REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-158/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Zorana Šarića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Miroslava Ružića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tanji Bota, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Marićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić&Partneri iz Zagreba, Pisarnica Split I., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-658/2019-32 od 13. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovana, žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-658/2019-32 od 13. prosinca 2024.:

- u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužiteljici dosuđena naknada štete preko iznosa od 1.137,10 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na pobijani dio iznosa teku od 22. rujna 2019. do isplate;

- u odluci o parničnom trošku pod točkom II. izreke, u njenom dosuđujućem dijelu.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici iznos od 2.224,92 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. rujna 2019. do isplate, dok je odbijena tužiteljica u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva od 17,56 eura zajedno sa zateznom kamatom (točka I. izreke). Tužitelju je dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 3.532,58 eura sa zateznim kamatama tekućima od dana presuđenja do isplate, dok je za više zatraženi iznos parničnog troška tužitelj odbijen (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženik u odluci o glavnoj stvari u dijelu u kojem je tužiteljici priznata naknada neimovinske štete preko iznosa od 1.100,00 eura, kao i u dijelu u kojem je tužiteljici priznata naknada imovinske štete na ime tuđe njege pomoći preko iznosa od 37,10 eura te na ime troškova prijevoza radi liječenja u ukupnom iznosu od 35,00 eura, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o parničnom trošku. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ju ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbe u ukupnom iznosu od 227,32 eura.

3.1. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi članka 359. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

3.2. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, kao i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći te troškova prijevoza radi liječenja s pripadajućim kamatama. Šteta je nastala tužiteljici kao putniku u osobnom automobilu marke VW Golf registarske oznake [registarska oznaka], i to kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 21. lipnja 2019. u [adresa], a za koju je isključivo odgovoran vozač osobnog automobila marke VW Golf, inozemne registarske oznake [registarska oznaka] 577 (Bosna i Hercegovina).

6. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te joj je dosudio neimovinsku štetu u iznosu od 2.115,58 eura, zatim imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 74,34 eura, te imovinsku štetu za troškove prijevoza radi liječenja u iznosu od 35,00 eura, ukupno 2.224,92 eura na ime cjelokupne naknade štete, dok je u preostalom dijelu od 17,56 eura odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga tužiteljice, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je presuda prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

8. Iako se tuženik u žalbi poziva i na žalbeni razlog počinjenja bitnih povreda odredaba postupka, određeno ne navodi niti opisuje neku povredu postupka pa takve navode ovaj sud nije mogao ni ispitati.

9.1. U ovoj fazi postupka nisu sporni pasivna legitimacija, osnova potraživanja tužiteljice, kao ni tijek dosuđenih zateznih kamata.

9.2. Obzirom na žalbene navode tuženika, prvostupanjska presuda je pravomoćna u dijelu u kojem nije pobijana tuženikovom žalbom, za iznos naknade štete od 1.137,00 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 22. rujna 2019. do isplate.

9.3. U ovoj fazi postupka sporni jesu visina tužiteljici priznate neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti preko iznosa od 1.100,00 eura, visina imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći preko iznosa od 37,10 eura, kao i imovinska šteta na ime troškova prijevoza radi liječenja u cijelosti. Sporan je i iznos parničnog troška kojeg je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici.

10. U vezi s time, prvostupanjski sud je, nakon provedbe dokaznog postupka i dovoljne raspravljenosti za ovaj predmet bitnih pitanja, pravilno utvrdio, a što ni tuženik ne spori:

- da je tužiteljica kao posljedicu predmetne nezgode od 21. lipnja 2019., a cijeneći u njoj zadobivene ozljede i tijek liječenja, trpjela fizičke bolove (1 dan jakog intenziteta, 8 dana srednjeg intenziteta i 6 tjedana slabog intenziteta), strah (primarni u trajanju oko pola minute te sekundarni u trajanju 24 sata jakog intenziteta, dva tjedna umjerenog i tri mjeseca blažeg intenziteta) te je imala potrebe za tuđom njegom i pomoći u trajanju tjedan dana po dva sata dnevno, dok trajnih posljedica u vidu umanjene životne aktivnosti nije zaostalo – što sve proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda i psihijatra koji prileže spisu i na koje stranke u konačnici nisu imale primjedbi;

- da tužiteljica na ime tuđe pomoći i njege ima pravo na naknadu imovinske štete u visini 5,31 eura/40,00 kuna po satu, što je upravo cijena usluge ustanove koja se bavi pružanjem nemedicinske pomoći (Dom za starije i nemoćne „Lovret“), na koju naknadu tužiteljica ima pravo iako ju nije platila;

- da tužiteljica za dva putovanja od [adresa] do [adresa] i nazad, radi liječenja, ostvaruje pravo na naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 35,00 eura, koju naknadu je prvostupanjski sud odredio primjenom članka 223. ZPP-a cijeneći pritom i planer putovanja od 19. kolovoza 2019. koji prileži spisu, a prema kojem ponuda za kupnju putne karte na relaciji [adresa] u jednom smjeru iznosi 8,76 eura/66,00 kuna.

11. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda rezultat su valjane i savjesne ocjene dostupnih mu i predočenih dokaza, ocjene za koje je taj sud dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, ocjene na koju je taj sud imao pravo – koju kao takvu prihvaća i ovaj sud.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 2.224,92 eura, od čega je tužiteljici priznao iznos od 2.115,58 eura na ime neimovinske štete, iznos od 74,34 eura na ime tuđe njege i pomoći te iznos od 35,00 eura na ime troškova prijevoza radi liječenja, sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2019. do isplate, dok je odbio tužbeni zahtjev za više zatraženi iznos od 17,56 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

13.1. U pogledu neimovinske štete, člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (st. 1). Sud će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (st. 2.).

13.2. U pogledu imovinske štete, člankom 1089. st. 1 ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle dobiti, dok je člankom 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

14. Prema ocjeni ovog suda, pravilno je tužiteljici dosuđena naknada neimovinske štete radi povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.115,58 eura, imajući pritom u vidu intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha te njihovo trajanje, kao i neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela tijekom liječenja (odlasci na hitnu medicinsku pomoć i hitni kirurški prijem, razni pregledi kod specijalista neurokirurga, fizijatra i psihijatra, nošenje ovratnika, potreba mirovanja i uzimanja lijekova, rendgenska snimanja, višekratni odlasci na fizikalne terapije i sl.) te svrhu koju ima dosuda ovih oblika štete, a kako dosuđeni novčani iznos nije u suprotnosti niti s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka (ortopeda i psihijatra) niti s postojećom sudskom praksom prilikom dosuđivanja ovog oblika štete, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odmjerivši pravičnu novčanu naknadu upravo u dosuđenom novčanom iznosu.

15. Kako je tužiteljici, kao posljedica predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, bila potrebna tuđa pomoć u trajanju dva sata tijekom tjedan dana, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 74,34 eura (5,31 eura po satu za 14 sati). Pritom, za istaknuti je da cijena sata koju je prvostupanjski sud utvrdio za taj oblik štete odgovara ne samo satnici za nemedicinsku pomoć (bez poreza, prireza i ostalih davanja prema državi) koja proizlazi iz dopisa Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split od 17.02.2021. (priložen podnesku tužitelja od 3. veljače 2023.), već okvirno odgovara upravo cijenama koje za taj vid štete priznaje postojeća sudska praksa (slično i Županijski sud u Splitu, posl.br. Gž-857/2023 od 07.09.2023.).

16. Pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio i iznos od 35,00 eura na ime imovinske štete za troškove prijevoza radi liječenja, s obzirom da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je tužiteljica, koja ima prebivalište u [adresa], dvaput putovala u KBC Split radi liječenja (listovi 8 i 10 spisa), pri čemu spisu prileži i planer putovanja [adresa] (list 16 spisa) iz kojeg proizlazi da je cijena jednosmjerne karte za tu relaciju iznosila 8,76 eura/66,00 kn. Stoga je prvostupanjski sud, koristeći se dodatno diskrecijskim ovlaštenjem iz članka 223. ZPP-a, pravilno utvrdio iznos troškova za dva putovanja tužiteljice na relaciji [adresa] i dodatno za dva putovanja na relaciji [adresa] u ukupnom iznosu 35,00 eura (cijena 4 jednosmjerne karte po 8,76 eura), a uz to treba dodatno cijeniti i da je tužiteljica višekratno odlazila na fizikalne terapije (listovi 129-132 spisa), za što je isto morala putovati.

17. Prvostupanjska presuda se, nadalje, ukazuje pravilnom i zakonitom i u odluci o parničnom trošku.

18.1. Naime, budući da je Tbr. 8.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025, dalje: Tarifa) propisano da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., to je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici priznao, uz trošak tužbe, i trošak četiri obrazložena podneska (21. siječnja 2021., 3. veljače 2023., 4. travnja 2024. i 4. svibnja 2024.) u iznosima od po 200,00 eura.

18.2. Dodatno, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici priznao i trošak odštetnog zahtjeva od 21. kolovoza 2019. u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 32. Tarife, s obzirom da isti predstavlja opravdani trošak koji je tužiteljici nastao u povodu postupka (članak 151. st. 1. i 2. ZPP-a).

18.3. Sud je također pravilno tužiteljici priznao trošak za pristup na ročišta od 5. travnja 2022., 6. rujna 2024. i 22. listopada 2024. u iznosima od po 200,00 eura, sve pozivom na Tbr. 9. st. 1 Tarife, s obzirom da je prema sadržaju zapisnika s tih ročišta proizlazi da se na istima raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi. Pritom se dodatno ukazuje na stajališta Vrhovnog suda (Rev 771/2021, Rev 855/2021) sukladno kojima prvo pripremno ročište na kojemu je tužitelj izložio tužbu, a tuženik odgovor na tužbu, predstavlja ročište na kojemu se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu odredbe Tbr. 9. toč. 1. Tarife, pri čemu nije odlučno jesu li na tom ročištu predloženi dokazi.

18.4. Sud je također tužiteljici opravdano priznao trošak za pristup na ročište od 22. veljače 2024. u iznosu od 50,00 eura s obzirom da je isto odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr. 9. st. 5 Tarife).

18.5. Naposljetku, sud je prilikom određivanja troška pravilno primijenio odredbe Tarife koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima, što je u skladu sa stajalištima Vrhovnog suda RH (npr. Rev-562/2024), kao i s recentnom presudom Visokog upravnog suda broj Usoz-55/2024-21 od 18. srpnja 2025. (Narodne novine broj 107/2025) koja je potvrdila zakonitost tuženiku spornog Tbr. 52. st. 3. Tarife iz kojeg proizlazi da, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

19. S obzirom na sve navedeno, ukazuju se u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tuženika u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude, kako u pogledu odluke o glavnoj stvari tako i u pogledu odluke o trošku, slijedom čega je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a), kao što je odlučeno u točki I. izreke.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbijen je iz razloga što isti s podnesenom žalbom u ovome postupku nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

21. Prvostupanjskom sudu stoji obveza da primjenom odredbe članka 342. stavak 1. ZPP-a u uvodu pobijane presude, na prvoj stranici otpravka, ispravi poslovni broj predmeta u Pn-658/2019-32.

U Puli-Pola 8. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan