REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ob-49/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-predlagateljice osiguranja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Renati Dozet Daskal, odvjetnici u Karlovcu, protiv tuženika-protivnika osiguranja ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković, Mate Burazin iz Karlovca, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o prijedlogu za određivanje privremene mjere, odlučujući o žalbi tuženika-protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, od 11. travnja 2025., poslovni broj: P Ob-123/2024-33, 8. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tuženika-protivnika osiguranja ŽD, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu, od 11. travnja 2025., poslovni broj: P Ob-123/2024-33.

II Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„Određuje se privremena mjera koja glasi:

I. Radi osiguranja potraživanja tužiteljice u iznosu od 29.981,86 € sud određuje privremenu mjeru na način da se tuženiku zabranjuje prodaja i bilo kakvo raspolaganje - nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od kčbr.:

- 2655/1 oranica od 137 m2

- 2655/2 oranica od 960 m2

- 2656 šuma od 1955 m2

- osobnim automobilom marke NISSAN godina proizvodnje 2016 reg. broj [registarska oznaka].

II. U slučaju da tuženik postupi suprotno ovoj privremenoj mjeri, zaprječuje mu se novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 € koja će se u slučaju nepoštivanja naplatiti u korist proračunskih sredstava suda.

III. Svaki pravni posao sklopljen protivno ovoj zabrani smatrat će se ništetnim.

IV. Nalaže se zemljišno knjižnom odjelu [adresa] Općinskog suda u Karlovcu upis ove mjere osiguranja na nekretninama pobrojanima u točci I. rješenja.

V. Nalaže se POLICIJSKOJ UPRAVI KARLOVAČKOJ upis ove mjere osiguranja,

zabranom raspolaganja sa osobnim automobilom opisanim u točci I. ovog rješenja.

VI. Ova privremena mjera stupa na snagu odmah po izdavanju, a ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

VII. Žalba ne odgađa provedbu ovog rješenja.

VIII. Nalaže se tuženiku ŽD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ED, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere u iznosu od 798,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja tuženik je pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; - dalje: ZPP), te zbog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; - dalje: OZ), jer da u obrazloženju nisu navedeni razlozi o bitnim činjenicama.

2.1. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud neosnovano izdao privremenu mjeru jer da iz obrazloženja nije razvidno na temelju kojih konkretnih činjenica je utvrdio postojanje tražbine tužiteljice s razinom vjerojatnosti koja bi opravdala mjeru, da je obrazloženje neprecizno, da se ne temelji na jasno utvrđenim činjenicama, da oglas o prodaji nekretnina u [adresa] te stana koji je u vlasništvu njegove majke, ne predstavlja dovoljan dokaz za postojanje opasnosti otežane naplate tražbine tužiteljice. Ističe i da je uložio prigovor na nalaz i mišljenje vještaka Matije Kovačića mag.ing.aedif. čijem nalazu u cijelosti prigovara jer iako između stranaka postoje nesporna ulaganja da vještak nije imao u vidu vrijeme ulaganja, amortizaciju i način rada, pa da još nije jasan nalaz o vrijednosti bračne stečevine. Smatra da je neosnovano određena privremena mjera, a da se ne zna nesporna vrijednost ulaganja u kuću s osnova bračne stečevine tužiteljice. Navodi da je tužiteljici na ime ulaganja nudio iznos od 10.000,00 eura, no da mu ona nije dostavila točan račun, pa da joj je nakon što mu je dostavila točan račun, 28. travnja 2025. uplatio iznos od 10.000,00 eura, u dokaz čega je dostavio uplatnicu. Smatra da prodaja vlastitih nekretnina koje su predmet ovog postupka, ne predstavlja stvarnu prijetnju tražbini tužiteljice, te obzirom na navedeno da ne postoje konkretne činjenice koje bi ukazivale na rizik nastanka štete koju bi bilo nemoguće ili teško naknaditi, da u ovom slučaju opasnost nije dokazana. Napose ukazuje da je prvostupanjski sud odlučio o prijedlogu, bez održavanja ročišta i bez da mu je omogućio očitovanje.

2.2. Predlaže da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe uvećan za pripadajući PDV.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica se protivila navodima žalbe kao neosnovanim, ističući da je bit privremene mjere da se tuženiku zabrani raspolaganje imovinom kako bi se osigurala njezina naplata, a točan iznos tražbine da će konačno biti određen u presudi. Učinila je nespornim da joj je tuženik platio iznos od 10.000,00 eura i to tek po primitku rješenja o privremenoj mjeri.

3.1. Predlaže da se žalba tuženika odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavka 2., u vezi s člankom 381. ZPP-a i člankom 21. stavka 1. OZ-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni dokazima provedenim u postupku, te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio predloženu privremenu mjeru.

5.1. Prvostupanjski sud je o prijedlogu odlučio bez održavanja ročišta i bez da je tuženiku dostavio na očitovanje prijedlog tužiteljice, čime nije počinio povredu odredaba parničnog postupka niti postupka osiguranja budući da sadržaj prijedloga za određivanje privremene mjere i dokumentacija koja priliježe spisu daje dovoljno elemenata za donošenje pravilne i zakonite odluke.

5.1.1. Nadalje članak 284. stavka 2. ZPP-a ne propisuje obvezu zakazivanja ročišta u slučaju odlučivanja o prijedlogu za osiguranje privremenom mjerom, već je određivanje ročišta u tom slučaju propisano fakultativno te je sud ovlašten odlučiti o prijedlogu i bez održavanja ročišta. Odredbama OZ-a kojima se regulira institut privremenih mjera nije propisana obveza suda dostavljanja prijedloga protivniku osiguranja na odgovor niti je obveza suda održati ročište, obzirom da je člankom 7. stavka 1. OZ-a propisano da sud u ovršnom postupku i postupku osiguranja postupa na temelju podnesaka i drugih pismena, a stavkom 2. istog članka da sud održava ročište kad je to tim Zakonom određeno ili kad smatra da je održavanje ročišta svrhovito.

5.1.2. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja prema mišljenju ovog suda održavanje ročišta nije bilo svrhovito, pri čemu se ističe da se prilikom donošenja rješenja o privremenoj mjeri treba imati u vidu načelo hitnosti propisano člankom 13. stavka 1. OZ-a i načelo ekonomičnosti propisano člankom 10. stavka 1. ZPP-a.

6. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je tužiteljica 10. svibnja 2024., podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine navodeći u tužbi da je sa tuženikom sklopila brak 10. svibnja 2008., da je bračna zajednica trajala do 26. srpnja 2023. kada se iselila iz kuće tuženika u [adresa] u kojoj su do tada zajedno živjeli, koje činjenice je tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornim,

- da tužiteljica u tužbi navodi da su tijekom trajanja bračne zajednice, ona i tuženik zajedno ulagali u nekretninu tuženika na navedenoj adresi upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (sada z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), pri čemu je taksativno opisala izvedene radove i navela njihovu okvirnu vrijednost, izvođenje kojih radova je tuženik također učinio nespornim, ali je osporio vrijednost ulaganja iskazanu po tužiteljici, te visinu njezinog obvezno pravnog zahtjeva,

- da tužiteljica u tužbi tvrdi da bračnu stečevinu predstavlja i osobni automobil marke NISSAN, godina proizvodnje 2016., reg. oznake [registarska oznaka], kupljen putem kredita 2019. na rok otplate od 7 godina koji kredit je podigao tuženik, a za vrijeme bračne zajednice da je otplaćeno 48 rata kredita, kao i pokretnine taksativno navedene u tužbi, vezano uz koji osobni automobil i ostale pokretnine su stranke zaključile sudsku nagodbu 24. svibnja 2024. u predmetu Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: R1- 107/2024,

- da je na pripremnom ročištu održanom 27. studenog 2024. određeno provesti dokaze po prijedlogu parničnih stranaka, između ostalih dokaza i očevid na licu mjesta te dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Matiji Kovačiću iz Karlovca,

- da je na vanjskom uredovanju 17. siječnja 2025., uz sudjelovanje obje parnične stranke sa punomoćnicima, te navedenog vještaka, tuženik učinio nespornim radove na predmetnoj nekretnini u [adresa], taksativno navedene u zapisniku od 17. siječnja 2025. (strana spisa 98-100),

- da je stalni sudski vještak sukladno nalogu suda u spis predmeta dostavio nalaz i mišljenje od 13. ožujka 2025., u kojem je identificirao i opisao predmetnu nekretninu u vlasništvu tuženika koja se nalazi u [adresa], u naravi obiteljska kuća sa okućnicom, te je prema navodima parničnih stranaka utvrdio radove izvedene tijekom trajanja bračne zajednice stranaka na toj nekretnini, vrijednost kojih je procijenio u iznosu od 47.900,00 eura,

- da tužiteljica nije imala primjedbi na vještačenje sukladno kojem je u podnesku od 7. travnja 2025. specificirala tužbeni zahtjev uzimajući u obzir ½ vrijednosti radova utvrđenih vještačenjem, te potraživanja s osnova otplate kredita za osobni automobil i kredita za popravak kuće nakon požara, te postavila obvezno pravni zahtjev prema tuženiku u ukupnom iznosu od 29.981,96 eura, dok je tuženik u podnesku od 8. travnja 2025. prigovorio vještačenju u odnosu na visinu procjene radova,

- da je prvostupanjski sud od HZMO-a pribavio potvrdu o stažu osiguranja tuženika (strana spisa 90-97) iz koje je razvidno da je tuženik zaposlen na određeno radno vrijeme, da je prethodno tome radio na neodređeno vrijeme, a prije toga da je radio kod više različitih poslodavaca kod nekih na neodređeno, a kod nekih na određeno radno vrijeme,

- da je tužiteljica 9. travnja 2025., predložila donošenje rješenja o osiguranju radi osiguranja novčane tražbine prema tuženiku u iznosu 29.981,86 eura, čemu je prethodila činjenica da je tuženik 25. veljače 2025. objavio dva oglasa kojima je oglasio da prodaje stan u [adresa] u vlasništvu njegove majke (koji nije predmet ovog postupka pa nije od značaja za isti), te kuću sa okućnicom u [adresa] (u koju su parnične stranke zajednički ulagale za vrijeme bračne zajednice) pri čemu je u dokaz dostavila ispis sadržaja oba oglasa.

7. Primjenom odredbe članka 551. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; - dalje ObZ) u predmetnoj parnici primjenjuju se zakonske odredbe toga Zakona. Člankom 36. stavka 1. ObZ-a propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a stavkom 3. da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Kako je predmetna nekretnina u [adresa], imovina koju je tuženik imao u trenutku sklapanja braka sa tužiteljicom, ona ostaje njegova vlastita imovina, međutim ulaganjem u istu za vrijeme trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, došlo je do ekonomske promjene u vrijednosti te nekretnine, pa je tužiteljica pravilno postavila obvezno pravni zahtjev prema tuženiku, visina kojega će se konačno utvrditi donošenjem presude u predmetnoj parnici.

8. Odredbom članka 344. stavka 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, a stavkom 2. da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

8.1. Dakle, za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine trebaju kumulativno biti ispunjene dvije pretpostavke i to objektivna pretpostavka postojanja vjerojatnosti tražbine i subjektivna pretpostavka postojanja vjerojatnosti opasnosti da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine. Opasnost u smislu navedene odredbe znači svjesno poduzimanje konkretnih radnji ili propuštanja radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine koje moraju stvarno ugrožavati buduće ostvarenje tražbine predlagatelja. Svrha određivanja privremene mjere je sprječavanje onemogućavanja ili znatnog otežanja ostvarenja tražbine čije se osiguranje traži.

9. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik navodi da nema osnove za određivanje predmetne privremene mjere jer trenutno nije utvrđena nesporna vrijednost ulaganja u nekretninu s osnova bračne stečevine, a neosnovano navodi i da tužiteljica nije dokazala opasnost da će uslijed prodaje njegove vlastite nekretnine biti otežana naplata njezine tražbine.

9.1. Naime, navedena zakonska odredba OZ-a ne govori o izvjesno dokazanoj vjerojatnosti postojanja tražbine, već samo o vjerojatnosti postojanja tražbine za koju je u sudskoj praksi zauzeto stajalište da je dovoljan dokaz za postojanje tražbine podnesena tužba kojom se traži ostvarenje te tražbine, a nesporno je da je tužiteljica protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja bračne stečevine čime je dokazala vjerojatnost postojanja tražbine, pri čemu treba uzeti u obzir da tuženik ne osporava da je tužiteljica za vrijeme trajanja bračne zajednice ulagala u predmetnu nekretninu, te da joj je po toj osnovi dobrovoljno isplatio iznos od 10.000,00 eura. Nadalje, činjenica da je tuženik objavio oglas za prodaju predmetne nekretnine u [adresa] i činjenica da je trenutno zaposlen na određeno radno vrijeme, pa u slučaju realizacije prodaje i prestanka radnog odnosa istekom ugovora o radu na određeno vrijeme te time ostankom bez stalnih prihoda od plaće, predstavljaju okolnosti koje upućuju na vjerojatnost opasnosti da će bez određivanja privremene mjere tuženik spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine tužiteljice, time što će svoju imovinu otuđiti, to bez obzira o kojoj visini tražbine će se u konačnici raditi. Napose se ističe da neosnovano tuženik ukazuje na nepostojanje činjenica koje bi ukazivale na rizik nastanka štete koju bi bilo nemoguće ili teško naknaditi jer zakonske odredbe zbog kojih se određuje privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine, za razliku od privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, ne govore o riziku odnosno vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete, već o opasnosti i o tome da predlagatelj osiguranja niti ne mora dokazivati opasnost te da je dovoljno da učini vjerojatnim da bi predloženom privremenom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

9.2. Pravilno je stoga prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere.

10. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, odlučno je kao u izreci ovoga rješenja.

11. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima sadržanu u točki VIII pobijanog rješenja, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavka 2. ZPP-a), a niti su u tom dijelu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženika kojom se pobija odluka o trošku nije osnovana.

11.1. Odluka o parničnom trošku u stavku VIII izreke rješenja sukladna je odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a, te je tužiteljici osnovano dosuđen trošak u iznosu od 798,00 eura, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje: OT).

12. Na temelju odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a, zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom.

Slavonski Brod, 8. rujna 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec