Poslovni broj: I Kž-242/2023-9

Poslovni broj: I Kž-242/2023-9

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te Ivana Turudića, univ.spec.crim., Tomislava Juriše, mr.sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. S., zbog protupravnog djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz članka 111. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.-dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 7. ožujka 2023., broj K-25/2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. rujna 2023. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja optuženika, odvjetnika P. P.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. S. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Puli-Pola, na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. (ispravno i 70/17., 126/19.,  130/20., 80/22.) dalje u tekstu: ZKP/08.), utvrdio je da je optuženi M. S. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva, iz članka 111. točka 1. i 4. KZ/11. te mu je na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

 

 

2. Na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08., određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i branitelja padaju na teret  proračunskih sredstava.

 

3. Protiv te presude podnio je žalbu optuženi M. S. po branitelju P. P., odvjetniku u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije u cijelosti  kao neosnovana.

 

5. Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske je dostavljen spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08.

 

6. Sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovao je branitelj optuženika, odvjetnik P. P., a sukladno članku 475. stavku 7. ZKP/08. nazočnost optuženog M. S. osigurana je putem konferencijskog uređaja, a kako nije pristupio zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, iako je prema potvrdi o obavljenoj dostavi uredno obaviješten, to je sukladno članku 475. stavku 3. ZKP/08. sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Optuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08., jer je rasprava „održana bez osobe čija je prisutnost po zakonu obvezna“, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., jer da je teško povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kroz povredu načela jednakosti oružja jer prvostupanjski sud nije ispitao jedinog svjedoka predloženog od strane obrane, a prihvatio je sve dokaze optužbe. 

 

9. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja, rasprava je održana u nazočnosti svih osoba koje su po zakonu dužne sudjelovati, a posve pogrešno žalitelj bitnu procesnu povredu obrazlaže činjenicom da je na raspravi 9. veljače 2023. sudjelovala jedna sudska zapisničarka, a sljedeći dan i dana 7. ožujka 2023. druga zapisničarka. Zakon o kaznenom postupku propisuje  u članku 392. stavak 1. da zapisničar mora biti neprekidno na raspravi što se odnosi na njegovu prisutnost na ročištu za raspravu u jednom danu, a ne na raspravu u cjelini za razliku od sudaca i sudaca porotnika  koji moraju biti prisutni na cijeloj raspravi jer inače, nakon promjene vijeća, ZKP/08. propisuje da rasprava počinje iznova.

 

10. Neosnovano optuženik ističe i daljnji vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., s obrazloženjem da je prvostupanjski sud u točki 40. obrazloženja pobijane presude naveo da je optuženik postupao s izravnom namjerom, a pod točkom 41. da je tempore criminis bio u neubrojivom stanju te nije mogao shvatiti značenje svojih postupaka niti vladati svojom voljom pa da se presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime, odluka neubrojive osobe da poduzme određenu protupravnu radnju posljedica je njezinih duševnih smetnji zbog kojih nije mogla pravilno rasuđivati jer volja za poduzimanje određene radnje nije proizašla iz misaonog procesa kojim bi ta osoba mogla razlučiti je li neko postupanje u skladu s pravnom normom ili nije, kao što to može zdrava osoba pa je upravo zbog toga isključena sposobnost te osobe za krivnju. Međutim, neovisno o tome što je optuženik tempore criminis bio u stanju neubrojivosti, ta činjenica sama po sebi ne isključuje postojanje namjere na lišenje života jer i kod neubrojivih osoba postoji proces donošenja odluka o poduzimanju određene radnje. Takvi počinitelji, iako nemaju sposobnost shvaćanja značenja svog postupanja (intelektualni element ubrojivosti), odnosno mogućnost vladanja voljom, ipak imaju aktualnu svijest o djelu (intelektualni element namjere) i imaju volju da poduzmu protupravnu radnju, koja doduše nije rezultat slobodnog opredjeljenja kao kod psihički zdrave osobe, već je posljedica njihovih duševnih smetnji.

 

11. Stoga nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da su proturječni odlomci 40. i 41. obrazloženja pobijane presude pa da bi i time bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

12. Nije u pravu žalitelj niti kad u žalbi ističe da je sud prvog stupnja teško povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje čime upire na povredu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., jer prvostupanjski sud nije ispitao svjedoka, policijskog službenika, I. J. na okolnost zakonitosti ulaska policijskih službenika u stan žrtve i tamo poduzetih radnji. Prvenstveno, valja navesti da se ne radi o dokazu temeljem kojeg bi se meritorno odlučivalo o krivnji nego o pitanju zakonitosti ulaska policijskih službenika u stan žrtve, dok je pitanje zakonitost ulaska prvostupanjski sud pravilno utvrdio i obrazložio ocjenom iskaza svjedoka I. S., brata optuženika, koji je nazvao policiju, dojavio da se žrtva ne javlja na njegove pozive i dao im dozvolu da uđu u stan, pa nije ostvarena povreda na koju upire žalitelj.

 

13.Također je prvostupanjski sud, odbijajući dokazni prijedlog za ispitivanje svjedoka I. J., pod točkom 5. obrazloženja pobijane presude iznio valjane, iscrpne i dostatne razloge iz kojih proizlazi da se radilo o nevažnom dokaznom prijedlogu.       

 

14. Stoga, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka pa žalba optuženika nije osnovana.

 

15. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitao je i odluku o prisilnom smještaju optuženika u psihijatrijsku ustanovu na vrijeme od šest mjeseci, te našao da je ta odluka opravdana i utemeljena te sukladna odredbi članka 554. stavak 1. KP/08.

 

16. Budući da žalba optuženika iz navedenih razloga nije osnovana, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odlučiti kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

 

U Zagrebu 6. rujna 2023.