REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2099/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milanu Rimayju, odvjetniku iz Zagreba, Savska cesta 26, protiv tuženika ATLANTIC TRADE d.d., Zagreb, Rakitnica 3, OIB: 65106679992, zastupanog po punomoćniku Ivici Pezi, odvjetniku iz Zagreba, Vrbani 4, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, uz punomoćnika Milana Rimayja, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Luke Kolaka, odvjetnika, dana 8. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu, koju je tuženik donio dana 13.09.2022. godine, te da stoga radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na posao i to na poslove koje je tužitelj obavljao do dana donošenja Odluke o otkazu iz točke I. izreke ove Presude, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, od 01.05.2010. godine, izmijenjenog Aneksom Ugovora o radu, od 01.12.2018. godine, odnosno druge odgovarajuće poslove, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

II/

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu "spremač", da bi dana 13. rujna 2022. tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu, pozivajući se na poslovno-uvjetovane razloge, i što tužitelj pobija u ovom postupku, uz zahtjev za vraćanje na rad, sve uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, ističući da je pobijani otkaz zakonit, kojim slijedom je predloženo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. svibnja 2010. te 1. kolovoza 2008. (str. 5- 6 i 28-29, 24-25 spisa), aneks ugovora o radu od 1. prosinca 2018. (str. 7 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu od 13. rujna 2022. (str. 8-9 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 28. rujna 2022., uz prilog (str. 10-13 spisa), Odluku tuženika od 15. rujna 2022. (str. 22 spisa), ugovor o radu na određeno vrijeme od 14. travnja 2008. (str. 26- 27 spisa), presliku e-mail poruke (str. 30-31 spisa), Aneks ugovora o pružanju usluga čišćenja od 1. ožujka 2022. (str. 36-38 spisa) i ugovor o pružanju usluga čišćenja od 1. studenog 2021. (str. 39-43 spisa), kao što je saslušan i sam tužitelj te svjedok LS, oboje na ročištu održanom 13. veljače 2025. (str. 59-62 spisa) te svjedoci HS, NS i AS, svi na ročištu održanom 3. srpnja 2025. (str. 74-77 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu "spremač", da bi dana 13. rujna 2022. tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu, pozivajući se na poslovno-uvjetovane razloge, i što tužitelj pobija u ovom postupku, uz zahtjev za vraćanje na rad, smatrajući da je predmetna Odluka nezakonita. S druge strane, tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, ističući da je pobijani otkaz zakonit, kojim slijedom je predloženo odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. S obzirom na prethodno navedene suprotstavljene tvrdnje stranaka, tijekom postupka su izvođeni predloženi dokazi, tj. izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju te je saslušan tužitelj kao i naprijed navedeni svjedoci, a u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja.

7. Tako je tužitelj u svom iskazu navodio da je kod tuženika bio zaposlen od 2008., prvo kao skladištar-viličarista, a naknadno kao čistač, što je onda uključivalo i taj tip poslova tj. čišćenje i održavanje prostora tuženika, u naravi skladišta. Tijekom vremena je pretrpio i ozljedu na radu, u vezi čega je bio na bolovanju neko vrijeme tj. kakve tri godine, nakon čega se ponovno vratio na rad na poslove čistača dodatnih 5 mjeseci, nakon čega je uslijedio otkaz od strane tuženika tj. poslodavca. Pritom mu je od strane poslodavca bilo rečeno da su odlučili poslove čišćenja povjeriti vanjskom izvođaču te da se onda poslovi njegovog radnog mjesta gase. Pritom navodi da može potvrditi da je nešto kasnije otkaz dobila i kolegica MS, koja je također radila na poslovima čišćenja, po njegovim saznanjima s istim razlozima kao i on. I ona je po njegovim saznanjima imala ugovor za mjesto čistača, drugih izvršitelja s tim ugovorom nije bilo.

