REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1175/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženog Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2176/2024-40 od 6. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2176/2024-40 od 6. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, kojim zahtjeva da mu tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, isplatiti na ime naknade štete iznos u visini od 2.736,30 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 09. lipnja 2021. godine pa do isplate.
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, trošak parničnog postupka u iznosu od 265,45 EUR, sve u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da se odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne mogu staviti izvan snage odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, da tužitelju pripada zatraženo pravo, te da je teret dokaza stvarne štete u okolnostima konkretnog slučaju na tuženiku.
Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njegovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.- pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik, kao osiguratelj štetnika u vezi s prometnom nezgodom koja se dogodila 23. srpnja 1982., a u kojoj je smrtno stradao tužiteljev osiguranik CT, isplati iznose isplaćene na ime obiteljske mirovine OT, supruzi poginulog, sve to u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 28. siječnja 2021. u iznosu od 2.736,30 eur. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019. i 84/2021. - dalje: ZMO).
6. U ovome predmetu nije sporan nastanak štetnog događaja, tuženikova pasivna legitimacija, doprinos osiguranika ovdje parničnih stranaka prometnoj nezgodi i njenim posljedicama - 80% na strani osiguranika tužitelja te 20% na strani osiguranika tuženika, niti pravo na obiteljsku mirovinu OT.
6.1. Sporno je, prije svega, prema kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja, da li primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014. i 155/2023. - dalje: ZOOP) ili ZMO, te ima li tužitelj pravo na naknadu isplaćenog iznosa obiteljske mirovine.
7. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, prvostupanjski je sud, ocjenom provedenih dokaza (materijalne dokumentacije u predmetu te nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke Zrinka Ručevića), u cijelosti odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan, obzirom je zaključio da se u predmetnom slučaju ima primijeniti ZOOP, kao propis prema kojem se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja, i to onaj koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, odnosno kada su izvršene isplate mirovina (pozivajući se pritom na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražena u odlukama poslovni broj Rev-2140/2018 od 13. srpnja 2022., poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., poslovni broj Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020.), te kako tužitelj, na kojem je teret dokaza, nije dokazao visinu stvarne štete koju je pretrpio, a koju bi mu tuženik eventualno bio u obvezi naknaditi za utuženi vremenski period.
8. Odluka suda prvoga stupnja u bitnom dijelu pravilna je i zakonita.
9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prema ustaljenoj sudskoj praksi izraženoj u brojim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021., Rev 909/2021 od 8. rujna 2021., Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2022., Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022., Rev-901/2021 od 27. rujna 2022., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev- 113/2022 od 9. studenoga 2022., i Rev-1180/2022 od 6. prosinca 2022.), za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u vrijeme kad su izvršene isplate mirovine.
9.1. To stoga što je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalih i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, koja materija je regulirana odredbama ZOOP, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovom slučaju ZOOP. Naime, tuženik, kao osiguratelj motornog vozila štetnika, ne nalazi se u istomu pravnom položaju kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg je i sklopljen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP. Odredbom članka 8. stavka 1. ZOOP reguliran je „Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak“, a ta odredba glasi: „Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.“ Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
9.2. Obzirom na navedeno, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je sud prvoga stupnja postupio kada je zahtjev tužitelja razmatrao primjenom odredbi ZOOP, i to konkretno članka 27.
10. Prema odredbi članka 27. ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), a stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.), a odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (stavak 5.).
11. Polazeći od sadržaja gore navedene zakonske odredbe te pravnog shvaćanja izraženog u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 470/2022- 2 od 28. ožujka 2023., stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (tako i u Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev-1247/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-1061/2003-2 od 23. rujna 2014).
12. Budući da tužitelj u ovom postupku potražuje pune iznose isplaćene obiteljske mirovine isplaćene njenoj korisnici (one koji joj u tom iznosu pripadaju razmjerno stupnju suodgovornosti njegova osiguranika) te da nije niti predložio provođenje financijskog vještačenja radi utvrđivanja razlike između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom članka 27. stavka 2. i 3. ZOOP, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Dakle, na tužitelju je teret dokaza tvrdnje o visini stvarne štete koju potražuje a kako je to pravilno zaključio sud prvoga stupnja.
13. Obzirom na navedeno, kako žalbenim navodima tužitelja nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, istu je valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.
U Puli-Pola 8. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
