REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-619/2025-13

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice RŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Sieberu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi isplate, 8. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužiteljice RŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od 10. siječnja 2025. u ovoj pravnoj stvari.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da da je Odlukom tuženika, Broj: HP-02/9-058780/24 od 16. prosinca 2024. odbijen kao neosnovan njen zahtjev za zaštitu prava izjavljen protiv Odluke o naknadi štete, Broj: REG-06/7-051981/24 od 4. studenog 2024., prema kojoj je tuženiku dužna nadoknaditi štetu u iznosu od 1.000,00 USA. Tuženik spornom Odlukom, zbog pogrešnog tumačenja i primjene pravnog instituta krajnje nepažnje, neosnovano tereti tužiteljicu za naknadu štete u navedenom iznosu, nastaloj u poslovanju sa gotovim novcem, kada je tužiteljica zaprimila krivotvorene novčanice u ukupnom iznosu od 1.000,00 USA. Navodi da su krivotvorene novčanice zaprimljene poštanskom uredu organizacijske jedinice Regija 6, na području Primorsko-Goranske županije, gdje tužiteljica prema ugovoru o radu radi na radnom mjestu kao operater poštanskom uredu. Tuženik tvrdi da je navedena šteta nastala kao rezultat propusta tužiteljice da upotrijebio pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Međutim, ta tvrdnja ne stoji jer vještak HNB a smatra da operater u poštanskom uredu mora biti izvrstan, a ne prosječan da bi prepoznao krivotvorene novčanice. Također, djelatnici koji su postani na obuku II razine u HNB svjedoče i tvrde da nije jednostavno ručno prepoznati srednje kvalitetnu krivotvorinu za što se traži dodatna i izvrsno poznavanje obilježja u svim detaljima. Da bi se za pouzdanu provjeru autentičnosti novčanica mogao koristiti model uređaja: UV svjetlom potrebno je da osoba koja rukuje uređajem izvrsno poznaje izgled originalne novčanice pod UV svjetlom, odnosno zna koji elementi autentičnosti novčanice moraju pri određenoj valnoj duljini biti vidljivi i u kojoj boji. Također provjera ovisi i o ostalim okolnostima poput starosti uređaja, odnosno jačine UV osvjetljenja, kao i pozicije na kojoj se nalazi uređaj budući da velika količina dnevnog svjetla može znatno smanjiti uvid u elemente koji fluoresciraju pod UV svjetlom od 365 nm. Dodatni uređaj za provjeru ispravnosti novčanica je tip LD-9, uređaj otvorenog tipa, iz 2006. godine, koji nema evidenciju o servisiranju žarulja i ne pruža sigurnost prilikom provjere bez obzira na položeni on-line ispit i stečeno uvjerenje HNB-a. Zbog visoke rizičnosti rada sa novčanicama USD, potrebna je strojna kontrola. Naime, krivotvoritelji stalno izdaju nove serije, koje isključivo strojevi sa ažuriranim softwerom i/ili visoko educirani radnici mogu izdvojiti kao krivotvorine, te brzinska ručna kontrola nije primjerena za ovakve poštanske urede, jer radnici u njima obavljaju normirane poslove. Prema naputku ESB, provjera se vrši osjetilima, pri čemu je potrebno provjeriti autentičnosti prikladnost u gotovo 20-tak točaka, što je fizički nemoguće odraditi i zadovoljiti broj usluga po zahtjevu tuženika, gdje bi polog gotovine iz dnevnog utrška samo jednog poslovnog subjekta od nekih cca 300 komada novčanica trajao 83,4 minute, prema normama koje je propisao tuženik. O neprikladnosti takvog ponašanja u prisutnosti korisnika da se i ne govori (pipanje novčanica, dizanje i gledanje prema svjetlu, šuškanje, nakretanje novčanica i dr.). Logično je da radeći tako normirane poslove djelatnici nemaju dovoljno stručnosti ni vremena za desetke detalja koje treba provjeriti kod utvrđivanja autentičnosti novčanica. Očito je da tuženik ne vodi računa o servisiranju opreme i ažuriranju softvera te obuci zaposlenika, čime je doveo zaposlenike u opasnost od počinjenja kaznenog djela. Kada je tuženik nabavom novih uređaja uveo novu tehnologiju isti je temeljem članka 54. st. 3. Zakona o radu bio dužan organizirati edukaciju radnika za rukovanje uređajima-brojačicama, koje se bitno razlikuju od starih modela, koju dobavljač izvodi u svim poslovnicama poslovnih subjekata, pa stoga nije bilo razloga zašto se isto ne bi odradilo i u poštanskim uredima. Također nema edukacije o održavanju uređaja, kako bi uređaj ispravno radio, koju su prošli svi zaposlenici banaka, ali ne i Hrvatske pošte. Radnik koji rukuje gotovim novcem mora prema Zakonu o radu imati sigurna sredstva za rad koja su prilagođena količini i brzini obavljanja poslova koje tuženik zahtjeva od zaposlenika. Redovan rad sa novcem ne smije se oslanjati na ručni pregled novčanica, već mora biti automatiziran, putem certificiranih brojačica ili uređaja za pojedinačnu strojnu detekciju novca. A znanje stečeno na edukaciji mora biti alat za eventualno objašnjenje kod izuzimanja sumnjivih novčanica. Tužiteljica smatra da tek od dana kada tuženik sve gore navedeno provede i omogući može zahtijevati i potraživati naknadu po štetnom događaju prouzrokovanom od strane radnika, ne prije. Očito je da prema opisanim okolnostima i navodima šteta nije prouzročena iz krajnje nepažnje, kao što tvrdi tuženik, već se radi o običnoj nepažnji za koju tužiteljica ne može biti odgovorna. Budući da tuženik odbija tužiteljicu osloboditi plaćanja naknade štete, tužiteljica predlaže da se presudom ponište Odluka tuženika, Broj: HP-02/9-058780/24 od 16. prosinca 2024. i Odluka tuženika: Broj: REG-06/7-051981/24 od 4. studenog 2024., kao i da se tužiteljica oslobodi obveze naknade štete u navedenom iznosu od 1.000,00 USA.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno navodi da predmetnu tužbu treba odbaciti jer Odluke koje tužiteljica predlaže poništiti ne predstavljaju odluke koje tužiteljica u smislu odredbe čl. 133. Zakona o radu može pobijati pred sudom. Prema već postojećoj sudskoj praksi pobijane Odluke nisu odluke kojima se tužiteljičino pravo iz radnog odnosa povređuje niti iste imaju neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa u smislu naplate predmetne štete, odnosno iste ne proizvode negativni pravni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa niti mijenjaju sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice. To stoga što je spornim odlukama tuženik okvalificirao štetu i pozvao tužiteljicu na plaćanje utvrđenog iznosa čime iste nisu stekle svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti pa ne predstavljaju isprave koje obvezuju tužiteljicu na plaćanje. Podredno tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je nesporno da je tuženik donio Odluku o naknadi štete pod poslovnim brojem REG- 06/7- 051981/24 od 4. studenog 2024. kojom je tužiteljicu obvezao naknaditi štetu tuženiku u iznosu od 1.000,00 USD. Naime, FINA GS je vršila obradu suviška PU 51250 Novi Vinodolski od 27. lipnja 2023. te su zbog sumnje u krivotvorinu izdvojili sumnjive novčanice od 100,00 USD (10 komada). Novčanice su poslane u HNB na analizu te je utvrđeno da se radi o krivotvorinama: TIP OSREDNJE. Temeljem čl. 37. st. 6. Okvirnog ugovora o strateškom partnerstvu i eksternalizaciji zaključenog između ovdje tuženika i HPB d.d. utvrđuje se plaćanje naknade štete od tuženika za zaprimljene krivotvorene novčanice u poštanskim uredima. Tuženik smatra da je tužiteljica postupala krajnje nepažljivo jer je konkretna šteta rezultat propusta tužiteljice da upotrijebi pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek. Opisano postupanje tužiteljice predstavlja nemarno i neodgovorno ponašanje u izvršavanju svojih radnih zadataka i koje za posljedicu ima i nastalu štetu tuženiku. To tim više kada se uzme u obzir da tužiteljica radi s novcem te da je prilikom obavljanja takvih radnih zadataka ista bila dužna postupati sa pažnjom dobrog stručnjaka u smislu odredbe čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je člankom 24. st. 7. Uputa za blagajničko i računsko poslovanje propisano da manjak podmiruju radnici koji su preuzeli novčanicu ili kovanicu od korisnika. Tužiteljica je na tako donesenu Odluku o naknadi štete uložila Zahtjev za zaštitu prava u kojemu se u bitnome protivi pobijanoj Odluci, a tuženik je iz razloga navedenih u Odluci o zahtjevu za zaštitu prava Radnice broj REG-06/7- 051981/24 detaljno obrazložio iz kojih razloga je smatrao kako je njen zahtjev neosnovan je je time postupio u skladu s odredbama Zakona o radu. Tuženik opetovano ističe kako se radi o novčanici tip OSREDNJI, tužiteljica je morala prepoznati da se radi o sumnjivim novčanicama. Tuženik pojašnjava da se oslanja na ručnu provjeru autentičnosti novca, a ne strojnu te da je u Odluci o postupanju sa sumnjivim stranim gotovim novcem (NN 154/22) koji je donijela Hrvatska narodna banka jasno propisano da se provjera autentičnosti stranoga gotovog novca radi pomoću uređaja za obradu novčanica odnosno uređaja za obradu kovanica, a u koje je ugrađen softver za obradu strane valute koja je predmet provjere autentičnosti ili ručnom provjerom autentičnosti koju provodi osposobljeno osoblje. Tu istu provjeru novca smije provesti član osoblja koji ima valjano uvjerenje kojim se potvrđuje da je prošao obuku koju organizira i provodi Nacionalni centar za borbu protiv krivotvorenja u Hrvatskoj narodnoj banci, a u skladu s Nacionalnim programom za obuku zaposlenika banaka i financijskih institucija za postupak provjere autentičnosti novčanica i kovanica. U Odluci o kontroli provjere autentičnosti i prikladnosti gotovog novca eura (NN 134/22) jasno naznačuju da se provjera autentičnosti putem osposobljenog osoblja smatra ručnom provjerom. Tu istu provjeru novca smije provesti ručno osposobljeni zaposlenik kako je uređeno čl. 2. toč. 7. Odluke ESB/2010/14, a u RH to je zaposlenik koji ima valjano uvjerenje kojim se potvrđuje da je prošao obuku koju organizira i provodi Odjel nacionalnog centra za borbu protiv krivotvorenja (NCBK) u Hrvatskoj narodnoj banci, a u skladu s nacionalnim programom za obuku zaposlenika banaka i financijskih institucija za postupak provjere autentičnosti novčanica i kovanica. Dakle HNB smatra kako je provjera uređajem jednako vrijedna kao i ručna provjera od strane osposobljenog osoblja. Nesporno je da je tužiteljica u tri navrata (17.2.2022., 7.2.2023., i 16.1.2024.) prolazila i uspješno svladala edukaciju HNB-a Nacionalni program obuke, a koja ima za cilj stjecanje vještina za djelotvornu ručnu provjeru autentičnosti novčanica i kovanog novca. Nadalje, Poštanski ured 51250 Novi Vinodolski raspolaže uređajem za provjeru autentičnosti novčanica i UV lampom te je radnicima putem intraneta dostupna Zbirka opisa stranih novčanica te Dizajn i zaštita obilježja novčanica putem HNB-NPO kojim su opisani i navedeni elementi zaštite novčanice te je na temelju svih raspoloživih alata tužiteljica mogla utvrditi da se radi o sumnjivim novčanicama za navedene tipove krivotvorina. Tuženik zaključno navodi da je provjera autentičnosti novčanica obvezna i tužiteljica je mora izvršiti neovisno o utrošenom vremenu i navedenoj nelagodi i stresu. Tuženik pritom ukazuje da se tužiteljica u tužbi paušalno poziva na mišljenje vještaka HNB kao i navode da je zbog visoke rizičnosti rada s USD novčanicama potrebna strojna kontrola jer kao je tuženik već ranije istaknuo upravo HNB propisuje da je ručna provjera jednako vrijedna kao i strojna. Također tužiteljica nije dostavila materijalne dokaze u prilog svojim navodima. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da Naslovni sud donese rješenje kojim će odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će utvrditi kako je tužbeni zahtjev neosnovan te naložiti tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao svu dokumentaciju priloženoj spisu.

4. Iz Odluke tuženika o naknadi štete, Broj: REG-06/7-051981/24 od 4. studenog 2024. (dalje: Odluka od 4. studenog 2024.), proizlazi da je istom tuženik odredio da mu je tužiteljica dužna naknaditi štetu koju je prouzročila iz krajnje nepažnje zbog otkupa krivotvorenih novčanica u ukupnom iznosu od 1.000,00 USD (protuvrijednost u iznosu od 882,29 eura).

5. Nije sporno da je tužiteljica protiv navedene Odluke zatražila zaštitu svojih prava u rokovima i na način kako je to predviđeno odredbom članka 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 – dalje: ZR) te da je tuženik Odlukom, Broj: HP-02/9-058780/24 od 16. prosinca 2024. (dalje: Odluka od 16. prosinca 2024.) odbio Zahtjev tužiteljice za zaštitu prava kao neosnovan te potvrdio Odluku od 4. studenog 2024. o naknadi štete.

6. U ovoj pravnoj stvari potrebno je prvenstveno utvrditi predstavljaju li Odluke tuženika od 4. studenog 2024. i od 16. prosinca 2024., odluke kojima se tužiteljičino pravo iz radnog odnosa povređuje te imaju li iste neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa.

7. Prema odredbi članka 133. stavak 1. ZR radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Prema stavku 2. istog članka ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

8. Iz sadržaja navedenih odredaba proizlazi da samo u slučaju aktivnog djelovanja poslodavca, radnik ima pravo na sudsku zaštitu protiv odluke poslodavca koja proizvodi negativni učinak na prava radnika iz radnog odnosa i koja mijenja sadržaj radnog odnosa na štetu radnika ili mu uskraćuje pravo koje mu pripada.

9. Stav je ovog suda da Odluke tuženika od 4. studenog 2024. i 16. prosinca 2024., nisu odluke kojima se pravo tužiteljice iz radnog odnosa povređuje niti iste imaju neposredni učinak na prava tužiteljice iz radnog odnosa u smislu naplate predmetne štete, odnosno iste ne proizvode negativni učinak na pravo tužiteljice iz radnog odnosa niti mijenjaju sadržaj radnog odnosa na štetu tužiteljice. Dakle, da bi se u konkretnom slučaju primijenila odredba članka 133. ZR mora se raditi o odluci poslodavca koja neposredno djeluje na prava radnika iz radnog odnosa (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim rješenjima Broj: Revr-1426/2014-2 od 17. veljače 2016., Broj: Revr- 343/2009-2 od 21. srpnja 2009., kao i u rješenju Županijskog suda u Šibeniku, Broj: Gž R-47/2025-2 od 7. srpnja 2025. i dr.).

10. To što je spornim odlukama tuženik kvalificirao štetu i pozvao tužiteljicu na plaćanje iznosa od 1.000,00 USD (protuvrijednost u iznosu od 882,29 eura) iste nisu stekle svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti pa ne predstavljaju isprave koje obvezuju tužiteljicu na plaćanje. Tuženik bi svoje pravo na naknadu štete mogao ostvariti tek tužbom za naknadu štete u kojem postupku bi se utvrđivale sporne činjenice, odnosno je li šteta počinjena iz krajnje nepažnje i postoji li odgovornost tužiteljice za naknadom štete sukladno odredbi članka 107. stavak 1. ZR.

11. Kako sporne Odluke nisu odluke koje se, u smislu odredbe članka 133. stavak 1. i 2. ZR, mogu pobijati pred sudom, valjalo je sukladno odredbi članka 288. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) tužbu odbaciti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 8. rujna 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. tuženiku