Poslovni broj: Pr-113/2023-16
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: ČA, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tužene: REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po ODO u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 1. rujna 2025.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 8. rujna 2025.g.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba tužitelja, sadržaja koji glasi:
"Utvrđuje se da tužitelj: IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao službenica Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko kninske, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla."
i p r e s u d i o j e
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"Nalaže se tuženoj da tužitelju s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s posla, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (37,96 €) počevši od 1. veljače 2018. godine do 9. veljače 2021. te od 1. ožujka 2021. godine do 1. rujna 2021. godine, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe i to:
- Za mjesec veljaču 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2018. godine;
- Za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2018. godine;
- Za mjesec travanj 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2018. godine;
- Za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2018. godine;
- Za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2018. godine;
- Za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2018. godine;
- Za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2018. godine;
- Za mjesec rujan 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2018. godine;
- Za mjesec listopad 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2018. godine;
- Za mjesec studeni 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2018. godine;
- Za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2019. godine;
- Za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2019. godine;
- Za mjesec veljaču 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2019. godine;
- Za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2019. godine;
- Za mjesec travanj 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2019. godine;
- Za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2019. godine;
- Za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2019. godine;
- Za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2019. godine;
- Za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2019. godine;
- Za mjesec rujan 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2019. godine;
- Za mjesec listopad 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2019. godine;
- Za mjesec studeni 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2019. godine;
- Za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2020. godine;
- Za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2020. godine;
- Za mjesec veljaču 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2020. godine;
- Za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2020. godine;
- Za mjesec travanj 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2020. godine;
- Za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2020. godine;
- Za mjesec lipanj 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2020. godine;
- Za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2020. godine;
- Za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2020. godine;
- Za mjesec rujan 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2020. godine;
- Za mjesec listopad 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2020. godine;
- Za mjesec studeni 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2020. godine;
- Za mjesec prosinac 2020. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2021. godine;
- Za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2021. godine;
- Za mjesec veljaču 2021. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2021. godine;
- Za mjesec ožujak 2021. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2021. godine;
- Za mjesec travanj 2021. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2021. godine;
- Za mjesec svibanj 2021. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2021. godine;
- Za mjesec lipanj 2021. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2021. godine;
- Za mjesec srpanj 2021. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2021. godine;
- Za mjesec kolovoz 2021. godine iznos od 37,69 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2021. godine. te se nalaže tuženiku daljnja isplata naknade za troškove prijevoza tužitelju sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru na dalje."
III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
Obrazloženje:
1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da je Odlukom tuženika broj 511-13-01-15-424/2018 od 22. veljače 2018. godine tužitelju kao službeniku ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko kninske određeno da ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla iz razloga što je njegovo prebivalište udaljeno manje od dva kilometra od mjesta rada. Nastavno, tuženik da je, a u skladu s pravomoćnim presudama u predmetima vođenim pred ovim sudom u istim pravnim stvarima radi isplate, a temeljem kojih su tužiteljima priznata prava na putni trošak donio rješenje kojim se od 1. rujna 2021. godine pa dok za to postoje zakonski razlozi, tužitelju priznaje traženo pravo i to u visini mjesečne naknade za trošak prijevoza u visini mjesečne putne karte javnog prijevoza u iznosu od po 286,00 kn mjesečno, čime da je i formalno priznao pravni osnov tužbe. Pravo na naknadu troška prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla tužitelju da pripada s osnova čl. 53 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a stavkom 1. citiranog članka da je određeno da službenik ima pravo na troškove prijevoza, ako pješačkom rutom stanuje na adresi udaljenoj više od 2 km do mjesta rada, pa kako tužitelj nema niti jednu pješaku rutu do radnog mjesta koja je udaljena manje od dva km do mjesta rada, to da uživa zaštitu tog prava na troškove prijevoza, a sve kako je to određeno odredbom čl. 53 st. 1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Nadalje, tužitelj navodi da, iako je postupak radi priznanja ovog prava uređeno posebnim zakonom (Zakonom o radu), te se radi o prekluzivnom pravu, odnosno, da je predmetno potraživanje kao obvezno pravnom zahtjevu podložno prigovorima zastare, to da se ne bi trebalo primjenjivati odredbe ZPP-a o mirnom rješenju spora, tužitelj da je ipak zatražio od zastupnika tuženika ODO Građansko upravni odjel [adresa] mirno rješenje spora. Temeljem izloženog, kao i činjenicom da je tuženik već i formalno priznao tužitelju pravo na troškove prijevoza u visini mjesečne naknade javnog prijevoza, kao i da je o tom pitanju već doneseno niz pravomoćnih presuda pred ovim sudom, to se predlaže da sud po dovršenom postupku donese presudu kojom je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, kao i tuženoj naložiti naknadu parničnog troška.
2. Tužena se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja navodeći da je udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja ([adresa]) do mjesta rada ([adresa]) manja je od dva kilometra te da je najkraća pješačka ruta asfaltirana cijelom svojom dužinom, dakle zadovoljava uvjet relevantne pješačke rute pa sukladno važećem Kolektivnom ugovoru isti ne ostvaruje pravo na naknadu prijevoza. Prethodno navedeno da je utvrđeno Odlukom o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko-kninske, broj: 511-13-01-15- 424/2018 od 29. ožujka 2018. temeljem članka 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 112/17 i 12/18; u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) utvrđeno je da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla počevši od 29. ožujka 2018., a koje rješenje tužitelj u tužbi datira s pogrešnim datumom od 22. veljače 2018., te posebno ističe da, iako je tužitelju priznato pravo na putni trošak u razdoblju od 9. veljače 2021. do 28. veljače 2021. rješenjem tužene pod posl.br. 511-01-15-37/2021 od 8. ožujka 2021., da pogrešno tužitelj smatra kako tužena time priznaje pravi osnov tužbe, obzirom da mu se isto pravo priznaje zbog građevinskih radova sanacije na dijelu Ulice Velimira Škorpika koja je zbog istih zatvorena, a udaljenost drugog puta od mjesta rada prebivališta do mjesta rada zaposlenika bila je veća od 2 kilometra. Navedena odluka tužene broj: 511-13-01-15-424/2018 od 29. ožujka 2018. da se temelji na čl. 53. Kolektivnog ugovora kojim je utvrđeno pravo državnih službenika i namještenika na naknadu troškova prijevoza. Odredbom st. 1. navedenog članka Kolektivnog ugovora propisano je da državni službenik i namještenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla (u daljnjem tekstu: naknada troškova prijevoza), pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje 2 kilometra. Stavkom 14. istog članka utvrđeno je da se udaljenost u smislu čl. 53. utvrđuje prema planeru Hrvatskog autokluba na temelju kartografske podloge Google Maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom), a u slučaju računanja udaljenosti iz st. 1. istog članka, pješačka ruta. Kolektivnim ugovorom je određeno da će se imenovati zajedničko Povjerenstvo za praćenje i analizu troškova vezanih za primjenu materijalnog prava iz čl. 53. Kolektivnog ugovora, a kojim člankom je uređena naknada za troškove prijevoza. Sukladno tumačenju br. 21/53 Kolektivnog ugovora najkraća pješačka ruta mora udovoljavati uvjetu suvremenog zastora koji čini asfaltirana cesta ili betonska podloga ili podloga izgrađena od kocaka. Konkretna najkraća pješačka ruta je asfaltirana cijelom svojom dužinom, dakle zadovoljava uvjete relevantne pješačke rute. Okolnost postojanja, odnosno nepostojanja nogostupa na pješačkoj ruti koja je asfaltirana nije određeno kao uvjet za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza. Tužena ističe kako postoji niz lokalnih nerazvrstanih cesta koje su u prometnoj funkciji, a na kojima ne postoje pješački nogostupi, odnosno površine namijenjene isključivo kretanju pješaka. Naprijed navedeno da ima svoje uporište u odredbi čl. 125. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23) koja dopušta pješacima kretanje kolnicima, upravo na tim prometnicama, uz poštivanje prometnih pravila o sigurnosti propisanih tih zakonom. Shodno navedenome, tužena da je ispravno utvrdila da tužitelju ne pripada naknada troškova prijevoza budući da udaljenost od mjesta njegovog prebivališta do mjesta rada ne prelazi 2 kilometra te da konkretna pješačka ruta udovoljava uvjetima sukladno tumačenju br. 21/53 i zakonskim propisima te stoga predmetno potraživanje smatramo neosnovanim. Tužena ističe kako sud nije ovlašten odlučivati o točki I. tužbenog zahtjeva, s obzirom da je odluka o pravu tužitelja na naknadu troškova prijevoza donesena u upravnom postupku provedenom po zahtjevu tužitelja. Suviše, takvo pravno stajalište da je zauzeto presudom Županijskog suda u Splitu pod posl.br. Gž R-726/2021 od 27. listopada 2021. gdje u točki 7. i 8. obrazloženja, sud navodi da u sudsku nadležnost ne ide utvrđenje dopuštenosti i zakonitosti odluke Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koja je donesena u upravnom postupku provedenom povodom zahtjeva tužiteljice za donošenje odluke o priznavanju naknade troškova prijevoza. Naime, Zakonom o općem upravnom postupku, da je propisano da rješenje koje je donijelo prvostupanjsko tijelo može ga poništiti ili ukinuti drugostupanjsko tijelo, odnosno ako nema drugostupanjskog tijela, rješenje može poništiti ili ukinuti tijelo koje na temelju zakona obavlja nadzor nad tim tijelom. Pravo radnika na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla da nije pravo koje je utvrđeno Zakonom o radu. Naknada tog materijalnog prava radnika da je uređena kolektivnim ugovorom, ako se primjenjuje, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili nekim drugim izvorom radnog prava, a ako nijednim od navedenih akata nije propisano ovo materijalno pravo, a poslodavac ga ne želi isplatiti, da radnik niti ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla bez obzira što stvarni trošak ustvari nastaje. Osim toga, odredbe kolektivnog ugovora da se mogu promijeniti, kao i druge okolnosti temeljem kojih se određuje da li radnik ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza (npr. promjena mjesta prebivališta/boravišta) te zbog toga tuženik smatra da tužitelj ne može zahtijevati da se pravo na naknadu troškova prizna ubuduće, niti sud isto može dosuditi, s obzirom da je isti neizvjestan. Također, sukladno čl. 53. st. 17. Kolektivnog ugovora da je propisano da, ako službenik i namještenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora mu se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Zaključno, tužena ukazuje na presudu Županijskog suda u Osijeku pod posl.br. Gž R-961/2021 od 21. ožujka 2024. kojom se ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku pod posl.br. Pr- 49/2018 od 3. lipnja 2021. i vraća predmet na ponovo suđenje kojom je sud zauzeo stajalište da s pravom se u žalbi isticalo da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude na isplatu utuženog iznosa nije cijenio KU, odredbu čl. 53 KU/18 niti je uzeo u obzir mišljenje Zajedničke komisije za tumačenje KU-a broj 21/53 od 30. svibnja 2019. prema čl. 101. toč. 8. KU/17, a koje mišljenje ima pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora. Isto tako, drugostupanjski sud u cit. presudi navodi da s pravom je istaknuto u žalbi tužene da se neosnovano u pobijanoj presudi dosuđuje naknada za prijevoz i nadalje, jer se radi o naknadi koja je neizvjesna za u buduće, obzirom da može doći do promjene mjesta prebivališta, odnosno boravišta službenika/namještenika. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.
3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke MUP, PU ŠKŽ broj: 511-13-01-15-424/2018 od 22. veljače 2018. godine, Zahtjeva za zaštitu prava od 14.7.2022.g., Odgovora tužene na zahtjev za mirno rješenje od 12.10.2022.g., dopisa poduzeća Ceste Šibenik d.o.o. od 21.10.2024.g., Tumačenja KU, te saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
5. Naime, da pješačka ruta koja je utvrđena prema kartografskoj podlozi Google Maps Hrvatskog autokluba nije sigurna za tužitelja kao pješaka, ne proizlazi iz stanja u spisu, jer niti iz jednog dokaza u postupku nije utvrđeno da se po kolniku ne smiju kretati pješaci, da postoji pružni prijelaz i jarak uz rub kolnika koji nije osiguran pa da iz tog razloga postoji opasnost od pada u jarak, dok iz dopisa Ceste Šibenik d.o.o. proizlazi da po kolniku nije zabranjeno kretanje pješaka i da pješačka ruta nema nogostup u duljini od 350 m, kao i da je u cijelosti asfaltirana.
6. U konkretnom slučaju dolazi do primjene mjerodavnog prava koje propisuje zaštitu i ostvarivanje prava državnih službenika.
7. Naime, prema čl. 1. st. 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/13.) na pitanja radno pravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.
8. Sukladno čl. 63. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15. i 61/17., dalje ZDS), koji je bio na snazi tijekom provođenja ovog prvostupanjskog postupka, odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe jest upravna stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela (st. 1.), dok se na ostvarivanje prava i obveza iz državne službe, osim onih iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa (st. 2.).
9. Članak 62. KU propisuje da se sva rješenja o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika obvezatno u pisanom obliku i s obrazloženjem dostavljaju službeniku i namješteniku, s poukom o pravnom lijeku.
10. Iz stanja spisa prvenstveno proizlazi da je odlukom MUP-a, PU Šibensko- kninske broj 511-13-01-15-424/2018 od 22. veljače 2018. utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za razdoblje od 1. veljače 2018. pa nadalje, a iz obrazloženja te odluke proizlazi da je po zahtjevu tužitelja proveden postupak u kojemu je utvrđeno da od mjesta prebivališta tužitelja u [adresa], do mjesta rada u [adresa], udaljenost pješačkom rutom iznosi manje od 2 km. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv odluke može uložiti zahtjev za zaštitu prava ministru unutarnjih poslova u roku od 15 dana od primitka odluke i da se zahtjev podnosi putem Službe pravnih, financijskih i tehničkih poslova Policijske uprave.
11. Stoga je vidljivo da je tom odlukom odlučeno o zahtjevu tužitelja od strane tužene kao poslodavca i to u pisanom obliku s uputom o pravnom lijeku, kako propisuje čl. 62. KU, te je odluku tužitelj bio ovlašten pobijati u skladu s odredbama općih propisa o radu kojima se uređuje postupak ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, a na koji opći propis o radu izričito upućuje čl. 63. st. 2. ZDS.
12. Prema čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19, 46/23. i 64/23. dalje ZR), kao općem propisu, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (st. 1.), ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (st. 2.), a zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (st. 3.).
13. Stoga, kako iz stanja spisa proizlazi da je o zahtjevu tužitelja o pravu na naknadu troškova prijevoza odlučila tužena kao poslodavac, to ovaj sud nije nadležan ponovno odlučivati o istom pravu pa je tužbu pod toč. I. trebalo odbaciti i riješiti kao u izreci.
14. Osim toga, s obzirom da tužitelj nije zahtijevao zaštitu povrijeđenog prava pred poslodavcem protiv odluke kojom je utvrđeno da nema pravo na naknadu troškova prijevoza, to je prekludiran zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom (čl. 133. st. 3. ZR-a)
15. S obzirom da je sud vezan za pravomoćnu i konačnu odluku tužene kojom je utvrđeno da tužitelj nema pravo na naknadu troškova prijevoza i da sud nije bio ovlašten ocjenjivati njezinu zakonitost, a time niti ponovno utvrđivati jesu li ostvarene pretpostavke za priznavanje tog prava sukladno čl. 53. st. 14. u vezi st. 1. KU, to nije bilo mjesta provođenju bilo kakvih dokaza na te okolnosti.
16. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.
17. Stranka čija je tužba odbačena, odnosno, odbijena, je izgubila parnicu te bi pravo na naknadu parničnog troška imala tužena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 163. ZPP-a.
18. Tužena je prema priloženom troškovniku zatražila trošak u visini od 1.200,00 Eura Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23.).
19. Međutim, za odluku o naknadi troškova postupka prema kojem bi tužitelj bio obvezan platiti troškove zastupanja države valja uzeti u obzir odluke Europskog suda za ljudska prava (presuda „Klaus protiv Hrvatske“ kao i u presudi „Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske“) te stav iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021., kao i iz presude br. Rev -1427/2018-2, koje su odluke primjenjive na konkretan slučaj, da bi isto predstavljalo miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva te da sud mora utvrditi u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine"- Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99. - Pročišćeni tekst 8/99.- ispravak 14/02., 1/06., 2/10. - dalje: Konvencija), je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.
20. U konkretnom slučaju u ovom radnom sporu prema mišljenju ovog suda iako je tužbu valjalo odbaciti zbog procesnih nedostataka, odnosno odbiti zbog neosnovanosti, predmetna tužba tužitelja nije nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu troška prijevoza biti potpuno neopravdano, a radi se o klasičnom radnom sporu između pojedinca i tužene Republike Hrvatske koju zastupa državno odvjetništvo te da se troškovi državnog odvjetništva procjenjuju prema odvjetničkoj nagradi i isti se zapravo financiraju iz državnog proračuna samim time nisu u istom položaju kao odvjetnik, trošak zatražen od strane državnog odvjetnika kao tužene je nerazmjeran u odnosu na vrijednost predmeta spora, a i nije neznatan obzirom na materijalnu situaciju tužitelja kao radnika pojedinca, što upućuje na zaključak da bi u konkretnom slučaju dosuđivanje troška tuženiku u zatraženoj visini predstavljalo prekomjerni teret za tužitelja i time ne bi bila postignuta pravična ravnoteža između stranaka i isto bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
21. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
22. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Šibeniku, dana 8. rujna 2025. godine
Sutkinja:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena
