Poslovni broj:I Kž-288/2023-5

 

Poslovni broj: I Kž-288/2023-5

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. T., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj: K-8/2022. od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog D. T. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Županijski sud u Puli-Pola, presudom od 24. travnja 2023., broj: K-8/2022., proglasio je krivim optuženog D. T., zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvom u pokušaju, iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog pod točkom I. izreke pobijane presude, te mu, pod točkom II. izreke presude, na temelju članka 110. KZ/11. uz primjenu članka 44. stavak 1. KZ/11. izrekao kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

 

1.2. Pod točkom III izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11., optuženom D. T. je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl.br. Kzd-11/2020-2 od 31. ožujka 2020., koja je postala pravomoćna 1. srpnja 2020., a kojom presudom je izdan kazneni nalog kojim je optuženik D. T. proglašen krivim za počinjenje tri kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i jedno kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda kojom je izrečeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik D. T. u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti te da se ista uzima kao utvrđena.

 

1.3. Pod točkom IV. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11., optuženom D. T. je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. K-166/2020-2 od 10. srpnja 2020., koja je postala pravomoćna 29. rujna 2020., a kojom presudom je izdan kazneni nalog kojim je optuženi D. T. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11., izrečena mu je uvjetna osuda kojom je izrečeno da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi D. T. u roku od 3 (tri) godine, od dana pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo, te je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, ima izvršiti te da se ista uzima kao utvrđena.

 

1.4. Pod točkom V. izreke pobijane presude, na temelju članka 58. stavak 1. i 3. KZ/11., optuženom D. T. je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Kzd-68/2020-58 od 18. svibnja 2021., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. Kzd-68/2020 od 31. svibnja 2021., koja je postala pravomoćna 21. srpnja 2021., a kojom presudom je optuženi D. T. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11. i četiri kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11, izrečena mu je uvjetna osuda, kojom je izrečeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi D. T. u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, te je određeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, ima izvršiti te da se ista uzima kao utvrđena.

 

1.5. Pod točkom VI. izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11., optuženom D. T. izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 4 (četiri) mjeseca.

 

1.6. Pod točkom VII. izreke pobijane presude, na temelju članka 54. KZ/11., optuženom D. T. je u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i četiri mjeseca uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako drugo oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja dana 14. svibnja 2021. do 18. svibnja 2021. u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. Kzd-68/2020, te vrijeme od 23. rujna 2021. kada je uhićen u ovome predmetu pa nastavno vrijeme koje će u istražnom zatvoru provesti do upućivanja na izvršenje kazne zatvora.

 

1.7. Pod točkom VIII. izreke pobijane presude, na temelju članka 69. KZ/11., optuženom D. T. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti te je određeno da se ima izvršiti za vrijeme izvršenja kazne zatvora, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje u trajanju od 3 (tri) godine.

 

1.8. Pod točkom IX. izreke pobijane presude, na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP/08.), optuženom D. T. je naloženo da nadoknadi ukupan trošak kaznenog postupka u iznosu od 5.264,24 eur (pettisućadvjestošezdesestčetirieuraidvadesetčetiricenta) / 39.663,42 kuna (tridesetdevettisućašestošezdesettrikuneičetrdesetdvijelipe), od čega se 4.964,241 (četiritisućedevetstošezdesetčetirieuraidvadesetčetiricenta) / 37.403,07 kuna (tridesetsedamtisućačetrdesettrikuneisedamlipa) odnosi na troškove vještačenja, a iznos od 300,00 eura (tristoeura)/2.260,35 kuna (dvijetisućedvjestošezdesetkunaitridesetpetlipa) na paušalnu svotu, te trošak branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.

 

2. Protiv te presude žali se optuženik, po branitelju odvjetniku N. B., „zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene odredbi Zakona o kaznenom postupku te pogrešne primjene Kaznenog zakona“ s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „po žalbi oslobodi okrivljenika od optužbe.“

 

2.1. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

 

3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba optuženika nije osnovana.

 

5. Iako optuženik ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, njih ne argumentira, pa je ovaj sud pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti, sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08., međutim nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Nisu osnovani ni žalbeni navodi optuženika kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Naime, optuženik smatra "da ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrdio okrivljenikovu krivnju za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti". Osporava vjerodostojnost iskaza oštećenice navodima da je "osoba sklona lažima, patološki ljubomorna te da je pred svakim tijelom davala drugačiji iskaz o njenim suicidalnim pokušajima". Smatra da nije utvrđen motiv optuženika da ubije oštećenicu, jer je oštećenicu imao namjeru oženiti, a što da je potvrdila i oštećenica, kao i da na nožu nisu utvrđeni biološki tragovi optuženika, kao i da na oštećenici, po pitanju pokušaja ubojstva gušenjem, nisu pronađeni tragovi optuženika kao počinitelja. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita Z. L., koji bi potvrdio da optuženik nije imao namjeru ubiti oštećenu.

 

8. Međutim, nije u pravu optuženik da nisu izvedeni dokazi koji utvrđuju krivnju optuženika za kazneno djelo za koje je proglašen krivim. Ispravno prvostupanjski sud iskaz oštećenice prihvaća kao vjerodostojan, kao i iskaze svjedoka G. M. i D. M., koji su međusobno suglasni, cijeneći nalaz i mišljenje sudske vještakinje N. B., koja je utvrdila da kod oštećenice nisu utvrđeni elementi koji bi dovodili u pitanje njezine kapacitete za davanje vjerodostojnog iskaza, te dovodeći te dokaze u međusobnu vezu pravilno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju.

8.1. Nadalje, iz iskaza sudskog vještaka sudske medicine dr. I. K., proizlazi da je oštećenica zadobila i ozljede u vidu oguljotine prednje i stražnje strane vrata, koje su mogle nastati mehanizmom stezanja vrata jednom ali i sa obje ruke (dlanovima i prstima) druge osobe, a što, protivno žalbenim navodima, potvrđuje iskaz oštećenice i predstavlja jedan od dokaza kolji upućuju na optuženika kao počinitelja kaznenog djela pokušaja ubojstva.

 

8.2. Nadalje, žalbeni navod da je optuženik htio oženiti oštećenicu, slijedom čega da nije imao motiv za ubojstvo oštećenice, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, okolnost da je optuženik htio stupiti u brak sa oštećenom ne isključuje njegovu namjeru za počinjenje kaznenog djela za koje je ispravno proglašen krivim, obzirom je kazneno djelo počinio pod utjecajem alkohola i nakon verbalne prepirke s oštećenom. Osim toga, dok je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka psihijatra dr.med. D. S., utvrđeno da je optuženik ovisnik o alkoholu, koja je ovisnost dugotrajna i razvijena s povremenim epizodama apstinencije, da je tempore crimins bio bitno smanjeno ubrojiv upravo zbog alkoholiziranosti te da je optuženik osoba koja na kliničkom nivou pokazuje znakove disocijalne ličnosti, a što sve upućuje na opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje kaznenog djela.

 

8.3. Također, žalbeni navod optuženika da na nožu nisu utvrđeni biološki tragovi optuženika, nisu osnovani, jer iz nalaza i mišljenja provedenog biološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ proizlazi da su DNA analizom uzorka brisa izuzetog s drške noža utvrđeni miješani DNA profili većeg broja osoba koji nisu pogodni za identifikaciju, iz kojeg utvrđenja se ne može zaključivati da na nožu nisu utvrđeni biološki tragovi optuženika, već samo da utvrđeni DNA profili nisu bili prikladni za analizu.

 

8.4. Iz svih navedenih razloga, činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.

 

8.5. Činjenično stanje, protivno žalbenim navodima, nije niti nepotpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud osnovano odbio dokazni prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka ispita Z. L., "na okolnost mentalnog stanja optuženika", jer je navedena okolnost utvrđena provedenim psihijatrijskim vještačenjem optuženika, dok se iskazom navedenog svjedoka zasigurno ne bi moglo utvrditi "da u mislima optuženika nije bila nikakva namjera ubojstva".

 

9. Budući da sukladno članku 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sadrži u sebi, između ostalog, i žalbu zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, prvostupanjska presuda ispitana je i u tom dijelu po žalbi optuženika.

 

9.1. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti, iako je pogrešno optuženiku cijenio olakotnim okolnost da je otac četvero djece, s obzirom da je pravomoćno osuđivana osoba zbog kaznenog djela upravo  na štetu

svoje djece (presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl.br. Kzd-11/2020-2 od 31. ožujka 2020.). Usprkos navedenom, a s obzirom na izostanak žalbe državnog odvjetnika ostale navedene okolnosti, uz okolnost da je kazneno djelo ubojstva ostalo u pokušaju, što je zakonski razlog za ublažavanje kazne te da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela, prema psihijatrijskom nalazu i mišljenju, bio bitno smanjeno ubrojiv, opravdavaju ublažavanju kazne za kazneno djela iz članka 110. u svezi članka 34. KZ/11. te izricanje kazne zatvora u trajanju 2 godine.

 

9.2. Također, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud osnovano opozvao uvjetne osude iz pravomoćnih presuda opisanih u točkama III., IV. i V. izreke pobijane presude, uzevši izrečene kazne zatvora u tim presudama kao utvrđene, te optuženog Dejana Tunukovića osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 godine i 4 mjeseca, koja je odmjerena uz pravilnu primjenu odredbe o stjecaju kaznenih djela iz članka 51. KZ/11., uvažavajući sve iznijete okolnosti, primjerene svim okolnostima konkretnog slučaja, ličnosti počinitelja kao i svrsi specijalne i generalne prevencije te će se jedinstvenom kaznom zatvora u navedenom trajanju, i po mišljenju ovog suda, ispuniti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

9.3. Kako iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je optuženik kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, kao i da postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo pravilno mu je prvostupanjski sud na temelju članka 69. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

 

10. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08., odbijena je kao neosnovana žalba optuženika te potvrđena prvostupanjska presuda

 

 

U Zagrebu 6. rujna 2023.