REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1148/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Barbić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženog Möbel Handelsagentur d.o.o., Dugo [adresa], OIB 74271141316, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Pn-906/2019-42 od 7. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj Pn-906/2019-42 od 7. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se Tuženiku Möbel Handelsagentur d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 74271141316 platiti u roku od 15 dana tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.072,97 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.11.2019. do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se Tuženiku Möbel Handelsagentur d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 74271141316 da naknadi Tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.556,55 eura u roku od 8 dana uvećano za zatezne kamate koje teku na iznos parničnog troška od 07.05.2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom, kao s neonovanim.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud tuženiku pripisao nedostatke tužiteljeve nekretnine za koje nije utvrđeno da bi nastale bilo kakvom krivnjom tuženika. Naime, tijekom postupka izveden je dokaz vještačenjem, međutim vještak je utvrdio da je predmetna nekretnina najvećim dijelom obnovljena i uređena po pravilima struke, dok su mjestimice utvrđeni neki nedostatci. Pri tom vještak nije utvrđivao niti tko je izvršio veći dio radova koji je najvećim dijelom uređen po pravilima struke, a niti tko je izvršio dio radova s nedostatcima. Obzirom da tužitelj nije, prethodno samoinicijativnom angažiranju trećih izvođača radova, pokrenuo postupak osiguranja dokaza, nije moguće utvrditi u kojem opsegu je tužitelj izvršio radove kao niti kakva je bila kvaliteta tih radova. S druge strane, nije moguće niti utvrditi za koje to konkretne radove odnosno troškove tužitelj sada neosnovan tereti tuženika. Naime, tuženik osporava da su svi radovi koje su njegovi radnici izveli zahtijevali potpuno uklanjanje i ponovno izvođenje. Tuženik dopušta da je došlo do manjih propusta prilikom izvođenja radova, međutim tužitelj nije tuženiku omogućio da se sam neposredno uvjeri u nedostatke. Radovi su ugovoreni za iznos od 40.000,00 kuna, odnosno 5.308,91 eur, a sud tužitelju priznaje pravo na naknadu štete u trostruko većem iznosu, što je neprihvatljivo. Teret dokaza konkretnih propusta i radnji koje je tužitelj poduzeo u cilju otklanjanja tih propusta, kao i troškova istih leži na tužitelju, a tužitelj iste ničim nije dokazao. Također, sud nije uopće razmatrao činjenicu da je sam tužitelj nabavljao materijal koji je predao tuženiku, a u odnosu na kvalitetu kojega je tuženik upozorio tužitelja, koji je inzistirao na ugradnji tih materijala, pa je na sebe preuzeo rizik, sukladno odredbi članka 616. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, s obzirom da nikada nije sastavljen primopredajni zapisnik, ne može se govoriti o dovršetku posla. Ova činjenica ima za posljedicu i pogrešnu primjenu materijalnog prava, budući da je cijela pravna konstrukcija suda utemeljena na pogrešnom utvrđenju da je ugovor izvršen. Ugovor je izvršen tek kada naručitelj preuzme posao, a to se nije dogodilo. Stoga su prava tužitelja ograničena na pravo na sniženje naknade ili raskid ugovora. Ostvaren je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 610. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, budući da tužitelj nije tuženiku ostavio realnu mogućnost da otkloni navodne nedostatke, iako je tuženik iskazao spremnost da to učini. Dakle, tužitelj, ne samo da nije omogućio tuženiku razuman rok za otklanjanje nedostataka, već je evidentno i protupravno izveo radove protivno odluci javne vlasti. Svakako se ne može tuženiku stavljati na teret da nije bio voljan svjesno kršiti odluke javne vlasti po želji tužitelja. Dodatno, a što nesporno proizlazi i iz samog spisa, tužitelj nije prethodno raskinuo ugovor s tuženikom niti je od istoga zahtijevao sniženje cijene, već je samoinicijativno (navodno) angažirao treće osobe da izvrše neke radove. Budući je pobijana presuda u cijelosti nezakonita, nezakonita je i točka II. pobijane presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova tužitelju, te se navedeno rješenje o troškovima u cijelosti pobija. Predlaže da se preinači pobijana presuda i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovljeno odlučivanje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 16.072,97 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. studenoga 2019., jer je utvrdio da je tuženik nekvalitetno izveo građevinske radove na nekretnini tužitelja, a kako je ugovor izvršen (radovi okončani) i tuženik nije otklonio nedostatke, iste je otklonio tužitelj po trećim osobama pa ima pravo od tuženika na potraživanje troškova radi otklanjanja nedostataka po članku 610. stavku 3. i 5. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO).

6. Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna i u njenom donošenju nije ostvaren niti jedan žalbeni razlog. Nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, a tuženik, osim navođenja tog žalbenog razloga, ne navodi u čemu bi se očitovale bitne povrede postupka.

7. I činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da su stranke 30. svibnja 2018. zaključile Ugovor o izvođenju radova, kojim se tuženik obvezao izvesti građevinske radove na objektu tužitelja u [adresa], otok [adresa], a tuženik se obvezao za to platiti naknadu u iznosu od 40.000,00 kuna, da je Ugovor sklopljen temeljem troškovnika i projekta tuženika, a tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora tuženiku isplatio avans iznos od 50% ukupno ugovorene cijene, odnosno iznos od 20.000,00 kuna. Rok za dovršetak svih ugovorenih radova prema

Ugovoru bio je 15. lipnja 2018.,

- da je iz iskaza svjedoka, tužitelja, priloženih fotografija i nalaza i mišljenja građevinskog vještaka utvrđeno da radovi nisu izvedeni sukladno pravilima struke pa su tako neravno izvedeni podovi na način da su neke pločice utonule, a neke nadvisuju okolne, na više mjesta su oštećene ili nedostaju fuge, nisu postavljene ukrasne kutne inox letvice na okomitim rubovima keramičkih pločica, vidljive su razne pukotine na zidovima, nestručno su ugrađene gips kartonske ploče, loša i nedovršena obrada oko dovratnika, loše ugrađene kamene klupice na prozoru i ulaznim vratima, dio fuga je lijepljen nekvalitetnim akrilnim silikonom, manji ugradbeni ormar nije ispravno ugrađen u odnosu na keramičke pločice oko njega, dio fuga nije popunjen, vidljive su razne vodoravne pukotine, loše obrađene i nedovršene plohe oko dovratnika sobnih vrata, nije izravnat svod iznad prozora s vanjske strane,

- da je iz priloženih računa utvrđeno da je tužitelj snosio ukupne troškove materijala koje je prethodno kupio i predao tuženiku radi izvršenja posla i ugradnje, a koji je uništen uslijed skidanja radi otklanjanja nedostataka u ukupnom iznosu od 4.573,32 eur, da je tužitelj snosio ukupne troškove dobave novog materijala kojeg je naknadno kupio radi sanacije nastalih nedostataka u ukupnom iznosu od 1.498,12 eur čemu se ima pridodati trošak prijevoza materijala od 400,00 eur. Visina vrijednosti radova (bez materijala) radi sanacije i otklanjanja nedostataka iznosi s PDV-om ukupno 5.699,48 eur, troškovi smještaja radnika, te naknade za rad temeljem priloženih računa u sudskom spisu iznose ukupno 1.247,59 eur,

- da je tužitelj upoznao tuženika sa nedostacima, ali tuženik nije pristupio njihovom otklanjanju pravdajući se zabranom radova u ljetnom periodu.

8. ZOO razlikuje prava naručitelja u slučaju materijalnih nedostataka ovisno o tome radi li se o većem ili manjem nedostatku, pa je tako člankom 609. ZOO-a propisano da kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. S druge strane, u slučaju manjih nedostataka, dakle, kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojeg djelo nije neuporabljivo (što je ovdje slučaj), naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni i naručitelj može odrediti izvođaču primjeren rok za otklanjanje nedostataka. Ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka tog roka, naručitelj može, po svom izboru, otkloniti nedostatak na račun izvođača ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete, sve sukladno članku 610. ZOO-a.

9. Jezičnim tumačenjem citiranih odredbi ZOO-a proizlazi kako naručitelj koji je dobio djelo sa nedostatkom može raskinuti ugovor (osim zbog neznatnog nedostatka), tražiti sniženje naknade, dopustiti izvođaču otklanjanje nedostatka ili otkloniti nedostatak, te od izvođača zahtijevati naknadu nastalog troška. Naknada štete koja je propisana odredbama članka 603., 608. i 610. ZOO-a, odnosi se na indirektnu štetu, odnosno onu štetu koju naručitelj, zbog stvari/djela sa nedostatkom, trpi na svojoj imovini.

10. Kako tuženik nesporno nije otklonio nedostatke u obavljenim radovima, iste je otklonio sam tužitelj, pa je osnovano trošak otklanjanja nedostataka zatražio od tuženika po članku 610. stavku 3. ZOO-a.

11. Žalitelj u žalbi navodi da nisu svi radovi koji su po njemu izvedeni bili sa nedostacima, što i nije sporno, jer je vještak utvrdio, a što je bio i predmet spora, koji su radovi nepravilno izvedeni i koliko je sanacija takvih radova koštala tužitelja. Pravilno izvedeni radovi nisu bili predmet postupka. Neosnovano i ničim dokazano žalitelj ističe da je materijal koji je tužitelj nabavio bio loše kvalitete, te se poziva na članak 616. ZOO-a, međutim navedeno ne proizlazi iz provedenih dokaza, a uostalom iz opisa nedostataka po vještaku (krivi i napukli zidovi, loše postavljene pločice, krivi nagib vanjskih klupčica, nedostatak kutnih letvica i fuga) jasno je da su ti nedostaci posljedica nestručnosti radnika, a ne lošeg materijala.

12. Neosnovano žalitelj navodi da ugovor nije izvršen i da posao nije dovršen zbog izostanka zapisnika o primopredaji, jer je tuženik pozvao tužitelja na primopredaju kojoj je trebao nazočiti djelatnik tuženika AC, koji se nije pojavio, niti itko od predstavnika tuženika, a tužitelj je odmah po pregledu radova obavijestio tuženika o nedostacima. Dakle, neosnovano žalitelj navodi da je tužitelj trebao raskinuti ugovor jer je isti već bio izvršen, ali sa brojnim nedostacima.

13. Žalitelj neosnovano navodi da mu tužitelj nije ostavio primjeren rok za otklanjanje nedostataka, jer je tuženik odbio iste otkloniti pozivajući se na zabranu izvođenja građevinskih radova u ljetnim mjesecima, iako je tužitelj te radove po drugim izvođačima izvršio u ljetnim mjesecima, s obzirom da se radilo o unutarnjim, obrtničkim radovima, a Odluka o privremenoj zabrani izvođenja građevinskih radova tijekom turističke sezone (Službeni glasnik Grada broj 9/15) glasi: „Privremeno se zabranjuje izvođenje zemljanih radova i radova na izgradnji konstrukcije građevine.“ Prema tome nije bilo pravne zapreke da tuženik nakon obavijesti tužitelja o nedostacima iste otkloni, što je on odbio.

14. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu štete koja se sastoji od troška sanacije nedostataka u ukupnom iznosu 16.072,97 eur, prema nalazu vještaka, danom na temelju priloženih računa, a nalazu vještaka tuženik nije prigovorio. Tuženik ističe da je od tužitelja primio pola ugovorene cijene adaptacije (20.000,00 kuna), a sada mu još mora platiti 16.072,97 eur, pa da će se time tužitelj neosnovano obogatiti, što nije osnovano. Tuženik nije potraživao od tužitelja drugu polovicu ugovorene cijene radova i to nije bio predmet postupka, te ugovorena cijena radova nije u direktnoj vezi sa štetom koju je tužitelj pretrpio radi sanacije nedostataka.

15. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, pravilna je i odluka o trošku postupka, donesena temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je prvostupanjska presuda potvrđena po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 8. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić