REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU
Grubišno Polje, Kolodvorska 2
Poslovni broj: Pr-52/2025-14.
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl, odvjetnicima iz Garešnice, V. Nazora 19b/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi isplate, dana 8. rujna 2025. godine,
r i j e š i o j e
I Određuje se prekid postupka u gornjoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja upravnog postupka o rješenju Klasa: UP/I-502-04/25-01/10979, Ur.broj: 338-14-02-01-25-2 od 13. svibnja 2025. godine.
II Postupak će se nastaviti nakon što se okonča upravni postupak o rješenju Klasa: UP/I-502-04/25-01/10979, Ur.broj: 338-14-02-01-25-2 od 13. svibnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika ovome sudu radi isplate – radni spor.
U tužbi navodi da je u radnom odnosu kod ČULO TRANS prijevoznički obrt, vl. ŠC, te se od 2012. godine nalazi na neprekidnom bolovanju, a od strane tuženika se neprekidno isplaćuje naknada plaće za privremenu nesposobnost za rad počevši od 01.07.2012. godine pa do dana podnošenja tužbe.
Tuženik u razdoblju od kada se tužitelj nalazio na bolovanju nije po službenoj dužnosti izvršio valorizaciju (povećanje) osnovice za naknadu plaće tužitelja, kao osiguranika, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u skladu s odredbom čl.41.st.6. i 7. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 150/08 i dalje) i odredbom čl.92.st.2. i 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 67/09 i dalje), odnosno odredbom čl.54.st.7. i 8. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13 i dalje) i odredbom čl.83.st.2. i 3. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14 i dalje).
Slijedom navedenog tužitelju je u istom razdoblju radi ne valorizirane osnovice za naknadu plaće manje isplaćena naknada plaća i to kako slijedi:
-od 01.01.2013. godine pa do 31.12.2013. godine u mjesečnim iznosima od po 0,78 eur,
-od 01.01.2014. godine pa do 31.12.2014. godine u mjesečnim iznosima od po 1,16 eur,
-od 01.01.2015. godine pa do 31.12.2015. godine u mjesečnim iznosima od po 4,92 eur,
-od 01.01.2016. godine pa do 31.12.2016. godine u mjesečnim iznosima od po 4,92 eur,
-od 01.01.2017. godine pa do 31.12.2017. godine u mjesečnim iznosima od po 11,29 eur,
-od 01.01.2018. godine pa do 31.12.2018. godine u mjesečnim iznosima od po 16,75 eur,
-od 01.01.2019. godine pa do 31.12.2019. godine u mjesečnim iznosima od po 21,32 eur,
-od 01.01.2020. godine pa do 31.12.2020. godine u mjesečnim iznosima od po 27,82 eur,
-od 01.01.2021. godine pa do 31.12.2021. godine u mjesečnim iznosima od po 35,60 eur,
-od 01.01.2022. godine pa do 31.12.2022. godine u mjesečnim iznosima od po 46,73 eur,
-od 01.01.2023. godine pa do 31.12.2023. godine u mjesečnim iznosima od po 67,90 eur,
-od 01.01.2024. godine pa do 31.12.2024. godine u mjesečnim iznosima od po 95,11 eur,
-od 01.01.2025. godine pa do 15.04.2025. godine u mjesečnim iznosima od po 95,11 eur, odnosno sveukupno u navedenom razdoblju iznos od 4.229,48 eur. Tužitelj se po punomoćniku obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu razlika naknada plaća, međutim tuženik neosnovano odbija isplatiti razlike naknada plaća jer da se od 01.04.2023. godine više ne vrši valorizacija naknada plaća zbog izmjene Zakona o osnovnom zdravstvenom osiguranju.
Takav stav tuženik nije osnovan budući je valorizacija ukinuta za ubuduće i to za osiguranike koji su ostvarili pravo na bolovanje u razdoblju nakon 01.04.2023. godine, a ne i na tužitelja koji je to pravo ostvario prema propisima navedenim u toč.2 ove tužbe, budući da je tužitelj, kao osiguranik, započeo sa ostvarivanjem prava na naknadu plaće tužitelja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 2012. godine, te to pravo kontinuirano koristi.
Stoga, predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos 4.229,48 eur sa zakonskim kamatama koje se obračunavaju na pojedine iznose od dospijeća do isplate, uz nadoknadu troškova postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.
2. Tužba je dostavljena tuženiku na odgovor koji se u pismenom podnesku od 15. svibnja 2025. godine očitovao te predložio zastoj ovog sudskog postupka do pravomoćnog okončanja upravnog postupka.
Osim toga, u podnesku obavještava sud da je još jednom pregledao cjelokupni predmet tužitelja, te je nakon pribavljenog mišljenja Službe za financijske poslove tuženika zaključio da tužitelju pripada pravo na povećanje (valorizaciju) osnovice za naknadu plaće za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad.
Slijedom navedenog, tuženik je temeljem zahtjeva tužitelja od 04. prosinca 2024. godine za izvršenjem povećanja (valorizacije) osnovice za naknadu plaće donio rješenje u upravnom postupku, KLASA: UP/I-502-04/25-01/10979, URBROJ: 338-14- 02-01-25-2 od 13. svibnja 2025. godine.
3. U nastavku postupka, tužitelj se očitovao na navode iz odgovora na tužbu tuženika osporavajući isti ističući da je tužitelj kao osiguranik u upravnom postupku kod tuženika kao prvostupanjskog tijela izjavio žalbu na rješenje tuženika KLASA: UP/I-502-04/25-01/10979, URBROJ: 338-14-02-01-25-2 od 13. svibnja 2025. godine pa isto još uvijek nije pravomoćno.
Ističe da navedenim rješenjem nije obuhvaćeno cjelokupno razdoblje obveze valorizacije osnovice već isključivo razdoblje od 9. prosinca 2021. godine do 31. ožujka 2023. godine a za to razdoblje nije utvrđen način na koji je provedena valorizacija osnovice.
4. Stoga, kako je tuženik dostavio dokaz da je donio rješenje KLASA: UP/I- 502-04/25-01/10979, URBROJ: 338-14-02-01-25-2 od 13. svibnja 2025. godine u kojem rješenju se utvrđuje valorizirana osnovica za obračun naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti osiguraniku ĆC u razdoblju od 9. prosinca 2021. do 31. ožujka 2023. godine, a na koje rješenje je tužitelj kao osiguranik podnio žalbu i koje rješenje nije postalo pravomoćno, a budući da iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da je za ranije razdoblje nastupila zastara potraživanja a koje pitanje predstavlja prethodno pitanje o kojem ovisi donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari i o kojem pitanju nadležno upravno tijelo još nije donijelo odluku, to je onda sud temeljem članka 213. st. 1. ZPP-a a u svezi članka 12. st. 1. ZPP-a, odredio prekid ovog postupka i odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju i odlučio kao u izreci.
U Grubišnom Polju, 8. rujna 2025. godine
S u t k i n j a:
Milka Katić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovoga rješenja nezadovoljan stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda , a o podnesenoj žalbi rješava nadležni sud drugog stupnja.