8. Ukazuje da su kolege AS, RS i HS ostali raditi u skladištu, no oni su imali drugačiji ugovor nego on, tj. imali su ugovor za mjesto skladištara a ne čistača. Nakon otkaznog roka više nije dolazio kod tuženika tako da ne zna kakva je organizacija rada bila nakon toga. Osim poslova čišćenja po nalogu nadređenih JS ili npr. CS obavljao bi povremeno i druge poslove, u pravilu vezane za utovar i istovar teretnih vozila i sl., što bi onda po prirodi stvari ulazilo u opis poslova skladištara odnosno viličariste. Pisanih naloga s tim u vezi nije dobivao. Do obavljanja predmetnih poslova dolazilo je nekoliko puta mjesečno, po 2-3 sata dnevno, no uoči božićnih blagdana i slično i češće, s obzirom na povećani protok robe. Nije bilo potrebe ostajati prekovremeno. Spomenute kolege AS, RS i HS su neovisno o sadržaju svojeg ugovora u bitnome obavljali iste poslove kao i on dakle čišćenja te skladišne poslove, i to po njegovoj ocjeni u približno sličnim omjerima kao i on. U svom radu je praktički dnevno koristio različite tipove viličara, npr. ručni ili električni, a što se koristi u svrhu podizanja i prevoženja otpada i sl.. Samo korištenje viličara konzumiralo je kakva 2-3 sata. Do trenutka promjene ugovora na poslove čistača bio je skladištar-viličarista, s ovlastima komisioniranja robe te su dakle takvi poslovi bili različiti od poslova čistača, koje poslove je počeo obavljati od sklapanja ugovora za čistača, što je bilo 2010..

9. Spomenuta kolegica MS nije koristila viličare, u pravilu je koristila ručni pribor za čišćenje, kao što su metle i sl.. Spomenuti vanjski izvršitelji koje je tuženik angažirao za čišćenje su bili već prisutni i u razdoblju njegovog povratka na posao nakon zaključenja bolovanja, te su zaista i obavljali poslove čišćenja i sl., no navodi da je i on obavljao svoje poslove paralelno s njima, radi se o velikim skladišnim prostorima te uvijek ima posla. U tom smislu smatra da se opseg njegovog posla nije smanjio neovisno o angažiranju vanjskih izvršitelja. Oni npr. nisu koristi viličar, u pravilu se radilo o ženskim osobama koje su prikupljale otpad i sl.. U njegovoj smjeni su od strane vanjskog ugovaratelja bila u pravilu 4 radnika, a u kasnijoj smjeni samo 1 osoba, uz 1 osobu koja je čistila uredske prostorije, što on nikada nije činio. Pojašnjava da je njegova smjena bila od 5.00 sati ujutro do 13.00 sati. Razdoblje po povratku s bolovanja pa do otkazivanja odradio je na lokaciji tuženika u Vukovini, u blizini Velike Gorice. U vrijeme otkazivanja njegovo dvoje punoljetne djece su bili na fakultetima, sa datumima rođenja 1993. i 1996. te su živjeli s njima u kućanstvu.

10. Dodatno je tužitelj još iskazao i da ne spori da mu je ovdje tuženik ponudio da pređe u vanjsku kompaniju koja vrši usluge čišćenja, no na to nije mogao pristati budući da je plaća bila bitno manja. Sam tužitelj je predlagao da ga vrate na poslove komisioniranja, no poslodavac to nije prihvatio. Plaća koju je ostvarivao kod tuženika bila je oko 4.000,00 kn neto, dok bi kod vanjskog ugovaratelja po njegovim saznanjima dobio oko 2.300,00 kn neto, bez osiguranog prijevoza kojeg je inače pružao tuženik. Nakon otkazivanja kod tuženika radio je samo povremeno tj. ukupno 3 mjeseca, s obzirom da se morao brinuti o bolesnoj majci, prihode su u bitnome ostvarivali supruga i djeca koja su se u međuvremenu zaposlila, a i majka prima mirovinu.

11. Ocjenjujući prethodno navedeno, prvenstveno je za ukazati da je tuženik tužitelju redovito otkazao ugovor o radu, i to zbog poslovno-uvjetovanih razloga, i to Odlukom od 13. rujna 2022., koju tužitelj pobija te je navedeno predmet ovog postupka.

12. Pritom tuženik u citiranoj Odluci navodi da uslijed poslovno i gospodarsko uvjetovanih razloga tužitelju nije više bilo moguće osigurati daljnje obavljanje poslova na kojima je do tada radio, uslijed promjena uvjetovanih optimizacijom poslovanja od strane tuženika, što je uključivalo i smanjenje troškova te s tim u vezi ukidanje radnog mjesta na kojem je radio tužitelj. Nastavno tome tuženik ističe da je analizom postojećih radnih mjesta i troškova vezanih za iste utvrđeno da se predmetni poslovi mogu obavljati racionalnije i uz manje troškove putem vanjskih pružatelja specifičnih usluga, i što je onda dovelo do okolnosti da nije moguće osigurati daljnje obavljanje poslova na kojima je prethodno radio tužitelj.

13. Tuženik ističe i da ne postoji mogućnost zapošljavanja radnika na nekim drugim poslovima kao niti mogućnost dodatnog obrazovanja odnosno osposobljavanja, s obzirom da kod tuženika kao poslodavca nije bilo slobodnih drugih poslova tj. radnih mjesta u tom smislu. Napomenuto je da je tuženik osigurao mogućnost zapošljavanja tužitelja kod angažiranog vanjskog pružatelja usluge, sukladno uvjetima koje je isti u mogućnosti ponuditi. Zaključno je navedeno i da je tuženik uzeo u obzir i trajanje radnog odnosa tužitelja, njegove godine života, invalidnost te obveze uzdržavanja.

14. Uzimajući prethodno izneseno u obzir ukazuje se da je odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.) propisana mogućnost redovitog otkazivanja ugovora o radu iz poslovno-uvjetovanih razloga, na što se u konkretnom slučaju tuženik poziva, a s obzirom na prethodno pobliže iznesene okolnosti. Postojanje predmetnih okolnosti u svom iskazu u bitnome potvrđuje i svjedokinja LS, zaposlena kod tuženika na poslovima voditelja općih poslova, u kojem smislu su joj poznate okolnosti vezane za otkazivanje tužitelju, i koja je dakle potvrdila da je tuženik u vrijeme na koje se odnosi ovaj postupak vezano za usluge čišćenja i spremanja počeo koristiti usluge vanjskog suradnika tj. specijalizirane kompanije koja se time bavi, i što je dovelo do prestanka potrebe za obavljanjem predmetnih poslova od strane radnika samog tuženika.

15. Okolnost da je zaista angažiran vanjski suradnik tj. odgovarajuća kompanija koja se bavi poslovima čišćenja, a u svrhu obavljanja te vrste poslova kod tuženika, potvrdili su i preostali saslušani svjedoci, konkretno svjedoci HS, NS i AS, kod čega iz svih spomenutih iskaza proizlazi da se i sada ta vrsta poslova kod tuženika obavlja na opisani način tj. putem vanjskog pružatelja usluge, u kojem smislu je citirane iskaze kao međusobno u bitnome podudarne te životne valjalo prihvatiti.

16. Na taj način onda proizlazi da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, s uspjehom dokazao da je nakon odgovarajuće analize dotadašnjeg poslovanja došao do zaključka da se poslove spremanja i čišćenja rentabilnije i efikasnije može obavljati korištenjem usluga vanjske kompanije, a ne nužno da takve poslove obavljaju radnici zaposleni kod samog poslodavca, kao što je bio tužitelj.

17. Tim slijedom proizlazi da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužitelju zbog poslovno-uvjetovanih razloga, u kojem smislu je onda i Odluka od 13. rujna 2022. zakonita. Pritom navedeno utvrđenje ne mijenja okolnost, na koju se tužitelj poziva, da bi i preostali radnici u značajnoj mjeri obavljali poslove sličnog ili istog opisa kao i on prije otežavanja, budući da je iz priložene dokumentacije vidljivo da je tužitelj imao ugovor o radu sklopljen za radno mjesto "spremač" a ne npr. skladištar, tako da nije odlučno što su preostali radnici u okviru svojih poslova skladištara odnosno komisionara tijekom redovitog radnog vremena obavljali i poslove slične onima koje je prethodno obavljao tužitelj npr. vezano za prikupljanje škarta tj. ambalaže odnosno da su nesporno koristili viličar, s obzirom da takva okolnost ne mijenja na utvrđenju da se, uzimajući u obzir i druge radne zadatke preostalih radnika, radi o različitim radnim mjestima.

18. Zaključno je za ukazati i da je tuženik nesporno, a što je potvrdio i tužitelj u svom dopunskom iskazu, istom ponudio zapošljavanje kod vanjskog suradnika tj. kompanija angažirana za poslove čišćenja i spremanja, no što je tužitelj otklonio.

19. U tom smislu onda, a kako je već rečeno, proizlazi da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkazivanje tužitelju s obzirom na utvrđeni prestanak potrebe za obavljanje poslova radnog mjesta "čistača" kojeg je obavljao tužitelj, a s obzirom na angažiranje vanjskog suradnika tj. outsourcing tih poslova, kako je to utvrđeno tijekom ovog postupka (kojim slijedom nije bilo potrebno izvoditi dodatne dokaze tj. saslušavati svjedoka U) kojim slijedom je onda valjalo odbiti tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza, kao i utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao temeljem tog otkaza, te posljedično i u dijelu kojim se traži vraćanje na rad.

20. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 500,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (125,00 eur) iznos od 625,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužitelj dužan isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužitelj nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

22. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke ove presude.

Zagreb, 8. rujna 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika