REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1186/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženog HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-58/2025-10 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-58/2025-10 od 13. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I/ Utvrđuje se da ovrha u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HEP Elektra d.o.o. OIB:43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz [adresa], donesenom po broju: OVRV-52/2021 od 8.veljače 2021. nije dopuštena.
II/ Nalaže se ovrhovoditelju HEP Elektra d.o.o. Zagreb OIB:43965974818, provedba rješenja u poslovnim knjigama, kao i brisanje svih ovršnih radnja.
III/ Nalaže se Financijskoj agenciji provedba ovog rješenja te brisanje iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, kao i sve ovršne radnje.
IV/ Nalaže se tuženiku HEP Elektra d.o.o. Zagreb OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb da tužiteljici TH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi prouzročen iznos parničnih troškova, zajedno sa zateznom kamatom, a prema specifikaciji.“
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu, kao neosnovan.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga, a osobito zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene mjerodavnog prava. Sadržajem svoje žalbe ponavlja navode iznijete tijekom postupka.
Žalbeni prijedlog je da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži i u cijelosti prihvati njen tužbeni zahtjev.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz [adresa], donesenom pod poslovnim brojem Ovrv-52/2021 od 8. veljače 2021., protiv tuženika, kao vjerovnika, iz žalbenih razloga predviđenih člankom 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ), odnosno iz razloga što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
5.1. Dokazima provedenim tijekom postupka prvostupanjski je sud utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje odluke (članak 8. ZPP), i to:
- da je postupajući po prijedlogu ovdje tuženika, kao ovrhovoditelja, a radi naplate njegova dospjelog potraživanja iz vjerodostojne isprave u iznosu od 1.179,12 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka, određena ovrha općenito na imovini ovršenice ovdje tužiteljice, rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz [adresa], poslovni broj Ovrv-52/2021 od 8. veljače 2021.;
- da se radi o rješenju o ovrsi koje je postalo pravomoćno i ovršno 4. ožujka 2021., a na provedbu Financijskoj agenciji dostavljeno je 19. travnja 2021.;
- da se isto rješenje o ovrsi prestalo izvršavati temeljem članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020. - dalje: ZPONS);
- da je tužiteljica prvostupanjskom sudu podnijela žalbu 2. prosinca 2024. protiv rješenja o ovrsi poslovi broj Ovrv-52/2021 od 8. veljače 2021. nakon proteka roka, u kojoj u bitnome ističe prigovor zastare;
- da je postupajući po toj žalbi, prvostupanjski je sud zaključkom poslovni broj Ovr-1902/2024-4 od 2. siječnja 2024. tužiteljicu uputio u parnicu radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ane Kalšan Mališ poslovni broj Ovrv- 52/2021 od 8. veljače 2021., zbog razloga istaknutog u prijedlogu – zastare potraživanja.
5.2. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja predmetnom presudom odlučio je na način da je zahtjev tužiteljice u cijelosti odbio kao neosnovan, obzirom je zaključio, da nije osnovan prigovor zastare potraživanja tužiteljice, jer se u predmetom slučaju primjenjuje zastarni rok iz članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) kojom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, zastarijevaju za deset godina pa i ona potraživanja za koja inače zakon predviđa kraći rok.
5.3. Taj rok u konkretnom slučaju počinje teći od prvog dana nakon dana nastupa ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ poslovni broj Ovrv- 52/2021 od 8. veljače 2021., odnosno dana 5. ožujka 2021., a prekinut je pokretanjem postupka naplate tražbine iz predmetnog rješenja o ovrsi pred Financijskom agencijom (članak 241. ZOO) dana 19. travnja 2021., pri čemu zastara nije tekla tijekom provedbe ovrhe, a ponovno je počela teći onog trenutka kada se rješenje o ovrsi prestalo izvršavati temeljem članka 12. ZPONS, pa stoga zaključuje da predmetno potraživanje nije u zastari. Pritom, sud prvoga stupnja ocjenjuje da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni zastarnog roka iz članka 233. stavak 2. ZOO.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužiteljice, a pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
6.1. Činjenično stanje pravilno je utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno je primijenjeno.
7. Naime, prema odredbi članka 233. ZOO sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje je zakon inače predvidio kraći rok zastare (stavak 1.), a sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina (stavak 2.).
8. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti njenog tužbenog zahtjeva, jer i po ocjeni ovog suda tražbina utvrđena pravomoćnom ovršnom ispravom na temelju članka 233. stavak 1. ZOO zastarijeva za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, a što se u predmetnom slučaju i ostvarilo (tražbina ovdje tuženika koja dospijeva u kraćim vremenskim razdobljima i predstavlja povremenu tražbinu a utvrđena je na temelju pravomoćne i ovršne javnobilježničke odluke). Tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo je postupak izravne naplate dana 19. travnja 2021., pa i po stavu ovoga suda drugoga stupnja nije proteklo zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (članak 214. stavak 2. ZOO), pa nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 11. OZ kao razlog za utvrđenje nedopuštenom ovrhe.
8.1. Žalbeni navodi tužiteljice koji se svode na tvrdnju da se u predmetnom slučaju radi o povremenim tražbinama koje zastarijevaju u kraćem vremenskom periodu – tri godine, ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, jer je sud pravilno zaključio da je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja utvrđena pravomoćnom ovršnom odlukom, pa da se stoga radi o tražbini koja zastarijeva u roku od 10 godina. Pritom, valja reći da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 233. stavak 2. ZOO, jer se ta odredba ne odnosi na sporedne tražbine nego na povremene tražbine koje proistječu iz odluka iz stavka 1. članka 233. ZOO, što ovdje nije slučaj.
9. Obzirom je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, te da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalba tužiteljice je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
U Puli-Pola 8. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
