Republika Hrvatska
Županijski sud Splitu
Split
Poslovni broj: Gž R -132/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Milici Nenadović Timarac i Marku Bebeku, odvjetnicima u Sisku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, OIB: 72910430276, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pr-32/2023-22 od 21. veljače 2025., dana 8. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tužiteljice te se ukida rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Pr-32/2023-22 od 21. veljače 2025., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud dana 21. veljače 2025. donio sada pobijano rješenje slijedećeg sadržaja: „Nastavlja se postupak u ovoj pravnoj stvari prekinut rješenjem ovog suda br. Pr-32/2023-19 od 17. rujna 2024.“
2. Protiv prvostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga, dakle zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tužiteljica posebno ističe kako je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Žaliteljica predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu te ukine prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužiteljice.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Predmet razmatranja ovog drugostupanjskog suda jest pitanje jesu li se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za nastavak predmetnog parničnog postupka.
6. Predmetni postupak vodi se po tužbi tužiteljice koja je kod tuženica zaposlena kao zamjenica općinske državne odvjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku. Tužiteljica potražuje od tuženice isplatu za prekovremeni rad i to s osnova odrađenih sati u aktivnom i pasivnom dežurstvu.
7. Na ročištu za glavnu raspravu od 17. rujna 2024. prvostupanjski je sud donio rješenje kojom je u točki I. izreke odredio prekid postupka. U točki II. izreke prvostupanjski je sud odlučio kako će se postupak nastaviti nakon što završi postupak po zahtjevu za prethodno pitanje Općinskog suda u Puli – Pola od 3. svibnja 2024. koji je podnesen Sudu Europske unije u predmetu poslovnog broja Pr- 189/2020, ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka za završetak postupka. Iako prvostupanjski sud izričito ne navodi na temelju koje je zakonske odredbe prekinuo parnični postupak, za zaključiti je kako je to učinio u suglasju sa odredbom članka 213. stavak 2. točka 2. ZPP-a. Naime ovom je odredbom propisano kako sud može odrediti prekid postupka ako je zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovora Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda, ili agencije Europske unije već podnesen u drugom postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva.
8. Nakon označenog rješenja o prekidu postupka, prvostupanjski je sud donio sada pobijano rješenje od 21. veljače 2025. kojim je nastavio predmetni parnični postupak. U obrazloženju ovog rješenja prvostupanjski se sud poziva na pravno shvaćanje Županijskog suda u Varaždinu zauzeto u predmetu Gž R- 129/2024, koji daje istovrstan ovom predmetu. Naime Županijski sud u Varaždinu u bitnome je mišljenja kako je odredba prava EU koja se tiče aktivnog i pasivnog dežurstva već bila predmetom tumačenja Suda Europske unije, pa stoga da nema potrebe čekati tumačenje Suda Europske unije, koje je zatražio Općinski sud u Puli – Pola u već navedenom predmetu. Stoga je prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu članka 215. stavak 4. ZPP-a, sada pobijanim rješenjem nastavio prekinuti postupak.
9. Tužiteljica u žalbi ističe kako obrazloženje prvostupanjskog suda samim pozivanjem na pravno shvaćanja iskazano o odluci jednog županijskog suda (Županijski sud u Varaždinu u predmetu Gž R -129/2024) nije dostatno da bi se zaključilo kako su ispunjene zakonske pretpostavke na nastavkom ovog predmetnog parničnog postupka. Pored toga žaliteljica se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gop- 3/2024-37 od 12. studenoga 2024. iz koje da je razvidno, kako u istovrsnim predmetima, poput ovog predmetnog slučaja, sud treba prekinuti postupak do završetka postupka pred Sudom Europske unije povodom zahtjeva za prethodnu odluku.
10. U svezi žalbenih navoda tužiteljice za reći je slijedeće. Općinski je sud u Bjelovaru inicirao pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske ogledni postupak u svezi sa parničnim postupkom koji se kod Općinskog suda u Bjelovaru vodi pod poslovnim brojem Pr-3/2024. Ovaj postupak pokrenut je tužbom tužitelja, koji je, također zaposlen kao zamjenik općinskog državnog odvjetnika, protiv Republike Hrvatske, a radi isplate neisplaćenog dijela plaće s osnova prekovremenog rada. Vrhovni je sud pak donio rješenje kojim je odlučio prekinuti donošenje odluke o potencijalnom pokretanju oglednog postupka do donošenja odluke u predmetu koji se vodi kod Suda Europske unije u Luxemburgu, pod brojem C- 373/24. Ovaj postupak je inicirao Općinski sud u Puli – Pola u predmetu Pr- 189/2020.
11.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u označenoj odluci poslovni broj: Gop- 3/2024-37 od 12. studenoga 2024. bitnome navodi da je 5. rujna 2024. zaprimio prijedlog Općinskog suda u Bjelovaru od 30. kolovoza 2024. (u predmetu poslovni broj Pr-3/2024) za pokretanje oglednog postupka radi rješenja pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava: "Ima li tužitelj koji je zaposlen kao zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Republici Hrvatskoj pravo na isplatu odrađenih radnih sati za vrijeme "aktivnog dežurstva" isključivo na temelju Pravilnika o naknadama za dežurstva sudaca, državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika (Narodne novine br. 35/2015 i Narodne novine br. 64/2019), temeljem kojeg Pravilnika mu se i određivala i visina osobnog dohotka u utuženom razdoblju ili mu pripada pravo na isplatu osobnog dohotka u povećanom iznosu za te odrađene sate rada u vrijeme tzv. "aktivnog dežurstva", kao radniku, sukladno općim propisima Zakona o radu, a pogotovu u smislu čl. 60., čl. 65. i čl. 94. Zakona o radu, ali i važećem Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike u utuženom razdoblju, odnosno sukladno pravnoj stečevini i praksi Suda Europske unije, s obzirom na odluke tog Suda u kojima se pravosudne dužnosnike tretira u smislu donesenih Direktiva, kao radnike i u kojima se iznosi pravno stajalište o pojmu "radnog vremena", suprotno "vremenu odmora"?". Iz spisa proizlazi da je Općinski sud u Puli-Poli (prethodno 3. svibnja 2024. Sudu Europske unije podnio Zahtjev za prethodnu odluku (za tumačenje) čl. 1. st. 3. i čl. 2. toč. 1. i 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena, te čl. 2. st. 2. Direktive 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu i to u odnosu na sljedeća pitanja: "1. Je li tužiteljičina državnoodvjetnička dužnost (zamjenika općinskog državnog odvjetnika/općinskog državnog odvjetnika) obuhvaćena pojmom "radnik" iz čl. 1. st. 3. Direktive 2003/88 u vezi sa čl. 31. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, odnosno može li se u svrhu primjene istih uvjeta rada za sve zaposlenike u državnom odvjetništvu državnoodvjetnički dužnosnik smatrati radnikom? 2. U svezi s pitanjem broj 1., treba li čl. 2. Direktive 89/391/EEZ na koju Direktiva 2003/88/EZ upućuje u čl. 1. st. 3., tumačiti na način da državama članicama dopušta isključenje državnoodvjetničkih dužnosnika (zamjenika općinskog državnog odvjetnika) od primjene odredaba kojim se osigurava prenošenje te direktive, uključujući odredbe čl. 2. toč. 1. i 2. Direktive 2003/88/EEZ kojom se definira radno vrijeme i vrijeme odmora?, 3. a) Ukoliko je odgovor na pitanje pod 1. potvrdan, te na pitanje 2. negativan, tada se postavlja pitanje treba li u smislu odredaba Direktive 2003/88/EEZ o određenim vidovima organizacije radnog vremena (posebice čl. 2. toč. 1. i dr.) pasivno dežurstvo državnoodvjetničkih dužnosnika smatrati radnim vremenom s obzirom na ograničenja kojima je državnoodvjetnički dužnosnik izložen tijekom pasivnog dežurstva, zbog radnih zadataka i poslova koje dužnosnik obavlja za vrijeme pasivnog dežurstva sukladno Općoj uputi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o radu službe dežurstva br. O-8/11-1 od 13. listopada 2011. s izmjenom od 12. listopada 2012., odnosno sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine broj 152/08 76/09 80/11 121/11 91/12 143/12 56/13 145/13 152/14, 70/17 126/19 80/22 i 36/24), a kojima se državnoodvjetničkom dužnosniku kao radniku znatno ograničava mogućnost bavljenja drugim aktivnostima, unatoč činjenici da je sukladno navedenoj Općoj uputi poslodavca poslove pasivnog dežurstva dužan obavljati u svome domu?., 3. b) Ukoliko je odgovor na pitanje pod 1. potvrda, te na pitanje 2. negativan, tada se postavlja pitanje treba li se u smislu odredaba Direktive 2003/88/EEZ o određenim vidovima organizacije radnog vremena (posebice čl. 2. toč. 1. i dr.) aktivno dežurstvo državnoodvjetničkih dužnosnika smatrati radnim vremenom s obzirom na radne zadatke i poslove koje državnoodvjetnički dužnosnik tijekom aktivnog dežurstva obavlja sukladno Općoj uputi Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o radu službe dežurstva br. O-8/11-1 od 13. listopada 2011. s izmjenom od 12. listopada 2012., odnosno sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine broj 152/08 76/09 80/11 121/11 91/12 143/12 56/13 145/13 152/14 70/17 126/19 80/22 i 36/24) po kojima državnoodvjetnički dužnosnik poslove aktivnog dežurstva obavlja na svom uobičajenom mjestu rada ili na drugom mjestu koje odredi poslodavac (očevid i drugo)?".
11.2. Nadalje, Vrhovni sud u navedenom rješenju navodi da kako odluka o predmetnom prijedlogu za pokretanje oglednog postupka ovisi o rješenju navedenog Zahtjeva Sudu Europske unije za prethodnu odluku, to da je na temelju odredbe članka 213. stavak 2. točka 2. u vezi s člankom 502. ZPP-a, odlučio odrediti prekid oglednog postupka, dok će se isti nastaviti kad se završi postupak pred Sudom Europske unije povodom Zahtjeva, ili kad Sud utvrdi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak (članak 215. stavak 4. ZPP).
12. Slijedom navedenog, a prihvaćajući u cijelosti pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u njegovoj već navedenoj odluci Gop- 3/2024-37 od 12. studenoga 2024., ovaj drugostupanjski sud smatra kako nisu ispunjene pretpostavke za nastavak predmetnog parničnog postupka jer Sud Europske unije još nije donio odluku povodom navedenih pravnih pitanja koja su i za ovaj parnični postupak odlučna. Pozivanje prvostupanjskog suda na odluku Županijskog suda u Varaždinu od 6. studenoga 2024. (poslovni broj: Gž R- 129/2024-2) u prilog svojoj odluci o nastavku postupka, u ovom predmetnom parničnom postupku nije obvezujuća za sudove i predstavlja tek jedno pravno shvaćanje, očigledno različito od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz već navedene odluke od 12. studenoga 2024. U svakom slučaju u predmetnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za nastavak ovog parničnog postupka propisane odredbom članka 215. stavak 4. ZPP-a.
13. Sukladno iznijetom žalbu tužiteljice je trebalo uvažiti te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a u suglasju sa odredbom članka 380. točka 3. ZPP-a.
U Splitu 8. rujna 2025.
Sudac:
Dr.sc. Ivan Tironi
