REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1026/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Danku Škari, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3247/2024-13 od 30. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3247/2024-13 od 30. travnja 2025. u dijelu pod točkom I. retku 4. izreke na način da dosuđena zatezna kamata teče na iznos od 7,73 eura od dana 31.1.2008. do isplate, dok se u preostalom dijelu za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 0,01 euro zahtjev tužitelja, kao neosnovan odbija.

II. U preostalom, a ne preinačenom dijelu, dijelu odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3247/2024-13 od 30. travnja 2025.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja, kao osnovan prihvaćen je zahtjev tužitelja kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 5.036,60 eura i troškove postupka u iznosu od 2.998,21 eura sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže označeno u izreci navedene presude.

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u odbaci ili u cijelosti odbije kao neosnovan sve uz naknadu troškova postupka.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita, osim u dijelu u kojem su određeni pojedinačni iznosi na koje teče zakonska zatezna kamata budući njihov zbroj iznosi 5.036,61 eura, pa je njihov zbroj veći u odnosu na dosuđeni iznos glavnice od 5.036,60 eura, radi čega je u tom dijelu i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje žalitelj, iako pri tome valja istaknuti da žalitelj neosnovano ističe da bi zbroj pojedinačnih iznosa davao iznos od 5.036,71 eura.

6.1. Međutim, samo zbog ovog razloga pobijana presuda nema takvih razloga da se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost jer je tu bitnu povredu moguće otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. točke b. ZPP budući da je cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića dipl.oec. iz Darfin d.o.o. Zagreb ( list 161 – 167 spisa) do većeg zbroja pojedinačnih novčanih iznosa iz točke I. izreke na koje teče zakonska zatezna kamata u odnosu na iznos glavnice došlo zbog preračunavanja tih pojedinačnih iznosa iz valute kuna u valutu euro i pri tome zaokruživanja druge decimale u odnosu na treću decimalu koja je bila veća od 5, pa je do takve razlike došlo već kod preračunavanja iznosa od 58,28 kuna (7,74 eura) za 0,01 euro ( točka I. redak 4 izreke), radi čega je u ovom dijelu postupka moguće primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. u vezi stavka 1. točke b. ZPP pobijanu presudu preinačiti i presuditi kao u izreci pod točkom I, ove presude.

7. U preostalom dijelu pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, pa ovaj sud drugog stupnja zaključuje da u tom preostalom, a nepreinačenom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP jer su u tom dijelu pobijane presude navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda u tom nepreinačenom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.1. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 12. ZPP na koju također ukazuje žalitelj jer je sud prvog stupnja sudio u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva pri čemu je pravilnom primjenom odredbe čl. 12. st. 1. ZPP odlučio i o samoj pravnoj osnovi zahtjeva tužitelja iz koje proizlazi ovaj njegov kondemnatorni zahtjev, pa je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

7.2. Suprotno žalbenim navodima žalitelja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. u vezi odredbe čl. 2. i čl. 338. st. 3. ZPP na koju također ukazuje tuženik iako se pri tome pogrešno poziva na odredbu čl. 330. st. 3. ZPP koja takav stavak ni ne sadrži, jer je sud prvog stupnja sudio u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku, a izreka presude sadrži jasnu odluku suda o prihvaćanju takvog zahtjeva, pa je žalba tuženika neosnovana i u ovom dijelu.

7.3 Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da u ovom postupku - u dijelu presude koja nije preinačena, nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, radi čega je u ovom dijelu žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

9. U ovom postupku( dijelu u kojem pobijana presuda nije preinačena) niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.036,60 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačno dospjeli iznos počevši od njegova dospijeća pa do isplate i to po pravilima o stjecanju bez osnove, smatrajući da je taj iznos tuženik od njega neosnovano naplatio temeljem ništetne ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj: 148-50-4223905 od 30.lipnja 2007., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.06.2018.) i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.

11. U ovom postupku nije sporno da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita 30.lipnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj: 148-50-4223905, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisnici kredita iznos od 33.542,24 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, s rokom vraćanja od 84 mjeseca i da je navedenim ugovorom o kreditu ugovoreno da se početno na dan sklapanja ugovora zaračunavaju kamate od 5,20%, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima i to u kunama obračunatim po srednjem tečaju tuženika ( kreditora) na dan plaćanja i da je između njih ugovorena valutna klauzula. Obzirom na žalbene razloge žalitelja, u ovom dijelu postupka više nije sporno ni da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetna i da posljedično tome tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu osim iznosa od 3.715,98 eura ( pretposljednji redak točke I. izreke pobijane presude) koji se odnosi iznos plaćen prilikom prijevremene otplate kredita. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbene razloge žalitelja, više nije sporna ni (ne)osnovanost tuženikova prigovora zastare.

12. Obzirom na žalbene navode žalitelja, sporno je, ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati i isplatu ovog iznosa te ima li uopće pravo na bilo koju isplatu obzirom na odredbu čl. 326. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/24 - dalje: ZOO) te je sporan tijek zakonske zatezne kamate na pojedinačno dosuđene iznose ( čl. 1115. ZOO .

13. Sud prvog stupnja je odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev i u ovom spornom dijelu zaključujući, u bitnome, da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića dipl.oec. iz Darfin d.o.o. Zagreb ( list 161 – 167 spisa) proizlazi da se ovdje, obzirom na žalbene navode tuženika, sporni iznos od 3.715,98 eura odnosi na razliku više plaćene obveze tužitelja prema banci prilikom prijevremene otplate kredita nastale zbog porasta tečaja u odnosu na tečaj na dan isplate kredita ( valutna klauzula), pa je i taj iznos posljedica ništetnosti navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli. Osim toga, sud prvog stupnja pri tome zaključuje i da tuženik tijekom postupka na ovaj dio nalaza stalnog sudskog vještaka financijske struke nije ni prigovarao. Nadalje, sud prvog stupnja je tužitelju na dosuđene pojedinačno dospjele iznose odredio da zakonska zatezna kamata teče od dana stjecanja ( čl. 1115. ZOO) jer je u konkretnoj situaciji nepošten stjecatelj budući je već prilikom sklapanja samoga ugovora, kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti, morao znati da su predmetne odredbe Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i time ništetne.

14. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja glede ovdje spornog dijela i posljedično tome primjenu materijalnog prava, koja su utemeljena na, za ovaj postupak, pravilno utvrđenom činjeničnom stanju (čl. 8. ZPP), prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu dovedeni u ozbiljnu dvojbu ni žalbom tuženika.

14.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge tuženika, kao žalitelja u dijelovima u kojima ukazuje na odredbu čl. 1024. st. 2. i 4. ZOO valja zaključiti da nije sporno da je tom zakonskom odredbom propisano da korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku i da u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo vratiti i da odluka korisnika kredita o vraćanju kredita prije roka određenog za vraćanje ( prijevremena otplata) proizlazi iz samog Zakona, kako to pravilno ističe i žalitelj. Međutim, cijeneći nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića dipl.oec. iz Darfin d.o.o. Zagreb i to posebno dopunu njegovog nalaza od 13. siječnja 2025. ( list 247-248 spisa) proizlazi da se ova razlika od 3.715,98 eura odnosi na razliku više plaćene obveze tužitelja prema banci prilikom prijevremene otplate kredita nastale zbog porasta tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita kao posljedica ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i da se taj iznos ni ne odnosi na kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad ga je po ugovoru trebalo platiti, koju bi tuženik, eventualno, pogrešno obračunao prilikom prijevremenog vraćanja ( čl. 1024. st. 4. ZOO), već razliku nastalu do trenutka vraćanja kao posljedice ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli, radi čega je žalbu žalitelja valjalo kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

15. Osim toga, žalba žalitelja nije osnovana niti u dijelu u kojem smatra da je tužitelj prekludiran zahtijevati navedenu isplatu, odnosno da u ovom postupku nema pravni interes zahtijevati takvu isplatu smatrajući da su navedene ugovorne odredbe ništetna ( čl. 326. st. 2. ZOO), budući se u konkretnom slučaju ne radi se o uzroku ništetnosti koji bi bio manjeg značaja, jer se radi o sudskoj zaštiti prava potrošača, a zaštita potrošača je sukladno odredbama ZZP javni interes Republike Hrvatske te je tim Zakonom, kao i drugim zakonima određen i sustav zaštite potrošača, te tijela koja su određena za provođenje te zaštite.

16. Suprotno žalbenim navodima žalitelja sud prvog stupnja je posljedično prethodno navedenom, pravilnom primjenom odredbe 323. st. 1. u vezi odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog novčanog iznosa, pravilno zaključujući da je temeljem navedene ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržanoj u navedenom Ugovoru o kreditu, sklopljenim između stranaka u postupku, tuženik od tužitelja naplatio više od onoga što je stvarno mogao naplatiti, upravo u presuđenom novčanom iznosu i da je posljedično tome taj iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od uplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa dužan platiti tužitelju, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.

16.1. Osim toga, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja ( čl. 1115. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primio ne pripada.

17. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (,,Narodne novine,, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.

17.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je sud prvog stupnja, odlučujući o troškovima postupka, pravilno primijenio materijalno pravo i kada je tužitelj priznao pravo na troškove postupka koji se odnose na troškove obrazloženih podnesaka i troškove pristupa njegovog punomoćnika na oba ročišta za objavu presude jer je punomoćnik tužitelja na oba ta ročišta uredno pozvan i na ista se odazvao, a da i od dana objave navedene presude teku i rokovi za žalbu protiv prvostupanjske presude ( čl. 335. st. 9. ZPP ), pa je, suprotno shvaćanju žalitelja, ovaj parnični trošak bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 155. st. 1. ZPP), radi čega je žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

18. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na dio pobijane presude koji nije preinačen pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao žalitelj, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom II. ove presude.

19. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu ( 0,01 euro), a zbog tog dijela nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

Pula - Pola, 8. rujan 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris