REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1001/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NLU (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Denisu Pediću, odvjetniku u Popovači, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. (OIB:53056966535) iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-14/2025-10 od 21. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 08. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika - i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-14/2025-10 od 21. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o [broj kredita] koji su dana 20. srpnja 2005. sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, u dijelu u kojem se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada u visini od 1,00% od iznosa kredita;

-u st. II., da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 142,84 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 02. kolovoza 2005. do isplate, u roku od 15 dana;

-u st. III., da se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 981,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana presuđenja od 21. svibnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik putem svojih punomoćnika pobijajući je u cijelosti zbog svih zakonom predviđenih razloga. U žalbi, u bitnome, navodi da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354., st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je pogrešan zaključak suda da bi odredba čl. 3. Ugovora o kreditu bila ništetna, da tuženik nikada nije zaprimio prigovor tužitelja u pogledu ugovorene i naplaćene naknade prilikom prvog korištenja kredita, da je presuda posljedica pogrešne primjene čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) jer da je sud pogrešno smatrao da je ništetnost konkretnih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite, da nije zakonita ni odluka o troškovima postupka.

2.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana presuda "na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

6.1. U postupku nije počinjena ni relativno bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 338. ZZP-a jer suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjska je presuda sastavljena u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se isplati iznos od 142,84 eura s osnova povrata plaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva na ime ništetnih ugovornih odredbi sadržanih u čl. 3. Ugovora o [broj kredita] (dalje Ugovor) zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita, NL kao sudužnika, TL kao solidarnog jamca i tuženika kao kreditora koji Ugovor je sklopljen 20. srpnja 2005.

8. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) utvrdio slijedeće:

-da je 20. srpnja 2005. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita, NL kao sudužnika, TL kao solidarnog jamca te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF, na rok otplate od 84 mjeseci;

-da je čl. 3. Ugovora tužitelj obvezan isplatiti jednokratnu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,00 % iznosa kredita, koja je u iznosu od 142,84 eura ustegnuta od iznosa odobrenog kredita.

9. Nije sporno da je odredbu čl. 3. Ugovora kojim je ugovorena naknada od 1,00% od iznosa kredita, jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, sastavio tuženik, pri čemu je sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP-a ("Narodne novine" broj 96/03) na tuženiku bio teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o toj naknadi i njezinoj visini, što nije dokazano, kao ni opravdanost ugovorene visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita, koja je naplaćena u trenutku isplate kredita.

10. Navedena je odredba prouzročila i značajnu neravnotežu jer je tužitelj dodatno morao platiti iznos od 142,84 eura, a da nije moguće izvesti zaključak zašto se konkretno predmetna naknada plaća. Sama činjenica da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, što govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadom za obradu kreditnog zahtjeva nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog kreditnog zahtjeva, jer bi u tom slučaju naknada bila ugovorena u nominalnom iznosu.

11. Imajući u vidu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja jer je u potrošačkom Ugovoru o kreditu koristio ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,00% od iznosa odobrenog kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, a ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja – pravilno je ista utvrđena ništetnom pa je sud pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23, dalje ZOO) naložio tuženiku vraćanje primljenog iznosa.

12. Suprotno žalbenim navodima ovog žalitelja, prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO-a), jer je već u trenutku sklapanja navedenog Ugovora o kreditu mogao znati da je navedena ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi od 1,00% od iznosa kredita nepoštena i posljedično tome ništetna i da mu sve ono što temeljem tako ugovore odredbe bude primio ne pripada.

12.1. Ovdje valja navesti da tuženik netočno navodi da sud prvog stupnja "pogrešno smatra da je ništetnost konkretnih odredbi utvrđena u postupku kolektivne zaštite". Sud prvog stupnja se prilikom utvrđenja ništetnosti nije pozvao na učinak presude iz kolektivnog spora nego je utvrdio ništetnost predmetnih odredbi pozivom na odredbe ZZP-a i ZOO-a.

13. Konačno i odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbe Odvjetničke tarife).

14. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Puli - Pola 08. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus