REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-318/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužiteljica 1. MC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. ZC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženih 1. TC (Ante) Petrova iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Grbić, odvjetnica u Zadru, i 2. Općine Gračac, Gračac, Park svetog Jurja 1, OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kotlar, Vidov i partneri d.o.o., Zadar, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljica protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-11/2021-32 od 25. listopada 2023., 8. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Psp-11/2021-32 od 25. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja odlučeno je:

„I. Odbijaju se uvodno označene tužiteljice 1-3 sa tužbenim zahtjevom koji glasi: „Utvrđuje se da su 1. tuženik TC (Ante) Petrov, [adresa] i 2. tuženik OPĆINA [adresa], OIB: 469443061333 smetali tužiteljice 1. MC, OIB: [osobni identifikacijski broj], ranije Hajduk Veljka 16 A, Plandište, R. Srbije, sada u [adresa], 2. Guševac Dragicu, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], 3. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u posljednjem mirnom posjedu nekretnina koje se sastoje od kčbr: [katastarska čestica] ORANICA VRLETUŠA pov. 1567 čhv i kčbr: [katastarska čestica] ORANICA VRLETUŠA pov. 313 čhv, upisane u nacrtu zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na način da su neovlašteno i bez znanja tužitelja dana 20.07.2021. postavili asfaltni put širine preko 3 m, dužine cca 50 m, te uz rubnik kolnika sa svake strane nasuli pijesak širine 1 m duž cijelog asfaltiranog puta preko nekretnine tužiteljica, pa im se zabranjuje takvo i slično ponašanje i nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da tuženici uklone postavljeni asfalt i pijesak s opisanih nekretnina i istu predaju u neposredan suposjed tužiteljima, te se nalaže tuženicima 1. i 2. da tužiteljima nadoknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.097,99 eura / 8.272,81 kuna, sve to u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljicama 1. MC OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐC OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ZC OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknade parnični trošak 1. tuženiku TC (Anti) Petrovu OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 398,17 eura /3.000,00 kuna, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljicama 1. MC OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐC OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ZC OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknade parnični trošak 2. tuženiku Općini Gračac OIB: OIB: 469443061333, u iznosu od 497,71 eura/ 3.750,00 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Tužiteljice, po svojim tadašnjim punomoćnicima, pobijaju predmetno rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka. Osporavaju zaključak prvostupanjskog suda da su gotovo svi saslušani svjedoci potvrdili da se tuženi TC od 1995. služi putem u [adresa] za pristup svojoj kući, jer su to iskazali samo navedeni tuženik i njegova supruga koji su nedvojbeno izravno zainteresirani za ishod postupka. Ističu da se asfaltiranje spornog puta mora smatrati smetanjem posjeda, posebice s obzirom na to da se dio tog puta koji se proteže preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu i posjedu tužiteljica, ne može smatrati nerazvrstanom cestom. Navode da prijeporni dio asfaltiranog puta i njegov neasfaltirani dio u nastavku (sve na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koristi isključivo tuženi TC, i to neovlašteno, za pristup svojoj kući, dok tužiteljice svojoj kući pristupaju preko livade pa nema govora o tome da je riječ o cesti koju koristi veći ili neodređen broj ljudi. Tužiteljice navode da su izvršene radove vidjele tek po dolasku u obiteljsku kuću tijekom ljeta 2021. kada su i reagirale pokrenuvši ovaj postupak. Smatraju da su onemogućene u raspravljanju i dokazivanju odbijanjem dokaznog prijedloga da se sudskog vještaka dopunski sasluša vezano za dio njegovog nalaza kojim se očitovao o nemogućnosti pristupa tuženog TC na svoju nekretninu na k. č. br. [katastarska čestica] korištenjem puta na k. č. br. [katastarska čestica]. Osporavaju utvrđenje suda prvog stupnja da su boravile u kući u svibnju 2021., jer se temelji na iskazima svjedoka koje je predložio tuženi TC, čiji iskazi da su neobjektivni, a stručni punomoćnik tužiteljica da se sigurno ne bi opredijelio za posjedovnu zaštitu da je prekuzivni rok istekao, kada tužiteljice kao vlasnice imaju mogućnost i drugog načina zaštite. Prigovaraju da sud nije uzeo u obzir fotografije koje su dostavile, a iz kojih je razvidno da su radovi o kojima su iskazivali svjedoci zaposlenici HEP-a VC i RC obavljeni još u srpnju 2018., a ne u svibnju 2021. pa da odluka u tom dijelu sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Predlažu uvažiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, a podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno rješavanje prvostupanjskom sudu.

3. Sa žalbom je postupljeno prema članku 359. stavku 1. u vezi s člankom 381. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Tužena Općina Gračac podnijela je odgovor na žalbu ponavljajući da je riječ o cesti koja tu postoji dugi niz godina, bila ona asfaltirana ili samo nasuta, koju je Općina Gračac godinama održavala, a što tužiteljicama do podnošenja tužbe nije smetalo. Stoga predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba tužiteljica nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za pružanje posjedovne zaštite u odnosu na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u njihovom zemljišnoknjižnom vlasništvu, koje da je počinjeno asfaltiranjem puta na toj nekretnini širine 3 metra, a dužine oko 50 metara i nasipavanjem pijeska uz taj asfalt u širini jednog metra sa svake strane, u sklopu sanacije [adresa] u [adresa].

7. Nije sporno da je predmetna nekretnina uknjižena kao suvlasništvo tužiteljica te da je tužena Općina Gračac bila investitor asfaltiranja spornog dijela puta.

7.1. U žalbenoj fazi postupka ne osporavaju se ni utvrđenja prvostupanjskog suda utemeljena na provedenom mjerničnom vještačenju da je radovima asfaltiranja bio obuhvaćen pristupni put u ukupnoj duljini 48 metara, koji se osim po spornoj k. č. br. [katastarska čestica], proteže i na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a koje su evidentirane kao javno dobro - put, s time što se na spornoj k. č. br. [katastarska čestica] nalazi 14 metara toga puta.

7.2. Ne osporava se ni činjenica, također utvrđena mjerničnim vještačenjem, da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je navedena u tužbenom zahtjevu, nije obuhvaćena prijeporom.

8. Sporno je jesu li tužiteljice posljednje mirne posjednice utuženog dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem su izvedeni navedeni radovi, pasivna legitimacija svakog od tuženika te jesu li tužiteljice prekludirane u zahtijevanju posjedovne zaštite.

9. Rješenje je ispitano u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a).

10. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žaliteljice ukazuju u žalbi, jer pobijano rješenje sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama, a izreka rješenja je razumljiva te se rješenje može ispitati. Propust suda prvog stupnja da analizira iskaze svjedoka na okolnost boravka tužiteljica u [adresa] u svibnju 2021., pa time i saznanja za smetanje posjeda, u kontekstu dostavljenih fotografija datiranih 2018. na kojima je zabilježeno izvođenje radova od strane djelatnika HEP-a za koje su svjedoci VC i RC tvrdili da su obavljeni u svibnju 2021. nema takav značaj da se rješenje ne može ispitati, već (osim što može biti od utjecaja na pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja) može imati samo značenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka koja će biti ocijenjena u nastavku.

11. Time što je sud odbio prijedlog tužiteljica za dopunsko saslušanje mjerničnog vještaka na okolnost mogućnosti pristupa tuženog TC do njegove k. č. br. [katastarska čestica] preko k. č. br. [katastarska čestica] nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. S time u vezi nije utvrđeno nezakonito postupanje prvostupanjskog suda zbog kojega tužiteljicama nije dana mogućnost da raspravljaju pred sudom, unatoč činjenici što je sud propustio obrazložiti razloge odbijanja toga dokaznog prijedloga. Naime, u skladu s odredbom članka 220. stavka 2. ZPP-a sud nije dužan prihvatiti sve predložene dokaze, već je ovlašten i dužan ispitati i ocijeniti njihovu relevantnost za utvrđenje odlučnih činjenica. Na okolnost identifikacije predmeta spora sudski vještak je saslušan pred sudom na uviđaju pa je udovoljeno zahtjevu iz članka 260. ZPP-a. Budući da je predmet spora posjedovna zaštita konkretnog puta koji se proteže po k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neodlučno je za presuđenje ima li tuženi TC alternativni pravac pristupa do svoje nekretnine. Nije stoga bilo potrebe da sud dopunski saslušava vještaka na ovu okolnost.

12. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Prema odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15. - pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP), koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Odredbom članka 22. ZVDSP-a propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (stavak 1.); sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (stavak 2.). Isto proizlazi iz članka 441. ZPP-a, kojim je propisano da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. Sud prvog stupnja je pobijanu odluku donio na temelju sljedećih odlučnih utvrđenja:

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. kolovoza 2021.,

- da su radovi na prijeporu pod nazivom Sanacija Ujevićeve ulice otpočeli još 15. prosinca 2020., a radovi asfaltiranja da su dovršeni 23. travnja 2021.,

- da se radi o pristupnom kolnom putu, kao sastavnom dijelu [adresa] u [adresa] kojim se, između ostalog, pristupa i obiteljskoj kući tuženog TC na adresi [adresa] te obiteljskoj kući tužiteljica na adresi [adresa],

- da su svi svjedoci - VC, RC, ŽC, CC, LC i FC - na osnovi saznanja stečenih na osnovi neposrednog opažanja u duljem vremenskom razdoblju potvrdili da se tuženi TC od 1995. služi navedenim putem u [adresa] kao prikladnim prilazom svojoj obiteljskoj kući izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da se prije asfaltiranja puta na prijeporu nalazio zemljani (makadamski) put širine od 2,5 do 3 metra, u istim gabaritima kao asfaltirani put te se taj put i rubnjak od 1995. koristio isključivo za provoz i prolaz građanima,

- da k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prijepor) predstavljaju nerazvrstanu cestu upisanu u Registar nerazvrstanih cesta Općine [adresa] pod oznakom NC16 - Ujevićeva, koja je uvrštena u program redovnog održavanja u okviru nadležnosti tužene Općine Gračac i koja je u čitavom svom dijelu već 15 godina u rasporedu i programu za čišćenje zimske službe u okviru nadležnosti tužene Općine Gračac, čije su komunalne službe i čistile snijeg na spornom dijelu zemljišta, a u blizini prijepora da se nalaze četiri kuće, između ostalih obiteljska kuća tuženog TC i obiteljska kuća u vlasništvu tužiteljica,

- da su u pogledu predmetnog puta tužiteljice evidentirane kao tabularne posjednice dijela prijepora k. č. br. [katastarska čestica] (14 metara puta) te povremeno, s obzirom na to da stalno ne prebivaju u [adresa], također nesmetano uživaju pravo prolaza navedenim putem do svoje obiteljske kuće,

- da je na temelju iskaza svjedoka utvrđeno da su u svibnju 2021. tužiteljice boravile u svojoj obiteljskoj kući u [adresa], kada su prijavile HEP-u Gračac problem radi drveća koje im je ometalo opskrbu električnom energijom pa su u svibnju 2021. radnici HEP-a u prisutnosti tužiteljica bili na terenu i otklonili prijavljenu poteškoću, slijedom čega tužiteljicama nije moglo već tada ostati nepoznato da je izvršeno predmetno asfaltiranje budući da tim putem pristupaju do svoje obiteljske kuće.

14.1. Ovaj sud podržava ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na činjenicu posjeda spornog dijela nekretnine, a žaliteljice ih žalbenim navodima nisu dovele u pitanje.

15. Materijalnopravno je međutim pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je tuženi TC već više od 25 godina u posljednjem mirnom suposjedu prava stvarne služnosti prolaza i provoza na predmetu spora - k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa], zajedno s tužiteljicama, koje da postupanjem tuženika nisu isključene iz vršenja suposjeda.

15.1. S time u vezi prije svega valja istaknuti da tužiteljice u ovom predmetu zahtijevaju zaštitu posjeda stvari (dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kojega tvrde da je bio u njihovom posjedu), a ne posjeda prava stvarne služnosti.

15.2. Neosnovan je i zaključak o postojanju supsjeda parničnih stranaka na predmetu spora, već zbog toga što se suposjed može uspostaviti samo ako se radi o istom predmetu posjedovanja (dakle, posjedu stvari ili posjedu prava).

15.3. Prvostupanjski sud zaključuje da predmet spora predstavlja nerazvrstanu cestu. Prema članku 98. stavku 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 4/23. i 133/23., dalje: ZC) nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona. Člankom 101. stavkom 1. ZC-a propisano je da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, a prema stavku 2. istoga članka nerazvrstana cesta se ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i, pod određenim uvjetima, prava građenja. S time u vezi valja imati u vidu i odredbu članka 131. stavka 1. ZC-a prema kojoj ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona (28. srpnja 2011.) koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Prema članku 107. ZC-a nerazvrstanom cestom upravlja i održava ju jedinica lokalne samouprave na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo.

15.4. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se s obzirom na odredbe članka 35. stavka 4. i 8., u vezi članka 3. stavka 2. ZVDSP-a, na nerazvrstanoj cesti u smislu članka 30. stavka 2. ZVDSP-a ne može stjecati posjed.

15.5. S obzirom na utvrđenje suda prvog stupnja da je riječ o nerazvrstanoj cesti opravdano je zaključiti da tuženi TC sporni dio nekretnine koristi kao javno dobro, a ne po osnovi prava služnosti kolnika i staze, kako to zaključuje sud prvog stupnja.

15.6. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da tuženi TC nije bio investitor asfaltiranja puta već je to bila Općina Gračac, niti je bio izvršitelj, nije dao nalog za asfaltiranje, a niti je asfaltiranje izvršeno u njegovom privatnom interesu (neovisno o činjenici je li ga on moguće inicirao) već je asfaltiranje predmetnog dijela puta izvršeno u sklopu održavanja nerazvrstane ceste, dakle u javnom interesu. Tuženi TC stoga nije pasivno legitimiran u ovom postupku pa je već to razlog radi kojega je u odnosu na ovog tuženika pravilnom primjenom materijalnog prava (članak 368. stavak 2. ZPP-a) trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

16. U odnosu na drugotuženu Općinu Gračac neosnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenice što se u odnosu na predmetni dio nekretnine, osim što je upisana u registru nerazvrstanih cesta kao sastavni dio [adresa] u [adresa], s istim i postupalo kao da se radi o nerazvrstanoj cesti budući da ju je Općina Gračac održavala prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18., 110/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 32/20.).

16.1. Iz izvedenih dokaza, konkretno iskaza svjedokinje FC, pomoćnice pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Općine Gračac zadužene za komunalne djelatnosti, kojega sud prvog stupnja nije posebno cijenio, proizlazi da je nasipavanje predmetnog puta vršilo komunalno društvo koje je još 2012. otišlo u stečaj. Da je put bio nasipan proizlazi i iz digitalnih ortofoto snimki katastra iz 2011. te 2017. -2018. koje je Općina Gračac dostavila uz odgovor na tužbu pa navedene isprave potvrđuju istinitost iskaza svjedokinje. Ove dokaze je ovaj sud cijenio na temelju ovlaštenja iz članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a. Osim toga, pobijanim rješenjem utvrđeno je da je tužena Općina Gračac čistila i snijeg na tome dijelu puta, dakle da je postupala kao da je riječ o javnoj površini. Istovremeno, tužiteljice nisu dokazale da su na tom dijelu zemljišta vršile bilo kakve posjedovne čine niti su išta poduzimale prema Općini Gračac u vezi s radnjama koje su poduzimane na putu, pri čemu im barem nasipavanje puta nije moglo ostati nepoznato.

16.2. Neodlučne su stoga žalbene tvrdnje, isticane i tijekom prvostupanjskog postupka, da nisu ispunjene pretpostavke da sporni dio zemljišta stekne status nerazvrstane ceste (to eventualno može biti predmet drugog postupka) kada je Općina Gračac dugi niz godina postupala upravo kao da je riječ o dijelu nekretnine s takvim statusom, a što tužiteljicama nije moglo ostati nepoznato.

16.3. Tužiteljice stoga nisu bile posljednje mirne posjednice spornog dijela nekretnine pa im stoga ni u odnosu na drugotuženu Općinu Gračac ne pripada pravo na posjedovnu zaštitu.

17. Sud prvog stupnja je prihvatio i prigovor prekluzije prava na posjedovnu zaštitu s obrazloženjem da su radovi na prijeporu započeli još 15. prosinca 2020., a da su radovi na asfaltiranju dovršeni 23. travnja 2021., te da iz iskaza svjedoka proizlazi da su tužiteljice boravile u [adresa] u svibnju 2021. kada im nije moglo ostati nepoznato da je izvršeno predmetno asfaltiranje budući da i one tim putem pristupaju svojoj kući pa da je podnošenjem tužbe 17. kolovoza 2021. prekoračen subjektivni rok od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja.

17.1. Žaliteljice prigovaraju tim utvrđenjima pozivom na fotografije priložene spisu, koje su datirane i iz kojih da proizlazi kako su djelatnici HEP-a izvodili radove na elektroenergetskoj mreži pa i posjekli grane 2018., a ne u svibnju 2021. Činjenica je da su tužiteljice već tijekom prvostupanjskog postupka priložile navedene fotografije, pozivom na koje su prigovarale istinitosti iskaza svjedoka, a sud taj prigovor nije raspravio ni ocijenio u pobijanom rješenju. To međutim nije bilo od utjecaja na pravilnost pobijane odluke budući da je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim neovisno o prekluziji prava na posjedovnu zaštitu pa nije ostvarena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a. Osim toga, zaključak da su tužiteljice bila u [adresa] u svibnju 2021. sud prvog stupnja je izveo ne samo na temelju iskaza svjedoka VC i RC koji su kao zaposlenici HEP-a na zahtjev tužiteljica radili na predmetnoj nekretnini, već i na temelju iskaza svjedoka ŽC, CC i LC, kao i iskaza tuženog TC (M) LC koji su svi suglasno iskazivali o ovoj činjenici, a koje iskaze žaliteljice nisu dovele u pitanje valjanim razlozima.

18. Žalba je stoga odbijena i potvrđeno pobijano rješenje, na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a (u odnosu na prvotuženog TC) i članka 373.a stavka 1. točke 2. ZPP-a (u odnosu na drugotuženu Općinu Gračac), u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a.

U Puli 8. rujna 2025.

Sutkinja

Iva Kancijanić