REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1111/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivan Žalac, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženog Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB 36514183925, kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-800/2019-26 od 18. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-800/2019-26 od 18. prosinca 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke, odnosno ništetne su, u Ugovoru o kreditu broj 01217 od 26. studenog 2007., sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to čl. 7

„Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja“

te odredba „Iznos kredita uključuje i troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u .govora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u toč. I ovog Ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, da tužitelju ČC iz [adresa] isplati iznos od 3.188,47 € s osnova više plaćene kamate zbog promjene kamatne stope i tečajne razlike s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. po stopi od 15% godišnje, a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena koje teku po toj stopi od 1. rujna 2007. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka namijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, i to na iznos od:

- 30,08 € od 19.12.2007. godine do isplate,

- 4,56 € od 17.03.2008. godine do isplate

- 4,37 € od 15.04.2008. godine do isplate,

- 0,33 € od 13.08.2008. godine do isplate,

- 2,37 € od 20.11.2008. godine do isplate,

- 10,06 € od 17.12.2008. godine do isplate,

- 7,82€ od 16.01.2009. godine do isplate,

- 16,41 € od 16.02.2009. godine do isplate,

- 18,63 € od 20.03.2009. godine do isplate,

- 19,65 € od 20.03.2009. godine do isplate,

- 17,11 € od 13.05.2009. godine do isplate,

- 15,80 € od 13.05.2009. godine do isplate,

- 13,54 € od 16.06.2009. godine do isplate,

- 11,75 € od 14.07.2009. godine do isplate,

- 11,98 € od 13.08.2009. godine do isplate,

- 13,90 € od 16.09.2009. godine do isplate,

- 12,76 € od 15.10.2009. godine do isplate,

- 12,70 € od 16.11.2009. godine do isplate,

- 9,24 € od10.12.2009. godine do isplate,

- 11,79 € od 14.01.2010. godine do isplate,

- 13,53 € od 08.02.2010. godine do isplate,

- 13,68 € od 11.03.2010. godine do isplate,

- 19,14 € od 16.04.2010. godine do isplate,

- 16,74 € od 18.05.2010. godine do isplate,

- 19,06€ od 14.06.2010. godine do isplate,

- 27,85 € od 14.07.2010. godine do isplate,

- 24,79 € od 13.08.2010. godine do isplate,

- 34,71 € od 14.09.2010. godine do isplate,

- 30,33 € od 15.10.2010. godine do isplate,

- 26,77 € od 16.11.2010. godine do isplate,

- 37,26 € od 20.12.2010. godine do isplate,

- 47,18 € od 17.01.2011. godine do isplate,

- 40,24 € od 16.02.2011. godine do isplate,

- 42,90 € od 17.03.2011. godine do isplate,

- 36,28 € od 21.04.2011. godine do isplate,

- 40,17 € od 21.05.2011. godine do isplate,

- 54,21€ od 21.06.2011. godine do isplate,

- 49,73 € od 25.07.2011. godine do isplate,

- 75,75 € od 18.08.2011. godine do isplate,

- 80,71 € od 21.09.2011. godine do isplate,

- 53,93 € od 20.10.2011. godine do isplate,

- 56,15€ od 24.11.2011. godine do isplate,

- 55,07 € od 19.12.2011. godine do isplate,

- 57,80 € od 19.01.2012. godine do isplate,

- 60,93 € od 10.02.2012. godine do isplate,

- 60,09 € od 23.04.2012. godine do isplate,

- 58,63 € od 23.04.2012. godine do isplate,

- 59,21 € od 18.05.2012. godine do isplate,

- 60,72€ od 21.06.2012. godine do isplate,

- 59,56 € od 07.08.2012. godine do isplate,

- 59,86 € od 18.09.2012. godine do isplate,

- 58,03€ od 18.09.2012. godine do isplate,

- 56,75 € od 22.10.2012. godine do isplate,

- 59,01 € od 24.11.2012. godine do isplate,

- 57,76 € od 21.12.2012. godine do isplate,

- 59,42 € od 14.01.2013. godine do isplate,

- 55,63 € od 20.02.2013. godine do isplate,

- 57,26 € od 23.03.2013. godine do isplate,

- 58,40 € od 24.04.2013. godine do isplate,

- 57,30 € od 27.05.2013. godine do isplate,

- 53,73 € od 17.06.2013. godine do isplate,

- 51,91 € od 30.07.2013. godine do isplate,

- 54,37 € od 14.08.2013. godine do isplate,

- 55,79 € od 27.09.2013. godine do isplate,

- 58,04 € od 26.10.2013. godine do isplate,

- 56,71 € od 14.11.2013. godine do isplate,

- 57,88 € od 20.12.2013. godine do isplate,

- 58,11 € od 20.01.2014. godine do isplate,

- 60,24 € od 12.02.2014. godine do isplate,

- 60,77 € od 18.03.2014. godine do isplate,

- 60,54 € od 23.04.2014. godine do isplate,

- 58,924 € od 24.05.2014. godine do isplate,

- 57,85 € od 18.06.2014. godine do isplate,

- 59,12 € od 18.07.2014. godine do isplate,

- 60,27 € od 18.08.2014. godine do isplate,

- 61,34 € od 16.09.2014. godine do isplate,

- 62,08 € od 24.10.2014. godine do isplate,

- 62,97 € od 12.11.2014. godine do isplate,

te naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.156,43 eura sa zateznom kamatom koja teče od 18. prosinca 2024. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“,

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2 točke 11. Zakona o parničnom postupku iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi razlozima presude, odnosno presuda nema uopće razloga i u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nejasni i proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i shodno tome je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Naime, tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača jer namjena kredita je financiranje kupnje vozila, a vozilo pritom može kupiti bilo tko, ne samo potrošač. Tuženik ukazuje kako je sud o ništetnosti ugovora odlučio samo na temelju paušalnih i netočnih tvrdnji tužitelja, bez da je uzeo u obzir svu dostavljenu dokumentaciju i iskaze svjedoka, iz kojih proizlazi suprotno. Sud pogrešno utvrđuje da se o odredbama predmetnog kredita nije moglo pregovarati iako iz iskaza tužitelja proizlazi suprotno. Naime, tužitelju je bilo ponuđeno više proizvoda tuženika. Između ostalog, tuženik je tužitelju, kao i svim svojim strankama, ponudio sklapanje ugovora sa valutnom klauzulom u valutama EUR i CHF. Tužitelj je dakle sam birao proizvod tuženika, a što se svakako smatra pregovaranjem o ugovornoj odredbi koja se odnosi na valutnu klauzulu te istom nije ni na koji način nametnuto sklapanje ugovora isključivo u valuti CHF. Sud je pogrešno odlučio i o pitanju zastare. Naime, na zahtjev tužitelja za isplatom primjenjuje se petogodišnji zastarni rok prema pravilima za povrat plaćenog (stečenog) bez osnove, što znači da rok zastare za svaki pojedini obrok počinje teći od dana uplate istoga. Kako je posljednji obrok temeljem Ugovora isplaćen još 2014., a tužba je podnesena 2022., jasno je da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari, jer tužba nije podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka. Ni odluka o trošku nije pravilna jer bi tužitelj imao pravo samo na točno određene troškove postupka koji su bili nužni za vođenje postupka. Stoga predlaže u cijelosti usvojiti žalbu, te preinačiti pobijanu presudu na način da u cijelosti odbaci tužbu odnosno odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, a podredno predlaže ukinuti presudu te predmet vratiti na ponovni postupak pred prvostupanjskim sudom.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Prvostupanjski je sud utvrdio da su ništetne u Ugovoru o kreditu broj 01217 od 26. studenog 2007., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženika, kao kreditora, odredbe koje glase: „Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF važećem na dan plaćanja“ te odredba „Iznos kredita uključuje i troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u .govora o kreditu, a isplaćuje se trgovcu navedenom u toč. I ovog Ugovora, uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora.“ Posljedično naloženo je tuženiku da tužitelju plati 3.188,47 eura s osnova više plaćene kamate zbog promjene kamatne stope i tečajne razlike s pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate jer je utvrdio da je tužitelj potrošač koji je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu sa glavnicom vezanom uz valutu CHF i promijenljivoj kamatnoj stopi, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

6. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, a niti bitna povreda na koju ukazuje žalitelj, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi u bitnome:

- da su 26. studenoga 2007. stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 01217 za financiranje troškova kupnje motornog vozila u iznosu kredita od 22.412,88 CHF u protuvrijednosti kuna prema kupovnom tečaju za devize RBA d.d., a godišnja ugovorena kamatna stopa, promjenjiva i u vrijeme zaključenja ugovora je iznosila 6,20%

- da o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope stranke nisu pregovarale,

- da je tužitelj Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač,

- da je zbog porasta tečaja CHF u odnosu na početni tečaj i povećanje kamatne stope tužitelj preplatio kredit u iznosu od 3.188,47 eura.

9. Na navedena utvrđenja pravilno je primijenjeno materijalno pravo iz članka 81. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003. - dalje: ZZP/03) te članka 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.

- dalje: ZOO).

10. Žalitelj osporava tužitelju status potrošača i taj žalbeni navod nije osnovan jer je u postupku utvrđeno, a što nije ni bilo sporno, da je tužitelj, fizička osoba, zaključio sa tuženikom ugovor za financiranje troškova kupnje motornog vozila Škoda Fabia. Iz ugovora o kreditu nigdje ne proizlazi da bi tužitelj, koji je u vrijeme zaključenja ugovora bio umirovljenik, vozilo kupio za neku drugu svrhu osim osobne uporabe. Prema odredbi članka 3. ZZP/03 potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. ZZP/03, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema (zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Su IV–56/2023-9 od 23. studenoga 2023.). Tužitelj je svoj status potrošača dokazao činjenicom da je kao fizička osoba, umirovljenik, zaključio ugovor radi kupnje automobila, a tuženik na okolnost da tužitelj nije potrošač, odnosno da je automobil kupio u poslovne svrhe nije predložio niti jedan dokaz, pa je neosnovano njegovo isticanje da tužitelj nije potrošač.

11. Prvostupanjski je sud naveo razloge nepoštenja i ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi u konkretnoj pravnoj situaciji. Pravilno je utvrdio da su te ugovorne odredbe za tužitelja kao prosječnog potrošača nerazumljive jer prije i u vrijeme zaključenja ugovora nije informiran o svim važnim činjenicama i općem riziku iz čega jasno proizlazi da takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

12. Žalitelj neosnovano ustraje na prigovoru zastare. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 20. siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje kako slijedi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Kako se upravo prvostupanjskom presudom utvrđuju ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi, to nije nastupila zastara potraživanja, s obzirom da zastari rok još nije niti počeo teći. Navodi žalitelja da se taj stav ne odnosi na situacije kada su ništetne samo pojedine odredbe ugovora je neosnovan, jer je donesen upravo u predmetima potrošača protiv banaka u kojima su samo pojedine odredbe ugovora utvrđivane ništetnim, a ne cijeli ugovor.

13. I odluka o troškovima je pravilna, donesena po članku 154. stavku 1. ZPP-a, te je prvostupanjski sud obrazložio koje je radnje priznao tužitelju jer su bile potrebne za vođenje postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

14. Iz navedenog je razloga žalba tuženika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 8. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić