REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-1160/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5406/2019-36 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5406/2019-36 od 26. ožujka 2025. pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:
„ I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od ukupno 5.780,63 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:
- 58,10 eura od dana 29.02.2008.,
- 58,10 eura od dana 29.03.2008.,
- 58,10 eura od dana 29.04.2008.,
- 58,10 eura od dana 29.05.2008.,
- 58,10 eura od dana 29.06.2008.,
- 58,10 eura od dana 29.07.2008.,
- 58,10 eura od dana 29.08.2008.,
- 58,10 eura od dana 29.09.2008.,
- 58,10 eura od dana 29.10.2008.,
- 58,10 eura od dana 29.11.2008.,
- 58,10 eura od dana 29.12.2008.,
- 60,51 eura od dana 29.01.2009.,
- 60,51 eura od dana 01.03.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.03.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.04.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.05.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.06.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.07.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.08.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.09.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.10.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.11.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.12.2009.,
- 60,51 eura od dana 29.01.2010.,
- 60,51 eura od dana 01.03.2010.,
- 60,51 eura od dana 29.03.2010.,
- 60,51 eura od dana 29.04.2010.,
- 60,51 eura od dana 29.05.2010.,
- 60,51 eura od dana 29.06.2010.,
- 60,51 eura od dana 29.07.2010.,
- 58,19 eura od dana 29.08.2010.,
- 58,19 eura od dana 29.09.2010.,
- 58,19 eura od dana 29.10.2010.,
- 58,19 eura od dana 29.11.2010.,
- 58,19 eura od dana 29.12.2010.,
- 58,19 eura od dana 29.01.2011.,
- 58,19 eura od dana 01.03.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.03.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.04.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.05.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.06.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.07.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.08.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.09.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.10.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.11.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.12.2011.,
- 58,19 eura od dana 29.01.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.02.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.03.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.04.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.05.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.06.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.07.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.08.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.09.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.10.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.11.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.12.2012.,
- 58,19 eura od dana 29.01.2013.,
- 58,19 eura od dana 01.03.2013.,
- 58,19 eura od dana 29.03.2013.,
- 58,19 eura od dana 29.04.2013.,
- 58,19 eura od dana 29.05.2013.,
- 58,19 eura od dana 29.06.2013.,
- 58,19 eura od dana 29.07.2013.,
- 58,19 eura od dana29.08.2013.,
- 58,19 eura od dana 29.09.2013.,
- 58,19 eura od dana 29.10.2013.,
- 58,19 eura od dana 29.11.2013.,
- 58,19 eura od dana 29.12.2013.,
- 58,19 eura od dana 29.01.2014.,
- 58,19 eura od dana 01.03.2014.,
- 58,19 eura od dana 29.03.2014.,
- 58,19 eura od dana 29.04.2014.,
- 58,19 eura od dana 29.05.2014.,
- 58,19 eura od dana 29.06.2014.,
- 58,19 eura od dana 29.07.2014.,
- 58,19 eura od dana 29.08.2014.,
- 46,28 eura od dana 01.10.2014.,
- 46,28 eura od dana 29.10.2014.,
- 46,28 eura od dana 29.11.2014.,
- 46,28 eura od dana 29.12.2014.,
- 46,28 eura od dana 29.01.2015.,
- 46,28 eura od dana 01.03.2015.,
- 39,88 eura od dana 29.03.2015.,
- 39,88 eura od dana 29.04.2015.,
- 39,88 eura od dana 29.05.2015.,
- 39,88 eura od dana 29.06.2015.,
- 39,88 eura od dana 01.08.2015.,
- 39,88 eura od dana 29.08.2015.,
- 34,03 eura od dana 07.10.2015. ,
- 34,03 eura od dana 29.10.2015.,
- 34,03 eura od dana 29.11.2015.,
- 34,03 eura od dana 29.12.2015.,
- 34,03 eura od dana 29.01.2016.,
- 34,03 eura od dana 29.02.2016.,
- 26,42 eura od dana 29.03.2016.,
- 26,42 eura od dana 29.04.2016.,
- 26,42 eura od dana 29.05.2016. ,
- 26,42 eura od dana 29.06.2016.,
- 26,42 eura od dana 29.07.2016.,
- 26,42 eura od dana 29.08.2016.,
- 22,71 eura od dana 29.09.2016.,
- 22,71 eura od dana 29.10.2016.,
- 22,71 eura od dana 29.11.2016.,
- 22,71 eura od dana 29.12.2016.,
- 22,71 eura od dana 29.01.2017.,
- 22,71 eura od dana 01.03.2017.,
- 14,76 eura od dana 29.03.2017.,
- 14,76 eura od dana 29.04.2017.,
- 14,76 eura od dana 29.05.2017.,
- 14,76 eura od dana 29.06.2017.,
- 14,76 eura od dana 05.08.2017.,
- 14,76 eura od dana 01.09.2017.,
- 6,00 eura od dana 29.09.2017.,
- 6,00 eura od dana 29.10.2017.,
- 6,00 eura od dana 29.11.2017.,
- 6,00 eura od dana 29.12.2017.,
- 6,00 eura od dana 29.01.2018.,
- 6,00 eura od dana 01.03.2018.,
do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove ulazne naknade iznos od 384,90 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2007. a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 2.176,71 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka, odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba tuženika je osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome
– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se, bar za sada, ne može ispitati njena zakonitost i pravilnost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuju i sam žalitelj.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.780,63 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime više plaćenog s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržanoj u Ugovoru o kreditu broj: 9013114955, sklopljenog 27. rujna 2007. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora i njegov zahtjev za isplatu iznosa od 384,90 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime tzv. ulazne naknade smatrajući da je te iznose tuženik stekao bez osnove jer u utuženom razdoblju, ove novčane iznose od tužitelja naplatio temeljem ovih ništetnih ugovornih odredbi, utemeljen na odredbama Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 79/07, 125/07 i 79/09 – dalje: ZZP/03), odnosno odredbi čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 dalje: ZZP/07) koji su bili na snazi za vrijeme sklapanja navedenog ugovora.
8. U ovom postupku nije sporno da je između tuženika, kao davatelja kredita i tužitelja, kao korisnika kredita 27. rujna 2007., sklopljen Ugovor o kreditu broj: 9013114955, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju, kao korisniku kredita iznos od 580.000,00 kuna uz promjenjivu kamatnu stopu, koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,78% godišnje u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana i da je tijekom trajanja kredita tuženik u više navrata mijenjao navedenu kamatnu stopu te da je navedenim ugovorom o kreditu između njih ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kuna ( čl. 12.4 Ugovora o kreditu).
9. Obzirom na žalbene navode žalitelja, sporno je, je li sud prvog stupnja mogao o zahtjevu tužitelja za navedene isplate ( kondemnatorni zahtjev) odlučiti a da prethodno tužitelj nije postavio i deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi i jesu li navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i jednokratnoj naknadi za obradu kredita ništetne i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati ovu isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl.1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/24 - dalje: ZOO), a sporna je i osnovanost tuženikova prigovora zastare.
10. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući, u bitnome, da iz provedenih dokaza proizlazi da se o ovim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da se prema odredbi čl. 81. st. 1 ZZP/93 smatra da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo nepoštena ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a da se prema stavku 2. ovog članka smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca zbog čega se na temelju odredbe čl. 87.st.1. ZZP/03 te ugovorne odredbe smatraju ništavima, pa je tužitelja primjenom odredbe čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. u vezi odredbe čl. 323. st. 1. ZOO i obvezao na navedene isplatu. Pri tome je sud prvog stupnja, kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare.
10.1. Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da prema pravilu o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP i u skladu sa odredbom članka 81. stavak 4. ZZP/03 tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da se o navedenim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo i da su one obzirom na njihov sadržaj tužitelju mogle biti jasne i razumljive obzirom da na te okolnosti nije predložio nikakve dokaze, a sve imajući pri tome u vidu nespornu činjenicu da je navedeni ugovor sačinjen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu i da tužitelj nije imao prilike utjecati na sadržaj spornih ugovornih odredbi.
11. Iako većinu ovakvih pravnih shvaćanja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja ( zaključak da se radi o potrošačkom kreditu, zaključak o (ne)osnovanosti prigovora zastare...) zaključak o osnovanosti zahtjeva tužitelja se, kao što je to i prethodno navedeno, bar za sada, ne može pravilno ispitati jer u tom dijelu pobijana presuda, kako je to i prethodno navedeno, ima nedostataka zbog kojih se ona ne može pravilno ispitati, čime je i počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje i sam žalitelj.
11.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem ukazujući na ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka smatra da sud prvog stupnja nije mogao odlučiti o ovom kondemnatornom zahtjevu tužitelja usmjerenom na navedene isplate, a da tužitelj prethodno nije postavio i deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništenosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za obradu kredita, tzv. ulaznoj naknadi, valja istaknuti da po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja nije bilo potrebno posebnim deklaratornim zahtjevom zahtijevati utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi jer je sud prvog stupnja o tom zahtjevu tužitelja za isplatu mogao odlučiti utvrđenjem ništetnosti takve ugovorne odredbe kao prethodnom pitanju ( čl. 12. ZPP), a što je sud prvog stupnja i učinio, pa je žalbu žalitelja u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.
12. U odnosu na ostale žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je na temelju odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 ( isto je propisano i odredbom čl. 96. st. 1. ZZP/07) propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
13. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok je odredbom čl. 87. st.1. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
14. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, odnosno odredbu čl. 5. Direktive prema kojoj u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a što iz prethodno navedenih razloga nije bilo slučaj, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
15. Iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 3. lipnja 2014. proizlazi pravno shvaćanje, koje se na odgovarajući način posredno može primijeniti i na konkretan slučaj, „...da je neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno na štetu potrošača i znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik dužan vratiti banci i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje vjerovnik tj. banka. Okolnost presudna za ocjenu uzrokuje li ta odredba znatnu neravnotežu na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja je činjenica, da je navedena odredba dio ugovora kao sadržaj standardnog ugovora banke na koji potrošači nisu mogli utjecati, pri čemu nije sporno da banke niti u ugovoru niti u općim uvjetima banke nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope niti metodu izračuna tih parametara. Činjenica, u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara, jer u razdoblju od 2004-2008 godine nije bila propisana obveza banaka da promjenjive kamatne stope nužno moraju biti ugovorene povezivanjem na određenu referentnu kamatnu stopu uvećanu za promjenjivi dio, na koju se tuženici pozivaju tvrdeći da propuštanjem određivanja tih parametara nisu mogli prekršiti propis kojeg u tom obliku nije niti bilo, ide u prilog stavu da su upravo zbog toga, kao savjesni gospodarstvenici, trebali prema načelu savjesnosti i poštenja voditi računa i o interesima druge strane, potrošača, i u ugovoru odrediti neku određenu referentnu vrijednost, kako promjena stope, a time i određivanje obveze potrošača, ne bi bilo prepušteno jednostranoj odluci. Nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope ne daje bankama ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po svom nahođenju i time jednostrano mijenjaju visinu obveze potrošača. Da je zakon detaljno u tom smislu regulirao obvezu banaka, ne bi u ovom slučaju bilo potrebe primijeniti načelo savjesnosti i poštenja. Osim toga nije pošteno koristiti ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima se daje ovlaštenje bankama mijenjati obvezu potrošača prema odlukama banke bez unaprijed dogovorenih preciznih kriterija.“
16. Dakle, cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i sadržaj navedene Direktive 93/13/EEZ od 5.4.1993, a imajući pri tome u vidu i prethodno navedeno pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, za zaključiti je da je za odluku o osnovanosti pravne osnove zahtjeva tužitelja potrebno utvrditi: da se radi o ugovoru sklopljenom između 10. rujna 2003. i 31. prosinca 2008., da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, da se o tim ugovornim odredbama ( odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. ulaznoj naknadi) nije pojedinačno pregovaralo, da su te odredba i/ili nejasne, i/ili teško razumljive i/ili teško uočljive, kao i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
17. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja pravilno zaključuje o postojanju prva tri uvjeta, dok su u odnosu na preostala dva, izostali razlozi o njihovom postojanju, odnosno oni izneseni nisu dostatni za ocjenu o zaključku suda prvog stupnja o nepoštenosti odnosno ništenosti navedenih ugovornih odredbi.
17.1. O tome da li u konkretnom slučaju, odredba o promjenjivim zateznim kamatama i tzv. ulaznoj naknadi uzrokuju značajnu neravnotežu na štetu potrošača, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi nisu navedeni gotovo nikakvi, a napose ne dostatni i valjani razlozi jer u tom smislu nije proveden test nepoštenosti, a nema ni dovoljno jasnih razloga niti vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama čl. 81. st. 5. i čl. 84. ZZP/03 te u vezi s tim nije pravilno ni proveden test transparentnosti i ocjena u smislu čl. 83. i 85. ZZP/03.
18. Posljedično tome je u ovom dijelu i počinjena navedene bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje i sam žalitelj.
19. Slijedom navedenog, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.
20. U nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti će ove ukazane mu bitne povrede odredaba parničnog postupka te će pravilno provesti test poštenja nakon čega će ocjenom svih provedenih dokaza donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP pravilno obrazloženu presudu vodeći pri tome računa i da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, na štetu potrošača i da je takvo slično pravo shvaćanje izraženo i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev- 953/2020 od 11.1.2023. te glede ništetnosti ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, na odgovarajući način, i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo npr. u odluci poslovni broj:
Rev- 673/2023-2 od 13. veljače 2024
20.1. Pri tome u odnosu na žalbene navode žalitelja, bez obzira što je ova pobijana presuda ukinuta, valja ipak istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno odlučio i o prigovoru zastare jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ovih ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. ulaznoj naknadi ustanovljena tek u ovoj parnici, to je sud prvog stupnja pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara ove tužiteljeve novčane tražbine.
21. O odluci o troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka iz točke II. ovog rješenja odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Pula - Pola, 8. rujan 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Fabris
