Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-104/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja CORDYLINE d.o.o., OIB: 49514373579, Zadarska 2, Osijek, kojeg zastupa Juraj Marinić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženice RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv-141/2023 od 17. listopada 2024., 8. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Povrv- 141/2023 od 17. listopada 2024. i sudi:
Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anta Lozančića, Dubrovnik, Vukovarska 22 poslovni broj: Ovrv-198/2019 od 5. prosinca 2019., te se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 14,60 eura sa zateznim kamatama po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 17,96 eura.
Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 246,16 eur sa zateznim kamatama po stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima od 08. rujna 2025. do isplate dok se odbija zahtjev tužitelja za isplatom troškova prvostupanjskog postupka u preostalom iznosu od 70,13 eur.
II Nalaže se tuženici da tužitelju nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 88,27 eur.
Obrazloženje
1.Točkom I. izreke presude suda prvog stupnja ukinut je platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anta Lozančića, Dubrovnik, poslovni broj: Ovrv-198/2019 od 5. prosinca 2019. te je tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Točkom II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 17,96 eur.
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi s člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
3.U žalbi tvrdi da pitanje aktivne legitimacije tijekom postupka nije bilo sporno pa da sud nije bio ovlašten ispitivati ju. Nastavno tvrdi i da je sklopljen Ugovor o zakupu parkirnog prostora između bolnice Dubrovnik i društva Parking Tim Rijeka d.o.o. iz kojega jasno proizlazi da je bolnica dala u zakup to zemljište i da je prednik tužitelja imao ovlasti naplaćivati parking i da te navode potkrjepljuje dokazima. Navodi da nije utvrđeno tko je upravljao vozilom ni tko je koristio parkiralište da nisu osnovani jer ako je i tuženik dao vozilo trećoj osobi to da ne isključuje njegovu odgovornost.
4.Predlaže uvažiti žalbu.
5.Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona.
8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao cesionara za isplatu ukupnog iznosa od 14,60 eura, potraživanja ustupljenog od cedenta na ime neplaćene dnevne parkirne karte izdane 13. lipnja 2019. za registarsko vozilo oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tuženice.
9. Sud prvog stupnja je utvrdio nespornim:
- da je tuženica bila vlasnica vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan 13. lipnja 2019. kada je izdana višesatna parkirna karta za predmetno vozilo na parkingu ispred Opće bolnice Dubrovnik te da je tražbina prenesena na ovdje tužitelja i da se potraživanje odnosi na izdane neplaćene račune za parkiranje na prostoru parkinga Opće bolnice Dubrovnik,
10. Nastavno je utvrdio:
- da je Ugovorom o zakupu sklopljenim između Opće bolnice Dubrovnik kao zakupodavca i PARKING TIM d.o.o. kao zakupnika zakupodavac dao u zakup zemljište u svom vlasništvu-parking prostor, smješten na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], na lokaciji oko zgrade Opće bolnice Dubrovnik u skladu s tlocrtnom pozicijom na ukupno 265 parkirnih mjesta radi obavljanja djelatnosti upravljanja, održavanja, naplate i nadzora parkiranja zakupniku PARKING TIM d.o.o.,
- da jedinice lokalne i područne samouprave uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za unutarnje poslove u skladu s odredbom članka 5. stavak 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, u nastavku: ZSPC) uređuju promet na svom području tako da određuju parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja, te da predmetna površina nije definirana javno prometnom površinom,
- da djelatnost parkiranja i uređenje naplate za korištenje parkirnog mjesta predstavlja javnu uslugu koju je dužna organizirati jedinica lokalne samouprave (tako i Odluka Ustavnog suda RH broj U-II-355/20017 i U-II-3924/2007 od 10. prosinca 2008.), te da Opća bolnica Dubrovnik i Parking tim d.o.o. ne mogu svojim Ugovorom o zakupu i Pravilnikom o radu parkirališta i općim uvjetima parkiranja koje je donio Parking Tim d.o.o. derogirati ili zaobići zakonske odredbe i propisati obvezu plaćanja parkirnih karata od strane vlasnika vozila,
- da tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženica bio korisnica parkirališta u vrijeme za koje ju se tereti, a tek kao korisnica tog parkirališta da bi eventualno bila obvezna platiti trošak parkiranja, dnevnu kartu.
11. Pogrešno je sud prvog stupnja iz utvrđenih činjenica izveo zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i donošenjem takve odluke pogrešno je primijenio materijalno pravo.
12. Prije svega pravilno tvrdi tužitelj u žalbi da je neosnovano sud prvog stupnja uopće utvrđivao aktivnu legitimaciju prednika tužitelja jer tuženica tijekom prvostupanjskog postupka nije tvrdila da prednik tužitelja ne bi bio ovlašten naplaćivati parkirnu kartu naprotiv pozivala se tek na nedostatak pasivne legitimacije, tvrdnjom da iako je vlasnica vozila koje je zatečeno na parkiralištu bez dnevne karte da nije bila korisnica tog vozila na dan kada je to vozilo parkirano na parkiralištu ispred bolnice. Prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije je materijalnopravne naravi na koji se ne pazi po službenoj dužnosti.
13. Osim toga i da je tuženica prigovorila nedostatku aktivne legitimacije, protivno utvrđenju suda prvog stupnja takav prigovor bio bi neosnovan.
14. Naime, Ugovor o zakupu zemljišta-parking prostora, sklopljen između Opće bolnice Dubrovnik kao zakupodavca i prednika tuženika PARKING TIM d.o.o. kao zakupnika temelji se na odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", br. 125/11) kojim se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravnih osoba u njihovom vlasništvu ili pretežitom vlasništvu, daje u zakup putem javnog natječaja dok je sadržajem tog ugovora kao djelatnost upravljanja navedena održavanje naplata i nadzor parkiranja te je određena i cijena sata parkiranja kao i cijena dnevne parkirne karte iz čega proizlazi ovlaštenje prednika tužitelja za obavljanje te djelatnosti na toj površini i namirenjem predmetne tražbine.
15. Neosnovano je i utvrđenje suda prvog stupnja o promašenoj pasivnoj legitimaciji temeljeno na tvrdnji da tužitelj nije dokazao da bi upravo tuženica bila korisnica predmetnog parkirališta.
16. Prema čl. 12. Pravilnika o radu parkirališta i općim uvjetima parkiranja, koji je sastavni dio Ugovora o zakupu zemljišta– parkirnog prostora, ulaskom na parkirališno mjesto odnosno parkiranjem vozila na parkiralištu, vlasnik ili vozač vozila sklapa s prednikom tuženika d.o.o. ugovor o korištenju parkirališta uz korištenje dnevne parkirališne karte, a u stavku 2. istog članka navedeno je da sklapanjem ugovora iz stavka 1. toga članka korisnik parkirališta prihvaća odredbe ugovora o korištenju parkirališta s naplatom utvrđene ovim pravilnikom, dok je u čl. 13. navedeno da za korištenje parkirališta korisnik parkirališta mora imati parkirališnu kartu koja se izdaje kao dnevna karta i vrijedi od trenutka izdavanja do istog vremena u prvom slijedećem danu u kojem se naplaćuje parkiranje, a za kraće vrijeme korištenja parkirališta dnevna karta izdaje se i kao jednosatna ili višesatna parkirališna karta (satna karta).
17. Odredbom čl. 14. st. 3. Pravilnika propisano je ako korisnik parkirališta ne kupi odnosno ne preuzme dnevnu kartu, ne traži izdavanje satne, višesatne, cjelodnevne, tjedne, mjesečne ili godišnje parkirališne karte na način predviđen Pravilniku, smatra se da je preuzeo dnevnu kartu koju mu je ovlaštena osoba parking T. stavila na vjetrobransko vozilo i dužan ju je platiti u roku od 8 dana od dana njenog preuzimanja, a u čl. 19. st. 1. Pravilnika navedeno je da korisnik parkirališta mora u roku od 20 minuta od parkiranja vozila istaknuti parkirališnu kartu vidljivu s unutarnje strane vjetrobranskog vozila ili zaprimiti sms poruku o plaćenoj parkirališnoj karti mobilnim telefonom, a valjana parkirališna karta je ona parkirališna karta koja je plaćena - a) za vrijeme korištenja parkirališta, i b) u okviru vremenskog ograničenja trajanja parkiranja, dok prema stavku 2. istog članka ako korisnik javnog parkirališta postupi suprotno stavku 1. toga članka smatra se da je preuzeo dnevnu kartu što mu je osoba koju ovlasti parking stavila na vjetrobransko staklo i dužan ju je platiti u roku od 8 dana od dana njenog preuzimanja, kako u konkretnom slučaju nije postupano.
18. Nastavno, odredbom članka 16. Pravilnika propisano je da se korisnikom parkirališta smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, prema registarskoj oznaci vozila pa kako nije sporno da je tuženica vlasnica predmetnog vozila koje je bilo parkirano na predmetnoj površini, parking prostoru to je u skladu s citiranom odredbom upravo tuženica, neovisno o tome je li upravljala tim vozilom ili ne, obvezna podmiriti potraživani iznos dnevne karte, koja prema čl. 6 st. 1. toč. d. Ugovora o zakupu zemljišta – parkirnog prostora iznosi 14,6 eura.
19. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu valjalo mu je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a dosuditi i cjelokupne troškove postupka, odnosno odbiti zahtjev tuženice za naknadu njezinih troškova postupka u iznosu od 17,96 eur.
20. Tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova ovršnog postupka koji se odnosi na trošak pristojbe i naknade bilježnika u iznosu od 14,93 eur, trošak sastavljanja prijedloga u iznosu od 12,44 eur, primjenom Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 dalje: Tarifa), kao i trošak pribave uvjerenja od MUP-a za provjeru vozila u iznosu od 41,48 eura što ukupno iznosi 68,85 eur. Nastavno mu je priznat i trošak parničnog postupka koji se odnosi na jednokratnu naknadu uvećanu za PDV u iznosu od 62,50 eur trošak žalbe protiv ukinute prvostupanjske presude u iznosu od 75,00 eur, u smislu odredaba Tbr. 7. točka 5. i 10. točka 3. Tarife te sudske pristojbe na žalbu i presudu i žalbu u iznosu od 39,81 eur što sveukupno iznosi 246,16 eur.
21. Preostali ovršni trošak koji nije dokazan i parnični trošak koji je potraživan u većem iznosu od onog koji tužitelju pripada po odredbama Tarife u ukupnom iznosu od 70,13 eur odbijen je kao neosnovan.
22. Tužitelju koji je uspio sa žalbom dosuđen je i trošak ovog žalbenog postupka uvećan za sudsku pristojbu u iznosu od 88,27 eur.
23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Rijeci 8. rujna 2025.
Sutkinja
Brankica Malnar
