REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-57/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:
Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Vinku Adžiću i Ivanu Adžiću, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Adžić, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2226/2019-30 od 28. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I Uvaža se žalba tuženika i ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-2226/2019-30 od 28. listopada 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 5. rujna 2005. između tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. kao kreditora i tužitelja TJ kao korisnika kredita te CJ kao sudužnika, potvrđenog istog dana pred javnim bilježnikom Vesnom Pučar iz Zagreba pod posl. brojem: OU-886/05-1, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, dakle odredba točke 7. Ugovora u dijelu kojom se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u 282 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 407,38 CHF obračunatoj po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan odobrenja žiro-računa tuženika.
II. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita], sklopljenog dana 5. rujna 2005. između tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. kao kreditora i tužitelja TJ kao korisnika kredita te CJ kao sudužnika, potvrđenog istog dana pred javnim bilježnikom Vesnom Pučar iz Zagreba pod posl. brojem: OU-886/05-1, kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu sa jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, dakle odredba točke 8. Ugovora u dijelu u kojem je određeno da je kamatna stopa promjenjiva te da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, da tužitelju TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, isplati ukupan iznos od 4.688,17 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
– na iznos od 5,33 eur od 1.11.08. do isplate,
– na iznos od 8,31 eur od 1.1.09. do isplate,
– na iznos od 9,52 eur od 1.2.09. do isplate,
– na iznos od 10,74 eur od 1.3.09. do isplate,
– na iznos od 7,09 eur od 1.4.09. do isplate,
– na iznos od 7,05 eur od 1.5.09. do isplate,
– na iznos od 2,94 eur od 1.6.07. do isplate,
– na iznos od 0,11 eur od 1.8.09. do isplate,
– na iznos od 3,59 eur od 1.9.09. do isplate,
– na iznos od 0,20 eur od 1.10.09. do isplate,
– na iznos od 3,90 eur od 1.12.09. do isplate,
– na iznos od 7,14 eur od 1.1.10. do isplate,
– na iznos od 11,37 eur od 1.2.10. do isplate,
– na iznos od 10,35 eur od 1.3.10. do isplate,
– na iznos od 17,63 eur od 1.4.10. do isplate,
– na iznos od 16,05 eur od 1.5.10. do isplate,
– na iznos od 17,78 eur od 1.6.10. do isplate,
– na iznos od 37,16 eur od 1.7.10. do isplate,
– na iznos od 32,87 eur od 1.8.10. do isplate,
– na iznos od 48,64 eur od 1.9.10. do isplate,
– na iznos od 40,82 eur od 1.10.10. do isplate,
– na iznos od 33,42 eur od 1.11.10. do isplate,
– na iznos od 53,19 eur od 1.12.10. do isplate,
– na iznos od 63,27 eur od 1.1.11. do isplate,
– na iznos od 55,73 eur od 1.2.11. do isplate,
– na iznos od 58,05 eur od 1.3.11. do isplate,
– na iznos od 51,73 eur od 1.4.11. do isplate,
– na iznos od 52,43 eur od 1.5.11. do isplate,
– na iznos od 70,83 eur od 1.6.11. do isplate,
– na iznos od 74,07 eur od 1.7.11. do isplate,
– na iznos od 96,38 eur od 1.8.11. do isplate,
– na iznos od 93,22 eur od 1.9.11. do isplate,
– na iznos od 75,71 eur od 1.10.11. do isplate,
– na iznos od 73,32 eur od 1.11.11. do isplate,
– na iznos od 72,13 eur od 1.12.11. do isplate,
– na iznos od 76,54 eur od 1.1.12. do isplate,
– na iznos od 81,47 eur od 1.2.12. do isplate,
– na iznos od 81,58 eur od 1.3.12. do isplate,
– na iznos od 78,50 eur od 1.4.12. do isplate,
– na iznos od 79,51 eur od 1.5.12. do isplate,
– na iznos od 81,41 eur od 1.6.12. do isplate,
– na iznos od 79,61 eur od 1.7.12. do isplate,
– na iznos od 79,74 eur od 1.8.12. do isplate,
– na iznos od 78,01 eur od 1.9.12. do isplate,
– na iznos od 74,58 eur od 1.10.12. do isplate,
– na iznos od 78,53 eur od 1.11.12. do isplate,
– na iznos od 79,66 eur od 1.12.12. do isplate,
– na iznos od 79,74 eur od 1.1.13. do isplate,
– na iznos od 74,02 eur od 1.2.13. do isplate,
– na iznos od 77,70 eur od 1.3.13. do isplate,
– na iznos od 78,70 eur od 1.4.13. do isplate,
– na iznos od 76,49 eur od 1.5.13. do isplate,
– na iznos od 70,29 eur od 1.6.13. do isplate,
– na iznos od 67,85 eur od 1.7.13. do isplate,
– na iznos od 70,90 eur od 1.8.13. do isplate,
– na iznos od 73,00 eur od 1.9.13. do isplate,
– na iznos od 78,36 eur od 1.10.13. do isplate,
– na iznos od 75,41 eur od 1.11.13. do isplate,
– na iznos od 76,73 eur od 1.12.13. do isplate,
– na iznos od 77,81 eur od 1.1.14. do isplate,
– na iznos od 73,17 eur od 1.2.14. do isplate,
– na iznos od 75,16 eur od 1.3.14. do isplate,
– na iznos od 74,14 eur od 1.4.14. do isplate,
– na iznos od 72,16 eur od 1.5.14. do isplate,
– na iznos od 71,27 eur od 1.6.14. do isplate,
– na iznos od 71,66 eur od 1.7.14. do isplate,
– na iznos od 74,15 eur od 1.8.14. do isplate,
– na iznos od 76,69 eur od 1.9.14. do isplate,
– na iznos od 76,46 eur od 1.10.14. do isplate,
– na iznos od 77,74 eur od 1.11.14. do isplate,
– na iznos od 79,57 eur od 1.12.14. do isplate,
– na iznos od 78,83 eur od 1.1.15. do isplate,
– na iznos od 79,87 eur od 1.2.15. do isplate,
– na iznos od 79,87 eur od 1.3.15. do isplate,
– na iznos od 79,87 eur od 1.4.15. do isplate,
– na iznos od 79,87 eur od 1.6.15. do isplate,
– na iznos od 79,87 eur od 1.7.15. do isplate,
– na iznos od 79,87 eur od 1.8.15. do isplate,
– na iznos od 79,87 eur od 1.9.15. do isplate,
IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, da tužitelju TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplate po kreditu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, isplati ukupan iznos od 1.031,49 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na svaki pojedinačni mjesečni iznos do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
na iznos od 19,34 eur od 1.5.08. do isplate,
na iznos od 19,31 eur od 1.6.08. do isplate,
na iznos od 19,29 eur od 1.7.08. do isplate,
na iznos od 19,27 eur od 1.8.08. do isplate,
na iznos od 19,25 eur od 1.9.08. do isplate,
na iznos od 19,24 eur od 1.10.08. do isplate,
na iznos od 19,22 eur od 1.11.08. do isplate,
na iznos od 19,20 eur od 1.12.08. do isplate,
na iznos od 19,18 eur od 1.1.09. do isplate,
na iznos od 19,15 eur od 1.2.09. do isplate,
na iznos od 19,13 eur od 1.3.09. do isplate,
na iznos od 19,11 eur od 1.4.09. do isplate,
na iznos od 31,06 eur od 1.5.09. do isplate,
na iznos od 31,03 eur od 1.6.07. do isplate,
na iznos od 30,99 eur od 1.7.09. do isplate,
na iznos od 30,95 eur od 1.8.09. do isplate,
na iznos od 30,92 eur od 1.9.09. do isplate,
na iznos od 30,88 eur od 1.10.09. do isplate,
na iznos od 30,85 eur od 1.11.09. do isplate,
na iznos od 30,82 eur od 1.12.09. do isplate,
na iznos od 30,78 eur od 1.1.10. do isplate,
na iznos od 30,74 eur od 1.2.10. do isplate,
na iznos od 30,70 eur od 1.3.10. do isplate,
na iznos od 30,67 eur od 1.4.10. do isplate,
na iznos od 30,63 eur od 1.5.10. do isplate,
na iznos od 30,59 eur od 1.6.10. do isplate,
na iznos od 30,55 eur od 1.7.10. do isplate,
na iznos od 30,51 eur od 1.8.10. do isplate,
na iznos od 30,47 eur od 1.9.10. do isplate,
na iznos od 30,43 eur od 1.10.10. do isplate,
na iznos od 22,21 eur od 1.11.10. do isplate,
na iznos od 22,18 eur od 1.12.10. do isplate,
na iznos od 22,15 eur od 1.1.11. do isplate,
na iznos od 22,12 eur od 1.2.11. do isplate,
na iznos od 22,08 eur od 1.3.11. do isplate,
na iznos od 22,05 eur od 1.4.11. do isplate,
na iznos od 22,01 eur od 1.5.11. do isplate,
na iznos od 12,36 eur od 1.6.11. do isplate,
na iznos od 12,34 eur od 1.7.11. do isplate,
na iznos od 12,32 eur od 1.8.11. do isplate,
na iznos od 12,30 eur od 1.9.11. do isplate,
na iznos od 12,27 eur od 1.10.11. do isplate,
na iznos od 1,19 eur od 1.11.11. do isplate,
na iznos od 1,19 eur od 1.12.11. do isplate,
na iznos od 1,19 eur od 1.1.12. do isplate,
na iznos od 1,18 eur od 1.2.12. do isplate,
na iznos od 1,18 eur od 1.3.12. do isplate,
na iznos od 1,18 eur od 1.4.12. do isplate,
na iznos od 1,17 eur od 1.5.12. do isplate,
na iznos od 1,16 eur od 1.6.12. do isplate,
na iznos od 1,16 eur od 1.7.12. do isplate,
na iznos od 1,16 eur od 1.8.12. do isplate,
na iznos od 1,15 eur od 1.9.12. do isplate,
na iznos od 1,15 eur od 1.10.12. do isplate,
na iznos od 1,14 eur od 1.11.12. do isplate,
na iznos od 1,14 eur od 1.12.12. do isplate,
na iznos od 1,14 eur od 1.1.13. do isplate,
na iznos od 1,13 eur od 1.2.13. do isplate,
na iznos od 1,13 eur od 1.3.13. do isplate,
na iznos od 1,13 eur od 1.4.13. do isplate,
na iznos od 1,13 eur od 1.5.13. do isplate,
na iznos od 1,12 eur od 1.6.13. do isplate,
na iznos od 1,11 eur od 1.7.13. do isplate,
na iznos od 1,11 eur od 1.8.13. do isplate,
na iznos od 1,11 eur od 1.9.13. do isplate,
na iznos od 1,11 eur od 1.10.13. do isplate,
na iznos od 1,10 eur od 1.11.13. do isplate,
na iznos od 1,09 eur od 1.12.13. do isplate,
na iznos od 1,09 eur od 1.1.14. do isplate,
V. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, da tužitelju TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike u iznosu preostale glavnice na dan konverzije 30.9.2015. i utvrđenog manjka, isplati iznos od 4.775,31 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
VI. Utvrđuje se kao neosnovan procesni prigovor radi prebijanja:
- s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 492,18 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- 0,88 EUR od 02.10.2005. pa do isplate,
- 2,53 EUR od 02.11.2005. pa do isplate,
- 2,76 EUR od 02.12.2005. pa do isplate,
- 2,55 EUR od 02.01.2006. pa do isplate,
- 4,47 EUR od 02.02.2006. pa do isplate,
- 7,72 EUR od 02.03.2006. pa do isplate,
- 9,35 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,
- 8,73 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,
- 8,13 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,
- 9,32 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,
- 9,69 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,
- 7,60 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,
- 8,28 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,
- 8,63 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,
- 9,13 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,
- 11,89 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,
- 13,74 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,
- 12,88 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,
- 13,38 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,
- 18,07 EUR od 02.05.2007. pa do isplate,
- 19,22 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,
- 20,74 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,
- 20,73 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,
- 18,65 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,
- 21,75 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,
- 21,82 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,
- 19,65 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,
- 19,89 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,
- 15,23 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,
- 12,14 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,
- 9,09 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,
- 17,05 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,
- 19,14 EUR od 02.06.2008. pa do isplate,
