REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3317/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, maloljetnog stranca KK, državljanke Turske, rođene **.**.2022., koju zastupa otac i zakonski zastupnik DK, radi sudske kontrole upravnog postupka, 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac KLASA: UP/I-216-01/25-03/651, URBROJ: 511-10-11-25-1 od 2. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske dostavilo je 4. rujna 2025. svoje rješenje KLASA: UP/I-216-01/25-03/651, URBROJ: 511-10-11-25-1 od 2. rujna 2025. radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20., 114/22.,151/22. i 40/25.) kojim je propisano da će se odmah po donošenju rješenja o smještaju upravnom sudu dostaviti spisi predmeta o smještaju u centar, a da će upravni sud u roku od pet dana od dana dostave spisa predmeta donijeti odluku kojom se rješenje o smještaju ukida ili potvrđuje, s time da sud nije proveo usmenu raspravu u skladu s člankom 216. stavkom 7. Zakona o strancima, budući da je maloljetni stranac zajedno s obitelji 5. rujna 2025. readmisijski vraćen u Bosnu i Hercegovinu.

2. Predmetnim rješenjem maloljetnom strancu KK, državljanki Turske, rođenoj **.**.2022., određuje se smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Obedišće Ježevsko, jer postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske s tim da ukupno vrijeme provedeno u Centru ne može biti duže od 1 mjesec, a teče od dana donošenja rješenja.

3. Člankom 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne mogu osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.). Nadalje, propisano je da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da su aktivnosti radi prisilnog udaljenja u tijeku kada se poduzimaju radnje radi utvrđivanja identiteta državljana trećih zemalja, pribavljanja putnih isprava i putnih dokumenata (vize, liječnička dokumentacija, putna karta), organiziranja transporta te druge radnje koje se poduzimaju radi prisilnog udaljenja (stavak 3.) te da se u smislu stavka 2. toga članka smatra da se aktivnosti radi prisilnog udaljenja izvršavaju s dužnom pažnjom kada se radnje iz stavka 3. toga članka poduzimaju bez nepotrebnog odgađanja (stavak 4.).

4. Nadalje, člankom 214. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja) /stavak 1./.

5. S time da okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. toga članka su da:

- državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu

- državljanin treće zemlje nema prijavljen boravak

- je državljanin treće zemlje izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka

- je državljanin treće zemlje u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo

- je protiv državljanina treće zemlje u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u Republici Hrvatskoj

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku

- državljanin treće zemlje ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu

- je državljanin treće zemlje nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku

- prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske (stavak 2.).

6. Također, smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. toga članka ako se utvrdi da:

- je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke

- se državljanin treće zemlje poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom

- je državljanin treće zemlje odbacio ili uništio ispravu o identitetu

- je državljanin treće zemlje odbio dati otiske prstiju

- je državljanin treće zemlje silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava

- se državljanin treće zemlje nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona

- je državljanin treće zemlje ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- je državljanin treće zemlje boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje) /stavak 3/.

7. Iz zapisnika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac KLASA: UP/I-216-04/25-01/3370, URBROJ: 511-10-11-25-2 od 2. rujna 2025. utvrđeno je da otac stranca PK zajedno sa svojom suprugom i njihovom djecom nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku te da je izjavio da je 26. kolovoza 2025. avionom doputovao zajedno sa svojom suprugom OK i maloljetnom djecom AK, ŽK, KK i K, iz [adresa], u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo. Naveo je da je od prijatelja u Turskoj saznao na koji način mogu otići u Njemačku (trebaju se javiti u hotel Onyx u Sarajevu i tamo na recepciji dogovoriti o njihovom daljnjem putovanju). Dodao je da je dolaskom u hotel, na recepciji, pitao kome se može obratiti za put u Europu te da mu je gospođa rekla da će mu se javiti muškarac i dati sve upute. Iznio je da ga je, nakon dva sata nakon što su se smjestili u sobu, gospođa s recepcije pozvala u predvorje hotela, gdje ga je čekao muškarac i tražio novčani iznos od 10.000,00 eura, koji mu je odmah predao, te mu je rekao da se odmore, prespavaju i da će sutra netko doći po njih. Nastavio je da im je 28. kolovoza 2025., u kasnim večernjim satima, na sobu pokucala druga muška osoba, misli da se radi o državljaninu Bosne, te da im je rekao da se spakiraju i izađu van iz hotela. Opisao je da ih je vani čekao kamion, a da je vozač imao medicinsku masku na glavi. Obrazložio je da su se vozili oko tri sata dok nisu stigli u blizinu granice. Naveo je da je po izlasku iz vozila ta osoba išla s njima dok nisu stigli do rijeke, gdje su susreli drugog muškaraca, misli da je isto D, koji ih je čamcem 28. kolovoza 2025. oko 01,50 sati prevezao iz Bosne i Hercegovine na hrvatsku obalu. Dodao je da se vozač čamca odmah vratio na drugu stranu obale, a da su oni dobili upute kojim putem da idu. Iznio je da su ih nakon otprilike 15 minuta pješačenja zatekli policijski službenici i dopratili u policijsku postaju. Nastavio je da mu je nakon toga priopćeno od strane policijskih službenika da će biti vraćen u Bosnu i Hercegovinu. Opisao je da je tada smješten u jedan centar, sa svojom obitelji, te da su ga 1. rujna 2025. hrvatski policajci predali policiji Bosne i Hercegovine. Obrazložio je, da je nakon toga u policiji u Bosni i Hercegovini dobio jedno rješenje te da su mu rekli da mora napustiti Bosnu i Hercegovinu i da se mora vratiti u Tursku. Napomenuo je da je, kada je izašao iz policije zajedno sa svojom obitelji, ponovno kontaktirao osobu sa kojom je i prije bio u dogovoru te da mu je rekao da želi svoje novce nazad, a da mu je on rekao da nema potrebe da mu vraća novac, da će on doći po njih, da isti dan idu za Hrvatsku te dalje za Njemačku, odnosno za Keln, gdje želi ići sa svojom obitelji, da tamo pronađe posao, da tamo živi i da ima dovoljno novčanih sredstava, budući da je Tursku napustio jer nisu imali dovoljno financija za ugodan i lagodan život. Naveo je da je nakon nekoliko sati provedenih u tom gradu, gdje su bili u policiji u Bosni i Hercegovini, osoba sa kojom je kontaktirao telefon, poslala dva zamaskirana muškarca po njih s malim kamionom te da su svi ušli u navedeno vozilo, a da su rješenje od policije Bosne i Hercegovine poderali ljudi koji su došli po njega. Dodao je da su se vozili nekoliko sati, kada je vozilo stalo i da su mu tada rekli da izađu van. Iznio je da su bila dvojica maskiranih ljudi, za koje ne zna čiji su državljani, ali da su ih oni vodili cijelo vrijeme. Nastavio je da je izlaskom iz kamiona, on sa svojom obitelji i dvojicom vodiča hodao neko vrijeme te da su došli do rijeke. Opisao je da su neko vrijeme čekali i da je onda po njih došao čovjek s čamcem te da ih je 2. rujna 2025. oko 04.00 sati prevezao čamcem na drugu obalu odnosno u Republiku Hrvatsku, a da su s njima bila i dvojica vodiča koja su došla po njih. Naveo je da su nakon izlaska iz čamca krenuli pješice dalje, krećući se za jednim od vodiča, te da su došli do jednog vozila, a da mu je vodič rekao da odmah brzo uđe u to vozilo, da je to vozilo koje će njega i njegovu obitelj odvesti do Zagreba, a nakon toga dalje prema Njemačkoj. Dodao je da je vodič otvorio vrata vozila i pokazao mu rukom da uđe, zajedno sa suprugom i djecom, te da su oni brzo ušli u vozilo. Izjavio je da ne pozna vozača te da mu nije dao nikakav novac. Nastavio je da ih je, kad je ušao s obitelji u vozilo, vozač vozio jedno vrijeme, ne sjeća se koliko dugo, ali kratko, možda 15-tak minuta ili manje, kada su zaustavljeni i zatečeni od strane policije. Izjavio je da se ne želi vratiti u Tursku ni dragovoljno niti bilo kako te da će sa svojom obitelji doći do Njemačke. Iskazao je da u Republici Hrvatskoj nema rodbine niti poznanika. Nadalje, izjavio je da nema dovoljno novčanih sredstava te da si ne može platiti smještaj nigdje u Republici Hrvatskoj. Napomenuo je da mu je namjera otići u Njemačku te da se ne želi dragovoljno vratiti u Bosnu i Hercegovinu, kao niti u Tursku. Konačno, izjavio je da nema odobrenje za boravak u drugoj državi članici, da ne postoje smetnje za prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu u pogledu ugroze njegova života, niti života njegove djece zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti.

8. Slijedom navedenog postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. alineja 2., 3., 8. i 9. Zakona o strancima.

9. Nadalje, prema mišljenju suda prisilno udaljenje stranca ne može se u predmetnom slučaju osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima kojim je propisano da se mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, 2. polog određenih financijskih sredstava, 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme. Naime, iz ponašanja oca maloljetnog stranca (dva puta nezakonito prešao granicu Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske), njegovih izjava (ne želi se vratiti u Tursku ni dragovoljno niti bilo kako, namjera mu je otići u Njemačku) te njegovih prilika (u Republici Hrvatskoj nema rodbine ni poznanika, nema dovoljno novčanih sredstava, ne može si platiti smještaj nigdje u Republici Hrvatskoj) utvrđeno je da se svrha smještaja u Centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a to je prisilno udaljenje, ne bi mogla ostvariti navedenim blažim mjerama.

10. Konačno pravilno je odmjeren rok. Naime, prema rješenju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Novska s ispostavom Jasenovac KLASA: UP/I-216-04/25- 01/3374, URBROJ: 511-10-11-25-1 od 2. rujna 2025. predmetni stranac će se prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu ili Republiku Tursku. Određeni rok ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatnom centru za strance sukladan je pravilu razmjernosti pri čemu se je imalo u vidu vrijeme potrebno za organizaciju prisilnog udaljenja.

11. Slijedom navedenog na temelju članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 8. rujna 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. maloljetnoj KK po ocu i zakonskom zastupniku DK – oglasna ploča suda

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava sisačko- moslavačka, Postaja granične policije Novska s ispostavom Jasenovac

3. U spis