REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-1105/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika KD iz [adresa], Gaj 9, OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Sandra Đurin, odvjetnica u Novoj Gradiški, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-303/2017-118 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški poslovni broj Pn-303/2017-118 od 16. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Odbija se tužitelj TD iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Martićeva 71, Zagreb, OIB 38922958547, da tužitelju TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete pored već isplaćenog iznosa od 9.800,00 kn/1.300,68 € isplati i daljnji iznos naknade štete od 3.605,85 kn/478,58 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počam od dana 17. prosinca 2015. godine do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Martićeva 71, Zagreb, OIB 38922958547, da tužitelju TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na isplaćeni nesporni iznos na ime naknade štete od 9.800,00 kn/1.300,68 € isplati i zateznu kamatu po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na iznos od 9.800,00 kn/1.300,68 € teče od 17. prosinca 2015. godine do 24. svibnja 2016. godine u iznosu od 343,17 kn/45,55 € s zakonskom zateznom kamatom počam od 12. prosinca 2017. god. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Martićeva 71, Zagreb, OIB 38922958547, da tužitelju TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete pored već isplaćenog iznosa od 3.328,00 kn/441,70 € isplati i daljnji iznos naknade štete od 46.217,00 kn/6.134,05 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počam od dana 17. prosinca 2015. godine do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Martićeva 71, Zagreb, OIB 38922958547, da tužitelju TD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na isplaćeni nesporni iznos na ime naknade štete od 3.328,00 kn/441,70 € isplati i zateznu kamatu po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na iznos od 3.328,00 kn/441,70 € teče od 17. prosinca 2015. godine do 24. svibnja 2016. godine u iznosu od 116,54 kn/15,47 € sa zakonskom zateznom kamatom počam od 12. prosinca 2017. god. do 31.12.2022. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do konačne isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju TD iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], , da na ime parničnog troška tuženiku Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB 3892295847, naknadi iznos od 3.075,78€ te da KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] umješaču na strani tuženika naknadi iznos 2.200,00€ sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 16. lipnja 2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III S preostalim zatraženim parničnim troškom preko dosuđenog iznosa tuženi Hrvatski ured za osiguranje i KD umješač na strani tuženika se odbijaju kao neosnovanim i previsoko zatraženim.“

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o trošku. Ističe da je prvostupanjski sud počinio povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, budući je izreka pobijane presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, te su pojedini razlozi nejasni i proturječni, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prvostupanjski sud nalazi da je tužitelj u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaja, prometne nezgode od 13. studenoga 2015., što je suprotno dokazima provedenima u postupku, naročito u pogledu brzine kretanja tužitelja, koja je utvrđena provedenim prometnim vještačenjima. Odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja ne može se temeljiti na prekršajnoj presudi kojom se tužitelj kao okrivljenik oglašava krivim radi izazivanja prometne nezgode i to kako u smislu uže prekršajne, odnosno šire građanske odgovornosti, to i činjenice da je ta prekršajna odluka rezultat priznanja tužitelja kao okrivljenika. Razlozi za spornu odluku nisu utemeljeni na stvarnom činjeničnom stanju nego isključivo na pogrešnim činjeničnim zaključcima koje nisu rezultat ispravne primjene odredbe članka 8. ZPP-a, jer spisu prileži niz dokaza koji u međusobnoj svezi, ali i pojedinačno demantiraju činjenične zaključke suda. Sud je propustio utvrditi (su)odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, uslijed čega je i odluka o glavnoj stvari u cijelosti neosnovana. Kako je neosnovana odluka o glavnoj stvari, to je i odluka o troškovima u cijelosti neosnovana. Predlaže da se pobijana presuda u cijelosti ukine i preinači u smislu žalbenih navoda uz dosudu troška po troškovniku i troška žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.2. Tuženik pobija dio prvostupanjske presude koji se odnosi na troškove parničnog postupka, s kojim je troškovima tuženik odbijen pod točkom III. izreke presude, iz svih razloga navedenih u članku 353. Zakona o parničnom postupku, odnosno zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da dio presude koji se odnosi na troškove parničnog postupka u odnosu na tuženika ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je povrijeđena odredba članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude, odnosno u obrazloženju odluke o troškovima dosuđenim tuženiku navodi kako se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi članka 154. stavka 1., u vezi s odredbom članka 155. Zakona o parničnom postupku. Naime, tužitelj je podnio dvije tužbe, i to poslovni broj Pn-303/2017 i poslovni broj Pn-304/2017. Pozvan od strane suda, tuženik je u svakom od predmeta dao odgovore na tužbe te je tuženik po punomoćniku bio zastupan na zakazanim ročištima u oba odvojena predmeta i u predmetima je pisao podneske s očitovanjima. U pogledu priznavanja troškova podnesaka, sud u obrazloženju navodi kako je tuženiku priznat trošak sastavljanja dva odgovora na tužbu od 13. travnja 2018. i od 30. siječnja 2018., kao i sastav podneska od 9. srpnja 2018. i sastav podneska od 10. rujna 2018. prema tarifnom broju 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od po 200,00 eur za svaki navedeni podnesak. Tuženik navodi kako prvostupanjski sud tuženiku nije priznao troškove niti najmanje četiri obrazložena podneska po tarifnom broju 8 točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a za svaki od dva odvojena postupka, niti je takvo pravilo o priznavanju troškova podnesaka primijenio nakon spajanja postupaka u jedan jedinstveni postupak. U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi koje poduzete radnje i troškove nije priznao tuženiku, a koji stav suda o nepriznavanju nije osnovan i nije prihvatljiv. Tuženik ukazuje da se, pored pravila iz tarifnog broja 8. točke 1., primjenjuju i pravila iz tarifnog broja 8. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kojim je propisano da stranka ima pravo na priznavanje sastavljanja ostalih podnesaka – 25% nagrade iz tarifnog broja 7. točke 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova. Prvostupanjski je sud, sukladno navedenom tarifnom broju, tuženiku trebao priznati zatražene troškove preostalih podnesaka, koji su bili potrebni za tijek postupka i konačno rješenje spora, kao i troškove zastupanja i pristojbi, naknadu kojih je tuženik i zatražio u troškovniku. Neosnovano i nezakonito prvostupanjski sud tuženiku nije priznao i nije dosudio trošak svjedoka ĐD u iznosu od 58,00 eur, a kako je sud obrazložio uvjeren da tuženik nije dostavio dokaz da je isti trošak i plaćen. Predlaže drugostupanjskom sudu izmijeniti točku II. i III. izreke, odnosno odluku o parničnim troškovima tuženika, te tužitelju naložiti da tuženiku naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 4.442,74 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova ove žalbe, podredno, u istom dijelu vrati prvostupanjskom sudu predmet na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da se u cijelosti protivi svim žalbenim navodima tužitelja, kao potpuno neosnovanim. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, te tuženiku dosuditi trošak odgovora na žalbu.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate daljnjih iznosa imovinske i neimovinske štete jer je utvrdio da je tužitelj u cijelosti odgovoran za štetni događaj - prometnu nesreću od 13. studenoga 2015., kada je tužitelj svojim vozilom udario u radni stroj-kombajn, kojim je upravljao umješač.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti po članku 365. stavku 2. ZPP-a, pa tako nije počinjena niti bitna povreda na koju tužitelj ukazuje, ona iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo jer je sud prvog stupnja saslušanjem svjedoka, tužitelja i umješača, kao i uvidom u svu dokumentaciju, prekršajni predmet i vještačenjem utvrdio da se prometna nezgoda dogodila u mjestu [adresa], u kojoj je nezgodi sudjelovao tužitelj, koji je upravljao osobnim vozilom marke Volkswagen Passat, registarskih oznaka [registarska oznaka], te umješač, koji je upravljao radnim strojem – kombajnom s nastavkom radnog stroja tzv. Heder, da je radni stroj bio osvijetljen i imao je pratnju, te da se kretao uobičajenom brzinom, da je kolnik bio širok 5,1 m i da se radilo o kolniku koji je bio osvijetljen javnom rasvjetom, da je vozilo umješača prešlo preko središnjice prometnog traka za 0,55 m, da se nije mogao pomaknuti u desno jer su bila parkirana dva vozila, te da je došlo do sudara.

9. Tužitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi bio u cijelosti odgovoran za predmetnu nesreću jer da se kretao brzinom većom od ograničene u naselju, koja je iznosila 50 km/h. U pogledu te sporne činjenice u postupku su provedena dva prometna vještačenja, po vještacima Đuri Šariću i Darku Konjeviću, po kojima se tužitelj kretao brzinom od 53 km/h , prometnog vještaka Župančića koji postoji u priklopljenom spisu poslovni broj Povr-61/2017 po kojem je brzina kretanja tužitelja bila 122 km/h, a i sam tužitelj je u prekršajnom predmetu poslovni broj Pp P- 1983/2016 iskazao da je vozio brzinom od 70 km/h. Nadalje, tužitelj je negirao, iako je utvrđeno suprotno, da je protiv njega vođen prekršajni postupak u kojem je oglašen krivim jer je izazvao prometnu nesreću vozeći brzinom koja nije prilagođena osobinama ceste, te noćnim uvjetima, te da se zato nije mogao pravovremeno zaustaviti pred kombajnom. Vozač kombajna, umješač, oglašen je krivim zbog vožnje neregistriranim i neosiguranim kombajnom, što nije u uzročnoj svezi sa nesrećom. Također je utvrđeno po svjedocima da je tužitelj pobjegao sa mjesta nesreće i nije sačekao policiju. Utvrđeno je da su se vozači mogli vidjeti na udaljenosti od 100 m slijedom čega se tužitelj trebao zbog dimenzija kombajna djelomično pomaknuti s kolnika na bankinu pri mimoilaženju i usporiti do 20-30 km/h, što zbog velike brzine nije mogao učiniti.

10. S obzirom na takva utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se tužitelj kretao brzinom od oko 70 km/h, kako je i utvrđeno u prekršajnom postupku, po iskazu samog tužitelja, u noćnim uvjetima, kada mu je u susret dolazio osvijetljeni kombajn. Tužitelj bi vožnjom u okviru ograničene te kod činjenice da je mogao pravovremeno uočiti kombajn i usporiti i zaobići ga, jer su za to postojali uvjeti na cesti, u cijelosti odgovoran za predmetnu prometnu nesreću.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tužitelj prekršio zakonske propise, i to odredbu članka 51., članka 53. i članka 63. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 105/2004., 142/2006. i 60/2008.), jer brzinu kretanja nije prilagodio osobinama i stanju vozila tako da se pravovremeno može zaustaviti pred svakom zaprekom koju u konkretnim uvjetima može predvidjeti, te da pri mimoilaženju vozači sa svoje desne strane moraju ostaviti dovoljan razmak između vozila, ako zbog neke zapreke na cesti ili drugih sudionika u prometu te da je dužan usporiti, a kretanje vozila prema potrebi i zaustaviti. S druge strane umješač se sa kombajnom nije mogao pomaknuti u desno jer su s njegove desne strane bila parkirana dva vozila.

12. Odgovornost za štetu sudionika prometne nesreće prosuđuje se po kriteriju krivnje, sukladno odredbi članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO). Naime, odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Dakle, kad je riječ o šteti prouzročenoj od strane dva ili više vozila za razrješenje međusobnih odnosa vlasnika tih vozila primjenjuju se pravila o odgovornosti na osnovi krivnje.

13. Kako u vožnji umješača nije bilo krivnje, već u vožnji tužitelja, koja je bila suprotna naprijed navedenim odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pravilno je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, pa je prvostupanjska presuda potvrđena po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

14. Neosnovana je i žalba tuženika protiv odluke o trošku postupka, koja je pravilno donesena po članku 154. stavku 1. i članku 155. stavku 1. ZPP-a. Tuženiku su priznati troškovi dvaju odgovora na tužbu, iz spojenih predmeta, troškovi svih podnesaka koji su bili potrebni za postupak kao i materijalni troškovi koje je tuženik dokazao da je imao, pa je žalba tuženika odbijena kao neosnovana po članku 380. stavku 2. ZPP-a.

15. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu, jer isti nisu bili potrebni, i to po članku 155. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 8. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić