Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kžzd-32/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća za mladež, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Ane Surjan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VA, radi kaznenog djela iz članka 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika VA, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, pod poslovnim brojem Kzd-1/2024 od 24. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika VA kao neosnovana i potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda optuženi VA proglašen je krivim radi kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, te je za to kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, te je potom optuženom, temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11, optuženom VA naložena je posebna obveza da u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, na način da na ime uzdržavanja djeteta DA, rođenog **.**.2018., isplati iznos od 9.171,80 EUR (devet tisuća sto sedamdeset jedan euro i osamdeset centa).
1.2. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11, sud je upozorio optuženog da može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ukoliko optuženi VA bez opravdanog razloga u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri izrečenu mu posebnu obvezu.
1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda; 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08), oštećeni mlt. DA je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08, naloženo je optuženom VA podmiriti troškove kaznenog postupka koji se sastoje od troškova za svjedoka u iznosu od 69,12 EUR (šezdeset devet eura i dvanaest centa) i paušalne svote u iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura), ukupno 139,12 EUR (sto trideset devet eura i dvanaest centa), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a bit će dužan naknaditi i nužne izdatke oštećenika, ukoliko se njihova naknada zatraži u zakonskom roku.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio optuženi VA pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, te troškovima kaznenog postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se donese oslobađajuća presuda ili da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
5. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
6. Žalba optuženika VA nije osnovana.
7. Optuženi Nikola Gračanin se pored ostalog žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, međutim, žalitelj konkretno ne navodi koju povredu kaznenog zakona i koju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka ima u vidu, niti je na bilo koji način argumentira. Ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bila počinjena bilo koja povreda predviđena u članku 476. ZKP/08. Stoga optuženikova žalba zbog povrede kaznenog zakona i bitnih povreda kaznenog postupka nije osnovana.
8. Optuženi VA se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, optuženik se u odnosu na kazneno djelo iz optužnice izjasnio da se smatra krivim, a potom i u svojoj obrani priznao počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno ne teret, a time je priznao i činjenične navode iz optužbe i to da je od lipnja 2019. uskratio dužno uzdržavanje djetetu DA u iznosu od 9.171,80 eura (mjesečno 172,55 eura), pa slijedom toga na temelju članka 464. stavak 7. ZKP/08 ne može podnijeti žalbu iz navedene žalbene osnove. Iznimku od članka 464. stavak 7. ZKP/08 čine naknadno pribavljeni dokazi koji se odnose na isključenje protupravnosti ili krivnje, ili koje bi bile odlučne za izbor kazne, uvjetne osude, oduzimanja imovinske koristi, troškova kaznenog postupka i slično. Kako u razlozima žalbe okrivljenika nije obrazložena niti jedna od iznimki koje predviđa ova zakonska odredba, te nije naveo zbog čega bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, to prema članku 464. stavak 7. ZKP/08 žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopuštena.
9. Optuženi presudu pobija i zbog odluke o kazni, međutim, budući se optuženik suglasio s prijedlogom sankcije sadržanim u optužnici, sud je bio ograničen odredbom iz članka 417.a stavka 7. ZKP/08, jer optuženom nije smio izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene. Ovaj sud je i u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud na strani optuženika pravilno cijenio olakotne okolnosti i to njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela, dok nije našao otegotnih okolnosti.
10. Uzevši u obzir naprijed navedenu olakotnu okolnost na strani optuženika, ovaj sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (mjeseca), te potom izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, predstavlja primjerenu kaznu uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kazneno djelo.
11. Takva vrsta i mjera kazne, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini.
12. Kako je žalba optuženika usmjerena i na odluku o troškovima kaznenog postupka, to je ovaj sud u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu, te nalazi da je prvostupanjski sud pravilno odredio optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka i to za putne troškove svjedoka iznos od 69,12 EUR i paušalnu svotu u iznosu od 70,00 EUR, što ukupno iznosi 139,12 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, uzevši u obzir da predmetni postupak nije bio složen, te da su održane dvije rasprave, od kojih je jedna rasprava odgođena zbog nedolaska optuženika, kao i da optuženi, prema vlastitim navodima ostvaruje prihode, radeći fizičke poslove, za dnevnicu od 50,00 EUR.
13. Slijedom navedenog na temelju članka 482. ZKP/08 valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Dubrovniku 8. rujna 2025.
Predsjednik vijeća za mladež:
Nikša Lučić
