REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-756/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Draženke Ilak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća u pravnoj stvari I. tužiteljice EA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice mlt. MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici EA, obje iz Podstrane, Gošanj 10, obje zastupane po punomoćniku Bori Rajić, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Podružnica Split, OIB: 94472454976, iz Splita, Varaždinska 54, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Splita, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljica i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 27. lipnja 2024., poslovni broj: Pn-565/2023., u sjednici vijeća održanoj 8. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. Podružnica Split, odbija se kao neosnovana, dok se žalba tužiteljica EA i mlt. MA prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Splitu od 27. lipnja 2024., poslovni broj: Pn-565/2023.:

1. potvrđuje u točki I. izreke,

2. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu točke II. i III. izreke,

3. preinačuje u pobijanom odbijajućem dijelu točke II. izreke i sudi tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici EA na ime neimovinske štete isplati daljnji iznos od 264,00 eura/2.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 10. rujna 2018. do isplate,

4. preinačuje u pobijanom odbijajućem dijelu točke III. izreke i sudi tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici mlt. MA na ime neimovinske štete isplati daljnji iznos od 199,08 eura/1.500,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 10. rujna 2018. do isplate,

5. preinačuje u pobijanoj točki IV. izreke (troškovi postupka), te se sudi tako da se nalaže tuženiku da tužiteljicama naknadi trošak postupka u iznosu od 2.724,79 eura u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljicama naknadi trošak žalbe u iznosu od 258,15 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici ad 1/ na ime naknade imovinske štete iznos od 4,64 eura/35,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od dana 19. lipnja 2018.godine, do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici ad.1/ na ime naknade neimovinske štete iznos od 663,61 eura/5.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 10. rujna 2018.godine, do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima, za više zatraženo u iznosu 265,44 eura/2.000,00 kuna tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana, isplatiti tužiteljici ad.2/ na ime naknade neimovinske štete iznos od 265,44 eura/2.000,00 kuna, sa zateznom kamatom koja teče od 10. rujna 2018. godine, do isplate po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima, za više zatraženo u iznosu 199,08 eura/1.500,00 kn tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

IV Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremene žalbe su podnijele tužiteljice i tuženik.

2.1. Tuženik je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ističe kako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Antonia Alujevića proizlazi da tužiteljice nisu zadobile povrede, odnosno nisu zadobile objektivizirane povrede u sudsko-medicinskom smislu. Kako nisu zadobile nikakve tjelesne ozljede, nisu mogle trpjeti bolove zbog čega je trebalo njihov zahtjev u cijelosti odbiti. Smatra da nije bilo potrebe izvoditi dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru dr. Sanji Batini. Iako je upitan sadržaj njezina vještačenja, ističe kako je ključno da su tužiteljice trpjele neznatni strah koji ne ostavlja nikakve trajne posljedice, zbog čega nije bilo osnove dosuditi zatraženu neimovinsku štetu. Što se tiče imovinske štete u iznosu od 35,00 kuna/4,64 eura, nema nikakvih dokaza da je ista bila objektivno potrebna, a u uobičajene troškove liječenja tužiteljici kao zdravstveno osiguranoj osobi plaća HZZO. Što se tiče odluke o troškovima postupka, ističe kako bi, da je sud imao u vidu istaknute žalbene navode, uspjeh stranaka bio drugačiji, zbog čega predlaže žalbu uvažiti te prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

2.2. Tužiteljice žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen njihov zahtjev za naknadom neimovinske štete (odbijajući dio točke II. i III. izreke), te u točki IV. izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka. Žalbu su uložile zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljice smatraju da je njihov zahtjev postavljen u skladu sa Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te da nije bilo osnova isti ne prihvatiti u cijelosti, to tim više jer je tužiteljica EA u vrijeme štetnog događaja bila trudna. Što se tiče odluke o troškovima postupka ističu kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), jer pobijana odluka o troškovima postupka uopće ne sadrži obrazloženje, već se sud samo pozvao na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a. Pri tome prvostupanjski sud uopće nije imao u vidu da su tužiteljice u cijelosti uspjele sa osnovom tužbenog zahtjeva. Predlažu stoga prihvatiti njihovu žalbu, preinačiti pobijanu presudu, te tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti, a tuženiku naložiti da tužiteljicama naknadi prouzročene troškove. Traže trošak žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljica osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi parničnih stranaka, a također i po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda propisanih člankom 354. stavkom 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljica da im tuženik isplati imovinsku i neimovinsku štetu koja je nastala kao posljedica prometne nezgode od 14. veljače 2018., za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, uvidom u medicinsku dokumentaciju i provedenim medicinskim vještačenjem utvrdio da su tužiteljice EA i mlt. MA u štetnom događaju pretrpjele strah, te da okolnosti slučaja, sukladno članku 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje u tekstu: ZOO) opravdavaju dosudu naknade neimovinske štete, te je tužiteljici EA dosudio iznos od 663,61 euro, dok je mlt. MA dosudio iznos od 265,44 eura. Sa preostalim zahtjevom glede naknade neimovinske štete, tužiteljice su odbijene.

8. U pravu je tuženik kada navodi da je vještak dr. Antonio Alujević u svom nalazu naveo kako tužiteljice nisu pretrpjele tjelesne ozljede, jer u medicinskoj dokumentaciji nisu opisane otekline, ogrebotine, modrice i slično, te da su postavljene samo dijagnoze udaraca i bolnosti. Međutim, vještak dr. Antonio Alujević u svom je nalazu i mišljenju istaknuo da su obje tužiteljice pretrpjele strah, s tim da je tužiteljica EA trpjela i bolove srednjeg intenziteta do tri dana. Što se tiče jačine i trajanja straha vještak je mišljenja da su obje tužiteljice pretrpjele strah jakog intenziteta koji je trajao jedan dan, te strah srednjeg i slabog intenziteta koji je trajao dva do tri dana.

8.1. Pravilno je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, postupio prvostupanjski sud, kada nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Antonia Alujevića glede jačine i trajanja straha, te kada je izveo dokaz novim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Sanji Batina, spec. psihijatru koja je, s obzirom na domenu njezine specijalizacije, kompetentnija glede ocjene pretrpljenog straha. U tom smislu neosnovan je i žalbeni navod tuženika kako je bilo nepotrebno izvoditi dokaz novima vještačenjem, tim više jer se tuženik provođenju dokaza novim medicinskim vještačenjem, tijekom postupka nije protivio. Osim toga, iz stanja prvostupanjskog spisa također proizlazi da tuženik nije imao primjedbi ni na nalaz i mišljenje vještaka dr. Sanje Batina, te nije tražio usklađivanje nalaza i mišljenja s obzirom na različitu ocjenu glede trajanja pretrpljenog straha kod tužiteljica. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio vještačenje provedeno po vještaku dr. Sanji Batina, spec. psihijatru.

9. Iz njezina nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica EA u trenutku ozljeđivanja doživjela primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute, nakon čega se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta koji je trajao jedan do dva dana, a koji je bio potenciran strahom za obitelj – maloljetnu kćer i supruga koji su također bili u automobilu. Strah srednjeg intenziteta trajao je tjedan dana i potom strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima dva tjedna. Trajnih posljedica nije bilo, ali su navedeni psihički simptomi izazvali kod tužiteljice povredu integriteta lakog stupnja privremenog karaktera.

9.1. Maloljetna tužiteljica MA trpjela je primarni strah jakog intenziteta u trajanju od tri minute. Vještak je istaknula da djeca u dobi maloljetne tužiteljice slabije verbaliziraju, a na stresne situacije reagiraju promjenama u ponašanju, spavanju i slično. Nakon primarnog straha se javio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju jedan do dva dana, a isti je bio potenciran i strahom za roditelje, jer se strah pojačava ako je ugrožena obitelj za koju su emotivno vezani. Strah srednjeg intenziteta trajao je tjedan dana, te se nastavio strah blažeg intenziteta sa iste osnove u različitim vremenskim intervalima u trajanju jedan do dva tjedna.

10. Tuženik je tijekom postupka isticao, a isto čini i u žalbi, da se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti kod tužiteljica, odnosno da pretrpljeni strah kod tužiteljica ne opravdava dosudu novčane naknade, odnosno da se u konkretnom slučaju radi o pokušaju komercijalizacije naknade neimovinske štete.

11. Ovaj sud drugog stupnja smatra da su žalbeni navodi tuženika neosnovani. Naime, uvažavajući činjenicu da je tužiteljica EA u trenutku štetnog događaja bila trudna oko dva mjeseca, dakle u vrlo osjetljivom prvom tromjesečju trudnoće i to zbog visokog rizika od spontanog pobačaja i osjetljivosti fetusa na vanjske utjecaje, strah koji je tužiteljica pretrpjela znatno je intenzivniji u usporedbi sa istom situacijom da tužiteljica nije bila trudna. Nadalje, u automobilu sa tužiteljicom bila je i njezina maloljetna kćer u dobi od nepune tri godine, pa je briga o zdravstvenom stanju maloljetnog djeteta još više potencirala strah kod tužiteljice.

11.1. Što se tiče dosude naknade neimovinske štete za maloljetnu tužiteljicu MA, valja navesti da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je doživljaj straha kod djece drugačiji nego kod odraslih. U istovjetnim situacijama kod djece u pravilu strah ima veći intenzitet i trajanje, te su učinci takvog straha složeniji. Izrazito stresogena situacija doživljena u dječjoj dobi razlikuje se od odraslih po tome što dijete nema zrele mehanizme obrane i nema mogućnosti iskustvene korekcije, pa može biti prestravljeno strahom. Posebno su mala djeca osjetljiva na strah iz svoje neposredne okoline. Događaj može djelovati psiho-traumatizirajuće, a da samo dijete ne razumije jačinu opasnosti. Na način kako će dijete doživjeti taj strah utječu stavovi i ponašanje odraslih. Sasvim je jasno, po ocjeni ovoga suda, da su strah i briga roditelja maloljetne tužiteljice, kako za njezino zdravlje, tako i za trudnoću njezine majke, mogli utjecati na intenzitet straha koji je pretrpjela maloljetna tužiteljica kako prilikom samog događaja, tako i naknadno. Taj je strah, kako je i navela dr. Sanja Batina, spec psihijatar bio potenciran strahom za mamu i tatu, jer se strah pojačava osobito ako je ugrožena obitelj za koju je dijete emotivno vezano.

11.2. Zbog svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da sve okolnosti slučaja opravdavaju dosudu naknade neimovinske štete tužiteljicama, sukladno članku 1100. ZOO-a.

12. Odlučujući međutim o visini naknade neimovinske štete sud nije u potpunosti uzeo u obzir da je na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da su do tada prihvaćeni iznosi po svim osnovama podignuti, u odnosu na 2002. godinu, za 50%, te da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.). Stoga, a kako je zahtjev tužiteljica postavljen u okviru prihvaćenih Orijentacijskih kriterija, nije bilo osnove njihov zahtjev za naknadom neimovinske štete odbiti. Naime, kako je već i naprijed obrazloženo, provedenim je medicinskim vještačenjem utvrđeno da su tužiteljice u štetnom događaju pretrpjele strah, a da sve okolnosti slučaja, prije svega trudnoća tužiteljice EA, ali i činjenica da je maloljetna tužiteljica MA imala svega nepune tri godine, što je po ocjeni ovoga suda moglo dodatno utjecati na intenzitet straha, čini žalbu tužiteljica u pogledu odbijajućeg dijela zahtjeva za naknadom neimovinske štete, osnovanom, zbog čega je u tom dijelu njihova žalba prihvaćena, te je prvostupanjska presuda preinačena tako da je tužiteljici EA dosuđen daljnjih iznos neimovinske štete od 265,44 eura (2.000,00 kuna) odnosno iznos od 199,08 eura (1.500,00 kuna) mlt. tužiteljici MA.

13. Što se tiče imovinske štete, ista je, sukladno članku 1095. ZOO-a, dosuđena u visini od 4,64 eura/35,00 kuna, a odnosi se na troškove liječenja tužiteljice EA. Ista je potkrijepljena priloženim uplatnicama izdanim 15. veljače i 26. veljače 2018., pa tuženik neosnovano ističe kako je troškove liječenja tužiteljice u potpunosti snosio HZZO.

14. Zbog navedenog, a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, žalba tuženika odbijena je kao neosnovana, dok je žalba tužiteljica prihvaćena, te je odlučeno kao u točki I.1., I.2., I.3., i I.4. izreke.

15. U pravu su tužiteljice kada navode da je prvostupanjski sud u pogledu odluke o troškovima postupka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda u tom dijelu ne sadrži obrazloženje, već se prvostupanjski sud samo pozvao na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a.

16. No, kako je ovaj drugostupanjski preinačio odluku o glavnoj stvari, to je i odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti i bez obzira na to što je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o trošku počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

16.1. Budući su dakle tužiteljice u cijelosti uspjele u sporu, odluku o trošku valjalo je donijeti primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a. Prilikom donošenja odluke o trošku ovaj drugostupanjski sud imao je u vidu i odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifu o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023). Trošak tužiteljica sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 7 točki 1. Tarife, troška sastava podneska od 18. rujna 2019. u iznosu od 50,00 eura, sukladno Tbr. 8. točki 4. Tarife, troška sastava podneska od 20. siječnja 2022. u iznosu od 200,00 eura, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife, troška zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 13. rujna 2019., 21. listopada 2019. i 6. rujna 2021. u iznosu od po 100,00 eura svako, sukladno Tbr. 9. točki 2. Tarife, troška zastupanja po punomoćniku na ročištima održanim 4. veljače 2020., 10. ožujka 2020., 25. listopada 2021., 27. siječnja 2022. i 12. travnja 2024. u iznosu od po 200,00 eura svako, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife odnosno ukupno 1.750,00 eura. Punomoćniku pripada, sukladno Tbr. 40 povećanje od 10% za zastupanje više osoba, odnosno iznos od 175,00 eura, te trošak PDV-a u iznosu od 481,25 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife. Ovom je trošku dodan plaćeni trošak vještačenja u iznosu od ukupno 212,36 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i presudu 53,09 eura, tako da ukupno trošak tužiteljica iznosi 2.724,79 eura. Tužiteljicama nije priznat trošak sastava podneska od 13. rujna 2019., jer se isti ne nalaz u sudskom spisu.

17. Zbog navedenog, a temeljem članka 380. točka 3. u vezi s člankom 373.a stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I.5. izreke ove odluke.

18. Tužiteljicama koje su uspjele sa žalbom, sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a pripada i pravo na naknadu troška koji je nastao povodom žalbe. Radi se o trošku sastava žalbe u iznosu od 171,88 eura, sukladno Tbr. 10. točki 1., Tbr. 40. i Tbr. 46 Tarife, s tim da je vrijednosti predmeta spora za žalbu iznosila 464,52 eura. Ovom je trošku dodan i trošak sudske pristojbe na žalbu koji su tužiteljice platile u iznosu od 86,27 eura, tako da ukupni trošak žalbenog postupka iznosi 258,15 eura.

19. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa žalbom nije uspio.

Slavonski Brod, 8. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić