REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-358/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MPĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. Zagreb, protiv tuženih 1. Grada Zagreba, Zagreb, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, i 2. Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2194/20-49 od 24. listopada 2023., u sjednici održanoj 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba prvotuženog Grada Zagreba se djelomično prihvaća, a u preostalom dijelu odbija pa se u odnosu na tog tuženika presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2194/20-49 od 24. listopada 2023.:

- preinačuje u dijelu točke I., prva alineja izreke, na način da se tužiteljici na dosuđeni iznos naknade za tuđu pomoć i njegu od 301,21 eura (sadržan u ukupno dosuđenom iznosu od 3.251,21 eura) dosuđuju zatezne kamate od 24. listopada 2023. do isplate, dok se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 301,21 eura za razdoblje od 26. veljače 2020. do 23. listopada 2023. odbija kao neosnovan (tako da sada zatezne kamate teku na iznos od 2.950,00 eura od 26. veljače 2020. do isplate),

- potvrđuje u preostalom dijelu točke I. i III. izreke.

II. Žalba drugotužene Croatia osiguranja d.d. odbija se u cijelosti kao neosnovana pa se u odnosu na tog tuženika u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2194/20-49 od 24. listopada 2023.

III. Djelomično se uvažava, a djelomično odbija žalba tužiteljice protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2194/20-49 od 24. listopada 2023. na način da se pobijana odluka:

- preinačuje tako da se nalaže tuženima Gradu Zagrebu i Croatia osiguranju d.d. solidarno naknaditi tužiteljici daljnje troškove postupka u iznosu od 429,80 eura sa zateznim kamatama od 24. listopada 2023. do isplate, u roku od 15 dana,

- potvrđuje u dijelu kojim tužiteljici nisu dosuđeni troškovi postupka u daljnjem iznosu od 87,82 eura.

IV. Nalaže se tuženima Gradu Zagrebu i Croatia osiguranju d.d. solidarno naknaditi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 51,88 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 37,16 eura zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

V. Odbijaju se o cijelosti zahtjevi tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

„I. Nalaže se I. tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i II. tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici MPĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova naknade štete solidarno isplate iznos od 3.652,28 EUR / 27.293,93 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na • iznos od 3.251,21 EUR / 24.496,24 kn od dana podnošenja Odštetnog zahtjeva 26.2.2020.g.,

• iznos od 29,84 EUR / 224,81 kn od 26.10.2019.g.

• iznos od 8,83 EUR / 66,50 kn od 19.11.2019.g.

• iznos od 7,96 EUR / 60,00 kn od 26.11.2019.g.

• iznos od 8,49 EUR / 64,00 kn od 26.11.2019.g.

• iznos od 28,56 EUR / 215,20 kn od 28.11.2019.g.

• iznos od 21,23 EUR / 159,94 kn od 21.01.2020.g.

• iznos od 26,31 EUR / 198,26 kn od 12.11.2019.g.

• iznos od 269,85 EUR / 2.033,22 kn od 11.12.2019.g.

pa sve do isplate po stopi koja se do 31.12.2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice MPĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim od I. tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i II. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 730,47 EUR / 5.728,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 26.02.2020. godine pa do isplate.

III. Nalaže se I. tuženiku Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 i II. tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici MPĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.614,92 EUR / 27.236,61 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose sve parnične stranke.

2.1. Tužiteljica se žali protiv dijela odluke kojom joj nisu priznati troškovi u iznosu od 517,62 eura zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da joj je troškove vještačenja, očevida i sudskih pristojbi trebalo priznati u cijelosti, a ne razmjerno uspjehu u postupku. Smatra da joj je sud omaškom propustio dosuditi trošak ročišta od 12. listopada 2023., jer iako je u obrazloženju priznao navedenu radnju propustio ju je uračunati u ukupan trošak parničnog postupka. Navodi da joj je trebalo dosuditi i trošak pristupa na ročište za objavu presude. Predlaže preinačiti odluku o troškovima postupka u smislu žalbenih navoda, a zahtijeva i trošak žalbe.

2.2. Prvotuženi Grad Zagreb žalbom pobija točke I. i III. izreke pobijane presude, iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Prigovara počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno razlozi koji su u njoj navedeni su nejasni i nisu u suglasju s izvedenim dokazima. Smatra da je s obzirom na opis predmetne rupe u koju je tužiteljica pala te na činjenicu da predmetnog dana na navedenom mjestu nije bila gužva tužiteljica mogla izbjeći rupu da je primijenila dužnu pažnju koja se očekuje od svakog prosječnog pješaka. Navodi da se prenošenjem obavljanja komunalnih djelatnosti oslobađa odgovornosti za mogući nastanka štetnog događaja. Osporava shvaćanje suda prvog stupnja da je navedena javna pješačka površina opasna stvar. Ističe da nije razvidno koliki dio utuženog iznosa se odnosi na imovinsku, a koliki na neimovinsku štetu, što je vrlo bitno radi određivanja zateznih kamata, jer zatezne kamate na naknadu za tuđu pomoć i njegu teku prema članku 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO) od dana donošenja presude. Zbog neosnovanosti odluke o glavnoj stvari, osporava i odluku o troškovima postupka. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka odnosno ukinuti pobijanu presudu u točkama I. i III. i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova.

2.3. Drugotužena Croatia osiguranje d.d. žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga iz članka 353. ZPP-a. Prigovara počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer izreka presude nije u suglasju s izvedenim dokazima, a sud nije naveo niti obrazložio koje su to konkretne okolnosti koje opravdavaju utvrđenje iznosa pravične novčane naknade u dosuđenom iznosu. Smatra da je tužiteljica mogla izbjeći predmetnu rupu da je primijenila dužnu pažnju. Osporava shvaćanje da bi predmetna javna površina s rupom predstavljala opasnu stvar. Pogrešna primjena materijalnog prava da se ogleda u činjenici dosude prekomjernog iznosa naknade štete na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u odnosu na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prigovara što sud nije prihvatio prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da je Grad Zagreb osnovao trgovačko društvo – Zagrebački holding d.o.o. kako bi osigurao obavljanje poslova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta. Smatra da činjenica što je Grad Zagreb vlasnik predmetne nerazvrstane ceste ne utječe na njegovu odgovornost, jer je šteta posljedica njenog (ne)održavanja. Odluku o parničnim troškovima osporava zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari te činjenice da je za sve poduzete radnje priznata vrijednost boda od 15,00 kuna suprotno zabrani retroaktivnosti iz članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže uvažiti žalbu u smislu žalbenih navoda i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a žaliteljici dosuditi trošak pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbama je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka je djelomično osnovana, žalba prvotuženog Grada Zagreba je djelomično osnovana samo protiv odluke o tijeku zateznih kamata, a žalba drugotužene Croatia osiguranja d.d. nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela uslijed činjenice što se 23. listopada 2019., oko 18,30 sati, u Zagrebu, u Petrinjskoj ulici, u blizini Trga bana Josipa Jelačića, spotaknula na oštećenje na nogostupu, uslijed čega je izgubila ravnotežu i pala te se ozlijedila.

6.1. Utvrdivši tuženike solidarno odgovornima za nastanak predmetnog štetnog događaja prvostupanjski sud ih je obvezao da tužiteljici solidarno naknade ukupnu štetu (neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, troškove liječenja i izgubljenu zaradu) u iznosu od 3.652,28 eura, dok je tužiteljica sada već pravomoćno odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 730,47 eura.

7. Žalbama se ne problematizira nastanak štetnog događaja ni činjenica da je mjesto štetnog događaja sastavni dio nerazvrstane ceste. Ne osporava se ni uzročno posljedična veza između štetnog događaja i vještačenjem utvrđenih ozljeda, kao ni obim zdravstvenih posljedica. Predmet osporavanja nije ni naknada imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i izgubljene zarade.

7.1. U žalbenoj fazi postupka sporna je pasivna legitimacija tuženika, odgovornost tuženika, doprinos tužiteljice vlastitoj šteti, visina neimovinske štete i tijek zateznih kamata na naknadu za tuđu pomoć i njegu.

8. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a).

9. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena zakonitost i pravilnost. Protivno žalbenim navodima, u presudi su navedeni kriteriji koje je sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade neimovinske štete.

10. U postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

11. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev nalazeći prvotuženoga Grad Zagreb pasivno legitimiranim za naknadu štete sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18. i 110/18., dalje: ZKG) po kojima je prometnicu bio dužan održavati u funkcionalnom stanju, ali i kao vlasnika prometnice, a drugotuženu Craotia osiguranje d.d. kao njegovog osiguratelja po polici osiguranja od odgovornosti. Pritom je o odgovornosti tuženika odlučio po pravilima objektivne (kauzalne) odgovornosti prema članku 1063. ZOO-a, zaključujući da je predmetni nogostup s rupom opasna stvar.

12. Tuženici u žalbama ustraju kod osporavanja pasivne legitimacije iz razloga što je Grad Zagreb poslove održavanja nerazvrstanih cesta povjerio tvrtki Zagrebački holding d.o.o.

12.1. Po shvaćanju ovog suda, pasivna legitimacija prvotuženog Grada Zagreba proizlazi iz odredaba ZKG-a kojim je u članku 2. stavku 1. određeno da je komunalno gospodarstvo cjelovit sustav obavljanja komunalnih djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog reda na području općina, gradova i Grada Zagreba. Prema članku 13. komunalne djelatnosti obavljaju se kontinuirano na način koji osigurava održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne sposobnosti radi ostvarivanja neprekidne isporuke komunalnih usluga, uz mogućnost uskrate isporuke komunalnih usluga korisnicima samo u iznimnim i opravdanim slučajevima (načelo kontinuiteta obavljanja komunalnih djelatnosti). Odredbom članka 21. ZKG-a propisano je da su komunalne djelatnosti, između ostalih, one djelatnosti kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti, a člankom 22. stavkom 1. točka 1. ZKG-a propisano je da su komunalne djelatnosti kojima se osigurava održavanje komunalne infrastrukture, između ostalih, i održavanje nerazvrstanih cesta. Prema članku 23. ZKG-a, pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine na nerazvrstanim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje), kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje cesta. Prema članku 59. stavku 1. točka 1. ZKG-a nerazvrstane ceste čine komunalnu infrastrukturu, a člankom 64. stavkom 1. ZKG-a propisano je da je građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza jedinica lokalne samouprave odnosno osoba na koje je ta obveza prenesena u skladu s tim Zakonom ili posebnim zakonom.

12.2. Prema tome, prvotuženi Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave dužan je brinuti o održavanju komunalne infrastrukture pa tako i o spornom dijelu nogostupa odnosno održavati ga u funkcionalnom stanju. Prenošenjem poslova održavanja nerazvrstanih cesta na društvo Zagrebački holding d.o.o. Grad Zagreb ne može se osloboditi odgovornosti za štetu koja je posljedica propusta u održavanju nerazvrstanih cesta u svome vlasništvu. Nije prihvatljivo da se u opisanoj situaciji odgovornost za uspostavu pravne zaštite u cijelosti prebaci s jedinice lokalne samouprave na Zagrebački holding d.o.o., koji obavlja komunalnu djelatnost za tuženika i time snizi razina te zaštite. Pravilno je stoga prvostupanjski sud odlučio o pasivnoj legitimaciji prvotuženog Grada Zagreba.

13. Pasivna legitimacija drugotužene Croatia osiguranja d.d., kao osiguratelja prvotuženog Grada Zagreba, proizlazi iz sklopljene police osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti.

14. Sud prvog stupnja je o odgovornosti tuženika odlučio po pravilima o objektivnoj odgovornosti utvrdivši da rupa na nogostupu na koju se tužiteljica spotaknula čini taj nogostup opasnom stvari.

14.1. Točno je da se nogostup na kome je rupa u određenim okolnostima može kvalificirati kao opasna stvar. To ovisi o prethodnim utvrđenjima u pogledu njegovih karakteristika, osobito veličini rupe (širini, dužini, dubini), položaju, osvijetljenosti u konkretnom trenutku, vremenskom rasponu u kojemu je prije predmetne nezgode ta rupa (nesanirana) postojala, mogućnosti izbjegavanja i eventualnim drugim okolnostima.

14.2. Međutim, po ocjeni ovog suda, činjenice utvrđene tijekom postupka ne daju osnove za zaključak da bi predmetni nogostup predstavljalo opasnu stvar, s obzirom na oštećenje na kolniku koje je prikazano na fotografijama priloženima tužbi. Iz fotografija je vidljivo da se ne radi o takvom oštećenju - rupi u koju bi mogla upasti noga ili dio noge, kako to zaključuje sud. Svjedok MP je to oštećenje opisao kao ulegnuće, a tužiteljica u svome iskazu navodi da se „popiknula“ (spotaknula) stavši na rupu.

14.3. To ipak nije od utjecaja na odgovornost tuženika za predmetnu štetu, jer je prema prethodno citiranim odredbama ZKG-a obveza jedinice lokalne samouprave redovito održavati predmetni nogostup kao sastavni dio nerazvrstane ceste, a stanje nogostupa jasno ukazuje da nogostup nije bio uredno održavan.

14.4. Premda je, dakle, pogrešan stav suda prvog stupnja u pogledu kauzalne odgovornosti tuženih, jer kako pravilno ističu u žalbi, predmetni nogostup s obzirom na obilježja oštećenja na njemu ne predstavlja opasnu stvar i tuženi ne odgovaraju niti bi mogli odgovarati po principu objektivne odgovornosti, već odgovaraju po principu presumirane krivnje (članak 1045. stavak 1. ZOO-a), ipak je prvotuženi Grad Zagreb, i po ocjeni ovog suda, odgovoran za štetu tužiteljima zbog propuštanja dužnosti održavanja nogostupa u stanju koje omogućuje nesmetano i sigurno kretanje pješaka, dok je drugotužena Croatia osiguranje d.d. odgovorna kao njegov osiguratelj.

15. Paušalne žalbene tvrdnje tuženika o doprinosu tužiteljice vlastitoj šteti, jer da nije upotrijebila dužnu pažnju ne dovode u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da na strani tužiteljice nema doprinosa za nastanak štetnog događaja i štetnih posljedica. Naime, nije očekivano da na nogostupu u samom centru Grada Zagreba postoje takva oštećenja kakva su prikazana na fotografiji, već je tužiteljica kao pješak opravdano mogla očekivati da je nogostup održavan i siguran za kretanje pješaka te je nelogično i neživotno da prilikom hodanja stalno gleda u tlo kako bi izbjegla eventualnu rupu, uvažavajući pritom i činjenicu da se događaj dogodio u sumrak.

16. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo - članak 1100. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 19. stavkom 1. i 2. ZOO-a, kada je tužiteljici odmjerio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.950,00 eura, polazeći od nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka Igora Stipančića i Davorke Paladino, na kojega stranke nisu imale primjedbi, a i sud ga je prihvatio kao stručnog i objektivnog.

16.1. Na temelju toga nalaza i mišljenja sud je utvrdio: da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila unutarzglobni prijelom glavice lijeve palčane kosti bez pomaka ulomaka; da je provedeno liječenje imobilizacijom i fizikalnom terapijom; da su po završenom liječenju zaostale trajne posljedice o obliku bolova u lijevom laktu pri fizičkom opterećenju i promjeni vremena te minimalno ograničenje ispružanja lijevog lakta koje je prema mišljenju vještaka rezultiralo smanjenjem životne aktivnosti u omjeru od 5%; da je tužiteljica trpjela primarni strah u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, jak i kratkotrajan, nakon čega se javlja tzv. sekundarni strah, proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, jačeg intenziteta dva dana, srednjeg tri dana i manjeg još dva mjeseca; da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju tri do četiri dana, srednjeg intenziteta oko sedam dana i manjeg još oko mjesec dana.

16.2. Cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih boli, činjenicu da je tužiteljica provodila fizikalnu terapiju, intenzitet i trajanje straha, lokalitet ozljeđivanja, činjenicu da je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja imala nepunih 59 godina, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, ali vodeći računa i o cilju kojemu služi naknada te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, ovaj sud smatra da dosuđeni ukupni iznos naknade neimovinske štete od 2.950,00 eura (neovisno o odmjerenoj naknadi po pojedinim kvalifikatornim okolnostima) upravo predstavlja pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, straha te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti). Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koji su prihvaćeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a kako to već iz samog njihovog naziva proizlazi, jesu kriteriji orijentacijske naravi, koji sucima trebaju pomoći pri određivanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u pojedinim predmetima pa je bespredmetno govoriti o preciznom izračunu novčanih iznosa prema tim kriterijima. Stoga su žalbe tuženika protiv odluke o glavnoj stvari neosnovane.

17. Pravilno, međutim, prvotuženi Grad Zagreb ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo dosudivši tužiteljici zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege koju joj je pružala kćer od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, u situaciji kada, kao u konkretnom slučaju, sud utvrđuje visinu naknade za tuđu pomoć i njegu (koji trošak oštećeni nije imao prema trećim osobama) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od donošenja sudske odluke (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske presuda poslovni broj Rev- 702/2022-2 od 6. srpnja 2022.).

17.1. Sud prvog stupnja utvrdio je da tužiteljici pripada naknada navedene nenovčane imovinske štete u iznosu od 301,21 eura (u izreci pobijane odluke sadržan je u ukupno dosuđenom iznosu za naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 3.251,21 eura) pa joj na taj iznos zatezne kamate pripadaju od presuđenja 24. listopada 2023., dok je u dijelu kojim su tužiteljici na taj iznos zatezne kamate priznate od podnošenja odštetnog zahtjeva 26. veljače 2020. do 23. listopada 2023. valjalo prihvatiti žalbu prvotuženog Grada Zagreba te u odnosu na ovog tuženika (drugotužena Croatia osiguranje d.d. nije određeno osporavala odluku o tijeku zateznih kamatama) preinačiti pobijanu odluku i odbiti zahtjev za isplatu zateznih kamata.

18. Slijedom svega navedenoga, valjalo je žalbu prvotuženog Grada Zagreba djelomično prihvatiti protiv dijela odluke o tijeku zateznih kamata i u tom dijelu preinačiti pobijanu odluku, a u preostalom je dijelu potvrditi, na temelju odredaba članka 373. točke 3. i članka 368. stavka 1. ZPP-a. Žalba drugotužene Croatia osiguranja d.d. odbijena je u cijelosti pa je u odnosu na ovog tuženika u cijelosti i potvrđena pobijana presuda, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a.

18.1. Odluku o parničnim troškovima, koju žalbom osporavaju sve parnične stranke, je sud prvog stupnja utemeljio na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a. Pritom je utvrdio da tužiteljici s obzirom na uspjeh s osnovom od 100% i visinom od 83,33% pripadaju troškovi u omjeru od 83,33% (sud pogrešno navodi da je to konačni uspjeh jer prosječni uspjeh iznosi 91,67%) i prema tome omjeru priznao sve parnične troškove.

19. Opravdano tužiteljica prigovara da su joj troškovi priznati za ukupno 15 parničnih radnji u vrijednosti od po 100 bodova pa da joj je stoga trebalo ukupno priznati 1500, a ne 1400 bodova. Tužiteljici je stoga valjalo priznati daljnjih 100 bodova.

19.1. Tužiteljica žalbom osnovano osporava i činjenicu da joj nije priznat trošak pristupa ročištu za objavu i uručenje presude u vrijednosti 50 bodova, s obrazloženjem da nije bio potreban za vođenje parnice. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je punomoćnik tužiteljice prije završetka raspravljanja (članak 164. stavak 3. ZPP-a) stavio zahtjev za naknadu i troška pristupa ročištu za objavu presude te da je zamjenica punomoćnika tužiteljice pristupila ročištu za objavu presude, kada joj je presuda i uručena u skladu s odredbom članka 335. stavka 8. ZPP-a.

19.2. Ročište za objavu presude je sudska radnja koja je predviđena kao pravilo o načinu objave i uručenja presude (članak 335. ZPP-a). Na ovom ročištu sud ukratko iznosi razloge presude (članak 336. stavak 1. ZPP-a). Odredbom tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Odvjetnička tarifa) propisano je da za ročište na kojem se objavljuje presuda odvjetniku pripada 50% nagrade iz tbr. 7 toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 50 bodova. Imajući u vidu citirane odredbe, proizlazi da je pravo na naknadu troškova za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za pristup na ročište za objavu presude izravno povezano s pravom na pristup sudu upravo zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude - za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu, kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka. Radi se stoga o radnji potrebnoj za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj 832/2022-2 od 22. ožujka 2023.).

19.3. Tužiteljici dakle pripadaju troškovi zastupanja u vrijednosti daljnjih 150 bodova, što uz primijenjenu vrijednost boda od 1,99 eura i PDV daje 373,13 eura, a 83,33% od toga iznosi 310,93 eura.

19.4. Suprotno žalbenim navodima drugotužene Croatia osiguranja d.d., prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odluku o visini troškova zastupanja za sve poduzete parnične radnje utemeljio na Izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/22.) koja je stupila na snagu 5. studenoga 2022. kojom je određena vrijednost boda od 15,00 kuna, neovisno o činjenici što su određene radnje poduzimane i prije stupanja na snagu navedene Izmjene. Naime, odredbom tbr. 48. stavka 3. Odvjetničke tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Drugotuženica neosnovano prigovara da se radi o retroaktivnoj primjeni podzakonskog propisa protivnoj članku 90. stavku 4. Ustava Republike Hrvatske, budući da se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka prema uspjehu u sporu. Istovjetno pravno shvaćanje u vezi s primjenom Odvjetničke tarife zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u većem broju odluka, npr. u rješenju poslovni broj Rev-562/2024-2 od 7. svibnja 2024.

19.5. Osnovano žaliteljica prigovara i činjenici da su joj troškovi vještačenja i izlaska suda na uviđaj umanjeni prema uspjehu u sporu. Naime, troškovi vještačenja i uviđaja predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice i utvrđenje visine pripadajuće naknade štete. Stoga, kada u sporu tužitelj sa svojim zahtjevom uspije barem djelomično, tuženik koji je dao povoda za tužbu (zbog čega su ovi troškovi i nastali), dužan mu je troškove vještačenja naknaditi u cijelosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 229/2022-2 od 1. veljače 2024.).

19.6. Troškovi vještačenja i očevida koji su priznati tužiteljici ukupno iznose 713,09 eura. Pobijanom su presudom tužiteljici dosuđeni u omjeru od 83,33% ili u iznosu od 594,22 eura pa joj je ovom odlukom dosuđena razlika koja iznosi 118,87 eura.

19.7. Navedeno se međutim ne odnosi na trošak sudskih pristojbi koji je u izravnoj vezi s visinom postavljenog tužbenog zahtjeva pa je opravdano odmjeravati ga prema uspjehu u sporu, kako je to učinio i sud prvog stupnja.

19.8. Stoga tužiteljici pripadaju daljnji troškovi postupka u iznosu od 429,80 eura sa zateznim kamatama od 24. listopada 2023. do isplate pa je u tom dijelu valjalo preinačiti pobijano rješenje o troškovima postupka, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a.

20. Tužiteljica je uspjela sa žalbom protiv odluke o troškovima postupka u omjeru od 83% pa joj u tom omjeru pripada trošak sastavljanja žalbe prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., 107/25.) u vrijednosti 62,50 eura, što iznosi 51,88 eura (članak 166. stavak 2. ZPP-a). Trošak sudske pristojbe nije priznat, jer iz spisa ne proizlazi da je pristojba plaćena.

21. Drugotuženi Grad Zagreb je uspio sa žalbom samo protiv sporednog zahtjeva za isplatu zateznih kamata pa nema pravo na naknadu troškova postupka (arg. iz članka 35. stavka 2. ZPP-a).

21.1. Žalba drugotužene Croatia osiguranja d.d. je odbijena kao neosnovana pa joj ne pripadaju ni troškovi žalbenog postupka.

U Puli 8. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus