REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
R1-110/2025-2
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Makarskoj po sucu Ankici Karoglan, u izvanparničnom predmetu predlagateljice ST iz [adresa], radi priznanja strane sudske odluke, dana 05. rujna 2025. godine
r i j e š i o j e
o d b a c u j e s e prijedlog radi priznanja odluke o sporazumnom razvodu braka i to: Odluke Matičnog ureda Oeiras br.1992/2024 i Sporazuma o ostvarivanju roditeljske skrbi zaključen u Lisabonu 10.07.2024. godine.
Obrazloženje
1.Predlagateljica je kod ovog suda dana 4.8.2025. godine podnijela prijedlog za priznanje strane sudske odluke. Uz prijedlog je priložila i ovjereni prijevod potvrde Matičnog ureda Oeiras, zapisnika o raspravi i Sporazuma o ostvarivanju roditeljske skrbi.
2.Ispitujući prijedlog i dokaze koji su dostavljeni uz prijedlog, ovaj sud je pravnog stava da predlagateljica nema pravni interes za vođenje sudskog postupka radi priznanja predmetne strane odluke.
Naime, na ovaj konkretni predmet primjenjuje se Uredba Vijeća (EZ) broj 2201/2003 od 27. studenog 2003. godine o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću (dalje Uredba), kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) broj 1347/2000. Člankom 1.stavak 1. citirane Uredbe propisano je da se Uredba primjenjuje, bez obzira na prirodu suda, u građanskim stvarima koji se odnose na :
a) razvod, zakonsku rastavu ili poništaj braka: "
b) dodjelu, izvršavanje, prijenos, ograničenje i oduzimanje roditeljske skrbi.
Člankom 1. stavak 2. citirane Uredbe propisano je da se stvari iz stavaka 1. točke b mogu odnositi na:
a) prava na roditeljsku skrb i pravo na kontakt s djetetom
b) skrbništvo, odgajateljstvo i slične institute
3. Odredbom članka 21. stavak 1. Uredbe propisano je da se sudska odluka donesena u jednoj državi članici priznaje u drugim državama članicama bez potrebe bilo kakvog posebnog postupka.
Stavak 2. članka 21. Uredbe propisuje da posebno nije potreban nikakav poseban postupak za ažuriranje registra o građanskom stanju države članice na temelju sudske odluke koja se odnosi na razvod.
4. Odredba članka 64. Stavak 1. Uredbe sadržana u VI Poglavlju Uredbe (prijelazne odredbe) navodi kao pravilo da se odredbe ove Uredbe primjenjuju samo na sudske postupke pokrenute nakon datuma početka njezine primjene u skladu sa člankom 72. Uredbe, s tim da u stavku 2.,3. i 4. članka 64. Uredbe predviđa iznimke od tog pravila, predviđajući njezinu primjenu i na postupke pokrenute prije početka primjene Uredbe određenog članka 72 Uredbe.
U članku 72 Uredbe uređeno je pitanje njezina stupanja na snagu i primjene. Tako se u navedenom članku utvrđuje da Uredba stupa na snagu 1. kolovoza 2004. godine, a primjenjuje se od 01.ožujka 2005. godine, osim članka 67., 68., 69. i 70. Uredbe, koji se primjenjuju od 01.kolovoza 2004.g.
5. Članka 67. odnosi se na informacije o središnjim tijelima i prihvatljivim jezicima, članak 68. na informacije o sudovima i korištenju pravnih lijekova, članak 69. na izmjene priloga dok se člankom 70. uređuje pitanje Odbora koji pomažu u radu Komisiji.
Dakle, navedeni članci Uredbe primjenjuju se od 01.kolovoza 2004. godine dok se svi ostali članci Uredbe primjenjuju od 01. ožujka 2005. godine.
6. Pritom treba istaknuti da je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje za sve države članice, što znači da ona za Republiku Hrvatsku nije postala izravno obvezujuća i Republika Hrvatska je nije mogla primjenjivati sve dok nije pristala država članice Europske unije.
Međutim, onog trenutka kad je Uredba postala obvezujuća za Republiku Hrvatsku ( 1. srpnja 2013.g) za Republiku Hrvatsku su postale obvezujuće i vremenske granice utvrđene Uredbom.
Te vremenske granice utvrđene su kroz četiri stavka članka 64. Uredbe pri čemu vrijede slijedeća četiri pravila primjene ove Uredbe:
1.postupak u kojem je donesena odluka koja je predmetom automatskog priznanja pokrenut je u državi članici Europske unije nakon 1. ožujka 2005. godine (članka 64. stavak 1. Uredbe);
2. sudska odluka donesena je u državi članici nakon 1. ožujka 2005. godine u postupku koji je pokrenut prije tog datuma ali nakon 1. ožujka 2001. godine ( članak 64. stavak 2. Uredbe)
3. sudska odluka donesena je u državi članici prije 1. ožujka 2005. godine u postupku koji je pokrenut poslije 1.ožujka 2001. godine (članak 64.stavak 3. Uredbe) 4. sudska odluka donesena je u državi članici prije 01. ožujka 2005. godine, ali nakon 01.ožujka 2001. godine u postupku koji je pokrenut prije 01. ožujka 2001. godine (članka 64. stavak 4. Uredbe).
7. Dakle, sukladno odredbi članka 64. stavka 1., 2., 3. I 4. Uredbe, odredbe Uredbe o priznanju ( u konkretnom slučaju odredba članka 21. stavka 1. I stavka 2. Uredbe) primjenjuje se na sudske odluke u pogledu kojih se priznanje traži, ako su ti postupci koji su predmetom (automatskog) priznanja u svakom slučaju pokrenuti poslije 01. ožujka 2001. godine pa nadalje, ali i postupci koji su pokrenuti prije 01. ožujka 2001. godine, uz ispunjenje uvjeta propisanih stavcima 2., 3. i 4. članka 64. Uredbe.
8. Ove vremenske granice utvrđene su navedenim člankom 64. Uredbe, kroz pravilo o primjeni Uredbe (EZ) broj 2201/2003 (primjenjuje se od 01. ožujka 2005. godine) i pravilo o stupanju na snagu Uredbe (EZ) broj 1347/2000 (stupila na snagu 01.ožujka 2001. godine). Upravo je Uredbom (EZ) broj 2201/2003 ova prethodna stavljena izvan snage.
9. Svi navedeni datumi navedeni u članku 64. stavcima 1.-4 Uredbe ugrađeni su u Uredbu kao konstanta i obvezujući su za sve države članice (neovisno kada je Uredba postala pravno obvezujuća za državu članicu, odnosno neovisno o datumu prijama pojedine države članice u punopravno članstvo Europske unije), jer članka 64. Uredbe primjenu Uredbe u pogledu priznanja sudske odluke države članice vezuje uz trenutak određen člankom 72. Uredbe, a to je u ovom konkretnom slučaju upravo 01. ožujka 2005. godine, pritom stvarajući u članku 64. stavku 1. Uredbe pravilo da se automatsko priznanje odluka provodi nakon datuma njezine primjene ( 1. ožujka 2005.) te tri iznimke u kojima ova Uredba automatsko priznanje odluka proširuje i na postupke koji su pokrenuti prije 1.ožujka 2005.godine (kada se ona počela primjenjivati), a što je regulirano stavcima 2., 3. i 4. članka 64. Uredbe, sve u cilju olakšanja protoka odluke između zemalja članica Europske unije.
10. Dakle, Republika Hrvatska dužna je od 01. srpnja 2013. godine, kad je postala punopravna članica Europske unije, primjenjivati Uredbu broj 2201/2003 s tim, kad je riječ o automatskom priznanju stranih sudskih odluka, Republika Hrvatska provoditi će automatsko priznanje odluka koje su u državi donositeljici odluke (članici Europske unije) donesene u sudskim postupcima pokrenutima svakako nakon 01. ožujka 2005. godine (pravilo), ali i ako su pokrenuti prije tog datuma (ali svakako nakon 01. ožujka 2001. godine, uz ispunjenje uvjeta iz stavka 2., 3. članka 64. Uredbe, te ako je postupak pokrenut prije 01. ožujka 2001. godine, uz ispunjenje uvjeta iz stavka 4. članka 64. Uredbe), jer priznanje slijedi neposredno na temelju Uredbe, a u ovom konkretnom predmetu radi se upravo o ažuriranju registra o građanskom stanju države članice na temelju sudske odluke koja se odnosi na roditeljsku skrb.
11. Iz odluke države članice Europske unije čije priznanje u ovom predmetu traži predlagateljica kako bi temeljem činjenice Sporazuma o razvod braka i Sporazuma o ostvarivanju roditeljske skrbi ostvarila određena prava proizlazi da je postupak radi sporazumnog razvoda braka pred Matičnim uredom u Oeirasu pokrenut 7.studenog 2024. godine dakle nakon 01. ožujka 2005. godine, pa se na ovaj konkretni slučaj uz odredbu čl.21.stavak 1.i 2. Uredbe primjenjuje vremensko pravilo iz stavka 2. članka 64. Uredbe.
12. Kako dakle, predlagateljica svoj zahtjev za ostvarivanje prava temeljem odluke o sporazumnom razvodu donesene u Portugalu može ostvariti neposredno na temelju Uredbe, bez provođenja sudskog postupka u kojem bi se donosila konstitutivna odluka o priznanju, zaključak je suda da predlagatelj nema pravni interes za vođenje sudskog postupka priznanja strane sudske odluke o roditeljskoj skrbi i sporazumnog razvoda braka , te je stoga, odgovarajućom primjenom odredbe članka 187. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08,123/08,57/11148/11 i 25/13) koji se primjenjuje na temelju paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku, a ovaj Zakon na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine (NN 73/91) odlučeno kao u izreci.
U Imotskom, dana 05. rujna 2025. godine,
Sudac:
Ankica Karoglan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.
Žalba se podnosi pisano u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- predlagateljici