REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-978/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Brune Frankovića predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici u Varaždinu, protiv 1. tuženika ĆZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice DZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Goranu Vučetiću, odvjetniku u Varaždinu i 3. tužene DZ, s prebivalištem u [adresa] i boravištem u Zatvoru u Zagrebu, Ulica Dr. Luje Naletilića 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj:P-67/2024-14 od 14. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj:P-67/2024-14 od 14. siječnja 2025.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĆZ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Tuženici MZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. DZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci MZ i DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužni su solidarno platiti tužitelju GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 20.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. prosinca 2016. do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i nadoknaditi mu solidarno troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II. Nalaže se tužitelju ĆZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi 1. tuženiku ĆZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženici DZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.377,97 EUR (deset tisuća tristo sedamdeset sedam EUR i devedeset sedam centi), u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva 1. i 2. tuženika za naknadu parničnog troška od 1.076,11 EUR odbija.

III. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška odbija se u cijelosti.“

2. Tu presudu, u cijelosti pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnom, navodi da tijekom prvostupanjskog postupka „nije izvedeno na čistac“ je li potpis na spornoj Izjavi moguće autokrivotvoren, na koju mogućnost je ukazao vještak Marijan Krajna. Navodi da bi taj vještak na to pitanje mogao dati kategoričan odgovor tek kada bi vidio originalnu Izjavu, jer se na temelju kopije ne mogu dati konačni odgovori, ali je sud odbio prijedlog tužitelja za dopunu vještačenja po vještaku Marijana Krajne dostavom vještaku spisa u kojem se nalazi originalna Izjava pa da je iz tog razloga činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Osim toga, da odlučne činjenice „nisu izvedene na čistac“ proizlazi iz poruka 3.tuženice DZ iz kojih proizlazi da je ona spremna pitanje navedenog duga prema tužitelju riješiti mirnim putem, predajom tužitelju u vlasništvo svog dijela vinograda kojeg je naslijedila od FZ, iz kojih poruka proizlazi da je 3.tuženica znala za dug svog tadašnjeg muža, radi čega se htjela nagoditi s tužiteljem, a da je prvostupanjski sud potpuno pogrešno ocijenio navedene poruke 3. tuženice, pri čemu je propustio ocijeniti okolnost da 3. tuženica nikako nije htjela pristupiti sudu. Nadalje, navodi da je prvostupanjski sud bezrezervno prihvatio mišljenje vještakinje Darinke Tratnik da je sporni potpis na Izjavi krivotvoren, a da je propustio rezultate tog vještačenja povezati sa sadržajem ostalih izvedenih dokaza. S obzirom na vrlo okolnosan iskaz tužitelja te na poruke 3.tuženice i na odbijanje suda da provede grafološko vještačenje potpisa FZ zbog sumnje na autokrivotvorenje, odlučna je činjenica tog potpisa ostala nerazjašnjenja te je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Žalbeni prijedlog je da se provede rasprava pred drugostupanjskim sudom i provede dopunsko vještačenje na okolnost je li potpis FZ možda autokrivotvoren i to po vještaku Marijanu Krajni ili trećem vještaku, te da se nakon toga preinači pobijanu presudu tako da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i dosudi mu troškove postupka uvećane za trošak žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

3.1. U odgovoru na žalbu 1.tuženik MZF i 2. tužena DZF osporili su žalbene navode tužitelja te su predložili odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

3.2. Tuženica DZ nije odgovorila na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno plate iznos od 20.000,00 EUR sve sa zakonskim zateznim kamatama od 23. prosinca 2016. do isplate, koji zahtjev temelji na tvrdnji da je pravnom predniku tuženika, sada pok. FZ, pozajmio 22. listopada 2016. iznos od 20.000,00 EUR, koji se iznos FZ kao zajmoprimac obvezao vratiti u roku od 60 dana te kako je FZ umro **.**.2016., a naslijedili su ga tuženici svaki u 1/3 dijela temeljem djelomičnog rješenja o nasljeđivanju od 23. ožujka 2017. broj O-2347/16. Općinskog suda u Varaždinu to su tuženici kao njegovi nasljednici na temelju odredbe čl. 139. st. 1. i st. 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne Novine broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.-dalje: ZN) dužni solidarno platiti utuženi iznos.

6. Među strankama nije sporno da je FZ preminuo **.**.2016. te da su tuženici njegovi nasljednici svaki u 1/3 dijela temeljem djelomičnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Varaždinu od 23. ožujka 2017. posl. br. O-2347/16.

7. I u ovoj fazi postupka, sporno je da li je tužitelj pokojnom FZ dana 22. listopada 2016. pozajmio 20.000,00 EUR kako to navodi u tužbi te da li su tuženici kao nasljednici pok. FZ u obvezi solidarno vratiti tužitelju utuženi iznos.

8. Prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev s obrazloženjem, u bitnome; da je provedenim grafološkim vještačenjem po vještaku Darinki Tratnik čiji je nalaz prihvaćen u cijelosti budući je jasan, potpun, u svemu obrazložen te izrađen sukladno pravilima struke, utvrđeno da potpis na spornoj Izjavi od 22. listopada 2016. prema kojoj FZ potvrđuje da je od ovdje tužitelja dana 22. listopada 2016. primio iznos od 20.000,00 eura koji se obvezuje vratiti u roku od 60 dana, nije potpisao FZ; da iako tužitelj i svjedok VZ u svojim iskazima odlučno tvrde da je tužitelj pok. FZ dao pozajmicu od 20.000,00 eur, pri čemu oboje opširno opisuju okolnosti tog događaja, činjenica da je grafološkim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da pokojni FZ nije potpisao izjavu od 22. listopada 2016. kao i neke nelogičnosti u njihovim iskazima, pobuđuju sumnju u vjerodostojnost njihovih iskaza; da iz njihovih iskaza proizlazi, a to tvrde i tuženici u odgovoru na tužbu i potkrepljuju izvodima iz novinskih napisa, da je tužitelj u to vrijeme bio lošeg imovnog stanja, da mu je kuća bila pod ovrhom zbog neplaćanja kredita, da mu je novac koji je prema njihovim iskazima pozajmio pok. JZ bio nužno potreban za rješavanje stambenog pitanja budući da mu je kuća bila pod ovrhom, pa da su stoga neuvjerljivi njihovi navodi da je tužitelj bez adekvatnih osiguranja plaćanja dao njemu do tada nepoznatoj osobi tako veliki iznos novca; da tužitelj navodi da je FZ pozajmio novac koji je dobio od osiguranja zbog smrti svog sina, pa ako je bilo tako, da bi u tom slučaju priložio dokaze o tome da je taj novac dobio od osiguranja te bi ga tužitelju isplatio sa bankovnog računa na koji mu je i bio doznačen, jer da osiguravajuće društvo nedvojbeno taj novac nije isplatilo u gotovini budući da se to protivi propisima o financijskom poslovanju; da svjedok VZ iskazuje da je vidio kako je tužitelj pokojnom FZ predao 20.000,00 eur, a pri tome ne opisuje detaljnije kako je ta transakcija provedena, da li je novac izvadio iz torbe ili omotnice, kako ga je preuzeo primatelj, da li ga je prebrojio prije preuzimanja i gdje ga je stavio nakon toga, a niti tužitelj u svom iskazu ne opisuje okolnosti predaje novca primatelju već svjedok, a još više i tužitelj, detaljno opisuju loše psihičko stanje pokojnog FZ prilikom pregovaranja o davanju pozajmice, radi čega sud smatra kako bi upravo takvo loše psihičko stanje osobe koja traži pozajmicu te njezina upornost da se pozajmica realizira prije poduzimanja potrebnih pravnih radnji kojima bi se osigurala tražbina zajmodavca, potakla zajmodavca da odustane od dogovorene pozajmice, posebno ako se daje osobi s kojom nije blisko povezan, odnosno koju do tada nije niti poznavao, a ne da ju realizira, pa čak i onda kad bi zajmoprimac potpisao priznanicu, koja prema svom sadržaju zajmodavcu ne daje i adekvatno jamstvo plaćanja duga; da tužitelj u svom iskazu tvrdi i da mu je trećetužena DZ priznala dug po osnovu pozajmice dane pokojnom FZ što po njemu proizlazi iz dostavljenih ispisa telefonskih poruka za koje navodi da mu ih je ona poslala, međutim kako su 1. i 2. tuženik na ročištu održanom 30. lipnja 2023. osporili da te poruke predstavljaju dokaz o priznanju duga, na tužitelju je bio teret dokaza da mu je te poruke poslala upravo 3. tužena DZ te da je ista tim porukama priznala predmetnu tražbinu, a tužitelj to nije dokazao jer osim saslušanja 3. tužene, koja unatoč uredno primljenom pozivu nije pristupila radi čega ju sud sukladno odredbi čl. 265. st. 2. ZPP nije saslušao, tužitelj nije predložio drugih dokaza npr. vještačenje po vještaku odgovarajuće struke kako bi se utvrdilo odakle su te poruke došle i kome su poslane, pa nije dokazao odlučnu činjenicu da mu je navedene poruke za koje tvrdi da predstavljaju dokaz priznanja duga poslala upravo 3. tuženica DZ, a niti to da je odgovorio na njih, da se iste odnose upravo na tražbinu koja je predmet ovog postupka te da DZ tužitelju predlaže nagodbu upravo o predmetnoj tražbini; da kad bi se poruke i odnosile na predmetnu tražbinu, ni tada se te poruke ne bi mogle uzeti kao dokaz priznanja duga, budući da se u porukama ne navodi od koga i na koji način je 3. tuženica došla do saznanja da bi pokojni FZ od tužitelja pozajmio iznos koji od njegovih nasljednika potražuje u ovoj parnici; da s obzirom na to da nalaz vještaka grafologa pobija tvrdnje svjedoka i tužitelja da je FZ potpisao Izjavu o primitku pozajmice, a postoje i drugi prethodno obrazloženi razlozi koji dovode u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza da je pozajmica dana i nije vraćena, radi čega se njihovi iskazi ne mogu prihvatiti kao dokaz postojanja tužiteljeve tražbine prema pokojnom FZ, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da su mu tuženici kao nasljednici pokojnog FZ dužni isplatiti novčani iznos koji od njih potražuje, radi čega je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio u cijelosti.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda valjana i zakonita. U donošenju pobijane presude i postupku koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP te je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP ispitao sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

10.1. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

11. Neosnovano žalitelj navodi da odlučne činjenice nisu „izvedene na čistac“ time što je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje novog grafološkog vještačenja po vještaku Marijanu Krajina ili drugom vještaku na okolnost da li je potpis na spornoj Izjavi možebitno autokrivotvoren.

11.1. Naime, u postupku pred sudom prvog stupnja provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise Darinki Tratnik u skladu s odredbama čl. 258. do 261. ZPP. Vještakinja je u pisanom nalazu i mišljenju od 5. svibnja 2021.(str.156- 164), jasno i nedvojbeno ustvrdila da sporni nečitljivi potpis ispod strojno otisnutog teksta "FZ" na Izjavi od 22. listopada 2016. koja u izvorniku prileži na listu 106 spisa, nije ispisao FZ. Na pitanja i prigovore tužitelja vještakinja se očitovala podneskom od 5. rujna 2021. (str.190-192) nakon što je analizirala parafne i pune nesporne potpise pokojnog FZ i na ugovoru o zajmu od 24. ožujka 2016., dakle ispravi iz vremena koje je bliže nastanku spornog potpisa, a koji joj je naknadno dostavljen uz podnesak tužitelja te je zaključila da nesporni potpisi na ugovoru o zajmu sadrže sve značajke ostalih nespornih potpisa FZ, a usporedba sa spornim potpisom pokazuje postojanje svih razlika koje su navedene i u nalazu od 5. svibnja 2021. Pritom je vještakinja pojasnila kako kvaliteta poteza i grafološke sposobnosti FZ u vrijeme nastanka nespornog ugovora o zajmu od 24. ožujka 2016. nisu bile oslabljene pa se ne nalaze logična objašnjenja za razlike u odnosu na sporni potpis. Vještakinja je pritom odgovorila i na pitanja tužitelja navodeći da se najčešće s vremenom mijenja potpis većine ljudi, da psihičko stanje može utjecati na brzinu i ritam poteza, ali bitne značajke rukopisa/potpisa ostaju iste; da teške duševne bolesti mogu i u pravilu dovode do izrazite deformiranosti rukopisa/potpisa, ali takvog propadanja u spornom potpisu pisanom u samo dva poteza nema; da sporni potpis nije nastao skeniranjem, jer je ispisan upravo na izvorniku sporne izjave, da nije nastao niti kopiranjem nekog nespornog potpisa jer tada ne bi postojale brojne od nađenih razlika; a kako ne predstavlja vjernu opću sliku nekog od nespornih potpisa u njihovom općem izgledu zaključuje da je sporni potpis nastao imitiranjem po sjećanju na poznati uzrok nespornog/ih potpisa FZ. Vještakinja je svoj nalaz i mišljenje dodatno usmeno obrazložila i na ročištu održanom 2. ožujka 2022. te je u cijelosti ostala kod svog nalaza.

11.2 Kako je tužitelj u osporavanju nalaza i mišljenja vještaka Darinke Tratnik u spis dostavio nalaz i mišljenje vještaka Marijana Krajine sačinjenog vanraspravno, na zahtjev tužitelja na temelju preslika sporne Izjave od 22. listopada 2016. prema kojem je sporan potpis ispod teksta "FZ" na Izjavi vrlo vjerojatno napisan rukom FZ, namjernim, ali ne isključuje se i mogućnost spontanim iskrivljavanjem svog prirodnog grafičkog izraza, što je primjer tzv. autokrivotvorenja, vještakinja Darinka Tratnik se u podnesku od 3. siječnja 2023. očitovala i o tom, po tužitelju dostavljenom, nalazu vještaka Marijana Krajne, navodeći kako je taj vještak svoje mišljenje da se radi o autokrivotvorenju dao niti u najmanjem stupnju vjerojatnosti, pri čemu mogućnost autokrivotvorenja nije isključio, ali nije niti izrazio stav da se o autokrivotvorenju doista u ovom slučaju i radi, pa niti da se vjerojatno radi. Pritom je vještakinja pojasnila kako je ona nakon provedene analize i usporedbe spornog potpisa i svih dostupnih nespornih potpisa sada pokojnog FZ dala decidirano mišljenje da pok.FZ nije ispisao sporni potpis, što znači da nije ostvarila ni najmanju dvojbu oko toga je li on, ili nije, skiriptor tog potpisa te je time s njezine strane isključena i mogućnost auto krivotvorenja spornog potpisa, obrazlažući takav zaključak time što su potpisi svih osoba su u vrlo visokoj mjeri automatizirani, što znači da se može promijeniti nagib, veličinu, vrstu pisma (tiskana, pisana) jer ti i neki drugi elementi jesu unutar voljene kontrole, ali bitne značajke potpisa ostaju nepromijenjene te upravo zbog te visoke mjere automatiziranosti autentičnih potpisa, osoba nesvjesno, i u tzv. autokrivotvorinu unosi neke od elemenata/detalja svojih vlastitih potpisa jer su mnogi detalji u potpisivanju izvan mogućnosti voljne kontrole, a takvih elemenata vlastoručnih potpisa FZ u spornom potpisu nema.

11.3. Dakle, vještakinja se pisanim očitovanjima kao i usmeno na ročištu, potpuno, jasno i obrazloženo očitovala na primjedbe i pitanja tužitelja, te je time, i po ocjeni ovoga suda, otklonila sve dvojbe oko danog nalaza. Budući da u nalazu i mišljenju nema nedostataka, nejasnoća ni proturječnosti a tužitelj svojim prigovorima, pa tako ni dostavljenim nalazom vještaka Krajne, nije doveo u sumnju pravilnost danog mišljenja vještaka Darinke Tratnik to je prvostupanjski sud pravilno nalaz i mišljenje vještakinje ocijenio potpunim, jasnim, obrazloženim i sačinjenim u skladu s pravilima struke, te je s tim u vezi, pravilno odbio prijedlog tužitelja za provođenje novog grafološkog vještačenja, koji neosnovano ponavlja i u žalbi. To stoga što za provođenje novog/drugog vještačenja nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, a samo nezadovoljstvo tužitelja ishodom provedenog vještačenja odnosno zaključkom vještaka ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja vještaka i nije razlog za provođenje novog, drugog vještačenja.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno, kako ga na to obvezuje odredba čl. 8. ZPP, cijenio i sadržaj ispisa telefonskih poruka dostavljenih u spis po tužitelju (str.145-147 spisa) i pravilno zaključio da iste nemaju dokazne snage, kraj činjenice da su tuženici osporili da iste predstavljaju dokaz o priznanju predmetnog duga a tužitelj na kojem je teret dokaza (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st.1. ZPP), nije dokazao (niti predložio dokaze), prije svega, da mu je navedene poruke uputila upravo tuženica DZ a potom ni da se navedene poruke sadržajno odnose upravo na tražbinu koja je predmet ovog postupka te da tuženica DZ tužitelju predlaže nagodbu o predmetnoj tražbini, pa žalitelj drugačijim tumačenjem navedenih poruka u svojoj žalbi, nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

13. Slijedom iznijetog, kako je sud prvog stupnja o svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tužitelj pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari bez isticanja bilo kojeg konkretnog žalbenog prigovora.

14. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st.1. ZPP budući da sa žalbom nije uspio.

Pula - Pola, 8. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Bruno Franković