REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-117/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vanji Buntić, odvjetnici u Puli, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, OIB: 52634238587, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 8. rujna 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 2.550,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od podnošenja tužbe (8. lipnja 2022.) do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju LS, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi imovinsku štetu (na ime tuđe pomoći i njege), u iznosu od 372,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od presuđenja (8. rujna 2025.) do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.134,90 eura, sa zateznim kamatama od 8. rujna 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 18. srpnja 2021. na radnom mjestu na graničnom prijelazu Riječki gat u Puli, prilikom zatvaranja teških metalnih vrata, pretrpio ozljedu na radu, na način da je pri pokušaju zaustavljanja metalnih vrata na ulazu na području graničnog prijelaza, a koja su se blokirala zbog kamena u utoru vrata, pretrpio ozljedu desne ruke i lakta. Tužitelju je priznata ozljeda na radu od strane poslodavca i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. S obzirom na to da je tužitelj stradao kao zaposlenik tuženice, na svom radnom mjestu, za vrijeme obavljanja rada, tuženica mu je dužna naknaditi štetu sukladno Zakonu o radu, Zakonu o zaštiti na radu te Zakonu o obveznim odnosima.

1.1. Tužitelj je uslijed šetnog događaja pretrpio znatnu neimovinsku i imovinsku štetu. Naime, iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je pretrpio teške tjelesne ozljede, i to ozljedu desnog lakta i prsta desne šake, istegnuće tetive, distenziju m.flexor carpo ulnaris i dubokih fleksora IV i V prsta. U svrhu liječenja obavio je više specijalističkih pregleda i pretraga, a radi saniranja ozljeda upućen je na fizikalnu terapiju 20. rujna 2021. i 8. studenog 2021. Također, je zbog zadobivenih povreda bio na bolovanju četiri mjeseca. Zbog navedene povrede trpio je bolove zbog kojih nije mogao voziti niti obavljati uobičajene dnevne potrebe. Nadalje, uslijed ozljeda koje je trpio, bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega, budući da nije samostalno mogao obavljati osnovne stvari poput higijene, hranjenje, ustajanje iz kreveta, odlaska na toalet, vožnje automobilom pri odlascima na fizikalnu terapiju itd.

1.2. Prije pokretanja postupka obratio se tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no isti zahtjev je od strane tuženice odbijen kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njegov tužbeni zahtjev, konačno uređen podneskom od 28. studenog 2024. (nakon provedenog vještačenja), kojim od tuženice zahtijeva naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.550,00 eura i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 372,00 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se u cijelosti usprotivila tužbenom zahtjevu tužitelja. Ističe da iz sadržaja tužbe proizlazi da je do štetnog događaja došlo prilikom zatvaranja metalnih kliznih vrata, koja su se nalazila na ulazu u područje službenih prostorija Međunarodnog pomorskog prijelaza Pula-Pola, na način da je tužitelj sporna vrata, nakon što su se zaustavila, naglo povukao desnom rukom, zbog čega je došlo do ozljeda. Pritom, tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu na strani tuženice. Razvidno je da se radi o uobičajenoj aktivnosti tužitelja na radnom mjestu. Konkretna vrata kao takva ne predstavljaju predmet u odnosu na koji je potrebno upotrijebiti posebnu pažnju, svakodnevno se otvaraju više puta, a u vrijeme štetnog događaja (a ni prije ili poslije) nije bio prijavljen bilo kakav tehnički kvar na vratima. Radi se o metalnim vratima dimenzije 2,35 m x 1,25 m, koja su oslonjena na metalnu konstrukciju po kojoj se kreću te se zatvaraju i otvaraju pomoću dva kuglična ležaja u vodilici koja je postavljena u donjem dijelu vrata i dva kuglična ležaja u vodilici u gornjem dijelu vrata. Postupak zatvaranja i otvaranja vrata vrši se uporabom tjelesne snage usmjerene na ručku koja se nalazi na vratima s unutarnje strane štićenog prostora graničnog prijelaza. Uporabom primjerene tjelesne (fizičke) sile pri otvaranju i zatvaranju vrata, čak i u slučaju naglog zaustavljanja vrata uslijed zapreka u vodilici, do ozljeda kakve je pretrpio tužitelj ne može doći. S tim u vezi ukazuje da je tužitelj pri hitnom medicinskom pregledu naveo "…da je krivo povukao s desnom rukom vrata…". Tuženica stoga smatra da je tužitelj svojom krivnjom odnosno krajnjom nepažnjom doveo do nastanka šetnog događaja, a što posljedično dovodi do isključenja odgovornosti tuženice za štetu koju je pretrpio tužitelj. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva, posebno uzimajući u obzir da je tužitelj, kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, odbio preporučenu medicinsku terapiju i inzistirao na određenim medicinskim radnjama (stavljanju longete), pa smatra da pri određivanju visine štete valja razmotriti je li navedeno od utjecaja na duljinu/jačinu pretrpljenih bolova, odnosno pretrpljenih posljedica ozljeda. Slijedom navedenog, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. U tijeku postupka pročitana je cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu, izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje ĐS i tužitelja kao parnične stranke, izveden je dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Tini Tepšić, spec. ortopedije, uz usmenu dopunu nalaza i mišljenja.

4. Zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete kao posljedice ozljede na radu od 18. srpnja 2021., koja se dogodila na način da je tužitelj prilikom zatvaranja metalnih vrata na graničnom prijelazu Riječki gat u Puli, a koja vrata su blokirala, pretrpio ozljede desne ruke i ramena.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, kao ni okolnost da je predmetna ozljeda tužitelju priznata kao ozljeda na radu. Međutim, sporna odgovornost tuženice za štetu nastalu tuženiku, s obzirom na tuženičine navode da je štetni događaj nastao krivnjom odnosno krajnjom nepažnjom tužitelja, što dovodi do isključenja odgovornosti za štetu na strani tuženice. Sporno je i je li tužitelj svojim radnjama doprinio nastanku štete, a posljedično svemu navedenom, sporna je i visina štete.

7. Na okolnost nastanka štetnog događaja iskazivali su svjedokinja ĐS i tužitelj kao stranka.

8. Svjedokinja ĐS u svom je iskazu navela da se zbog odmaka vremena ne sjeća svih detalja vezanih za predmetni štetni događaj, ali je za potrebe dolaska na ročište pročitala službenu bilješku koju je sastavila i potpisala neposredno nakon tog događaja. Sporni događaj dogodio se 17. ili 18. srpnja dok su ona i tužitelj bili raspoređeni u službi na graničnom prijelazu i bili su zajedno u noćnoj smjeni. Poznato joj je da se tužitelj, kada su izašli iz službenih prostorija, uputio prema ulaznim metalnim vratima kako bi ih zatvorio. Ta vrata su se zaustavila i on je pritom ozlijedio prste desne ruke. Nije odmah otišao na hitnu jer je mislio da će bol prestati, ali kako je bol postajala nepodnošljiva, on se negdje oko 5,00 sati ujutro uputio na hitni medicinski trakt Opće bolnice Pula. Nije joj poznato iz kojeg razloga su se vrata zaustavila kao ni je li se nešto slično već događalo. Ne sjeća se je li neposredno vidjela taj događaj, istaknuvši da se sporna vrata nalaze odmah do prostorije gdje su radili, misli da je tužitelj izašao kako bi zatvorio vrata dok je ona bila u prostoriji. Ne zna na koji način je tužitelj pokušao zatvoriti vrata.

9. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio da se sporna nezgoda dogodila na način kako je to navela svjedokinja ĐS. Naveo je da su toga dana njih dvoje bili u noćnoj smjeni, a radili su u Puli na graničnom prijelazu, odnosno na gatu. Bili su u kancelariji kada je on primijetio da stranci koji su došli na jahtu nisu zatvorili metalna vrata na gatu, pa je izašao iz kancelarije kako bi zatvorio vrata. Napomenuo je da su vrata morala biti zatvorena, jer je riječ o ulazu i izlazu s graničnog prijelaza, a pretpostavlja da ih stranci nisu zatvorili jer nisu mogli, moguće da su vrata zablokirala. Pri pokušaju zatvaranja, vrata su blokirala i dok ih je potezao osjetio je nekakav trzaj odnosno bol u prstima desne ruke. O tome je obavijestio šefa smjene, ta dva prsta su mobilizirali, ali kako je bol postala nepodnošljiva, u jutarnjim satima je otišao na hitnu. Sporna vrata on je nebrojno puta otvarao i zatvarao, ali ona su znala blokirati. Naime, riječ je o području uz more pa se na šinama znala stvarati hrđa, a vrata su nekad blokirala i zbog kamenčića ili prljavštine na šinama. Obično bi se šine tada očistile i neko vrijeme bilo bi dobro. Problem je što vrata lagano klize po šinama i onda naglo stanu i na taj način je došlo do trzaja i ozljede. Utvrđena mu je ozljeda istegnuća ligamenata četvrtog i petog prsta desne ruke, a posljedice te ozljede osjeća i danas jer te prste ne može stisnuti do kraja. Naveo je da je nosio longetu možda nekih 15 dana. Nakon toga obavio je više pregleda i pretraga, uključujući i dva ciklusa fizikalne terapije. Priznata mu je ozljeda na radu i na bolovanju je bio nekih četiri mjeseca. Zbog spomenute ozljede trpio je dosta ograničenja u svakodnevnom životu. Osim što nije mogao raditi, nije mogao ni voziti pa ga je na terapije i liječničke preglede vozio tata. Jesti je mogao samo lijevom rukom, što mu je bilo otežano jer je inače dešnjak. Bilo mu je otežano i oblačenje pa mu je u tome, kao i u obavljanju osobne higijene, pomagala mama. Nije mogao ni samostalno vezati cipele. Ukratko, pomoć mu je bila potrebna u svakodnevnim uobičajenim poslovima. U odnosu na navode tuženice da je odbio preporučenu terapiju, naveo je da su mu na hitnoj htjeli dati injekciju protiv bolova, a to je odbio jer se boji injekcija, kao i zato što je već bio popio tabletu protiv bolova. Na upit je li inzistirao da mu stave longetu, naveo je da je na hitnu došao s mobiliziranim prstima, nije ih mogao saviti i kad je prste držao ravno tada ga je manje boljelo. Sve to je rekao na hitnoj i u konačnici su odlučili ostaviti mu longetu.

10. Sud je iskaz svjedokinje ĐS i tužitelja kao stranke ocijenio istinitim, jer su o nastanku predmetne nezgode iskazivali suglasno i sukladno dokumentaciji u spisu (list 8-17 spisa), a ni tuženica nije osporila istinitost njihovih iskaza. Iskaz tužitelja ocijenjen je istinitim i u pogledu posljedica koje trpi nakon predmetnog štetnog događaja, jer je iskazivao detaljno, uvjerljivo, u skladu s medicinskom dokumentacijom, a u konačnici i u skladu s nalazom i mišljenjem vještakinje.

11. Na temelju rezultata dokaznog postupka utvrđeno je da se predmetni štetni događaj zbio na način opisan po tužitelju, dana 18. srpnja 2021. dok je bio na radu u noćnoj smjeni na graničnom prijelazu Riječki gat u Puli. Do ozljede je došlo na način da je tužitelj desnom rukom pokušao zatvoriti klizna metalna vrata, koja su naglo blokirala, uslijed čega je pretrpio ozljede desne ruke i ramena.

12. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19.) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.) propisano je da se smatra da ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog zakonskog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12.1. U konkretnom slučaju tuženica nije dokazala da je predmetni štetni događaj bio posljedica krajnje nepažnje tužitelja, odnosno da se ozlijedio iz razloga što nije upotrijebio ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki čovjek prosječnih sposobnosti. Tuženica nije dokazala ni da bi tužitelj bio isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, odnosno da je doprinio nastanku istog.

13. Prema stavu ovoga suda ne postoji odgovornost tužitelja za nastali štetni događaj, jer je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja uobičajenih poslova. Naime, uobičajene radne obveze tužitelja, kao policijskog službenika na graničnom prijelazu, obuhvaćaju poslove osiguranja i nadzora graničnog prijelaza, što uključuje i postupanje s ulaznim i izlaznim vratima predmetnog prijelaza Riječki gat u Puli. Slijedom toga, sud prihvaća navod tužitelja da su sporna vrata morala biti zatvorena (tuženica takve navode nije osporila), a njegova radnja usmjerena na zatvaranje vrata predstavlja redovito izvršavanje radnih zadataka. Tužitelj je predmetna vrata pokušao zatvoriti na isti način kao i nebrojeno puta ranije, dakle na uobičajeni način, pri čemu je postupao je kao što bi postupila svaka prosječna osoba, te nije počinio nikakve radnje ili kretnje koje bi bile neuobičajene i rizične, odnosno koje bi se mogle pripisati njegovoj krivnji ili krajnjoj nepažnji, na što upire tuženica. Pritom sud smatra uvjerljivim, pa i utvrđenim, da je tužitelj, uslijed naglog blokiranja spornih vrata, osjetio trzaj te je zadobio ozlijede opisane u liječničkoj dokumentaciji.

14. Radi utvrđenja postojanja i opsega štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji dr. Tini Tepšić, spec. ortopedije.

14.1. Iz nalaza i mišljenja vještakinje, sačinjenog nakon uvida u medicinsku dokumentaciju te kliničkog pregleda tužitelja, proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede istegnuća mišića pregibača desne šake, istegnuća tetiva dubokih pregibača 4. i 5. prsta desne šake te posttraumatske akutizacije tendinitisa desnog ramena. Iako tužitelj nije imao posebno izražene smetnje s desnim ramenom, kliničkim pregledom fizijatra postavljena je sumnja na ozljedu ramena, koja je i potvrđena ultrazvučnom dijagnostikom. Uslijed opisanog, tužitelj je trpio bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, koja bol se javila na dan ozljede, trajala cijelu noć te se ujutro, po djelovanju analgetske terapije i postavljanju imobilizacije, smanjila i regredirala u bol srednjeg intenziteta. Tužitelj je naveo kako je pred dolazak na hitnu popio dvije tablete ibuprofena, što je značajno umanjilo bolnost, dok postavljanje imobilizacije djeluje analgetski te je pridonijelo umanjenju bolova. Bol srednjeg intenziteta tužitelj je trpio u trajanju od deset (10) dana, tijekom cijelog liječenja ozljede, uglavnom prvih nekoliko dana, a potom i tijekom fizikalnih terapija te ponekad tijekom liječenja. Bol slabijeg intenziteta tužitelj je trpio u trajanju od petnaest (15) dana, uglavnom kako se liječenje privodilo kraju, po regresiji srednjih bolova. Povremeni bolovi koje je tužitelj trpio po završenom liječenju ozljede uključeni su u procjenu umanjenja životnih i radnih aktivnosti. Vještakinja je dalje navela da je tužitelj tijekom liječenja nosio imobilizaciju u trajanju tri tjedna. Iako je navedena imobilizacija postavljena na zahtjev tužitelja, postavljanjem iste umanjen je intenzitet i trajanje bolova, a u konačnici i skraćeno liječenje. Tijekom liječenja tužitelj je odradio dva ciklusa fizikalne terapije. U odnosu na strah, navela je da je kod tužitelja bio prisutan sekundarni strah lakog intenziteta u trajanju od petnaest (15) dana, koji se javio zbog nesigurnosti u ishod liječenja. Kod tužitelja nije zaostalo naruženje kao posljedica predmetne ozljede. U odnosu na tuđu pomoć, s obzirom na to da se radi o ozljedi dominantne ruke, tužitelju su nestručna pomoć i njega bili potrebni pri održavanju higijene, oblačenju, nošenju stvari te prijevozu na liječničke preglede i terapije. Tijekom nošenja imobilizacije u trajanju 16 dana, tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna 2 sata dnevno (ukupno 32 sata) te dodatno sat vremena dnevno na dane liječničkih pregleda u terapija radi prijevoza i pratnje (ukupno 30 sati). Dakle, tužitelju je pružena tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 62 sata. U odnosu na umanjenje životnih i radnih aktivnosti, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je kod tužitelja, uslijed predmetne ozljede, došlo do trajnog umanjenja životnih i radnih sposobnosti za 2 – 4 %. Radi se o umanjenju aktivnih kretnji u oba interfalangealna zgloba 4. i 5. prsta desne šake, uz umanjenje snage oba prsta. Radi navedene ozljede tužitelj svakodnevne aktivnosti i radnje izvodi samostalno, ali uz prilagodbu, kompenzirajući pokret i povećanim opterećenjem ostala tri prsta šake te suprotnom rukom. Prilagodbu mora koristiti u svakodnevnim aktivnostima hvatanja, primanja, pritiskanja i nošenja u desnoj ruci, pojačano opterećujući ostale prste šake i suprotnu ruku.

14.2. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje te je nakon provedenog vještačenja uredio tužbeni zahtjev potražujući od tuženice iznos od 2.550,00 eura na ime naknade neimovinske štete te iznos od 370,00 eura na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, sa zateznim kamatama na neimovinsku štetu teku od podnošenja tužbe, a na imovinsku štetu od presuđenja.

14.3. S obzirom na primjedbe tuženice, izveden je dokaz saslušanjem vještakinje.

14.4. Vještakinja je u usmenom izlaganju nalaza i mišljenja osporila primjedbu tuženice da njen nalaz i mišljenje nije u skladu sa specijalističkim nalazom fizijatra od 8. studenog 2021. (list 24 spisa), navodeći da uvidom u sporni nalaz ona iz istog nije iščitala da tužitelj više nema bolova u desnoj šaci i da je ista uredna. U spornom nalazu navedeno je da su desno rame i desni lakat bezbolni te da su kretnje održane, dok se tegobe šake u nalazu ne spominju. Nakon što joj je zakonska zastupnica tuženice pročitala rečenicu navedenu u spornom nalazu (podcrtano na listu 24 spisa), vještakinja je navela da se ista ne odnosi na šaku. Iz spornog je nalaza vidljivo da je riječ o kontroli iza dva ciklusa fizikalne terapije, a kako u tom nalazu nije ništa rečeno o šaci, pretpostavlja da je to iz razloga jer je stanje šake nakon dva ciklusa terapije prihvaćeno kao definitivno. Konačno, istaknula je da je ona svoj nalaz i mišljenje, u kojemu je utvrdila posljedice predmetnog štetnog događaja, sačinila nakon neposrednog pregleda tužitelja, slijedom čega je u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja.

15. Nakon usmenog izlaganja vještakinje stranke više nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje, a i sud je nalaz i mišljenje vještakinje, kao i njegovu usmenu dopunu, prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim i objektivnim. Vještakinja je u svom usmenom izlaganju odgovorila na primjedbe tuženice, argumentirano ih otklonivši. Stoga, cijeneći da je za potrebe nalaza i mišljenja izvršila neposredan pregled tužitelja te da je nalaz i mišljenje potkrijepljen medicinskom dokumentacijom u spisu, sud smatra da provedeno vještačenje predstavlja podobnu podlogu za donošenje odluke.

16. Slijedom svega navedenog, uzimajući u obzir da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede u vidu istegnuća mišića pregibača desne šake, istegnuća tetiva dubokih pregibača 4. i 5. prsta desne šake te posttraumatske akutizacije tendinitisa desnog ramena, da je zbog zadobivenih ozljeda trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana te slabog intenziteta u trajanju od 15 dana; da je njegovo liječenje bilo popraćeno nošenjem imobilizacije u trajanju od tri tjedna i fizikalnom terapijom koju je odradio u dva ciklusa; da je u predmetnom štetnom događaju trpio sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 15 dana zbog nesigurnosti u ishod liječenja; da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti od 2 - 4 %, koje se ogleda u umanjenju aktivnih kretnji i umanjenju snage oba interfalangealna zgloba 4. i 5. prsta desne šake, radi čega tužitelj svakodnevne aktivnosti i radnje poput hvatanja, primanja, pritiskanja i nošenja u desnoj ruci izvodi uz prilagodbu, kompenzirajući pokret i povećavajući opterećenje ostalih prstiju desne šake te suprotnom rukom, stav je ovog suda da tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada u iznosu 2.500,00 eura, koliko je i zatražio (čl. 19. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje u tekstu: ZOO/05).

16.1. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir odlučne okolnosti konkretnog slučaja, poglavito jačinu i trajanje fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Na dosuđeni iznos pravične novčane naknade tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, odnosno od 8. lipnja 2022., prema čl. 1103. u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO/05, cijeneći da je do tada, prema rezultatima dokaznog postupka, liječenje tužitelja bilo dovršeno, odnosno postignuta je stabilizacija njegovog zdravstvenog stanja (onakvog kakvo je u bitnom i danas), a koja okolnost u tijeku postupka nije dovedena u pitanje.

18. Glede naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, sud je na temelju nalaza i mišljenja vještakinje, koji u tom dijelu nije osporen, utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 62 sata, koja mu je pružena od strane nestručnih osoba (članova obitelji). Sud na temelju čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) utvrdio da primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u konkretnom slučaju iznosi 6,00 eura (tako i Županijski sud u Velikoj Gorici u odluci Gž R-17/2025-2 od 10. siječnja 2025., Općinski građanski sud u Zagrebu u odluci Pn-957/2022-28 od 1. kolovoza 2025., Županijski sud u Varaždinu u odluci Gž- 1293/2024-2 od 5. ožujka 2025. i dr.). Stoga, za ukupno 62 sata pružene tuđe pomoći i njege tužitelju pripada zatraženi iznos od 372,00 eura.

18.1. Tužitelju pripadaju kamate na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege od dana presuđenja (čl. 1086. ZOO/05), jer je riječ o nenovčanoj imovinskoj šteti čiji je novčani ekvivalent utvrđen tek ovom presudom.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I i II izreke presude.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP. Tužitelj je s tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti pa mu je tuženica dužna naknaditi trošak.

20.1. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu pripada iznos od po 100 bodova za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 7.8. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa), sastav tužbe (Tbr. 7.1 Tarife), sastav podneska od 28. studenog 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 1. prosinca 2022., 14. ožujka 2024., 4. lipnja 2025. i 10. srpnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 700 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.400,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 350,00 eura (Tbr. 46. Tarife), iznosi 1.750,00 eura.

20.2. Također, tužitelju je priznat trošak plaćenog i utrošenog predujme za provedbu vještačenja u iznosu od 331,81 eura te iznos od 53,09 eura nastao pristupom vještaka na ročište glavne rasprave.

20.3. Ukupan trošak tužitelja, slijedom navedenog, iznosi 2.134,90 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

20.4. Tuženica nije uspjela u sporu pa je njen zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

U Puli 8. rujna 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženici putem ODO Pula-Pola