- 16,86 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,
- 21,40 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,
- 20,38 EUR od 02.09.2008. pa do isplate,
- 15,89 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,
- 10,82 EUR od 02.12.2008. pa do isplate,
- 1,87 EUR od 02.07.2009. pa do isplate,
- 0,13 EUR od 02.11.2009. pa do isplate
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,
- s osnove promjene kamatnih stopa ne utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 690,37 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:
- 35,48 EUR od 02.02.2014. pa do isplate,
- 35,38 EUR od 02.03.2024. pa do isplate,
- 35,29 EUR od 02.04.2014. pa do isplate,
- 35,18 EUR od 02.05.2014. pa do isplate,
- 35,08 EUR od 02.06.2014. pa do isplate,
- 34,99 EUR od 02.07.2014. pa do isplate,
- 34,88 EUR od 02.08.2014. pa do isplate,
- 34,79 EUR od 02.09.2014. pa do isplate,
- 34,69 EUR od 02.10.2014. pa do isplate
- 34,58 EUR od 02.11.2014. pa do isplate
- 34,48 EUR od 02.12.2014. pa do isplate
- 34,38 EUR od 02.01.2015. pa do isplate
- 34,27 EUR od 02.02.2015. pa do isplate
- 34,17 EUR od 02.03.2015. pa do isplate
- 34,06 EUR od 02.04.2015. pa do isplate
- 33,95 EUR od 02.05.2015. pa do isplate
- 33,84 EUR od 02.06.2015. pa do isplate
- 33,74 EUR od 02.07.2015. pa do isplate
- 33,63 EUR od 02.08.2015. pa do isplate
- 33,51 EUR od 02.09.2015. pa do isplate
i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena,
te se odbija tuženik , da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom.
VI. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 5.559,27 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku
15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Ukazuje na sadržaj odredbe čl. 71. st. 1. toč. 7. ZPP te navodi da ukoliko na strani uređujućeg suca ili člana vijeća drugostupanjskog suda postoji bilo koja od okolnosti koje bi ga onemogućili radom na predmetu, ističe zahtjev za izuzećem te predlaže postupanje u smislu odredbe čl. 72. st. 2. ZPP. Nadalje, ističe da je odlučna činjenica koju je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir prilikom donošenja pobijane odluke jest da su tužitelj i tuženik dana 25. siječnja 2016. godine zaključili Aneks kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj: 102/2015. –dalje: ZID ZPK/15). Navodi da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio materijalno pravo, da je obrazloženje manjkavo, neobrazloženo te u izravnoj suprotnosti sa stanjem spisa i provedenim dokaznim postupkom čime je počinjena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ističe da iznos od 3.114,44 eura ne predstavlja iznos koji je tužitelj tijekom otplate kredita po CHF partiji kredita više platio s osnove povećanja tečaja po predmetnom Ugovoru o kreditu, nego je predmetni iznos posljedica Aneksa od 25. siječnja 2016. a iz istog razloga je neosnovano potraživanje tužitelja s osnove plaćenog utvrđenog manjka u iznosu od 1.660,87 eura, koji je iznos koji uračunat u ukupno potraživanje tuženika na dan sklapanja Aneksa, a koje predstavlja preostalu nedospjelu glavnicu u iznosu od 34.213,90 EUR te da je navedeni iznos manjka utvrđen sukladno odredbama ZIDZPK, a isti je očito nastao zbog neurednosti tužitelja prilikom isplate kredita, te da je odluka suda u tom dijelu donesena temeljem pogrešne primjene materijalnog prava, Nadalje, navodi da sud pogrešno utvrđuje kako odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule nisu razumljive pri čemu nerazumljivost odredbi isključivo obrazlaže pozivajući se na iskaz tužitelja danog tijekom postupka a da se sud u obrazloženju niti jednom riječju nije osvrnuo na brojnu dokumentaciju i materijale koje je tuženik dostavio, niti ih je ocijenio zasebno niti zajedno. Ističe da je sud propustio dati bilo kakvo obrazloženje iz kojeg razloga nije uzeo u obzir navode tuženika o informiranosti tužitelja čime je počinjena i apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je povrijedio i brojna načela parničnog postupka načela ocjene dokaza, načelo materijalne istine kao i povredu odredbe čl. 338. ZPP i čl. 8. istog Zakona. Također nejasno je na temelju čega sud izvodi zaključak da je među strankama nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama kada takvu značajnu neravnotežu utvrđuje pozivajući se isključivo na utvrđenja iz kolektivnog spora, ne ocjenjujući okolnosti ovoga pojedinačnog slučaja. Ukazuje da je odredba o valutnoj klauzuli isključena je od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima. Osporava odluku o prigovoru zastare kao i o tijeku zakonskih zateznih kamata. Navodi da je odluka o odbijanju prigovora radi prijeboja manjkava, neobrazložena i paušalna te ističe kako njegov prigovor radi prebijanja nije neosnovan iz razloga što je odredbom čl. 198. ZOO jasno propisano da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u času kada su se stekle pretpostavke prijeboja a u svakom slučaju da je potraživanje tužitelja trebalo umanjiti za iznose mjesečnih anuiteta koji su nastali u razdobljima primjene tečaja koji je bio niži od tečaja na dan isplate kredita i za razdoblje kada se tužitelju primjenjivala niža kamatna stopa od početno ugovorene s obzirom da se odnos parničnih stranaka svodi na početno ugovorene parametre. Pobija i odluku o troškovima postupka. Ističe da je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak vještačenja kojeg je tužitelj sam naručio prije podnošenja tužbe iako je riječ o trošku koji nije bio nužan za vođenje ovog postupka i postavljanje visine tužbenog zahtjeva. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbene zahtjeve tužitelja odbiti uz naknadu troškova tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
3. Sa žalbom je postupljeno na temelju odredbe čl. 359. ZPP.
3.1. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnima dijelova ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovoru o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5102600451, sklopljenom 5. rujna 2005. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita i, posljedično tomu, isplatu onoga što je uz primjenu ništetnih ugovornih odredbi tuženik od njega neosnovano naplatio, sve sa pripadajućom zateznom kamatom i sve po pravilima o stjecanju bez osnove, utemeljen na odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03. - dalje: ZZP/03) i pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kao i zahtjev za isplatu „razlike u iznosu preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka“.
6. U ovomu postupku nije sporno da je između tužitelja i tuženika 5. rujna 2005. sklopljen Ugovor o kreditu, temeljem kojeg je tuženik, kao kreditor, stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 70.827,86 švicarskih franaka u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita, uz redovnu kamatu od 4,50 % godišnje koja je kamatna stopa promjenjiva prema Odluci banke i ugovorenu otplatu kredita u 282 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za švicarski franak važećim na odobrenja žiro računa. Nesporno je i da je 25. siječnja 2016. između tužitelja i tuženika sklopljen Aneks Ugovoru o kreditu, odnosno Ugovor o konverziji sukladno odredbama ZID ZPK.
7. Sporno je, prije svega, je li sklapanjem tog Aneksa od 25. siječnja 2016. (Ugovora o konverziji) postignut učinak zaštite tužitelja, kao potrošača i time otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana te s tim u vezi ima li tužitelj osnovano pravo zahtijevati isplatu utuženog novčanog iznosa za koji tvrdi da je tuženik od njega naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Sporno je i je li nastupila zastara predmetne tužiteljeve tražbine.
8. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tomu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je, nakon ocjene provedenih dokaza, kao osnovan prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnomu, da osnovanost takvog zahtjeva tužitelja proizlazi iz pravnih shvaćanja izraženih u pravomoćnim presudama donesenim u postupcima radi zaštite kolektivnih prava potrošača, na koja se pravna shvaćanja tužitelj i poziva, kao i provedenih dokaza (sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja kao parnične stranke) iz kojih je utvrđeno da se i u konkretnom slučaju radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun mjesečne rate tijekom otplate kredita, jer u ugovoru nije bila utvrđena metoda po kojoj su se određivali parametri radi promjene tečaja i radi promjene kamatne stope, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu i stvorilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer je tuženik stekao znatno veći novčani iznos, nego je to bilo prvobitno ugovoreno prilikom zaključenja ugovora i sve iskazano u početnom otplatnom planu (a što je utvrđeno i provedenim vještačenjem), pa posljedično tomu, a cijeneći i sadržaj odredbe čl. 502.c ZPP iz koje proizlazi da je sud vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud zaključuje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja prema Odluci banke i valutnoj klauzuli ništetne i da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove na temelju odredbe čl. 1111. ZOO. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje i da je u postupku provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke utvrđeno da je uz primjenu navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tuženik od tužitelja više naplatio određeni novčani iznos, koji u ovomu postupku on zahtjeva da mu tuženik isplati po pravilima o stjecanju bez osnove te je tuženiku naložio isplatiti tužitelju na ime preplate kredita u odnosu na valutnu klauzulu iznos od 4.688,17 EUR, na ime preplate kredita u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu iznos od 1.031,49 EUR, te na ime „razlike u iznosu preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka“ iznos od 4.775,31 EUR sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu sukladno čl. 1115. ZOO od dospijeća do isplate, zaključujući da je tuženik postupio protivno odredbama ZZP i ZOO, dakle, ponašao se kao nepošten stjecatelj, pa da je stoga u obvezi platiti zakonsku zateznu kamatu od dana stjecanja preplaćenog iznosa.
8.1. Pri tomu je prvostupanjski sud kao neosnovan odbio i tuženikov prigovor zastare, zaključujući da u konkretnomu slučaju tražbina tužitelja temeljem odredbe članka 225. ZOO zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, ali je podnošenjem kolektivne tužbe potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu prekinuta zastara, koja je ponovno počela teći od dana pravomoćnosti presude te presude (13. lipnja 2014. u pogledu ugovorene promjenjive kamatne stope i 14. lipnja 2018. u pogledu ugovorene valutne klauzule) pa računajući od tada pa do podnošenja tužbe u ovomu postupku (12. lipnja 2019.) nije protekao navedeni zastarni rok od pet godina. Osim toga, da zastara nije nastupila niti za preinačeni dio tužbe, jer navedeni iznos tužitelj potražuje iz iste činjenične i pravne osnove, koji je samo usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka, pa preinačena tužba nema karakter novog zahtjeva pozivajući se pritom na pravno shvaćanje izraženo u odluci VSRH Rev-382/2024 od 5. lipnja 2024.
8.2. Nadalje, sud prvog stupnja odbio je kao neosnovan i prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice, „jer i Odlukom Vrhovnog suda Rev- 2868/2018, propisano je, da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita, jer sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu nije u cijelosti podmiren dug“.
8.3. U odnosu na procesni prigovor radi prebijanja, sud utvrđuje, da je isti neosnovan jer je za tuženikovo potraživanje nastupila zastara jer prema odredbi čl. 226 st. 2 ZOO tražbine koje dospijevaju u anuitetima kojima se otplaćuje glavnica i kamata zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, odnosno, ovdje, od svake izvršene uplate korisnika kredita s obzirom da tuženik nije u ovoj parnici potrošač i na početak računanja roka zastare za potraživanje tuženika istaknuto u ovome procesnom prigovoru radi prebijanja ne primjenjuje se računanje roka zastare kao po tužbama u kolektivnom sporu, niti se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina. Osim toga, tuženik da u ovom ugovornom odnosu ponašao se kao trgovac nepošteno, da je kriv je za sklapanje ništetnih odredbi ugovora, stoga niti ne bi imao pravo potraživati traženi iznos kroz procesni prigovor radi prebijanja odnosno umanjivati preplatu tužiteljice.
9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje tuženik.
10. Naime, prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP propisano je da pismeno izrađena presuda, između ostalog, mora sadržavati i obrazloženje, u kojem će sud izložiti zahtjeve stranaka i njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, dokaze, a i propise na kojima je sud utemeljio svoju presudu.
11. Pri tomu, pravo je prvostupanjskog suda da prema svomu vlastitom, slobodnom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP), ali je isto tako obveza suda da o tim odlučnim činjenicama da valjane, logične i napose uvjerljive razloge.
12. Međutim, ovoj pobijanoj odluci takvi razlozi, kraj iznesenih žalbenih razloga žalitelja, nedostaju pa se navedena presuda ni ne može ispitati, radi čega je i ostvarena navedena bitna povreda odredbi parničnog postupka, već radi koje je valjalo, prihvatiti žalbu žalitelja i pobijanu presudu ukinuti te temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP riješiti kao pod točkom I izreke ovog rješenja.
13. Naime, tijekom postupka tuženik je, osporavajući osnovanost zahtjeva tužitelja, još u odgovoru na tužbu istaknuo da je sklapanjem Aneksa od 25. siječnja 2016. (Ugovora o konverziji) postignut učinak zaštite tužitelja, kao potrošača i time otklonjena (eventualna) neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Međutim, ovaj prigovor tuženika prvostupanjski sud nije raspravio, a niti je o tomu dao ikakve valjane i određene razloge (već je samo, pod točkom 9. obrazloženja pobijane presude, s tim u svezi, odbio kao neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenjem parnice) pa se pobijana presuda već iz ovog razloga ne može pravilno ispitati, zbog čega je i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st 2. toč. 11. ZPP, na koju osnovano ukazuje tuženik.
14. Kod toga, u odnosu na Aneks koji je sklopljen 25. siječnja 2016. navesti je da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prigodom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom (a o čemu pobijana presuda ne sadrži valjane razloge pa se u tom dijelu ni ne može ispitati).
15. Osim toga, prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i u dijelu u kojem je odlučio o pravu tužitelja na isplatu iznosa od 4.775,31 EUR, s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom, koji se odnosi na isplatu „razlike u iznosu preostale glavnice na dan konverzije i utvrđenog manjka“ jer u tom dijelu pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njena pravilnost i zakonitost budući ne sadrži nikakve razloge o odlučnim činjenicama. Naime, visina glavnice utvrđena je sklapanjem navedenog Aneksa i o njoj su se ugovorne strane međusobno suglasile, a sve nakon što je tužitelj o tomu, na temelju odredbe članka 19.d ZID ZPK/15, bio informiran i ona nije bila predmetom ispitivanja u tzv.„ kolektivnom sporu potrošača“ pa nije jasan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo i na ovu zahtijevanu isplatu budući, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tuženik pravo na utvrđeni iznos glavnice na dan sklapanja navedenog Aneksa, nije stekao bez osnove već upravo temeljem navedenog pravnog posla – sklapanjem navedenog Aneksa, kojima su ugovorne strane riješile, kako je to i prethodno navedeno, svoje buduće odnose proizašle iz prethodno ugovorenog osnovnog Ugovora o kreditu. Posljedično tomu, obrazloženje pobijane presude nejasno je i u dijelu koji se odnosi na pitanje zastare, koja sasvim sigurno u odnosu na ovaj dio zahtjeva tužitelja nije prekinuta pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/2012, 4. travnja 2012. (čl. 241. ZOO) jer ona nije ni bila predmetom ispitivanja u navedenomu postupku.
16. U nastavku postupka prvostupanjski sud otklonit će ove ukazane mu bitne povrede odredaba parničnog postupka te će nakon toga pažljivom ocjenom svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao i ostalih žalbenih razloga žalitelja te cijeneći pri tomu i navedena shvaćanja ovog drugostupanjskog suda donijeti novu, u skladu sa odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, pravilno obrazloženu presudu, koja neće sadržavati sadržajno različite odluke pod točkom VI. izreke (jer je o troškovima postupka trebalo odlučit pod točkom VII. izreke).
17. S obzirom na to da je pobijana presuda ukinuta, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, o kojima će se, kao i o troškovima povodom pravnog lijeka, odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).
Pula - Pola, 8. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Bruno Franković