Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 156/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 3333/2022-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. - K. zajednica, Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. I. (I.) Š., OIB: ..., iz Z., ..., 2. V. C., r. Š., OIB: ..., iz Z., ..., zastupanih po punomoćniku L. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i partneri j.t.d. u Z., i 3. F. V. pok. Š., odsutan i nepoznata boravišta, zastupanog po posebnom skrbniku M. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu 1. i 2. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-284/2019-5 od 21. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1478/2013-47 od 10. siječnja 2019. u toč. II. i IV. izreke, u sjednici održanoj 6. rujna 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika 1. I. (I.) Š. i 2. V. C. za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženici su u prijedlogu za dopuštenje revizije predložili dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-284/2019-5 od 21. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1478/2013-47 od 10. siječnja 2019. u toč. II. i IV. izreke.
2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
3. Tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava (su)vlasništva pravomoćno je prihvaćen pobijanim dijelom presudom, jer su nižestupanjski sudovi utvrdili i ocijenili kako tužitelj kao pošten (savjestan) posjednik drži nekretninu (stan) koja je predmet postupka u svom posjedu te je u takvom posjedu nekretnine, računajući i vrijeme posjeda te nekretnine po njegovoj pravnoj prednici koji posjed je bio iste kvalitete, od 1972. pa do danas neprekidno (jer u postupku suprotno nije utvrđeno, niti su 1. i 2. tuženi dokazali da bi tužitelj i njegova pravna prednica imali saznanja o vlasničkopravnim interesima drugih fizičkih osoba na spornoj nekretnini pa tako niti 1. i 2. tuženih i njihovih pravnih prednika, a niti da je protiv tužitelja ili njegove prednice pok. S. Đ. u razdoblju od 1972. pa nadalje ikada pokrenut bilo kakav postupak – radi iseljenja, predaje u posjed, smetanja posjeda i sl.), zbog čega su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnine izvanrednom dosjelošću. Drugostupanjski sud obrazlaže i kako žalbeni navodi 1. i 2. tuženih kojima elaboriraju kako je tužitelj upisao pravo vlasništva nekretnine čkbr. ... k.o. Z. (po žalbenim navodima prijevarno), a nesporno temeljem pravomoćne presude suda, nemaju pravno odlučnog značaja.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije 1. i 2. tuženik postavljaju sljedeća pitanja:
''1) Je li sud dužan u obrazloženju presude - prema pravnoj osnovi na kojoj tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev: navesti jasne, uvjerljive i logične razloge koji bi opravdavali shvaćanje da tužitelj nije znao niti mogao znati da mu ne pripada pravo na predmetnoj nekretnini?
2) Može li se osoba smatrati poštenim posjednikom u slučaju kada je njezin upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi u idealnom dijelu izvršen temeljem presude koju je osoba ishodila protiv upisane zemljišnoknjižne vlasnice za koju je ta osoba znala da je u trenutku pokretanja spora mrtva te je umjesto označavanja njezinih nasljednika kao stranaka tražila od suda postavljanje privremenog zastupnika te potom ishodila presudu iako nije bilo uvjeta za postavljanje privremenog zastupnika?''
5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Prvo pitanje polazi od pogrešne postavke da nižestupanjski sudovi nisu naveli ''jasne i logične razloge koji bi opravdavali shvaćanje da tužitelj nije znao niti mogao znati da mu ne pripada pravo na predmetnoj nekretnini''. Naime, drugostupanjski sud je navedeno utvrđenje obrazložio i opravdao, pod točkom 3. ovoga obrazloženja, citiranim razlozima – ''da 1. i 2. tuženi nisu dokazali da bi tužitelj i njegova pravna prednica imali saznanja o vlasničkopravnim interesima drugih fizičkih osoba na spornoj nekretnini pa tako niti 1. i 2. tuženih i njihovih pravnih prednika, a niti da su protiv tužitelja i njegove prednice pok. S. Đ. u razdoblju od 1972. pa nadalje, 1. i 2. tuženi ili njihova prednica baka K. (K.) V., rođ. F., ikada pokrenuli bilo kakav postupak (radi iseljenja, predaje u posjed, smetanja posjeda i sl.)''.
7. Za drugo pitanje tuženici nisu, sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP, iznijeli razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Osim toga, to pitanje zanemaruje činjenicu da se navedeni postupak vodio u odnosu na drugu nekretninu i polazi od pogrešne postavke da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj znao da je u trenutku pokretanja tog spora zemljišnoknjižna vlasnica bila mrtva.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 3. ZPP, valjalo je, na temelju odredaba čl. 392. st. 1. i 6. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.