Poslovni broj: Us I-1147/25-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, radi poništavanja rješenja, 08. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/I-112-01/25-01/3, URBROJ: 530-02-1-2-1-25-1 od 19. veljače 2025. godine.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava tuženikovo rješenje od 19. veljače 2025. godine, kojim je odbijen njezin prigovor na tuženikovo postupanje u vidu odluke od 15. siječnja 2025. godine o obustavi postupka prijema u državnu službu na neodređeno vrijeme, između ostalog i za dva radna mjesta višeg savjetnika u Službi za razvoj cestovne infrastrukture (jer prijavljeni kandidati na javni natječaj nisu zadovoljili na intervjuu).

Tužiteljica u tužbi ukazuje na svoje kompetencije, iskustvo, ocjenu i na zadovoljavanje svih uvjeta natječaja. Ističe da je natječajni uvjet bio studij tehničke ili društvene struke i da stoga nije od važnosti navod u obrazloženju osporavanog rješenja što nema iskustva u izradi prometnih elaborata i u izradi projekata. Tužiteljica smatra da je time došlo do zloupotrebe u upravnom postupku te dalje navodi da u opisu radnog mjesta za koje se javila uopće nije projektiranje i građenje cestovne infrastrukture, što se također navodi u obrazloženju osporavanog rješenja. Tužiteljica također ukazuje na to da je nakon obustave postupka prijema odradila osam prometnih elaborata i glavnih projekata. Ističe da bodovanje razgovora ne može biti arbitrarno, iako i sâma potvrđuje da se pritom radi o primjeni diskrecijske, odnosno slobodne ocjene.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tuženik je 07. studenog 2024. godine objavio javni natječaj za prijem u državnu službu za više radnih mjesta, među ostalim i za dva radna mjesta višeg savjetnika u Službi za razvoj cestovne infrastrukture.

Tužiteljica je zadovoljavala uvjete natječaja pa je 17. prosinca 2024. godine s njom i s još jednom kandidatkinjom proveden intervju s deset pitanja iz Centraliziranog sustava zapošljavanja.

Ni tužiteljica ni druga kandidatkinja na intervjuu nisu ostvarile preko 50% bodova pa je tuženik svojom odlukom od 15. siječnja 2025. godine obustavio postupak prijema za više radnih mjesta za koje je bio objavljen javni natječaj, između ostalog i za dva radna mjesta višeg savjetnika u Službi za razvoj cestovne infrastrukture, jer za ta dva radna mjesta kandidati nisu zadovoljili na intervjuu. Tužiteljica je 30. siječnja 2025. godine izjavila prigovor, navodeći da je njezina ocjena 4 (od 10) na intervjuu sramotna i subjektivna, posebno zato što već radi u istom sektoru na određeno vrijeme te je za 2024. godinu ocijenjena ocjenom „primjeran“.

Tuženik je osporavanim rješenjem od 19. veljače 2025. godine odbio tužiteljičin prigovor, između ostalog navodeći da je sâma tužiteljica u odgovorima na intervjuu potvrdila da nema radnog iskustva vezanog uz projektiranje i građenje cestovne infrastrukture, da na pitanje iz tog područja nije znala odgovoriti te da ni sada ne obavlja poslove vezane uz cestovnu infrastrukturu. Također je navedeno da se natječajna komisija naknadno očitovala o tome da bi konkretnom radnom mjestu odgovarao profil službenika tehničke struke s radnim iskustvom.

Sud u cijelosti prihvaća tužiteljičine tužbene navode o tome da je natječajni uvjet bio studij tehničke ili društvene struke i da stoga ne može biti od važnosti što nema iskustva u izradi prometnih elaborata i u izradi projekata. Također sud prihvaća i tužbeni navod da u opisu konkretnog radnog mjesta uopće niti nije projektiranje ni građenje cestovne infrastrukture.

Stoga sud ne može prihvatiti spomenute dijelove obrazloženja osporavanog tuženikovog rješenja u kojima se ističe da tužiteljica nema radnog iskustva vezanog uz projektiranje i građenje cestovne infrastrukture, a posebno se ne može prihvatiti pozivanje na naknadno očitovanje natječajne komisije u kojem stoji da bi radnom mjestu na koje se prijavila tužiteljica odgovarao profil službenika tehničke struke s radnim iskustvom - s obzirom na to da je natječajni uvjet bio studij tehničke ili društvene struke.

Natječajna komisija uopće nije ovlaštena na taj način modificirati javno objavljene uvjete natječaja za prijem u državnu službu na pojedino radno mjesto. S druge strane, na temelju čl. 73. st. 1. Zakona o državnim službenicima (NN 155/23 i 85/24 - ZDS) postupak javnog natječaja će se obustaviti u slučaju kada kandidati nisu postigli zadovoljavajuće rezultate na intervjuu.

U konkretnom slučaju je odluka o obustavi postupka prijema od 15. siječnja 2025. godine bila utemeljena upravo na činjenici da nijedna kandidatkinja na intervjuu nije zadovoljila, a to proizlazi iz činjenice da ni tužiteljica ni druga kandidatkinja na provedenom intervjuu nisu ostvarile preko 50% mogućih bodova. Bodovanje na intervjuu pak na temelju čl. 71. st. 3. ZDS-a provodi imenovana komisija, ali sâm način dodjeljivanja bodova nije propisan, niti može biti propisan, s obzirom na to da se prilikom dodjeljivanja bodova za odgovore na pojedina pitanja nesporno u konačnici radi o primjeni diskrecijske, odnosno slobodne ocjene - što i sâma tužiteljica potvrđuje u svojoj tužbi.

Primjena diskrecijske, odnosno slobodne ocjene po članovima imenovane komisije prilikom ocjenjivanja odgovora kandidata na pojedina pitanja nužno proizlazi iz činjenice da je u postupku prijema kandidata na radno mjesto u državnoj službi potrebno izvršiti i subjektivnu procjenu emocionalne stabilnosti, socijalnih vještina, načina razmišljanja i karakteristika osobnosti, odnosno sveukupnog dojma kojeg ostavlja svaki pojedini kandidat.

Stoga ovaj sud ne može raspravljati o pravilnosti pojedinačne odluke u konačnici donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela pa u tom smislu nije moguće dovesti u pitanje tuženikovu odluku o obustavi postupka javnog natječaja, utemeljenu na čl. 73. st. 1. ZDS-a.

Zato je na koncu i osporavano tuženikovo rješenje od 19. veljače 2025. godine u svojoj izreci pravilno i zakonito, bez obzira na to što je u njegovom obrazloženju sadržan i niz neosnovanih navoda.

Zbog toga je tužbeni zahtjev za poništavanje spomenutog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 2. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 08. rujna 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. ŽZ, [adresa]

2. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Zagreb, Prisavlje 14