1

Poslovni broj Gž R-165/2023-3

 

Poslovni broj Gž R-165/2023-3

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                                        P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Svjetlane Pražić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. A., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnica A. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K., V. & p. d.o.o. Z., protiv tuženika V. N. T., OIB: …, G., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik iz R., radi poništaja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Gospiću, posl.br. Pr-32/2017-60 od 10. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 06. rujna 2023.,

 

 

                                                   p r e s u d i o   j e

 

I.               Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, posl.br. Pr-32/2017-60 od 10. svibnja 2023., u točkama I. i II. izreke u cijelosti i u dijelu točke III. izreke do iznosa od 5.761,45 eur[1] / 43.409,65 kn.

 

2. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i citirana presuda preinačuje u

dijelu točke III. izreke preko iznosa od 5.761,45 eur / 43.409,65 kn i sudi:

 

Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur / 3.767,25 kn, u roku od 8 dana.

 

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

 

1.Citiranom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice sadržaja kao u izreci (točka I. izreke), naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.488,55 eur / 18.750,00 kn (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška (točka III. izreke).

 

2. Protiv točke I. i II. izreke citirane presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenih zahtjeva, dok je tuženik podnio žalbu protiv točke III. izreke, predlažući da mu se dosudi parnični trošak u preostalom iznosu.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

 

5. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužiteljice da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 14. rujna 2017., Klasa: 112-01/09-01/09, Ur. broj: 2125/61-01-17-16, a kojom odlukom joj je tuženik izvanredno otkazao Ugovor o radu na radnom mjestu I. vrste nastavnika u nastavnom zvanju predavača na području humanističkih znanosti, polje filologija, grana germanistika, sklopljenog na neodređeno vrijeme dana 04. studenog 2009.; da se sudski raskine Ugovor o radu sa danom 15. rujna 2017.; da se naloži tuženiku da tužiteljici naknadi štetu zbog sudskog raskida Ugovora o radu u iznosu od 51.970,32 kn / 6.898,10 eur; da joj naknadi plaću za kolovoz 2017. u iznosu od 6.118,43 kn / 812,10 eur i da joj isplati otpremninu u iznosu od 20.210,68 kn / 2.682,59 eur.

 

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica samovoljno i neopravdano izostala s posla u razdoblju od 16.- 31. kolovoza 2017. (ovo ako se i uvaži korištenje preostalog godišnjeg odmora kako u evidenciji radnog vremena navodi sama tužiteljica, iako nema novu odluku o godišnjem odmoru za to razdoblje) budući joj za to razdoblje nije odobreno bolovanje, što predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava donošenje odluke o otkazu. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu.

 

6.2. Kako je odluka o otkazu opravdano donesena, prvostupanjski sud utvrđuje da nema razloga za sudski raskid ugovora o radu niti posljedične naknade štete, kao ni prava na otpremninu ni naknade plaće za kolovoz 2017. budući da je tužiteljica neopravdano izostala s posla, pa je prvostupanjski sud odbio i preostale tužbene zahtjeve.

 

7. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenim zahtjevima. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tužiteljice.

 

8.1.1. Tužiteljica u žalbi u bitnome osporava pravovremenost odluke o otkazu uz obrazloženje da je navedena odluka donesena protekom 15 dana od dana saznanja za njezin izostanak s posla. Ti žalbeni navodi nisu osnovani. Naime, u konkretnom slučaju radi se o povredi (neopravdani izostanak s posla) u dužem, neprekinutom, kontinuiranom trajanju, pa rok za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ne može početi teći sve dok traje ta povreda jer upravo kontinuitet takvog postupanja u kršenju obveza iz radnog odnosa opravdava mogućnost donošenja odluke o izvanrednom otkazu kroz čitavo postojanje takve povrede, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud. Kako se tužiteljica od 01. rujna 2017. nalazila na bolovanju, proizlazi da je 31. kolovoza 2017. bio zadnji dan neopravdanog izostanka s posla, odnosno zadnji dan povrede obveza iz radnog odnosa, pa kako je odluka o otkazu ugovora o radu donesena s datumom 14. rujna 2017., proizlazi da je donesena u zakonskom roku sukladno čl. 116. st. 2. ZR-a. Još jednom se naglašava da rok od 15 dana za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ne može početi teći, pa i isteći, dok povreda radnih obveza još traje. 8.1.2. Iako irelevantno, podredno se navodi da je tuženik cijelo vrijeme trajanja povrede utvrđivao je li izostanak tužiteljice s posla „pokriven“ doznakama za bolovanje, pa je u tu svrhu tužiteljicu nekoliko puta kontaktirao, pa kako od nje nije dobio nikakav odgovor, dopisom od 30. kolovoza 2017. tuženik je kontaktirao i tužiteljičinog liječnika o eventualnom postojanju doznaka za bolovanje za razdoblje izostanka tužiteljice s posla. Osim toga, i sama tužiteljica je očekivala da će joj ipak to razdoblje izostanka s posla biti „pokriveno“ doznakama za bolovanje jer je, prema iskazu njezinog liječnika dr. M. L., došla krajem kolovoza 2017. u njegovu ordinaciju podići doznake za cijeli kolovoz 2017. Dakle, cijelo to razdoblje izostanka tužiteljice s posla tužiteljica je pokušavala (bezuspješno) „pokriti“ s doznakama za bolovanje, a tuženik je isto tako utvrđivao je li izostanak s posla tužiteljice opravdan ili neopravdan i praktički je davao šansu tužiteljici da ona opravda svoj izostanak s posla.

 

8.2. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da tuženik nije imao suglasnost sindikata za otkaz ugovora o radu. Naime, kod tuženika postoje dva sindikata koji se nisu sporazumjeli koji će od njih preuzeti prava i obveze radničkog vijeća i stoga je tuženik obavijestio oba sindikata o namjeravanoj odluci.

 

8.3. Činjenica što se tužiteljica 14. rujna 2017., kada je donesena odluka o otkazu, nalazila na bolovanju je irelevantna.

 

9.1. Osnovano navodi tuženik da ima pravo i na jednokratnu nagradu za zastupanje, te je stoga u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i dosuditi mu iznos od 400,00 eur / 3.013,80 kn s osnove jednokratne naknade za zastupanje, uvećanu za PDV, ukupno 500,00 eur / 3.767,25 kn. Naime, sukladno Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetniku pripada jednokratna naknada za svaki prvostupanjski postupak iz radnih odnosa.

 

9.2. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dosuditi tuženiku trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer na to ročište tuženik nije pristupio.

 

9.3. Nadalje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tuženiku ne pripada trošak puta za dolazak njegovog punomoćnika na sud i trošak izbivanja punomoćnika iz pisarnice koja ima sjedište u R. jer je tuženik mogao odabrati punomoćnika iz G., gdje se vodio postupak, pa onda tih troškova ne bi bilo, odnosno riječ je o troškovima koje nije dužna snositi tužiteljica.

 

              9.4. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio neznatno (7%), zbog čega nisu nastali posebni troškovi, njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka je odbijen, temeljem članka 154. stavak 4. ZPP-a.

 

10. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i 373. točke 3. ZPP-a

 

                                                        U Rijeci, 06. rujna 2023.

 

                                                                                                Predsjednik vijeća

                                                                                                   Larisa Gačanin, v.r.