Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-743/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filke Pejković u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri u Osijeku, protiv tuženika IF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana-Marija Gospočić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv- 714/2021 od 1. travnja 2025., 8. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-714/2021 od 1. travnja 2025. u točkama I, II i III izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se ukida platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora, poslovni broj Ovrv-1278/2021 od 26. svibnja 2021 u cijelosti te da se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

2. U točki II izreke odlučeno je da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U točki III izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 339,04 eur u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj i to zbog postojanja bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev i da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka uključujući i troškove žalbenog postupka. Smatra tužitelj da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tuženik nije dužan platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora, jer da za raskid ugovora ne postoji krivnja tuženika i da tužitelj nije dokazao da je uslugu pružao tuženiku.

3. Smatra tužitelj da je sud prvog stupnja trebao primijeniti odredbu čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14, 72/17 – dalje ZEK) i prihvatiti tužbeni zahtjev jer da je tuženik zbog prijevremenog raskida ugovora dužan platiti tu naknadu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je isplata naknade za privremeni raskid ugovora te nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja i ukida citirani platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora pod poslovnim brojem Ovrv-1278/2021 od 26. svibnja 2021.

6. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje da između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu jer da iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 29. siječnja 2019. proizlazi da je zaključen ugovor u trajanju od 24 mjeseca koji se odnosi na uslugu SAT i TV za uslugu HOMEBOX DUO da je ugovor raskinut i da je bilo sporno da li je tužitelj isporučio tuženiku ugovorene usluge i tko je odgovoran za raskid ugovora.

7. Utvrđeno je nadalje, da primjenom odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje ZOO) koja propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obavezu i da je odgovoran za njezino ispunjenje i da je tužitelj trebao dokazati kao sudionik obveznog odnosa da je izvršio svoju ugovornu obvezu i da je isporučio tuženiku upravo one usluge koje su ugovorene kako po kvantiteti tako i po kvaliteti.

8. Utvrđuje sud prvog stupnja da postoji zakonska obaveza plaćanja mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora u slučaju prijevremenog raskida ugovora jer da je čl. 41. st. 5. ZKP-a da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku i da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, da pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz čl. 42. st. 7. ZEK-a. Isto tako, da je odredbom čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. (dalje Opći uvjeti) propisano da u slučaju da kada krajnji korisnik jednostrano raskine ugovor ili ako A1 Hrvatska d.o.o. raskine ugovor krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obaveznog trajanja ugovora korisnik je obavezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za krajnjeg korisnika.

9. Slijedom navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor i da je na njemu bio teret dokaza, da je pružio tuženiku spornnu uslugu a da je tijekom postupka tuženik i u prigovoru naveo da tužitelj nije u cijelosti isporučio ugovornu uslugu.

10. Stoga sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), a koje odredbe propisuju da je dužnost svake stranke da iznese činjenice te da predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika i da ako se na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. Stoga utvrđuje da je tužitelj trebao dokazati da je razlog za raskid nastao krivnjom tuženika u konkretnom slučaju jer je tuženik tvrdio da je došlo do tehničke neispravnosti uređaja zbog kojeg nije mogao koristiti ugovorenu uslugu tužitelja, da je o istom obavještavao tužitelja a tužitelj da nije dokazao suprotno navodima tuženika da je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu.

11. Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja ukida citirani platni nalog i odbija tužbeni zahtjev tužitelja dok primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezuje tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 - dalje Tarifa).

12. Prvenstveno se ističe da sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Dakle, sukladno čl. 467. st. 2. ZPP-a u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuje se odredba čl. 370. ZPP-a te se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Tužitelj u žalbi navodi da iz dokaznog postupka ne proizlazi da je tuženik prigovarao kvaliteti usluge jer da je tražio produljenje ugovorne usluge ali bez plaćanja naknade za prijevremeni raskid ugovora te da stoga sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 41. st. 5. ZEK-a jer da je zbog prijevremenog raskida ugovora pretplatnik dužan platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

14. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani, jer je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe iz čl. 41. st. 5. ZEK-a utvrđujući da je za prijevremeni raskid ugovora odgovoran tužitelj koji nije pružio u cijelosti uslugu na način kako je to ugovoreno u ugovoru o zasnivanju pretplatničkog odnosa.

15. U odnosu na žalbene navode tužitelja da tuženik nije tijekom postupka govorio o tome da tužitelj nije kvalitetno pružio uslugu tuženiku navodi se da iz sadržaja presude suda prvog stupnja proizlazi da tuženik u prigovoru navodi da tužitelj nije ispunjavao ugovorne obveze jer da je pružao uslugu loše kvalitete zbog čega je u svibnju 2020. podnijeta reklamacija, da je uz prigovor ovršenika priložena i pritužba povjerenstvu za rješavanje pritužbi potrošača A1 Hrvatska d.o.o. kao i obraćanje tuženika Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti 20. srpnja 2020.

16. Stoga utvrđenja suda prvog stupnja nisu protivna sadržaju navedene dokumentacije te stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Nije počinjenja niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

17. Slijedom obrazloženog proizlazi da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja i ukinuo citirani platni nalog pravilno utvrđujući da nisu ispunjenje zakonske pretpostavke iz čl. 41. st. 5. ZEK-a da tuženik plati naknadu za prijevremeni raskid ugovora jer da do raskida ugovora nije nastalo krivnjom tuženika koji se je kako je to utvrdio sud prvog stupnja, obraćao tužitelju da je došlo do tehničke neispravnosti uređaja zbog kojeg nije mogao koristiti ugovornu uslugu tužitelja, da je o istome obavještavao tužitelja da tužitelj nije dokazao suprotno činjenice da bi osporio navode tuženika.

18. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi.

19. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

20. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u ovom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 8. rujna 2025.

Sutkinja

Filka Pejković