REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Pn-16/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini po sutkinji tog suda Jasmini Božić, kao sucu pojedincu u pravnoj tužitelja IB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćnici Vesni Narančić, odvjetnici u Krapini, protiv tuženice JB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanoj po punomoćnici Andreji Srednoselec Pintarić, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 2. srpnja 2025., u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 8. rujna 2025., donio je, objavio je, i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženoj VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 16.019,64 eura/ 120.700,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženoj VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju IB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], da naknadi tuženoj JB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 1.875,00 € u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da boluje od sljedećih dijagnoza: „Gastritis erosiva (H. pylori eradiciran), GERB, Barett oesophagus, Anulus fibrosus part dors oesophai (I), Hiaus haernia, Gastrobulbitis. Cicatrix bulbi duodeni, Polyarthritis, Sinovitis chr granulomatosa genus sin., Sy sicca, Infiltratio pulmonum lat. Dex. – TBC i.o., Hypertrophio gi. Parathireoideeae lat. Sin. Vrs., Hb. Haschimoto- euthyreosie, Hypertensio arterialis, Laesio hepatis parenahimatosa i.o. (vrs. Medicamentosa, SZPEN). Tužitelj i tužena nalaze se u suvlasništvu zajedničke obiteljske kuće na adresi [adresa], u kojoj živi tužena, a tužitelj na navedenoj adresi prima poštu budući tu ima prijavljeno prebivalište (mada isti privremeno boravi kod svoje majke u Kostel Bregima). S obzirom na podnijet zahtjev Tužitelj je očekivao da će dobiti odluku Povjerenstva za lijekove KBC Sestre milosrdnice kojom mu se odobrava biološka terapija od 1.9.2018. godine, poštom i istu je uporno tražio, međutim tu Odluku je očito primila tužena i nije mu je nikad uručila. Slijedom navedenoga je tužitelj sam morao u svojem trošku kupovati lijekove i učiniti nove pretrage. Za pretrage je morao platiti 40.000 kuna, dok je za lijekove izdvojio 6.000,00 kuna mjesečno u razdoblju od rujna 2018. godine do travnja 2019. godine ili 48.000,00 kuna ukupno. Nadalje, Tužitelj je od Povjerenstva za lijekove KBC Sestre milosrdnice dobio Odluku broj PL-11874/19- 105 od 22. srpnja 2019. godine kojim mu je odobrena nova biološka terapija, budući mu je lijek Otella, bila preslaba, te je morao prijeći na novu terapiju lijekom Cosentxy, koji je znatno skuplji i gdje 2 ampule iznose 32.700,00 kuna. Iz naprijed navedenog razvidno je da je tužitelj na ime liječničkih pretraga i kupnje lijekova, koje je bio u obvezi samostalno financirati, a sve iz razloga jer tuženica nije postupila po odluci ovog suda Stalna služba u Zaboku posl.br. Psp-54/2018 te tužitelj nije imao pristup njihovoj obiteljskoj kući na adresi [adresa] i nije mogao preuzeti predmetnu odluku KBC Sestre Milosrdnice. Tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku, pa makar i zbog ogluhe donese presudu uz naknadu parničnog troška.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu u potpunosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe da su isti u potpunosti pravno neosnovani. Ističe se da tuženica nije uzrokovala niti je mogla uzrokovati spornu štetu tužitelju na ime liječničkih pretraga i kupnje lijekova. Navodi tužitelja o uzrokovanju navodne štete posve su paušalni i ničime potkrijepljeni. Tuženica nema nikakvih saznanja o navodnoj Odluci Povjerenstva za lijekove KBC Sestre Milosrdnice od dana 01.09.2018. godine niti je u ime tužitelja zaprimala kakva pismena niti potpisivala dostavnice. Tuženica prije svega ističe kako je tužitelj njezin bivši bračni drug te više ne živi na adresi predmetne nekretnine obzirom da mu je tijekom kaznenog postupka koji se vodio protiv njega radi kaznenih djela povrede djetetovih prava, prijetnje te nasilja u obitelji, izrečena mjera opreza zabrane približavanja tuženici na razdaljinu od 100 metara pa se isti bio dužan odseliti. Nakon učestalih obiteljskih nasilja i prijetnji od strane tužitelja, donijeta je pravomoćna kaznena presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež poslovni broj: Kzd-131/2019 od dana 03.11.2021. godine, a kojom je presudom tužitelj, kao okrivljenik, proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela prijetnje i nasilja u obitelji na štetu tuženice i malodobnog djeteta J te mu je izrečena uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom obzirom da je tijekom kaznenog postupka nedvojbeno utvrđeno da je tuženica opravdano zbog ponašanja tužitelja IB u strahu za vlastiti život i sigurnost, kao i za život i sigurnost zajedničkog malodobnog djeteta J. U predmetno vrijeme bila je na snazi tužitelju izrečena mjera opreza zabrane približavanja tuženici na razdaljinu od 100 metara. Obzirom da je na snazi pravomoćna kaznena presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež poslovni broj: Kzd131/2019 od dana 03.11.2021. godine, zatim da tuženica trpi teške zdravstvene posljedice zbog obiteljskog nasilja počinjenog od strane tužitelja, kao i da se tuženica jako boji tužitelja i živi sa malodobnim djetetom V u predmetnoj kući koja im je jedini dom, to je životno logično da stranke ne mogu zajedno uživati predmetnu nekretninu, a smisao spomenute izrečene uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom se protivi suživotu stranaka obzirom na počinjeno obiteljsko nasilje tužitelja. Isto tako, od značaja je i napomenuti da tužitelj nikada nije tražio uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i predaju ključeva temeljem presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj Psp-54/2018 od dana 11.06.2019. godine. Dakle, isti u predmetnom razdoblju nije imao nikakvu bojazan da bi propustio dostavu neke važne odluke nadležnog tijela niti je poduzeo kakve radnje da osigura primitak navodno očekivane odluke i vrlo je dobro znao da u izgledno vrijeme neće stanovati u predmetnoj nekretnini. Iz tog razloga trebao je prijaviti boravište/prebivalište na adresi na kojoj boravi/prebiva i to je trebao učiniti odmah nakon iseljenja iz predmetne nekretnine, a što je tuženica i pretpostavljala. Tuženica nikada nije u ime tužitelja zaprimila pismeno, a što je i logično budući da mu ga ne bi niti mogla predati jer nisu u kontaktu i ista ga se boji. Nadalje, tužitelj uopće nije pojasnio okolnosti upravnog postupka kod Povjerenstva za lijekove u kojem bi bila donijeta Odluka kojom mu se odobrava biološka terapija od dana 01.09.2018. godine. Tužitelj je imao na raspolaganju nebrojeno mnogo opcija za ishođenje Odluke Povjerenstva za lijekove KBC Sestre Milosrdnice od dana 01.09.2018. godine. Tuženica pretpostavlja da je tužitelj podnio Zahtjev za odobrenje liječenja biološkom terapijom po preporuci liječnika specijalista kod kojeg se tužitelj liječi pa bi sporna Odluka bila dostavljena i liječniku specijalistu. Isto tako, tuženica pretpostavlja da se u Zahtjev za odobrenje terapije treba upisati datum početka terapije i po čijoj preporuci se terapija traži te se Odluka Povjerenstva za lijekove mora donijeti na sjednici i to prije preporučenog početka terapije. Dakle, tužitelja bi o odobrenoj terapiji prije svega obavijestio njegov liječnik specijalist ili da se tužitelj uredno javio liječniku specijalistu, isti liječnik bi mu objasnio je li mu odobrena terapija i njezinu primjenu. Zatim, liječnik bi tužitelju trebao izdavati i recepte za terapije. Nakon što bi se bližilo vrijeme početka preporučene biološke terapije, tužitelj se mogao javiti liječniku specijalistu ili službeniku za informiranje nadležne bolnice, a kako bi dobio podatke o tijeku postupka odobrenja terapije kod Povjerenstva. Isto tako, svoje odluke Povjerenstvo za lijekove dostavlja i Bolničkim ljekarnama pa je i tamo tužitelj mogao poslati upit, a mogao je i napisati Pritužbu ili upit pisanim putem ili putem e- maila: [adresa elektroničke pošte]. Ujedno, u Bolničkoj ljekarni bi mu trebali reći da mu je takva terapija odobrena i da ne treba platiti. Također, tužitelj je znao da neko dulje vrijeme neće boraviti na adresi predmetne nekretnine te se je bio dužan iseliti iz iste i nastaniti na drugom mjestu pa je bio dužan prijaviti novo boravište odnosno prebivalište. Prema članku 3. Zakona o prebivalištu određeno je da prebivalište i boravište obvezno se prijavljuje policijskoj upravi ili postaji Ministarstva unutarnjih poslova nadležnoj prema mjestu u kojem osoba ima prebivalište ili boravište. Prijava prebivališta i boravišta podnosi se u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta. Stoga, upravo tužitelj treba snositi sve posljedice zbog neprijavljivanja boravišta odnosno novog prebivališta, a sve to kako bi nadležne službe mogle provoditi propise o dostavi pismena. Isto tako, upravo je tužitelj dužan snositi odgovornost zbog nejavljanja Povjerenstvu za lijekove svoju točnu adresu. Kako sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a tužitelj u ovom postupku nije dokazao da mu je počinjena šteta, a ujedno nadležnim tijelima nije prijavio odnosno naveo točnu adresu na kojoj boravi pa mu šteta nije niti nastala i samim time ni ne može potraživati od tuženice nastalu štetu. U konkretnom slučaju ne postoji štetna radnja tuženice niti je neko ponašanje tuženice u uzročno- posljedičnoj vezi sa navodnom predmetnom štetom. Ujedno, tužitelj je mogao ostvariti pravo na eventualni povrat novaca zbog neosnovanog plaćanja lijekova i pretraga. Tužitelj nije dokazao nikakvom dokumentacijom, primjerice računima, svoju navodnu štetu. Tuženica je mišljenja kako bi se stranke trebale dogovoriti oko podjele bračne stečevine, a sve to kako bi izbjegle možebitne sporove obzirom da je ostalo više otvorenih pitanja nakon prestanka bračne zajednice ( kredit koji je podignut tijekom trajanja braka, a samostalno ga otplaćuje tuženica, razni dugovi i slično ). Slijedom navedenog, tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže da Naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka tužitelja odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u; povijest bolesti tužitelja(list 4-6, 62, spisa), Presudu OS u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Psp-54/2018 od 11. lipnja 2019 (list 7-10 spisa), Presudu OKS u Zagrebu, odjel za mladež, poslovni broj KZD od 3. studenog 2021. (list 20-42 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja i tužene ( list 76-77 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu štete nastale tužitelju jer nije dobio odluku iz 2018., kojom mu je odobrena biološka terapija, pa je sam snosio troškove lijekova i liječenja, a po tužitelju za to je odgovorna tužena, koja je tu odluku očito primila i nije mu je nikada uručila.

6. Nesporno je:

-da su stranke bivši bračni drugovi

-da su od 2018., razvedeni i da tužitelj od 21.siječnja 2018., ne živi na adresi [adresa]

-da je tuženik u svibnju 2018., na policiji prijavio adresu boravišta [adresa]

-da tužitelj nije obavijestio tijelo koje vodi postupak odnosno konzilij o promjeni adrese

- da tužitelj nije kontaktirao obiteljskog liječnika vezano za zahtjev za biološku terapiju

-da je tužitelj 2018., imao zabranu pristupa tuženoj te da s istom nije kontaktirao

7. Sporno je postojanje odgovornosti tužene, štetne radnje, uzročne veze, štete.

8. Odgovornost za štetu kao obvezni odnos nastaje kada osoba odgovorna za štetu počini protupravnu štetnu radnju uslijed čega nastaje šteta osobi koja traži njezin popravak pod uvjetom da postoji uzročna veza između štetne radnje i same štete koja je nastala kao posljedica te radnje. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su odgovorna osoba (štetnik) i osoba koja je pretrpjela štetu (oštećenik), štetna radnja štetnika, nastala šteta, uzročna veza i protupravnost. Ove pretpostavke se moraju kumulativno ispuniti u svakom konkretnom slučaju tražene odgovornosti za štetu da bi nastala odgovornost određene pravne ili fizičke osobe za određene štetne posljedice.

9. Saslušani tužitelj IB iskazao je da je na preporuku liječnika kod kojih se liječi (u Vinogradskoj bolnici), zatražio je da mu se odobri lijek za biološko liječenje. Kada je dao taj zahtjev kao adresu je naveo [adresa]. S te adrese se odselio 21.1.2018., kada je dobio zabranu pristupa, odselio se prvo k majci, na adresi [adresa], zatim je neko vrijeme boravio i kod brata. Tada na policiji još nije regulirao boravište. Negdje u 5. mjesecu 2018. prijavo je boravište na policiji i to na adresi [adresa]. Tijelo, odn. konzilij koji vodi njegov postupak nije obavijestio o promjeni adrese, jer to nije bio u mogućnosti. Na pitanje da li je u vezi svog zahtjeva kontaktirao svog obiteljskog liječnika ili spec. koje su lijek preporučile, odgovara da one o tome nisu imale saznanja. Prof. AB je jedna od doktorica koja ga vodi. Prof. tu odluku nije mogla primiti, jer je odluku mogao primiti samo on. Kad mu se predočava dostavna naredba odluke iz koje je vidljivo kome je sve odluka upućena, odgovara da o tome nema saznanja. Na pitanje kako je saznao da mu je lijek odobren, odgovara da je saznao kada je išao iz bolnice, tada su mu u bolnici rekli da je dio lijeka dobio u bolnici, a također su ga obavijestili da mu je lijek odobren i da će dobiti odluku. Odluku o odobrenom lijeku trebao je dobiti u siječnju 2018., a kada ga se pita koja je to odluka koja se nalazi u spisu s datumom 22. srpanj 2019., odgovara to je druga odluka, jer svakih 6 mjeseci ide revizija. Saznao je da mu je lijek odobren tako što je zvao prof. AB, jer joj je govorio da je iskoristio doze koje je primio i da ga zanima da li mu je odobren lijek s obzirom da treba nastaviti s terapijom. Lijek je kupio u trećem mjesecu 2018., jer je vidio da nema odluke. Tuženu nije kontaktirao jer nije smio - imao je zabranu pristupa tuženoj. Lijekove je kupovao u Sloveniji, za njih je plaćao 1.540,00 €, i za to ima račune. Ukupno je na lijekove potrošio 16.019,64 €.

10. Saslušana tužena JB iskazala je da je tužitelj do 21.1.2018. živio u [adresa], a zatim se odselio kod majke, i od tada više nije boravio na adresi [adresa]. U to vrijeme ona nije primila nikakvu poštu koja bi se odnosila na tužitelja. Nema nikakva saznanja da je tužitelj očekivao nekakvu odluku iz bolnice. Tužitelj ju u vezi toga nije nikada kontaktirao. I inače s tužiteljem nema nikakvih kontakata, razvedeni su od 2018. Kada bi pošta dolazila nikada ju nije preuzimala, a niti onu koja bi dolazila kao preporučena, a niti običnu poštu, uvijek je govorila poštaru da tužitelj tu više ne živi. Ne zna više koliko je trajala zabrana približavanja koja je određena tužitelju.

11. Sud je iskaz tužene u cijelosti prihvatio, budući ga ocjenjuje logičnim i uvjerljivim. Sud je također prihvatio i iskaz tužitelja, kao objektivno moguć, osim u djelu u kojem navodi da njegov obiteljski liječnik nije imao saznanja o tom postupku, kao i da tijelo koje vodi postupak odnosno svog specijalistu nije mogao obavijestiti o promjeni adrese, dok je u iskazu naveo da je telefonski kontaktirao s prof. AB, prema tome mogao je i telefonom javiti novu adresu.

12. Uvidom u Odluku od 22. srpnja 2019., utvrđeno je da je istom tužitelju odobreno liječenje lijekom sekukinumab ATK L04AC10061, međutim iz iskaza tužitelja je utvrđeno da ta odluka nije odluke temeljem koje potražuje naknadu štete, s obzirom da je to odluka iz 2019., a naknadu štete potražuje zbog odluke iz 2018., a koja nije priložena spisu kao dokaz.

13. Iz provedenog postupka nije utvrđeno da bi tužena primila odluku konzilija u ime tužitelja, te da ga o istome nije obavijestila, odnosno nije utvrđeno postojanje pretpostavki za odgovornost za štetu, budući nije utvrđeno postojanje štetne radnje, uzročnosti, protupravnosti, radi navedenog tužbeni zahtjev valjalo je u cijelosti odbiti.

14. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu, ročišta od 19.09.2023., 02.07.2025., za svaku radnju naknada u iznosu od 500,00 € ili 250 bodova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 375,00 €, ili ukupno 1.875,00 €.

15. Na temelju iznijetog odlučeno je kao i izreci ove presude pod I. i II. izreke.

Sutkinja

Jasmina Božić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DOSTAVITI:

1. Odvjetnica Vesna Narančić

2. Odvjetnica Andreja Srednoselec Pintarić