REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž Ovr-192/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška 6, OIB: 81103558092, zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Osijeku, protiv ovršenika GRAPHIS d.o.o., iz Varaždina, Zagrebačka 19, OIB: 85699955130, radi ovrhe povodom zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, od 7. svibnja 2025., poslovni broj: Ovr-406/2025-4, 8. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba ovrhovoditelja E.ON Energija d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, od 7. svibnja 2025., poslovni broj: Ovr- 406/2025-4, u pobijanom odbijajućem dijelu ( točka II izreke).
II Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Nalaže se ovršeniku Graphis d.o.o., OIB: 85699955130, da ovrhovoditelju E.ON Energija d.o.o., OIB: 81103558092, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,87 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 8 dana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u preostalom dijelu."
2. Protiv navedenog rješenja pod točkom II izreke ovrhovoditelj je pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), u vezi s člankom 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; - dalje: OZ).
2.1. U žalbi navodi da sukladno članku 32. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ima pravo na trošak za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga u visini od 25 bodova, kao i da pravo na taj trošak nije uvjetovano dokazom da je upravo punomoćnik stranke pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, na način da je upravo punomoćnik išao u sud ili na drugi način podneskom od suda zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti, pa da stoga ima pravo na navedenu naknadu i da ne mora dokazivati da je tu radnju obavio. Pri tome se pozvao na pravno stajalište iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-201/2023-5 održanoj 5. lipnja 2023.
2.2. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu, preinači rješenje pod točkom II izreke, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iako ovrhovoditelj pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka, niti sadržajno, a niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na počinjenje niti jedne bitne povrede, pa je ovaj sud ispitao rješenje po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavka 1. OZ-a, te utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.
5. Predmet postupka je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izvansudske ovrhe koji se sastoji od troška sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINI, troška sastava zahtjeva za naknadu troškova i troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, sve sa pripadajućim PDV-om.
6. Prvostupanjski sud je na temelju članka 14. stavka 4. OZ-a, uvažavajući odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje Tarifa), te vrijednost predmeta spora (115,53 eura), dosudio ovrhovoditelju kao osnovan trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave FINI, te trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova sa pripadajućim PDV-om, u ukupnom iznosu od 46,87 eura, a kao neosnovan odbio je trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 62,50 eura koji je ovrhovoditelj u zahtjevu za naknadu troškova postupka zatražio pozivom na Tbr. 36 stavka 2. Tarife (ispravno bi bilo Tbr. 32. stavka 2. Tarife), koji propisuje da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.
6.1. U obrazloženju rješenja koje se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, prvostupanjski sud navodi da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio, kao i da rješenje s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja bez poziva ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, to sukladno odredbi članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a, pa da ovrhovoditelj koji nije poduzeo radnju, nema pravo na zatraženi trošak.
7. Člankom 14. stavka 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.
7.1. Člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.
7.2. Člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21, 18/22, 154/22) propisan je način utvrđivanja naknada za radnje javnog bilježnika koje između ostalog uključuju i radnju za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.
7.3. Dakle, prema navedenim zakonskim odredbama obveza je javnog bilježnika da u slučaju ako ne zaprimi prigovor, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju, iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a. To posebno i iz razloga što se uvidom u predmetni spis može utvrditi da je javni bilježnik u konkretnom slučaju postupio na način propisan člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a, te da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev. Činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana Tarifom, nije dovoljna da ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta.
7.4. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu zatraženog troška pribave potvrde klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer ovrhovoditelju taj trošak nije niti nastao.
8. Neosnovano se ovrhovoditelj poziva na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023., jer u konkretnom slučaju isto nije primjenjivo. Naime, u navedenoj odluci izraženo je shvaćanje da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U navedenoj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na inicijativu ovrhovoditelja, dok u ovom postupku citirana zakonska odredba članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a, isključuje inicijativu ovrhovoditelja, pri čemu ovrhovoditelj niti ne tvrdi da je na njegovu inicijativu odnosno zahtjev izdana potvrda. Osim toga, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023., odnosi se na zahtjev za izravnu naplatu (ovršna isprava), a ne na zahtjev za naplatu (vjerodostojna isprava). Neosnovano se stoga ovrhovoditelj poziva i na praksu drugih sudova prema kojoj bi mu pripadao sporni trošak i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-201/2023- 5 održanoj 5. lipnja 2023.
9. Na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, žalba ovrhovoditelja odbijena je kao neosnovana, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanoj točki II izreke.
10. Na temelju članka 154. stavka 1. u vezi s člankom članka 166. stavka 1. ZPP-a i člankom 21. stavka 1. OZ-a, ovrhovoditelju koji nije uspio sa žalbom, ne pripadaju troškovi žalbenog postupka.
Slavonski Brod, 8. rujna 2025.
Sutkinja
Mirjana Šebalj Meglajec
