ga je oštećenik gušio. Iz prethodno izloženog je razvidno da je sud utvrdio da ta njegova tvrdnja ne može biti točna. Da je kojim slučajem stvarno oštećenik gušio okrivljenika, onda ne bi bilo za očekivati da bi okrivljenik imao vremena mašiti se za nož, objema rukama upotrijebiti nož radi njegovog otvaranja i onda početi bosti njime oštećenika. Krajnje je neuvjerljivo da bi u takvoj situaciji okrivljenik pustio ruku koja mu sprječava dotok zraka. Sud uopće nema dvojbe da je oštećenik bio napadač, da je izazvao cijelu inkriminiranu situaciju, da je, iako je okrivljenik, pritom u nedvojbeno pripitom stanju, evidentno prihvatio ući u fizički obračun s njime, i sam hvatajući oštećenika za vrat, čak ga udarivši šakom, nadvladao okrivljenika, srušio okrivljenika na pod, međutim, reakcija okrivljenika nožem nije determinirana okrivljenikovim jakim strahom, ona je determinirana drugim polom razdražljivosti – bijesom. Kao što je već prethodno rečeno, ovim potezom oštećenik je nadvladao okrivljenika pred njegovim kućnim pragom, pred djevojkom koja je u središtu interesa očito obojice, praktički pred njegovim djetetom, u kasnim večernjim satima. Reakcija koju on poduzima – višekratno ubadanje oštećenika nožem, progon oštećenika sjekirom, ne navode na zaključak o jakom strahu, navode na zaključak o snažnoj emocionalnoj preplavljenosti s gubitkom kontrole. To odgovara bijesu, jakoj razdraženosti, a ne strahu.

77. Dakle, ne može se prihvatiti obrana okrivljenika FI da je on uporabio nož kako bi se obranio od oštećenika UI koji mu je ugrozio život. Sud zaključuje da je okrivljenik uporabio nož protiv osobe koja ga je napala i koja ga je dovela u stanje bijesa, jake razdraženosti. Okrivljenik ničim nije odgovoran za napad, niti je fizičko obračunavanje inicirao. Međutim, kada je on upotrijebio nož, nije ga upotrijebio u cilju obrane, upotrijebio ga je u cilju usmrćenja, bezobzira što se zaista nalazio u jednom specifičnom stanju, u stanju u koje nije ušao svojom krivnjom. S obzirom na sve do sad izneseno, za ovaj sud nema dvojbe da je okrivljenik ovim, s izravnom namjerom, ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 112. st. 1. KZ/11, a ne zakonske uvjete iz čl. 21. st. 4. KZ/11 koji bi isključivali njegovu krivnju.

78. Na ovom mjestu je potrebno istaći da je zadatak suda, a ne vještaka, utvrditi što se desilo. Vještaci kada iznose nekakve svoje varijante događaja, kako bi utvrdili ono što je njima bitno, kako bi dali stručno mišljenje na koje su ovlašteni, ne mogu time predodrediti sudu kakvo će činjenično stanje utvrditi. Iz prethodno iznijetog dijela obrazloženja razvidno je što je sud utvrdio da se inkriminirane prigode dogodilo. Ono što je najvažnije jest da je sud utvrdio da nikakvog gušenja, nikakve životne ugroženosti okrivljenika FI, nije bilo. To znači i da se ne može govoriti o velikom, odnosno jakom strahu, na strani okrivljenika, bez obzira na nadvladavanje od strane oštećenika UI. Može se govoriti o određenoj prepasti, ali svakako o jakoj razdraženosti koja odgovara bijesu kod okrivljenika. Stanju u koje sigurno nije upao svojom krivnjom. Stoga, ocjena je suda da su vještaci, s obzirom na to da su obojica prepoznala kod okrivljenika snažan emocionalni i afektivni ispad inkriminirane prigode, ustvari međusobno suglasni. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, sud zaključuje da se unutar tog afektivnog izbijanja kod okrivljenika radilo o steničkom, a ne asteničkom afektu.

79. Nema nikakve dvojbe da je predmetno kazneno djelo ostalo u pokušaju. Naime, okrivljenik FI je u pet navrata ubo nožem oštećenika UI, ali nasreću to nije završilo tragično. Nema dvojbe da je okrivljenik time poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela iz čl. 112. st. 1. KZ/11. Nema nikakve dvojbe da je okrivljenik htio upotrijebiti nož i da ga je upotrijebio. Htio je ubosti oštećenika njime te ga je ubo. Na temelju sudsko medicinskog vještačenja sud je utvrdio da je okrivljenik pri tome upotrijebio sile slabog i srednjeg intenziteta. Nema nikakve dvojbe da je upotrijebio silu jakog intenziteta. Međutim, na temelju sudsko medicinskog vještačenja sud je utvrdio da je već sila srednjeg intenziteta bila dovoljna da se potencijalno usmrti oštećenik. Naime, do fatalnog ishoda inkriminiranog događaja došlo bi da je okrivljenik uporabio silu tek nešto jačeg intenziteta. Dakle, nijanse su odredile da ne dođe do tragedije. Kolokvijalno rečeno, obična sreća. Odlučile su nijanse na koje, s obzirom na kontekst događaja, okrivljenik nije imao utjecaja. Nije okrivljenik odlučio da će upotrijebiti silu koja ni u kojem slučaju ne može životno ugroziti oštećenika da bi se govorilo o nepostojanju namjere usmrćenja. On je upotrijebio silu koja je oštećenika mogla ubiti, a do toga nije došlo pukom srećom. Treba imati na umu da je kod oštećenika došlo do otvaranja prsne šupljine, do opsežnog prodora zraka i manjeg krvarenja u lijevo prsište, da je oštećeniku ozlijeđena međurebrena arterija. Ubadanje nožem u dijelove tijela koje može izazvati navedeno bez sumnje jest poduzeto u cilju usmrćenja.

80. S obzirom na to da je okrivljenik FI s izravnom namjerom ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 112. st. 1. u svezi čl. 34. KZ/11 sud ga je proglasio krivim za učin tog kaznenog djela.

81. Sud je pri odmjeravanju kaznene sankcije okrivljeniku FI imao na umu njegovu prijašnju neosuđivanost za činjenje kaznenih djela koja je razvidna iz izvatka iz kaznene evidencije (l.s. 349-350). Isto tako, okrivljenik nije ni prekršajno osuđivan. Ovo je razvidno iz izvatka iz prekršajne evidencije (l.s. 347-348). Dakle, koliko god ubadanje druge osobe nožem djeluje i pomalo zastrašujuće, radi se o osobi kojoj je inkriminirani događaj ipak samo incident u inače potpuno mirnom životu. Ove okolnosti su svakako olakotne. Okrivljenik je otac jednog maloljetnog djeteta. I ta je okolnost olakotna. Kao olakotnu okolnost sud je cijenio i činjenicu da je okrivljenik inkriminirane prigode bio bitno smanjeno ubrojiv. Olakotna okolnost jest i činjenica da je predmetno kazneno djelo ostalo samo u pokušaju. Na koncu, kao olakotnu okolnost sud je cijenio i činjenicu da je od počinjenja kaznenog djela prošlo pet godina, a da na duljinu tog vremena okrivljenik svojim ponašanjem nije nimalo utjecao. Sud mora posebno napomenuti da je svjestan činjenice da je oštećenik UI isprovocirao predmetni incident. Da je njegovo ponašanje dovelo do početka inkriminiranog događanja. Međutim, kako je obilježje ovog kaznenog djela ulazak u stanje jake razdraženosti ili prepasti uslijed ponašanja oštećenika, sud to nije mogao cijeniti kao olakotnu okolnost. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio bezobzirnost i pomalo brutalan način postupanja okrivljenika. Okrivljenik nije oštećenika ubo jednom, ubo ga je čak pet puta. Ne samo da ga je ubo nožem pet puta, nego ga je, u to sud nema nikakve dvojbe, potjerao s mjesta događaja progoneći ga sjekirom u ruci. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio i činjenicu da je okrivljenik, bez obzira na to što je bio u stanju jake razdraženosti, posegnuo za nožem svjestan da je u pripitom stanju. Kad se imaju na umu sve iznesene okolnosti, kao i svrha kaznenopravnih sankcija, a polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) ovaj sud drži da će svrha kažnjavanja prema okrivljeniku za učin ovog kaznenog djela biti ostvarena kaznom zatvora u trajanju od jedne godine. Ona respektira pobrojane olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Njih ima, a neke od njih (njih dvije) su i značajne (mogle su poslužiti potencijalno kao ublažavajuće). Međutim, na strani okrivljenika bilo je i otegotnih okolnosti, a neke od njih morale su dobiti i svoj naglasak, i s aspekta specijalne prevencije, iz aspekta generalne prevencije (pogubnost posezanja za nožem i ovako brutalnog ponašanja u rješavanju nesporazuma).

82. Ocjena je suda da se svrha kazneno pravnih sankcija ne bi mogla ostvariti bilo kojom kaznenom sankcijom blažom od bezuvjetne kazne zatvora. Koliko god je oštećenik UI svojim ponašanjem isprovocirao i potakao slijed inkriminiranih događanja, ta inkriminirana događanja završila su peterostrukim ubadanjem noža od strane okrivljenika FI u njegovo tijelo, njegovim progonom od strane okrivljenika sa sjekirom u ruci. Relativno blago sankcioniranje okrivljenika u takvom slučaju poslalo bi krivu poruku društvu. Sud je utvrdio postojanje olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, posebice da su neke potencijalno ublažavajuće, pa je to cijenio tako da je bezuvjetnu kaznu zatvora fiksirao za poseban minimum za t predmetno kazneno djelo.

83. Okrivljenik FI je za vrijeme ovog kaznenog postupka bio u istražnom zatvoru od 2. svibnja 2020. do 2. lipnja 2020. Stoga je sud na temelju čl. 54. KZ/11 u kaznu zatvora na koju je okrivljenika FI osudio uračunao to vrijeme.

84. Predmetno kazneno djelo počinjeno je nožem koji prileži spisu (l.s. 179a). Člankom 79. st. 2. KZ/11 propisano je da sud može predmete i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela oduzeti. Dakle, ne radi se o obligatornom oduzimanju, nego o fakultativnom. Međutim, s obzirom na čin počinjenja, stupanj brutalnosti u načinu izvršenja, ocjena je ovog suda da se spomenuti nož mora trajno oduzeti od okrivljenika FI.

85. Kako je okrivljenik FI proglašen krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, sud mu je na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naložio snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 150,00 € (stopedeseteura) te iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 3.167,81 € (tritisućestošezdesetsedameuraosamdesetjedancenti), odnosno sveukupno 3.317,81 € (tritisućetristosedamnaesteuraosamdesetjedancenti) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Sud je visinu paušalnog troška utvrdio na temelju duljine i složenosti ovog postupka.

86. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Zadar, 27. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ante Bačić

OUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. ŽDO Zadar, na broj KO-DO-98/2020

2. Opunomoćenik oštećenika Boris Radman, odvjetnik iz Zadra

3. Branitelj okrivljenika Rajko Rudnički, odvjetnik u OD Slunjski i Rudnički j.t.d., Kratka 2/I, Varaždin

4. Okrivljenik FI, [adresa]

5. U spis

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

- PU Ličko-senjska, PP Novalja broj 511-04-11-KU-10/20 (oduzimanje predmeta)