Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-977/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Lani Putrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VG Vodoopskrba d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju, Velika Gorica, Ulica kneza Ljudevita Posavskog 45, OIB: 62462242629, protiv tuženika ĐZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-221/2024-16 od 23. svibnja 2025., dana 8. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-221/2024-16 od 23. svibnja 2025. u dijelu pod stavkom I. i III. izreke.

II. Presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Povrv-221/2024-16 od 23. svibnja 2025. u dijelu pod stavkom II. izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: Ovrv-8503/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1058/2024 od 25. lipnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 45,76 EUR, zajedno sa zakonskom kamatom tekućom i to za:

-račun poziv na br. 100370-91578-05230 na iznos od 4,16 EUR od 21.06.2023. godine -račun poziv na br. 100370-114155-06233 na iznos od 4,16 EUR od 21.07.2023. godine

-račun poziv na br. 100370-136580-07234 na iznos od 4,16 EUR od 22.08.2023. godine

-račun poziv na br. 100370-159287-08231 na iznos od 4,16 EUR od 21.09.2023. godine

-račun poziv na br. 100370-181965-09239 na iznos od 4,16 EUR od 21.10.2023. godine

-račun poziv na br. 100370-205191-10238 na iznos od 4,16 EUR od 21.11.2023. godine

-račun poziv na br. 100370-228395-11235 na iznos od 4,16 EUR od 21.12.2023. godine

-račun poziv na br. 100370-251529-12230 na iznos od 4,16 EUR od 23.01.2024. godine

-račun poziv na br. 100370-803-01243 na iznos od 4,16 EUR od 21.02.2024. godine

-račun poziv na br. 100370-23930-02247 na iznos od 4,16 EUR od 21.03.2024. godine

-račun poziv na br. 100370-47328-03249 na iznos od 4,16 EUR od 23.04.2024. godine pa do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika javnog bilježnika Zinke Batušić-Šlogar sa sjedištem u [adresa], poslovni broj: Ovrv-8503/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1058/2024 od 25. lipnja 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 Eur.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 38,27 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5.1. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 45,76 EUR na ime fiksnog dijela osnovne cijene vodnih usluga za razdoblje od mjeseca svibnja 2023. do travnja 2024. i to za zasebnu cjelinu unutar zgrade (u naravi garažu) koja se nalazi na adresi u [adresa].

5.2. Navedeni tužbeni zahtjev zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sud prvog stupnja ocjenjuje osnovanim nakon što nalazi utvrđenim:

- da je za utuženi iznos tužitelj tuženiku ispostavio račune na koje tuženik nije izjavljivao prigovore niti reklamacije;

- da se ispostavljeni računi na ukupan iznos od 45,76 EUR odnose na fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga za razdoblje od mjeseca svibnja 2023. do travnja 2024.

- da tijekom postupka nije bilo sporno da se navedeni računi odnose na posebni dio nekretnine koja se nalazi na području Grada Velike Gorice čiji vlasnik je tuženik;

- da je predmetna zgrada u kojoj se nalazi tuženikova garaža priključena na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području Grada Velike Gorice te da se isporuka vodnih usluga vrši preko dva glavna vodomjera, od kojih je jedan montiran za cijelu zgradu, dok je drugi montiran za svaki ulaz zasebno.

- da tuženik utuženi iznos nije platio tužitelju.

5.3. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prihvaća tužbeni zahtjev (održavanjem na snazi platnog naloga), i to pozivom na odredbu čl. 42. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“ broj 66/19) jer prema navedenoj odredbi obveza plaćanja cijene vodnih usluga tereti vlasnika odnosno korisnika nekretnine priključene na sustav javne vodoopskrbe i odvodnje.

6. Kako je u predmetnoj parnici utužena isplata novčanog iznosa od 45,76 EUR, uvodno valja reći da se radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, a u skladu sa odredbom čl. 467. st. 1. ZPP presudu kojom završavaju takvi sporovi dopušteno je pobijati samo zbog bitnih povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Dakle, u smislu navedene odredbe predmetnu presudu nije dopušteno žalbom pobijati zbog bitnih povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP (relativno bitnih povreda postupka). Isto tako, predmetnu presudu nije dopušteno žalbom pobijati ni zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U podnesenoj žalbi tuženik u bitnome ističe da mu je sud donošenjem pobijane presude onemogućio dokazivanje u postupku – jer ga u postupku nije saslušao. Navodi da predstavnik stanara lažno dostavlja podatke o potrošnji za pojedine suvlasnike u predmetnoj stambenoj zgradi, a da sud ne želi izaći na teren, te da je u jednom drugom predmetu tražio izuzeće prvostupanjske sutkinje s kojom tvrdi ima neugodna iskustva.

7.2. Navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao osnovane, a što će biti obrazloženo u nastavku ove odluke.

8. Žalbenim tvrdnjama da mu je nepravilnim postupanjem suda prvog stupnja (time što ga nije saslušao tijekom postupka niti je izveo očevid na licu mjesta) onemogućeno dokazivanje odlučnih činjenica – čime on ukazuje na počinjenje bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, koja bitna povreda postoji kada sud kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dao mogućnost da raspravlja pred sudom. Međutim, polazeći od stanja predmetnog spisa navedene žalbene tvrdnje ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene.

9. Naime, tuženik u prigovoru na rješenje o ovrsi niti tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio dokaz saslušanjem njega kao stranke niti je predložio izvođenje dokaza očevidom. Stoga je pravilno odlučio prvostupanjski sud, primjenjujući pravila o teretu dokazivanja, prema kojima su stranke u parničnom postupku dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, sukladno odredbi članka 7. stavka 1. ZPP, dok je prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221.a ZPP, obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti u skladu s odredbom članka 299. ZPP.

10. S obzirom na naprijed navedeno u prethodnoj točki obrazloženja, sasvim je jasno da do tuženikova saslušanja u postupku nije došlo zbog propusta ili nezakonita rada suda, pa ni navedeno nikako nema utjecaja na počinjenje bitne povrede postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t.6. ZPP.

11. U odnosu na navode tuženika kako je u jednom drugom predmetu tražio izuzeće prvostupanjske sutkinje s kojom navodno ima neugodna iskustva, treba reći da u ovom postupku tuženik nije podnio zahtjev za izuzeće, te stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1. ZPP.

12. Ispitujući pobijanu presudu u granicama propisanim odredbom čl.365.st.2. i čl.467.st.1. ZPP, ovaj sud drugog stupnja nalazi utvrđenim da prvostupanjski sud, niti prilikom donošenja pobijane presude a niti u postupku koji joj je prethodio, nije učinio niti jednu drugu bitnu povredu postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a zbog koje je dopušteno žalbom pobijati presudu kojom završava spor male vrijednosti.

13. Žalbeni navodi tuženika u preostalom dijelu (u kojima iznosi tvrdnju da mu tužitelj nije isporučio vodnu uslugu, te da nekretnina na koju se odnose utuženi iznos po ispostavljenim računima predstavlja garažni prostor u kojem ne postoji priključak vode) su činjenične prirode – tj. njima tuženik dovodi u pitanje pravilnost po prvostupanjskom sudu utvrđenog činjeničnog stanja kojim je utvrđeno da se ispostavljeni računi na ukupan iznos od 45,76 EUR ne odnose na potrošnju vode već na fiksni dio osnovne cijene vodnih usluga, koja služi pokriću sljedećih troškova: očitanja vodomjera, obrade očitanih podataka te izrade i dostave računa korisnicima vodnih usluga, umjeravanja i servisiranja vodomjera sukladno važećim propisima, tekućeg i investicijskog održavanja priključka nekretnine na komunalne vodne građevine vodoopskrbe i/ili odvodnje, redovitog održavanja funkcionalne ispravnosti komunalnih vodnih građevina za isporuku vodnih usluga, ispitivanja i održavanja zdravstvene ispravnosti vode za piće, a zakonska je obveza isporučitelja javnih vodnih usluga da naplaćuje tu naknadu. Također je utvrđeno da je predmetna zgrada u kojoj se nalazi tuženikova garaža priključena na sustav javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području Grada Velike Gorice te da se isporuka vodnih usluga vrši preko dva glavna vodomjera, od kojih je jedan montiran za cijelu zgradu, dok je drugi montiran za svaki ulaz zasebno. Dakle, iznesene tvrdnje tuženika predstavljaju nedopušteni žalbeni razlog u smislu odredbe čl.467.st.1. ZPP, pa stoga ovaj sud drugog stupnja navedene žalbene tvrdnje nije niti uzeo u razmatranje i ocjenjivanje pri ispitivanju zakonitosti pobijane prvostupanjske presude.

14. Imajući u vidu naprijed navedene činjenice (da utuženi iznos predstavlja neplaćeni fiksni dio cijene vodnih usluga za koju su tuženiku ispostavljeni računi koje nije reklamirao, da se utuženi iznos odnosi na nekretninu u [adresa] koja je u vlasništvu tuženika) koje je utvrdio sud prvog stupnja, a polazeći pri tome i od odredbe čl. 42. Zakona o vodnim uslugama prema kojoj obveza plaćanja cijene vodnih usluga tereti vlasnika nekretnine priključene na sustav javne vodoopskrbe i odvodnje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno prava kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika koje se odnosi na glavno potraživanje. Slijedom svega naprijed izloženog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. izreke.

15. U odnosu na primjenu materijalnog prava prilikom odmjeravanja troškova postupka, obzirom na potpuni izostanak obrazloženih žalbenih navoda tuženika u tom smislu, valjalo je primjenom odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 381. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu pod stavkom III. izreke prvostupanjske presude.

16. Prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II. izreke ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 8. rujna 2025.

Sutkinja

Lana Putrić