Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

Z 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Pn-40/2021-59

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Martini Blažinčić Stručić, odvjetnici iz Križevaca, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, koje zastupa punomoćnik Mate Kačan, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana u prisutnosti punomoćnika stranaka dana 17. srpnja 2025., a objavljenoj dana 5. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.903,33 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30.10.2020. godine do 31. prosinca 2022. godine, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 01. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 01.01.2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 17.196,87 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki dospjeli a neisplaćeni iznos od 11.05.2018. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 01. siječnja 2024. do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 01.01.2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da kamate teku na iznos:

- 268,38 eura počev od 15.04.2020. godine pa do konačne isplate;

- 1.616,00 eura počev od 15.04.2020. godine pa do konačne isplate;

- 973,17 eura počev od 15.05.2018. godine pa do konačne isplate;

- 1.891,97 eura počev od 15.06.2018. godine pa do konačne isplate;

- 1.729,54 eura počev od 15.07.2018. godine pa do konačne isplate;

- 1.808,13 eura počev od 15.08.2018. godine pa do konačne isplate;

- 1.892,01 eura počev od 15.09.2018. godine pa do konačne isplate;

- 1.650,95 eura počev od 15.10.2018. godine pa do konačne isplate;

- 1.857,86 eura počev od 15.11.2018. godine pa do konačne isplate;

- 1.745,53 eura počev od 15.12.2018. godine pa do konačne isplate;

- 1.669,79 eura počev od 15.01.2019. godine pa do konačne isplate;

- 2.014,36 eura počev od 15.02.2019. godine pa do konačne isplate;

- 1.762,39 eura počev od 15.03.2019. godine pa do konačne isplate;

- 1.803,41 eura počev od 15.05.2019. godine pa do konačne isplate;

- 1.883,46 eura počev od 15.06.2019. godine pa do konačne isplate, sve ovo u roku od 15 dana.

III

Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 11.474,39 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, dakle od 5. rujna 2025. pa do konačne isplate, tekućom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj TI je podnio tužbu protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., u kojoj navodi da je tužitelj djelatnik trgovačkog društva Radnik d.d. [adresa], temeljem ugovora o radu sklopljenog dana 14.9.2015. godine, urbroj: 6070/2015, na neodređeno vrijeme. Temeljem aneksa ugovora od 27.5.2016. godine tužitelj je od svog poslodavca Radnik d.d. [adresa] privremeno upućen na obavljanje poslova na gradilištu u SR Njemačku, i to počev od 30.5.2016. godine dok nije trebala prestati potreba za njegovim radom, a sve kako je precizirano istim aneksom. Trgovačko društvo Radnik d.d. [adresa], osigurano je od odgovornosti prema djelatnicima kod osiguratelja, ovdje tuženika, Croatia osiguranje d.d. prema polici osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Po istoj polici osiguranje od odgovornosti prema djelatnicima gore navedenog trgovačkog društva počinje 23.10.2017. godine i traje do 23.10.2018. godine. Tijekom rada u Njemačkoj tužitelj je dana 23.3.2018. pretrpio ozljedu na radu, što je potvrđeno i Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područne službe u Koprivnica, Klasa: UP/I-502-03/18-02/167, URBROJ: 338-06-03-19-21 od 19. ožujka 2019. godine, koje rješenje je potvrđeno Rješenjem Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Klasa: UP/II-502-03/19-01/377, URBROJ: 338-01-06-05- 19-02 od 18. lipnja 2018. godine (iako treba ispravno 2019. godine, što se vidi iz sadržaja rješenja). Štetni događaj se dogodio 23.3.2018. godine oko 11,00 sati, za vrijeme redovnog radnog vremena, na gradilištu Bauknecht, Fellbach, Njemačka, gdje je tužitelj upućen od strane svog poslodavca Radnik d.d. [adresa]. Tužitelj je u trenu štetnog događaja radio na otvorenom prostoru vršeći poslove utovara oplate u kamion zajedno sa svojim kolegom, koji je radio na dizalici. Tijekom navedenih poslova vezanja tereta i postavljanja podloge za odlaganje tereta, koji teret je trebao utovariti u kamion, na tužitelja pao je u jednom trenutku s visine teret, prilikom njegova transporta, te ga je isti pritom teško ozlijedio. Rješenjima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje utvrđeno je kako je ova ozljeda na radu posljedica nesretnog slučaja, te da se ne radi o namjernom odnosno skrivljenom, nesavjesnom ili neodgovornom ponašanju na radnom mjestu. Ugovaratelj osiguranja i osiguranik GP Radnik d.d. [adresa] je 29.3.2018. godine je tuženiku uputio preporučenu obavijest o štetnom događaju i to upravo za oštećenog – tužitelja radi ozljede na radu, koju obavijest je tuženik zaprimio 3.4.2018. godine. Kao posljedice navedenog štetnog događaja tužitelj je pretrpio povrede i to frakturu LWK 1i LWK 4 – kompresijski prijelom 1. i 4. kralješka, frakturu Processus transversus desno, BWK 10 i frakturu niza rebara, costa: 5-10 desno s popratnim malim hematothoraxom, odnosno postavljene su slijedeće dijagnoze i to višestrukog prijeloma rebra, prijeloma torakalnog kralješka, prijeloma lumbalnog kralješka i zdjelice, traumatski pneumotoraks, pogođenost bačenim, ispaljenim ili padajućim predmetom, te poremećaj mišićno-koštanog sustava nakon određenih postupaka. Uslijed zadobivenih ozljeda tužitelj je bio na stacioniranom liječenju od 23.3.2018. do 5.4.2018. u Rems-Murr-Klinik, Am Jakobsweg 1, Winnendem, Njemačka, gdje je 28.3.2018. godine podvrgnut i operacijskom zahvatu. Po povratku u Republiku Hrvatsku nastavio je daljnje liječenje zadobivenih teških povreda, pa je i od 29.5.2018. sve do 29.6.2018. bio na stacionarnoj rehabilitaciji u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice. Radi otklanjanja vijaka i šipki na LWS/BWS tužitelj je bio stacioniran od 11-14.9.2019. godine. Zbog navedenih ozljeda na radu tužitelj ima velikih poteškoća u kretanju, te obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti, te su navedene ozljede dovele do trajnih posljedica, i to kao posljedica ozljede na radu nastalo tjelesno oštećenje od 40% (7 stupnja, a prema Rješenju HZMO, Područni ured Koprivnica, klasa: UP/I.141-06/19- 01/03541806482,URBROJ: 341-08-05/3-19-7523 od 13.6.2019. godine). Nadalje tužitelj tvrdi da zbog navedene povrede trpi velike duševne bolove zbog izrazito smanjenje životne aktivnosti, kao i naruženosti koja se ogleda u nekoliko većih ožiljaka u predjelu lumbalnog dijela kralježnice. Zbog ozbiljnosti povrede i mlade životne dobi trpio je veliki strah, koji je bio vezan uz ishod liječenja. Zbog svega navedenog na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od tuženika potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 345.000,00 kuna, koja se očituje sa slijedećih osnova: za pretrpljene fizičke bolove potražuje iznos od 130.000,00 kuna, za pretrpljeni strah primarnog i sekundarnog kroz zabrinutost za posljedice liječenja (70.000,00 kuna, duševne bolove zbog naruženosti iznos od 25.000,00 kuna, te duševne bolove zbog smanjenje životne aktivnosti iznos od 120.000,00 kuna. Tuženik je tužitelju na ime nespornog dijela neimovinske štete isplatio iznos od 38.000,00 kuna, pa tužitelj taj iznos umanjuje od zahtjeva za isplatu neimovinske štete, na način da po toj osnovi od tuženika potražuje: 345.000,00 kuna – 38.000,00 kuna= 307.000,00 kuna. Tužitelju je temeljem štetnog događaja nanesena i materijalna šteta u ukupnom iznosu od 178.808,00 kuna koja se sastoji od troškova prijevoza odlaska na 36 pregleda liječnici opće prakse i fizijatru, koji proizlaze iz medicinske dokumentacije, na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (14kmx2,00 kn) potražuje iznos od 1.008,00 kuna, za troškove prijevoza u bolnicu Dr. Tomislav Bardek Koprivnica (4x), koji proizlaze iz medicinske dokumentacije, na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (75km x 2,00 kn) potražuje iznos od 600,00 kuna, za troškove prijevoza na stacionarno liječenje u Specijalističku bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (70km x 2,00 kn) potražuje iznos od 140,00 kuna, te za prijevoz odlaska u Klinički bolnički centar "Sestre milosrdnice" Zagrebu na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (120 x 2,00) iznos od 240 kuna, odnosno ukupan iznos od 1.988,00 kuna. Tužitelj je nadalje zbog prirode navedenih zadobivenih ozljeda imao kroz vrijeme od 6 mjeseci, a i dulje potrebu za tuđom pomoći i njegom od oko 3 sata dnevno (3h x 15,00 kn x 180 dana), tako da potražuje rentu na ime tuđe pomoći njege u iznosu od ukupno 8.100,00 kuna. Tužitelj je od štetnog događaja, koji se dogodio dana 23.3.2018. bio na bolovanju, zbog čega je za vrijeme bolovanja primao znatno manju plaću od one koju je primao prije štetnog događaja, a koja je bila ugovorena u čl. 6. aneksa ugovora o radu od 27.5.2016. godine, te je iznosila bruto 110,32 kuna (14,45 eura) po radnom satu. S obzirom na fond od 160 radnih sati za mjesec veljaču 2019. godine, tužitelj je za navedeno razdoblje primio 11.941,00kuna manju neto plaću. Na fond od 176 radnih sati za mjesec travanj 2019. godine tužitelj je za to razdoblje primio 11.963,00 kuna manju neto plaću, a za fond od 184 radnih sati za mjesec svibanj 2019. godine za ovo razdoblje tužitelj je primio 12.397,00 kuna manju neto plaću. Temeljem navedenog tužitelj je za vrijeme bolovanja imao manju plaću u ukupnom iznosu od 168.720,00 kuna. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, te traži naknadu parničnih troškova.

1.1.

Podneskom od 15.7.2025. (265-267) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u kojem navodi da je zaprimio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Marinele Vuković, dipl. oec. od 09. lipnja 2025. godine te navodi kako smatra da je isti sačinjen objektivno i u skladu s pravilima struke pa stoga na isti nema nikakve primjedbe te sukladno istom precizira tužbu i tužbeni zahtjev kako slijedi. Kako je od štetnog događaja, koji se dogodio dana 23.03.2018. tužitelj bio na bolovanju, te je za vrijeme istog primao znatno manju plaću od one koju je primao prije štetnog događaja to je izgubljena zarada tužitelja je tako za vrijeme njegova bolovanja u ukupnosti iznosila 22.682,57 eura, a ista se s obzirom na redoviti tijek stvari mogla osnovano očekivati.

S obzirom na gore navedeno tužitelj precizira svoju tužbu i tužbeni zahtjev tako da potražuje naknadu temeljem pričinjene mu materijalne štete u ukupnom iznosu od 24.566,95 eura a koja se ogleda u slijedećem: - izgubljena zarada tužitelja u ukupnom iznosu od 22.682,57 eura; - troškovi prijevoza odnosno odlaska na 36 pregleda liječnici opće prakse i fizijatru, koji proizlaze iz medicinske dokumentacije, na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (14 km x 0.27 eura) potražuje iznos od 136,08 eura, za troškove prijevoza u bolnicu Dr. Tomislav Bardek Koprivnica (4 x), koji proizlaze iz medicinske dokumentacije, na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (75 km x 0.27 eura) potražuje iznos od 81 eura, za troškove prijevoza na stacionarno liječenje u Specijalističku bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice, na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (70 km x 0,27 eura) potražuje iznos od 18,9 eura, te za prijevoz odlaska u Klinički bolnički centar „Sestre milosrdnice“ Zagrebu na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (120 x 0,27 eura) iznos od 32,4 eura, odnosno ukupan iznos od 268,38 eura.

Naknada zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom i to u razdoblju od 05.04.2018. do 29.05.2018. po 6 sati dnevno (54 dana x 6 sati x 2 eura), u razdoblju od 29.06.2018. do 29.08.2018. po 4 sata dnevno (61 dan x 4 sata x 2 eura), nakon toga još 30 dana po 4 sata dnevno ( 30 dana x 4 sata x 2 eura) te nakon toga još 60 dana po 2 sata dnevno (60 dana x 2 sata x 2 eura), u ukupnom iznosu od 1.616,00 eura. II Kako je stalni sudski vještaka zaštite na radu GI, dipl. ing. sig. na ročištu dana 09. svibnja 2025. godine u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja od 13. veljače 2025. to tužitelj i u skladu s tim precizira tužbu i tužbeni zahtjev na način da svoje potraživanje prema tuženiku, kako s osnova pravične novčane naknade za povredu njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u utuženom iznosu od 8.433,34 eura, kao i s osnova pričinjene mu materijalne štete u ukupnom iznosu od 24.566,95 eura, smanjuje za 30 %, za koji postotak je prema stalnom sudskom vještaku zaštite na radu GI tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja.

S obzirom na gore navedeno tužitelj konačno na ime pravične novčane naknade za povredu njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od tuženika potražuje iznos od 5.903,33 eura a na ime naknade za pričinjenu mu materijalnu štetu ukupni iznos od 17.196,87 eura.

Nadalje tužitelj navodi da u odnosu na podnesak tuženika od 12. srpnja 2025. godine tužitelj navodi kako se u cijelosti protivi navodima i prigovorima istog, koji su sadržani u točkama 3-7 istog.

Tužitelj posebno želi navesti kako su neutemeljeni prigovori tuženika, kao što su i netočni njegovi navodi iz točke 5. gore navedenog podneska, da bi vještačenje sudske vještakinje Marinele Vuković, dipl. oec. bilo provedeno temeljem dokumentacije koja je predana u spis nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužitelj je svu dokumentaciju na temelju koje temelji svoj tužbeni zahtjev predao u spis još u trenutku podnošenja tužbe, uključujući i isplatne liste, koje su bile na njemačkoj jeziku, no isti se na pripremnom ročištu održanom dana 10. ožujka 2022. godine obvezao u roku 15. dana dostaviti i prijevode istih, što je i učinio. S obzirom na gore navedeno, tužitelj smatra da su navodi tuženika u cijelosti neosnovani i usmjereni izbjegavanju njegove obveze isplate naknade pretrpljene štete tužitelju. S obzirom na sve gore navedeno tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i precizirani tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ne osporava se navod da bi tužitelj bio radnik osiguranika tuženika, kao niti navod da je isti bio poslan na rad u SR Njemačku. Ne osporava se pasivna legitimacija temeljem police osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Ovom policom osiguranja ugovorena je franšiza od 4.000,00 kuna. Tuženikova obveza zasnovana je na ugovoru o osiguranju i može snositi odgovornost u ovome postupku samo u okviru preuzetih obveze, a ne preko iste. Nadalje ne osporava se navod tužitelja da bi dana 23. ožujka 2018. godine doživio ozljedu na radu, međutim, osporava se isključiva odgovornost osiguranika tuženika za istu. Osiguranik tuženika odgovara kao poslodavac tužitelja, ali za štetni događaj postoji znatni doprinos tužitelja vlastitoj šteti. Tužitelj je osposobljen za rad na siguran način te mu je pružena sva zaštitna oprema. Do štetnog događaja došlo je na način što tužitelj prilikom radnog zadatka utovara tereta, teret nije bio učvršćen na ispravan način, što je vidljivo iz rješenje HZZO-a klasa: Up/I-502-03/18-02/167. Ne osporava se da bi tužitelj u utuženom štetnom događaju zadobio serijski prijelom 5-10 rebra desno, prijelom L1 I L4. Osporava se uzročna veza za ozljedu pod šifrom MKB S27.0, jer za istu nije priznata ozljeda na radu. Ovo pitanje riješeno je kao prejudicijalno pitanje od strane ovlaštenog tijela, odnosno rješenjem HZZO-a klasa: Up/I-502-03/18-02/167. Nadalje tuženik osporava potraživanu visinu naknade štete kao previsoko istaknutu, kao i potraživanu zateznu kamatu. Tuženik je uistinu tužitelju isplatio iznos naknade štete od 38.000,00 kuna. Pri određivanju pravičnog iznosa naknade štete potrebno je uzeti u obzir ugovorenu franšizu od 4 % i doprinos tužitelja vlastitoj šteti. Ekonomičnosti radi, tuženik ne osporava visinu potraživane naknade štete za putni trošak radi odlaska na preglede i terapije.

Osporava se potraživana visina naknade štete za tuđu pomoć. Iz medicinske dokumentacije vidljivo je kako tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć kroz šest mjeseci, niti tri sata dnevno. Tuženik je suglasan da se cijena sata tuđe pomoći utvrdi na 15,00 kuna po satu, kako je to tužitelj predložio u tužbi.

Osporava se potraživana visina naknade za izgubljenu zaradu, kako je to tužbom zatraženo. Uz tužbu nisu dostavljene sve platne liste. Nisu dostavljena izvješća o bolovanju, a same platne liste nije moguće usporediti sa nečim iz čega bi bilo moguće vidjeti iznos gubitka zarade.

Slijedom svega naprijed navedenoga, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu sa tužbenim zahtjevima u odnosu na tuženika i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana donošenja presude pa do dana plaćanja, a sve to u roku od 15 dana.

Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u Rješenje HZMO (8-9), Ugovor o radu – aneks (10-15), i aneks ugovora o radu (16), Ugovor o radu (17-20), u policu osiguranja (21), privitak polici odgovornosti (22), u ponudu osiguranja (23), u privitak ponudi odgovornosti (24), rješenje HZZO od 19.3.2019. (25- 26), uputnicu liječničkom povjerenstvu (27), Rješenje HZZO od 18.6.2018.g. (28-30), dopis (31), u presliku povratnice (32), u medicinsku dokumentaciju (33-34), ostalu medicinsku dokumentaciju (35-72), rješenje HZMO od 13.6.2019. (73), u obavijest o utvrđivanju nespornog dijela štete (74), u podatke o plaći tužitelja (75-87), u privitak polici odgovornosti (93), u policu osiguranja (94), u podatke o plaći (99-106), u ovjereni prijevod o osobnom dohotku (109-148), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĐI (155), provedeno je vještačenje po vještaku Prof.dr.sc. Augustu Mijić, spec.kirurgu (165-167), (180-181), saslušanjem svjedoka LI (207-208), svjedoka UI (208-209), tužitelja ZI (209-211), provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu Milanu Lovrić dipl.ing.sig. (216-218), (238), te je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Marineli Vuković (249-258).

Između parničnih stranaka nije sporno da je došlo do štetnog događaja koji se desio 23.3.2018. godine kada je tužitelj radeći u Saveznoj Republici Njemačkoj pretrpio ozljede na radu. Isto je nesporno da je tvrtka Radnik d.d. [adresa] sklopio policu osiguranja sa Croatia osiguranjem tuženikom, a radi odgovornosti za naknadu štete. Nesporne su i druge činjenice vezane za naknadu materijalne štete iz razloga što je tuženik učinio nespornim troškove koje je imao tužitelj radi odlaska na liječenje i preglede izvan njegovog mjesta prebivališta pa su tako i nastali putni troškovi kao što je tužitelj u tužbi i zatražio i opisno prikazao držeći se pritom i medicinske dokumentacije vezane za potrebe za putovanjem u Zagreb, Koprivnicu, Varaždinske Toplice, a vezano za liječenje nakon zadobivenih ozljeda. No sporna je visina ostalih potraživanja a prvenstveno sporno je i pitanje stupnja odgovornosti tužitelja za nastali štetni događaj, odnosno sporno je pitanje koliki je doprinos samog tužitelja kako nastanku samog štetnog događaja, tako i obimu visine štetnih posljedica. 5.

Medicinski vještak Prof.dr.sc. August Mijić spec.kirurg u svom nalazu i mišljenju navodi da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 25% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti kao i prije pristupa operativnom zahvatu) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja tijekom samog ozljeđivanja kao i prije pristupa operativnom zahvatu). Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 7 dana u srednjem 21 dan, a u manjem 60 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 10 dana, srednjeg oko 30 dana, manjeg još oko 60 dana. Zaostali manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženosti je srednjeg stupnja radi zaostalih ožiljaka na leđima. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće od 5.4.2018. godine od 29.5.2018. godine po 6 sati dnevno, nakon toga od 29.6.2018. godine do 29.8.2018. godine po 4 sata dnevno, nakon toga 30 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 60 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je svršeno 23.9.2019. godine.

U očitovanju na primjedbe podneskom od 5.10.2023. godine vještak August Mijić se očitao na raspravi dana 29.11.2023. (180) navodeći da kako postoji razlika u ocjeni trajnih posljedica koje je utvrdio u odnosu na tjelesno oštećenje koje opisuje Zavod za mirovinsko osiguranje. Isto tako notorno poznato da vještačenje koje provedu vještaci sudova ne cijene na isti način trajne posljedice, odnosno da vještaci iz sudova cijene umanjenje opće životne i radne sposobnosti pri čemu se obično koriste bilo Orijentacijskim tablicama društva sudskih vještaka, bilo tablicama sudske medicine Medicinskog fakulteta, što znači da na istu stvar ne gledamo kroz iste oči. Nadalje vještak navodi da u svom nalazu i mišljenju nakon što je proučio priloženu medicinsku dokumentaciju i pregledao tužitelja te je svoj nalaz opisao kod vlastitog ispitivanja. Utvrdio je da su zaostale posljedice u području prsišta, a kao posljedica prijeloma rebara sa izljevom krvi u prsište te posljedice u području grudne i slabinske kralježnice. U području grudi kod tužitelja je zaostala bolnost kod dubljeg disanja u području desnog prsišta dok bitnih respiratornih smetnji nema. Dok u području grudne i slabinske kralježnice je utvrdio slabu gibivost i u području grudne kralježnice i slabinske kralježnice. Isti nalaz može se iščitati iz nalaza kirurga 7 mjeseci nakon predmetnog ozljeđivanja. Ukupna ocjena trajnih posljedica ozljede, dakle kumulativno za prijelome rebara i za prijelome u području grudne i slabinske kralježnice od 25% i pri tome ostajem u cijelosti. Ocjena boli dana je za cjelokupni period liječenja do vađenja osteosintetskog materijala kumulativno i pri tome se ostaje u cijelosti. Nadalje vještak se očitovao da kod tužitelja nije priložena medicinska dokumentacija koja bi ukazivala na poremećaj funkcije disanja, točnije nisu rađene i nije bio na kontroli pulmologa, nije radio relevantnu obradu koja se u slučaju poremećaja funkcije pluća radi npr. spirometrija tako da nije moguće zaključiti da su tužitelju zaostale funkcijske smetnje disanja. Ukoliko bi tužitelj napravio spirometriju ukoliko bi se opisale opstruktivno respiratorne smetnje u određenom postotku tada bi bilo dobro uraditi vještvo po pulmologu. Što se tiče trnaca u nogama tužitelja vještak je naveo kako ovakvu ozljedu prate određene dizestezije u korijenu živaca koji polaze iz lumbosakralne kralježnice da je isto uzeto u obzir i da nije primijećen veći neurološki ispad. Mogu iskazati da se očekuje pogoršanje statike tog dijela kralježnice te ukoliko se nakon 5-7 godina ustanovi već ispad u gibivosti može se provesti novo vještačenje na okolnost pogoršanja u području lumbosakralne kralježnice, u području prsišta ne očekuje nikakvo pogoršanje. Tužitelj svakodnevno mora ulagati pojačane napore od 25% u sve svoje fizičke aktivnosti. U tome se očituje zaostale trajne posljedice nakon prijeloma rebara i prijeloma u području grudne slabinske kralježnice.

5.1.

Prema čl. 1099. Zakona o obveznim odnosima, čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima tužitelj ima pravo na popravljanje neimovinske štete, odnosno u ovom slučaju ima pravo na pravičnu novčanu naknadu i to tako da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha kao i cilju kojemu služi ta naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Kako je vještak medicinske struke precizno u svom nalazu utvrdio koje povrede nastale za tužitelja, u kojem intenzitetu i kojem trajanju sukladno tome j i postavljen tužbeni zahtjev. Potrebno je napomenuti da je ovaj vještak u očitovanju na primjedbe dao vrlo jasne razloge na temelju koji je ocijenio i trajne posljedice i sve ostale posljedice kao što su bolovi, strah i brige za ishod liječenja. Upravo je na ovim činjenicama utvrđenim vještačenjem punomoćnica tužitelja odredila tužbeni zahtjev koji je u cijelosti osnovan. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka i njegovo očitovanje kao stručno, argumentirano i objektivno.

5.2.

Vještak zaštite na radu GI dipl.ing.sig. (216-218) navodi da za vrijeme utovara oplate u kamion na gradilištu Bauknecht, Fellbach u Njemačkoj došlo je do nesreće na radu. Prema izjavi ozlijeđenog radnika i očevidaca trebala se utovariti oplata dizalicom u kamion. Oplatu je vezao tužitelj TI kao vezač tereta i signalist. Kada je signalist završio vezanje, dizaličar je podigao teret 10 cm od tla da provjere stabilnost tereta. Poslije toga je signalist otišao na kamion prirediti mjesto za utovar oplate, odnosno postaviti gume ispod tereta. Za to vrijeme je dizaličar podigao teret na visinu oko 3 m i držao ga iznad kamiona čekajući da signalist pripremi mjesto za spuštanje. Dok je signalist postavljao gume na vrat i leđa mu je pao dio oplate iz pakiranja a drugi teži dio je pao pored kamiona. Radnik je zadobio teže ozljede i vozilom hitne pomoći je prevezen u bolnicu. Nadalje vještak je naveo da je teret utovaran na neispravan način. Prema pravilniku o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta (NN 49/86) u članku 4. Pravila zaštite na radu koja nisu utvrđena zakonom, ovim pravilnikom, drugim pravilnicima, standardima i tehničkim normativima, dužne su osigurati organizacije i poslodavci, primjenom priznatih pravila zaštite na radu. Jedno od osnovnih pravila je da se teret ne smije prenositi iznad radnika, a pogotovo držati u zraku čekajući na spuštanje. U članku 55. Stavak drugi se navodi da teret mora biti zahvaćen zahvatnim sredstvom na način dane može doći do ispadanja ili rasipanja tereta.

U članku 64. Se navodi da radnici koji rade na utovaru i istovaru tereta dizalicom, moraju napustiti manipulativni prostor dizalice čim se teret podigne iznad podloge na visinu veću od 10 cm i ne smiju ulaziti u manipulativni prostor dizalice dok se teret ne spusti na visinu od 10 cm iznad podloge na koju se odlaže.

Člankom 61. Navedeno je da teret se mora zahvaćati tako da se težište tereta nalazi u okomici ispod kuke dizalice, a daljnje prenošenje tereta može se nastaviti samo ako je teret ovješen na dizalici pravilan položaj i ako se ne njiše.

To znači da je vezač tereta različite vrste oplate naslagao jedne na druge i nije iste stegnuo i osigurao od ispadanja. Teret je trebao podijeliti tako da se može ispravno stegnuti i spriječiti ispadanje. Dizaličar je trebao vidjeti da je teret neispravno vezan i zaustaviti dizanje, a posebno je opasno prenositi teret preko radnika i držati ga iznad istoga dok vezač tereta priprema podlogu i ne odmakne se od mjesta spuštanja. Kako su oba radnika radila na neispravan način, odgovornost dizaličara je veća, jer on odlučuje da li će se tako obavljati utovar, a posebno je odgovoran što je teret podigao prije pripremljenog mjesta odlaganja, prenio ga preko vezača tereta i držao ga u zraku iznad njega dok je isti pripremao podlogu. Vještak je mišljenja da je odgovornost 30% na strani vezača tereta i 70% na strani dizaličara. Iako nije zadatak vještaka da odredi postotak doprinosa već je to zadatak suda, u ovom slučaju s obzirom na argumente vještaka u pogledu odgovornosti i svih okolnosti vezano za postupanje kraniste i vezača tereta objektivna je ocjena da je doprinos tužitelja za nastanak štetnog događaja 30%.

Na raspravi održanoj dana 9.5.2025. (238) vještak GI je u svom očitovanju na date primjedbe izjavio da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja danog u pisanom obliku, kao i odgovora na prigovor tužitelja od 14. travnja 2025. koji je dao u pisanom obliku. Što se tiče doprinosa nastanku štetnog događaja ističe da je radnik koji je radio na kranu taj koji je trebao odlučiti da li je teret pravilno vezan pa tek onda ići sa dizanjem tereta, a nije smio teret dizati preko radnika iznad njega, što je još gora nepravilnost. Napominjem da je i taj kranist isto zaposlenik tvrtke Radnik. Kada je uzimao doprinos, uzeo je u obzir doprinos i radnika na kranu i radnika koji je vezao teret. Ističe da ne bi bilo potrebno da je više zaposlenika i već je dovoljno da je bio samo tužitelj koji je teret vezao, a pritom je utvrdio da nije bila nekakva hitnja i požurivanje od strane poslodavca. Presing poslodavca da se što prije posao završi utječe sigurno na radnika, ali radnik je taj koji treba procijeniti žurbu i pravilnost rada. Vještak u pisanom odgovoru na prigovor tužitelja od 14.4.2025.g. (240-241) navodi da u graditeljstvu je pravilo da su gradilišta privremena i nije nikakvo čudo što se gradilište po završetku posla zatvara i oprema se utovara i seli na drugo gradilište. To što su radnici upućeni s drugog gradilišta da obave utovar je redovna stvar. Na ovom gradilištu je bila osigurana dizalica, kamion i gurtne za vezanje tereta. To što je gradilište pri zatvaranju i nema drugih aktivnosti na njemu je pozitivno jer nema ometanja utovara i prekidanja istog. Dizaličar i vezač tereta su znali da mogu podizati i prenositi samo učvršćen teret. Ako je oplata bila već spakirana i učvršćena plastičnim vezicama, onda je ista trebala biti utovarivana po pakiranjima koliko se moglo učvrstiti, a ne sve odjednom bez učvršćivanja. Isto tako na kamionu se podloga mogla prethodno pripremiti i kada je teret iznad mjesta utovara istom pristupiti. Nije potreban posebni uređaj za pritezanje gurtne već se ista sama stegne ako se provuče ušica kroz ušicu na manjem teretu. Oplata nije pravilno vezana i to su vidjeli vezač tereta i kranista. Dizaličar je trebao odbiti dizanje tereta dok se pravilno ne stegne, pa je zato na njemu veći dio odgovornosti. To što su paketi bili različite veličine je dodatni razlog da se trebala tovariti u više navrata, a tražiti još radnika za ovakav način rada bi samo izazvao veću pogibelj kod rasipanja tereta. Vještak smatra da nije postojala baš takva hitnost da se sve tovari odjednom a postotak odgovornosti je njegova slobodna procjena. I ovaj nalaz i mišljenje kao i očitavanje vještak sud ocjenjuje kao stručan i objektivan.

5.3.

Financijsko-knjigovodstveni vještak Marinela Vuković dipl. oec. (249- 258) zaključno u svom nalazu i mišljenju navodi da prema odredbama Ugovora o radu i Aneksa ugovora o radu te važeće zakonske regulative, utvrđena je visina izgubljene zarade za tužitelja TI radi manjih prihoda koje je ostvarivao zbog ozljeđivanja na radu (bolovanje) i primao naknadu u odnosu na plaću u razdoblju od travnja 2018. godine do veljače 2019. godine i od travnja 2019. godine do svibnja 2019. godine. U razdoblju od travnja 2018. godine do veljače 2019. godine i od travnja 2019. godine do svibnja 2019. godine tužitelj TI za redovni mjesečni fond sati ostvario bi sveukupno neto primanje u iznosu 28.800,54 €.

Zbog ozljede na radu, isti je u predmetnom razdoblju primio naknadu u ukupnom iznosu 6.117,97 €.

Izgubljena zarada, odnosno razlika između iznosa koji bi tužitelj ostvario da nije bio na bolovanju i onoga što je stvarno i primio u razdoblju od travnja 2018. godine do veljače 2019. godine i od travnja 2019. godine do svibnja 2019. godine iznosi sveukupno 22.682,57 €.

Pri analizi izgubljene zarade (dobiti) za radnika, korišten je neto pristup i to na način: neto plaća iz Njemačke da je radio cijeli mjesečni fond sati u odnosu na neto iznos koji je stvarno primljen (stvarni iznos HR bolovanje). S obzirom da su doprinosi već uračunati i oduzeti u procesu obračuna, neto je čist i realan pokazatelj koristi tj. izgubljene dobiti.

Svi iznosi iskazani u kunama (HRK) konvertirani su u eure (EUR) prema službenom fiksnom tečaju 1 EUR = 7,53450 HRK, u skladu s pravilima uvođenja eura u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. godine. Tako konvertirani iznosi omogućuju usporedbu i objedinjavanje primitaka koji su ostvareni u različitim valutama (HRK i EUR), a odnose se na razdoblje prije uvođenja eura.

U tijeku postupka saslušan je i svjedok KI (155) koji navodi da se sjeća da se događaj dogodio u Njemačkoj gdje je radio s tužiteljem istog dana kad je on stradao. Radio je na radnom mjestu dizaličara. Teret je s dizalicom već dostavio pored kamiona, a na kamionu je tužitelj slagao gredice i oplate. Te aluminijske oplate trebale su ići na kamion. Dizalica je stajala nije bila u pokretu kada je u momentu čuo da je nešto zagrmilo, taj teret se srušio na njega. To su bile aluminijske oplate, sreća da nisu bile čelične jer bi posljedice bile puno teže. Te oplate aluminijske nisu bile vezane s ničim posebno, već naslagane jedna na drugu, a ispod je to bilo vezano jednom gurtnom. Bile su to dvije trake. Pretpostavlja da je došlo do klizanja jer je došlo do trenja, a sve je to podmazano uljem pa je vjerojatno došlo do klizanja tih oplata. Popeo se je na kamion i maknuo oplate s njega. Tamo na gradilištu je bio jedan čovjek T koji je zvao odmah hitnu, a on je dok nije došla hitna bio s tužiteljem. Tužitelj je jaukao, a nije vidio kakve su ozljede bile, samo ga je pitao da li mu može otkopčat jaknu da može doći do zraka. Hitna je došla za nekih 15-20 minuta. Bio mu je u posjeti u bolnici u Njemačkoj. Ne može reći koliko je dugo bio na bolovanju, jer je otišao na drugo gradilište. Nadalje navodi da su oba dvojica tovarili na taj kran. Nije bilo uobičajeno da se neko drugo osiguranje na tim oplatama stavlja, već da se samo što prije natovari i obavi posao, a po njegovom trebale bi biti neke trake da ne mogu te oplate klizit. Ne može točno reći pretpostavlja da ih je bilo oko 20-tak naslaganih, ovisi o dužini tih oplata. Sve što je bilo naslagano je palo, samo su gurtne ostale na kranu. To gradilište koje su tovarili bilo je pred završetkom. Na gradilištu su bili G, ali oni nisu radili zajedno s njima na tim poslovima. Imali su jakne sa zaštitama, na glavi su imali šljemove, to moraju stalno imati na gradilištu. G nadziru pravilnost da su zaštićeni radi ozljeda. Tužitelj je inače bio na drugom gradilištu pa je pozvan da dođe njemu ovdje pomagati na ovo gradilište gdje je i stradao. On je bio sam na gradilištu od naše firme. Pozvao ga je poslovođa RI. Dio opreme je već bio odvezen dok je došao tužitelj njemu pomagati. Dok se to desilo nitko od poslovođa nije bio prisutan. Taj kamion trebao je voziti jedan T koji je tamo bio. On to nije vidio jer je bio u kabini. Kad se to desilo izletio je van. Za te poslove čini mi se da je trebalo više ljudi. Misli da je bio nedostatak radne snage jer naime on je jednom rukom pomicao daljinski kran, a drugom rukom pomagao tužitelju pa nije bilo dovoljno ljudi za te poslove. Po njemu još jedan čovjek je trebao biti prisutan na tom poslu, no koliko će ljudi raditi to njima određuje poslovođa. Ne mogu oni sami odlučivati. Imali su sve što je bilo potrebno za rad na siguran način. Sjeća se da je tužitelj kod toga kad je stradao bio pri svijesti, teško se mogao micati, a nisu ga ni htjeli micati dok ne dođe hitna, samo se žalio na bolove u leđima.

Nadalje saslušani su na raspravi dana 21.1.2025. (207-211) i to svjedok DI koji u svom iskazu navodi da je o samom štetnom događaju čuo posredno, nije bio očevidac te ozljede, a zna da je tužitelj stradao na gradilištu u Njemačkoj jer je bio zaposlenik tvrtke Radnik u kojoj tvrtki je on bio voditelj službe zaštite na radu. Pa s obzirom na prijavu da je došlo do ozljede je došao do saznanja kako je prošlo već 10 godina, odnosno ne zna kad se to desilo, ne sjeća se detalja više. Prisjetio se jer je razgovarao sa tužiteljem prije ročišta i stoga sad se sjeća da je radio na utovaru i istovaru građevinskog materijala. Pretpostavlja da je bilo riječ o oplati. Ta oplata inače je služila za šalovanje za betonažu betonskih dijelova. Zna da ta oplata može biti od aluminija, čelika, drveta. Ne može tvrditi, ali u razgovoru s tužiteljem prije ročišta, čini mu se da je on imao položen stručni ispit zaštite na radu. Nadalje navodi da je poslodavac ili od poslodavca određena osoba nadležna za osiguranje na gradilištu, je dužna upozoriti radnika da radi nepravilno ili čak više da ga može udaljiti s gradilišta uz napomenu da radnik koji je osposobljen za rad na siguran način dužan je obavljati rad s dužnom pozornošću i sam znati da li je nešto dozvoljeno ili ne. Koliko se sjeća tužitelju je priznato od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje da je pretrpio ozljedu na radu, a detalja se ne može sjetiti. Za obavljanje poslova utovara i istovara oplata dovoljan je jedan zaposlenik. Kada se radi o teretu koji je duži mogu biti i dva zaposlenika. U ovom konkretnom slučaju čini mu se da je jedan radnik sam mogao obaviti posao utovara i istovara na dizalicu. Nije nigdje posebno propisano da li mora biti jedan radnik ili dvoje. Što se tiče tereta da li mora biti uravnotežen prije podizanja na dizalicu misli da mora biti, može se taj teret malo podići da se vidi gdje je potrebno teret namjestiti da ne ide u koso, a kada je upitan da li se radnik mora udaljiti kad počinje dizanje tereta u zonu sigurnosti da se teret ne može srušiti na njega, navodi da ukoliko se diže teret na manju visinu ta zona sigurnosti je uža, a ako se diže na veću visinu zona sigurnosti je šira, a ne može se sjetiti da li je bila dizalica s kamiona ili posebno kran koji je dizao i da li je on bio zaposlenik koji je to radio tvrtke Radnik ili ne.

Svjedok RI u svom iskazu je naveo da štetnom događaju on nije prisustvovao, a saznanje ima na temelju telefonskog poziva sa gradilišta, misli da je zvao kranista i kranista je bio zaposlenik tvrtke Radnik. Tužitelj je u vrijeme kad je stradao bio radnik zidar. Tužitelj je radio na utovaru oplata dimenzija od 2-2,5 m, različitih dimenzija. Radi se o oplatama od aluminija. Oplate te same po sebi nisu teške. Te oplate se spremaju za utovar na kamion tako da se osiguraju sa plastičnim klinovima koji klinovi sprečavaju klizanje, zatim se vežu gurtnama na dva mjesto, to su plastične gurtne koje se mogu pritezati kako ne bi došlo do klizanja oplata. Tako se uvijek radilo i ovaj put isto. Te oplate su bile u paketima osigurane na navedeni način. Do pada je došlo kod utovara. Tu je bio prisutan vozač kamiona, kranista koji s kranom vrši utovar i radnik. Postoji opcija da se taj teret diže s daljinskim upravljačem, a taj put se na taj način nije radilo. Prema tome prisutna su tri čovjeka kranista, vozač kamiona i taj radnik koji pomaže utovaru i oni svi tri koordiniraju i mogu vidjeti gdje će se teret spustiti na kamion. Zna da je KI bio na dizalici, ne zna prezime. Vozač kamiona je bio dolje kod kamiona, a tužitelj TI je signalizirao i to može biti rukama ili glasovno ili toki-voki uređajem. Ne zna na koji način su taj put oni komunicirali. Ne može sa sigurnošću reći da li je vozač kamiona tamo bio, ali je trebao biti. To može potvrditi onaj koji je upravljao kranom. To gradilište je bilo pred zatvaranje pa je trebalo te oplate otpremiti sa gradilišta. Netko je tamo bio tko je zvao i hitnu kad se to desilo. U trenutku štetnog događaja ne zna gdje je bio položaj tužitelja. U konkretnom slučaju radilo se o dizanju tereta na neku visinu 3-4 m. Kako je došlo do samog štetnog događaja i štete ne može detaljno obrazložiti jer nije bio prisutan, samo može pretpostaviti.

Tužitelj TI u svom iskazu navodi da je njemu poslovođa rekao da ide na jedno drugo gradilište koje je bilo na zatvaranju gdje su prije radili, a kako bi otpremili oplate. Kad je došao tamo na to gradilište bio je već kranista KI koji je radio s kranom na utovaru. Kada je on došao tamo već su te oplate bile spakirane u pakete vezane s gurtnama plastičnim i zategnute. Kad je došao već je kamion čekao, bio je i kamiondžija, ali za vrijeme utovara je on bio u kamionu i sjedio i pisao si nalog. Kamiondžija je bio zaposlenik jedne njemačke firme, a ne tvrtke Radnik. Sjeća se da je te pakete koji su bili zapakirani pomogao utovarivati na kamion, a taj KI je radio s daljinskim upravljačem za utovar. Podigli su jedan paket nekih 10 cm da vidimo da li je stabilan da li je sve u redu. Paket je bio stabilan i onda su ga počeli dizati na kamion. On je bio leđima okrenut prema tom paketu i bio ispred paketa, a iza leđa mu je bio paket u zraku, nije niti znao da je iza njega. Kada su to utovarivali otišao je na kamion posložiti gume koje sprečavaju klizanje tih paketa. Kad je bio na kamionu taj paket je bio njemu iza leđa i onda se počeo urušavati na njega. Cijeli taj paket se rastepao, pao je s lijeve strane prikolice, a nekih 8 komada manjih je palo njemu direktno na glavu. Te oplate su počele padati kad su bile u zraku na visini metar i pol iznad njega. On je već došao s paketom iznad njega, nije ni znao gdje se u tom trenutku paket nalazi. Misli da je trebao pričekati dok on ne postavi gume pa da onda počne spuštati taj paket da dođe bliže k njemu. Dok je on spuštao taj paket trebao je malo to poravnati da bi paket sjeo na mjesto na kamion gdje su planirali ga spustiti. Pošto je taj paket malo veći možda je trebao biti još jedan čovjek kod tog manipuliranja s paketom. Nije uopće signalizirao kranisti da počne dizati paket, već je trebao pričekati da se okrene prema paketu. Kranista njemu nije signalizirao da je počeo dizati paket s oplatama niti je to čuo. Taj kranista inače je zaposlenik tvrtke Radnik. On je poslovođi koji ga je poslao na to gradilište rekao da treba još jedan radnik da mu pomogne kod utovara, on je rekao "budeš ti to sam riješio". Kad je to radio na gradilištu bio je poslovođa njemačke tvrtke, ali je on bio u jednom kontejneru, nije bio vani gdje smo to mi radili. Nama su naši poslovođe određivali što treba raditi, a mogli su i njemački poslovođe reći što treba raditi, ali su oni našim poslovođama rekli da nam oni prenesu što treba raditi. Nadalje navodi da je pretrpio puknuće lumbalnog dijela kralješka puknuće pet rebara s desne strane koje i dana danas osjeća. Na bolovanju je bio godinu dana. Nije mogao ništa raditi jer je imao jake bolove. U tom periodu je primao minimalac. Dok je radio u Njemačkoj plaća mu je u tvrtki Radnik bila 2.400,00 € neto, a za vrijeme bolovanja plaća mu je bila nekih 4.000,00 kn. Da nije stradao radio bih i dalje u Njemačkoj jer kad su jedno gradilište završili išli su na drugo gradilište. Njemu je liječnik rekao da će imati posljedice i bolove i kasnije, pogotovo kod promjene vremena, što i sad osjeća. Sad radi u tvrtki Radnik na lakšim poslovima jer ne može niti cijeli dan raditi niti toliko sati niti toliko teških poslova. Sad ne može doma raditi duže niti teške poslove jer je prisiljen se odmarati i popiti neke lijekove protiv bolova i dalje odmarati. Paketi oplata bili su zapakirani već prije nego su došli na gradilište radi transporta istih oplata. Neki su bili duži paketi neki kraći, ovisno o dužini oplata. Napominje da je bilo i oplati koje su bile od čelika, te su bile dolje naslagane i isto zapakirane jer u paketu su bile ispod čelične, a iznad njih aluminijske u istom paketu. Kad je ležao na kamionu vidio je samo prazne gurtne gore, sve oplate su popadale, čelične su pale sa strane, a aluminijske na njega. Te pakete oplate pakirali su njihovi ljudi iz tvrtke Radnik prije nego što je on došao na to gradilište da oplate odvezu. On je vezao gurtne. Te gurtne nisu pukle, jedino ako su oplate skliznule sa strane. Te gurtne su bile paralelno vezane. Te gurtne nismo imali s čim pritegnuti, a gurtne je on stavljao na taj paket. Radilo se o gurtnama kraćim pa nismo mogli provući jednu kroz drugu. Na tim gurtnama nije bilo nikakvog uređaja da bi se one mogle zategnuti. Zadnje što je on vidio kad je gledao prema paketu paket je bio na nekoj visini 10-tak cm. Kad se je okrenuo otišao je na prikolicu slagati te gume, ovaj je nastavio dizati očito, što on nije niti vidio, dok je paket kranista dizao nije ništa vidio niti čuo zvukove pa je paket bio iznad njega metar i pol. Inače je imao zaštitu na radu položenu. Imao je na sebi reflektirajuću jaknu, kacigu, cipele, radne hlače. Poslovođa je rekao da naprave to što prije i da se vrate na ovo drugo gradilište od kuda je bio upućen da mogu dalje nastaviti s radom. I prije je više puta radio na takvim poslovima utovara-istovara. To je sigurno 20-30 puta bilo i tih puta kada je to radio, radio je na isti način kod tog utovara. Kranista nije uvijek bio isti. Takvu vrstu utovara je prije toga radio sa istim tim kranistom možda dva puta, ali ih je bilo više na gradilištu.

Ocjenjujući nalaz i miješenje vještaka Milana Lovrić sa iskazima svjedoka i iskazima samog tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj dao doprinos nastanku štetnog događaja u omjeru od 30% a sukladno čemu je i preciziran tužbeni zahtjev u pogledu nakade imovinske i neimovinske štete.

Pri ocjeni zadobivenih ozljeda te utvrđenju visine pravične novčane naknade neimovinske štete, sud se rukovodio činjenici da se radi o tužitelju mlađe životne dobi, te su uzete u obzir i životne okolnosti kao bi se odredila visina pravične novčane naknade u smislu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je i sam prihvatio činjenicu da tužitelj ima pravo na novčanu naknadu jer je i sam isplatio tužitelju naknadu štete u iznosu od 38.000,00 kuna, nadalje tuženik nije niti osporavao visinu potraživana naknade štete za šutne troškove radi odlaska na preglede i terapije. U pogledu visine naknade za tuđu pomoć i njegu tuženik je prihvatio da se po satu tuđe pomoći utvrdi 15,00 kuna po satu, a na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka precizno je utvrđen broj sati i broj dana kolika je bila potreba za tuđom pomoći i njegom. Postavljeni tužbeni zahtjev i u ovom pogledu naknade imovinske štete tužitelj je umanjujući sve iznose za 30% koliko je doprinos tužitelja za štetni događaj, a i umanjujući tužbeni zahtjev za nesporeni isplaćeni iznos od 38.000,00 kuna. 10.

Svojim podneskom od 15.7.2025. godine tužitelj određuje tužbeni zahtjev u valuti euro. Tako je utvrđen o da je za vrijeme bolovanja tužitelj manje primio od iznosa koji bi primio da je radio odnos utvrđena je izdubljena zarada tužitelja po tom osnovu za mjesece travanj 2018. godine do svibnja 2019. godine. Izbuljena zarad tužitelja je za vrijeme njegovog bolovanja u ukupnosti iznosila 22.682,57 eura, tome je dodan trošak prijevoza i trošak tuđen pomoći i njege a sve precizno obrazloženo u podnesku tužitelja od15.7.2025. godine. Končano tim tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 5.903,33 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.10.2020. godine pa do plaćanja, te isplatu iznosa od 17.196,87 eura na ime imovinske štete i zatražio je naknadu parničnih troškova.

11.

Sud je ocjenjujući sve provedene dokaze u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku usvojio tako uređen tužbeni zahtjev.

12.

Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom postupku tako da ima pravo na naknadu parničnih troškova primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a isti se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, za zastupanje na ročištu 10.3.2022. iznos od 1.000,00 eura, za sastav podneska od 21.3.2022. iznos od 50,00 eura, za zastupanje na ročištu 21.6.2022. iznos od 1.000,00 eura, za sastav podneska od 6.10.2023. iznos od 1.000,00 eura, za zastupanje na ročištu 10.10.2023. iznos od 1.000,00 eura, zastupanje na ročištu 29.11.2023. iznos od 1.000,00 eura, i zastupanje na ročištu 21.1.2025. iznos od 1.000,00 eura, zatim za sastav podneska od 14.4.2025. iznos od 500,00 eura, zastupanje na ročištu 17.4.2025. iznos od 500,00 eura, zastupanje na ročištu 9.5.2025. iznos od 500,00 eura, zatim za sastav podneska od 15.7.2025. iznos od 500,00 eura, za zastupanje na ročištu 17.7.2025. iznos od 500,00 eura, za zastupanje na ročištu za objavu presude dana 5.9.2025. iznos od 100,00 eura, nadalje trošak predujma za medicinsko vještačenje iznos od 333,33 eura, te trošak za pristup vještaka medicinske struke na ročište dana 29.11.2023. iznos od 150,00 eura, predujam za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 300,00 eura, trošak za pristup vještaka zaštite na radu na ročište dana 9.5.2025. iznos od 100,00 eura, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 eura, i pristojbe na presudu u iznosu od 277,45 eura, dakle sveukupni trošak tužitelja iznosi 11.474,39 eura.

13.

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 5. rujna 2025.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte