Poslovni broj:P-782/2020-61

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja Općine Omišalj, Omišalj, Prikešte 13, OIB 72908368249, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Matković & Igor Bezjak iz Rijeke, protiv tuženika AĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnika odjavljenog ugostiteljskog obrta [obrt], [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i Partneri d.o.o. iz Pule, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 30.srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Franje Matkovića, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnika tuženika Brune Čohilja, odvjetnika iz Pule te objave 05.rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 187.495,59 EUR sa zateznom kamatom propisanom u čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima od 04.siječnja 2016. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 56.245,34 EUR u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika radi prebijanja u iznosu od 167.781,56 EUR sa zateznom kamatom od 24.svibnja 2017. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o zakupu nekretnine – kampa koji predstavlja dio z.č.10237/1 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] u površini od 91.551,69 m2 time da je prvotno zakupac bio i TĐ da bi temeljem dodatka Ugovora o zakupu od 01.listopada 2010. nositelj obrta bio isključivo tuženik. Ugovorom o zakupu ugovoreno je da zakup počinje teći od 16.srpnja 2009., da traje 5 godina te je zakupac dužan predati tužitelju predmet zakupa u roku od 15 dana od dana prestanka ugovora, odnosno najkasnije do 31.srpnja 2014. Tuženik je po proteku roka za predaju kampa da je nastavio koristiti kamp sve do 27.listopada 2015. bez pravne osnove čime je tužitelju nastala šteta a također je tuženik imao i određene koristi od iznajmljivanja kampa pa tužitelj potražuje isplatu iznosa navedenog u izreci presude temeljem odredbe čl.165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV).

2.Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor pasivne legitimacije jer je kao vlasnik [obrt] **.**.2015. sklopio ugovor s trgovačkim društvom Olujni galeb d.o.o. iz Malinske Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline kojim su na navedeno društvo prenesene sve tražbine i obveze koje proizlaze iz poslovanja predmetnog obrta. Osporava navod tužitelja da bi bio nepošteni posjednik, a ističe i prigovor prijeboja tražbine u iznosu navedenom u predmetu posl.broj P-23/16 koji se je vodio kod Trgovačkog suda u Rijeci. Predlaže prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se je vodio kod Trgovačkog suda u Rijeci pod posl.brojem P-404/2019, a također odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

3.U tijeku postupka proveden je dokaz uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, Ugovor o zakupu zaključen između tužitelja kao zakupodavca, IĐ i tuženika kao vlasnika zajedničkog [obrt] od 31.srpnja 2009., dodatak Ugovora o zakupu, obavijest tužitelja od 04.srpnja 2014. s povratnicom, rješenje o ovrsi Općinskog suda u Krku posl.broj Ovr-319/2014 od 19.rujna 2014., rješenje Službe za gospodarstvo, Ispostava Krk od 11.srpnja 2005., ispis bilance i računa dobiti i gubitka za 2014.i 2015, račun dobiti i gubitka, dopis Turističke zajednice Općine Omišalj od 29.listopada 2015., mjesečni izvještaj o dolascima i noćenjima turista, Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline zaključen 06.studenog 2015. između ugostiteljskog obrta [obrt] i Olujnog galeba d.o.o., rješenje Trgovačkog suda u Rijeci posl.broj R1-262/2014 od 11.prosinca 2014., Ugovor o osnivanju prava građenja zaključen između tužitelja i Hadria d.o.o. od 31.ožujka 2016., presudu Trgovačkog suda u Rijeci posl.broj P-23/2016 od 24.svibnja 2017., presudu Visokog trgovačkog suda posl.broj Pž-4378/2017 od 05.veljače 2020., rješenje Trgovačkog suda u Rijeci posl.broj R1-132/2016-11 od 09.studenog 2016., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Dragana Blaževića i HĐ koji su izradili pisane nalaze i mišljenja te su saslušani na glavnoj raspravi i saslušanjem stranaka.

4.Ocjenom provedenih dokaza uz primjenu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5.Neosnovano tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije pozivajući se na Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline zaključen 06.studenog 2015. između ugostiteljskog obrta [obrt] i Olujnog galeba d.o.o. kojim je u čl. 1. utvrđen prijenos imovinskih dijelova koji čine gospodarsku cjelinu (dugotrajna imovina, trgovačka roba, inventar, potraživanja) te obveza i kapitala obrtnika koji se odnose na istu cjelinu od strane prenositelja na stjecatelja. U čl.3. istog Ugovora ugovoreno je da se cjelokupna gospodarska cjelina sastoji od bilance (aktiva i pasiva) koja se nalazi u prilogu ovog Ugovora i čini njegov sastavni dio, kao prilog 1. U konkretnom slučaju odlučujući o prigovoru promašene pasivne legitimacije tuženika ističe se da je isti neosnovan jer je odredbom čl.102. st.1. ZOO-a propisano da osoba na koju prijeđe na temelju govora neka imovinska cjelina (poduzeće i sl.) pojedinca ili pravne osobe ili dio te cjeline, odgovara za dugove koji se odnose na tu cjelinu, odnosno na njezin dio, pored dotadašnjem imatelja i solidarno s njim, ali samo do vrijednosti njezine aktive. U st.2. istog članka propisano je da nema pravni učinak prema vjerovnici odredba ugovora kojom bi se isključivala ili ograničavala odgovornost utvrđena u stavku 1 ovoga članka citirane zakonske odredbe nedvojbeno je tuženik kao vlasnik odjavljenog obrta pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari bez obzira na zaključeni Ugovor o prijenosu gospodarske cjeline jer se zaključenjem takvog ugovor ne isključuje odgovornost prenositelja već se jača pravni položaj vjerovnika tako da osim prenositelja za obveze odgovara i stjecatelj gospodarske cjeline.

6. Neosnovan je navod tuženika da je u utuženom razdoblju od 01.kolovoza 2014. do 27.listopada 2015. bio pošteni posjednik nekretnine te da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl.164. ZV koja se odnosi na pravni položaj poštenog posjednika, a ne odredba čl.165. koja se odnosi na pravni položaj nepoštenog posjednika. Nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

7. Iz Ugovora o zakupu od 31.srpnja 2009. i dodatka Ugovora o zakupu od 01.listopada 2010. razvidno je da trajanje ugovornog odnosa počinje 16.srpnja 2009. i traje 5 godina time da je tuženik kao zakupac dužan predati predmet zakupa kamp slobodan od osoba i stvari u roku od 15 dana od prestanka Ugovora o zakupu odnosno najkasnije do 31.srpnja 2014. Nesporno između stranaka je da je vođen ovršni postupak te da je tužitelju kamp predan u posjed 27.listopada 2015. te tužitelj za to razdoblje potražuje naknadu štete i ostvarene koristi primjenom odredbe čl.165 ZV-a. Iz dopisa tužitelja od 04.srpnja 2014. proizlazi da je tuženik pozvan da predmet zakupa preda u posjed Općini Omišalj najkasnije do 31.srpnja 2014. te je pozvan da povratno kontaktira tužitelja da bi se dogovorilo vrijeme i način predaje predmeta zakupa. Ovaj dopis tuženik je zaprimio 10.srpnja 2014., dakle za vrijeme trajanja Ugovora o zakupu i ovim dopisom tužitelj je nedvojbeno očitovao svoju volju da ne želi nakon isteka roka trajanja Ugovora o zakupu s tuženikom zaključiti novi Ugovor o zakupu već želi da se kamp preda tužitelju slobodan od osoba i stvari. Od trenutka zaprimanja ovog dopisa tuženik ima saznanja da tužitelj ne želi produženje ugovornog odnosa te da je dužan predati kamp 31.srpnja 2014., nakon čega prestaje biti pošteni posjednik i postaje nepošteni posjednik iz čl. 165. ZV-a. Tuženik zna da kamp ne drži temeljem ugovornog odnosa ili dogovora s tužiteljem o čemu kazuje i činjenica da je kasnije pokrenuo postupak osnivanja sudskog pologa jer tužitelj nije želio primiti novac koji je tuženik dostavljao želeći na taj način produžiti trajanje zakupnog odnosa. I ova činjenica ukazuje na to da je tuženik nepošteni posjednik a tužitelj nedvojbeno iskazuje volju da ne produži ugovorni odnos da bi kasnije pokrenuo ovršni postupak radi iseljenja u kojem postupku je konačno provedena ovrha 27.listopada 2015. Kako u razdoblju od 01.kolovoza 2014. do 27.listopada 2015. je tuženik nepošteni posjednik tužitelj ima pravo na naknadu štete i sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme posjedovanja.

8. Šteta u konkretnom slučaju odnosi se na nemogućnost davanja u zakup kampa za razdoblje od 01.kolovoza 2014. do 27.listopada 2015. Neosnovan je u tom dijelu prigovor tuženik da je tužitelj mogao objaviti natječaj i zaključiti ugovor o zakupu kampa jer je bilo neizvjesno u ovršnom postupku kada će doći do iseljenja tuženika iz kampa te niti jedan ozbiljan zakupac ne bi zaključio ugovor o zakupu kampa koji stvara određene obveze a da niti približno ne zna kada će moći stupiti u posjed kampa odnosno kada će biti iz istog iseljen tuženik. U postupku provedena su dva očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Dragana Blaževića i HĐ. Nalazi vještaka dijametralno su suprotni jer je vještak Dragan Blažević prilikom izračuna štete koja se odnosi na zakupninu za razdoblje od 01.kolovoza 2014. do 27.listopada 2015. koristio samo jedan podatak radi utvrđivanja visine štete i to zaključeni Ugovor o zakupu između stranaka ovog postupka od 31.srpnja 2009. Sud po prigovoru tužitelja nije prihvatio ovaj nalaz te je odlučeno provesti novo vještačenje po vještaku HĐ. Vještak je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristio 10 poredbenih transakcija zakupa kampova koji se nalaze na području otoka Krka, Novog Vinodolskog, Cresa i Lošinja. daljnjom obradom podataka iz izvatka zadržane su transakcije na području otoka Krka i Novog Vinodolskog te su sve korištene transakcije stare unutar 4 godine od izrade nalaza u skladu sa zakonskom osnovom. Iz komparativnog uzorka izbačene su on transakcije koje neuobičajeno odudaraju od prosjeka, ako postoje, na temelju izvršenog pročišćavanja kupoprodaja te vremenskog i interkvalitativnog izjednačavanja konačno je odabran uzorak za usporedbu prema kojem je određena prosječna cijena, na temelju njihovih karakteristika. Odabrani uzorak nakon vremenskog i interkvalitativnog izjednačavanja ne odudara +/- 30% od prosjeka. Izračunom je udovoljen zahtjev da se usporedba izvrši na minimalno tri usporedne nekretnine. Primjenom ove metode vještak je utvrdio da očekivani ukupni iznos zakupa predmetnog zemljišta T3 namjene kamp u promatranom periodu za površinu od 91.551,69 m2 iznosi ukupno 119.000,00 EUR koji iznos ne sadrži PDV ili druge vrste poreza.

9. Na nalaz i mišljenje vještaka HĐ tuženik nije imao primjedbe te je stoga vještak saslušan na glavnoj raspravi 30.srpnja 2025. kada je ustrajao pri dostavljenom nalazu jer je isti i izrađen sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina. Ističe da su korišteni podaci u skladu sa Zakonom o izvršenim transakcijama zakupa unutar 4 godine od trenutka nalaza, a u skladu sa zakonom dobiveni podaci među vremenski su revalorizirani u odnosu na traženi period određivanja zakupa 2014. – 2015. Navedeni iznosi zakupa odnose se isključivo na zemljište bez infrastrukturnih elemenata, objekata ili bilo kakvih drugih sadržaja, a što je u skladu sa zadaćom suda. Kada se vrši određivanje tržišne vrijednosti za raniji period, kao što je slučaj u ovom predmetu isto se odrađuje na način da se najprije ustanovi trenutna vrijednost koja se među vremenski obrađuje hedonističkim indeksom nizova koji se služeno objavljuju 4 puta godišnje, a što je izvršeno u nalazu. Zakon ne dozvoljava da se procjena vrši na temelju podataka starijih od 4 godine. Hedonistički indeksni nizovi predstavljaju indekse kretanja cijena nekretnina (zemljišta i objekata) na području Republike Hrvatske, objavljuju se kvartalno za tri regije (Jadran, Zagreb i ostalo područje) a objavljuje ih Državni zavod za statistiku. Nakon ovog očitovanja vještaka sud je nalaz i mišljenje vještaka HĐ prihvatio u cijelosti kao stručan, objektivan i učinjen sukladno pravilima struke. Vještak HĐ je za razliku od vještaka Blaževića prikupio deset podataka o iznosima zakupa, iste je filtrirao na način da nije uzeo podatke koji su stariji od 4 godine u donosu na promatrano razdoblje i također je iste ograničio na otok Krk i Novi Vinodolski koji se nalazi u neposrednoj blizini otoka Krka gdje se nalazi predmetni kamp. Stoga je sud temeljem nalaza i mišljenja vještaka HĐ koji je otklonio sve primjedbe tuženika utvrdio da šteta koju je trpio tužitelj nemogućnošću iznajmljivanja kampa u razdoblju od 01.kolovoza 2014. do 27.listopada 2015. iznosila 119.000,00 EUR.

10. Tužitelju temeljem citirane odredbe čl.165. st.1. ZV pripada pravo i na svu korist koju je tuženik imao za vrijeme svojeg posjedovanja odnosno u već spomenutom razdoblju od 01.kolovoza 2014. do 27.listopada 2015. Odlučujući o ovom dijelu tužbenog zahtjeva sud nije proveo dokaz financijskim vještačenje kako je to tužitelj predlagao u tijeku postupka već je koristio podatke Ministarstva financija – Porezne uprave, Područni ured Rijeka, Ispostava Krk iz kojih je razvidan godišnji financijski izvještaj za poduzetnika – obrt vlasništvo tuženika i to za razdoblja od 01.siječnja 2014. do 31.prosinca 2015. i od 01.siječnja 2015. do 31.prosinca 2015. Iz ovih podataka razvidno je da je obrt tuženika u 2014. nakon oporezivanja ostvario dobit 1.015.152,00 Kn, odnosno 134.733,82 EUR. U 2014. tuženik je bio nepošteni posjednik od 01.kolovoza 2014. do 31.prosinca 2014., odnosno pet mjeseci. Stoga je za 2014. utvrđena dobit od 5/12 dijela ukupno ostvarene dobiti od 134.733,82 EUR, odnosno iznos od 56.139,89 EUR. U 2015. prema podacima Porezne uprave tuženik je ostvari dobit od 1.261.310,00 kn, odnosno 167.404,61 EUR. U 2015. tuženik je bio nepošteni posjednik 9 mjeseci i 27 dana, ali sud je tužitelju priznao samo 9/12 dijela od ostvarene dobiti tuženika za tu godinu što predstavlja iznos od 125.553,00 EUR. Dokazni prijedlog tužitelja da se provede financijsko vještačenje je suvišan obzirom na pristup suda izračunavanjem koristi koji se temelji na službenim podacima dobivenim od Porezne uprave i jednostavnoj matematici razlomka. Dostavljene podatke Porezne uprave niti jedna od strana u tijeku postupka nije osporila niti je tvrdila da su isti netočni ili nepotpuni. Tužitelju je za 2015. dosuđena korist u iznosu od 22.356,50 EUR obzirom da je postavljen tužbeni zahtjev za iznos od 187.495,59 EUR pa bi dosuđivanjem kompletnog iznosa bio prekoračen tužbeni zahtjev, a što nije dopušteno. Tužitelju je dosuđen iznos od 119.000,00 EUR s osnova štete odnosno zakupa za razdoblje od 01.kolovoza 2014. do 27.listopada 2015. u kojem razdoblju je tuženik bio nepošteni posjednik nekretnine. Nastavno je dosuđena korist koju je nepošteni posjednik ostvario u 2014. kada je od 01.kolovoza 2014. do 31.prosinca 2014. 5 mjeseci bio nepošteni posjednik i to u iznosu od 56.139,09 EUR. Za 2015. po istom principu utvrđena korist u iznosu od 22.356,50 EUR jer je time suđeno u okviru tužbenog zahtjeva iako bi samo za punih 9 mjeseci tužitelj pripadao iznos od 125.553,00 EUR, a što predstavlja 9/12 dijela ostvarene dobiti tuženika u toj godini koja je iznosila 167.404,61 EUR. Ukupno je tužitelju dosuđen iznos od 187.495,59 EUR koliko iznosi tužbeni zahtjev sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe 04.siječnja 2016. u visini propisanoj odredbom čl.29. ZOO. Tražbina tužitelja dospjela je u trenutku iseljenja tuženika iz kampa 27.listopada 2015. pa je tužitelju dosuđena zatezna kamata kako je to zatraženo u tužbi.

11. Prijedlog tuženika za prekid postupka do pravomoćnog okončanja predmeta posl.broj P-404/2019 koji se vodio kod Trgovačkog suda u Rijeci između tužitelja Republike Hrvatske i tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini na kojoj se nalazi kamp i koju je tuženik držao u posjedu je neosnovan. U tom postupku odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Republike Hrvatske te je presuda poslovni broj P-404/2019 postala pravomoćna i nije došlo do promjene zemljišnoknjižnog stanja na kojem se nalazi kamp pa ishod ovog postupka nije prethodno pitanje za rješenje spora u ovoj pravnoj stvari.

12. Utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika radi prebijanja u iznosu od 167.781,56 EUR sa zateznom kamatom od 24.svibnja 2017. do isplate jer su stranke u Ugovoru o zakupu od 31.srpnja 2009. i dodatku od 01.listopada 2010. ugovorile da u slučaju prestanka ovog Ugovora bilo protekom roka na koji je sklopljen ili otkazom ugovornih stranaka zakupnik nije ovlašten potraživati od zakupodavca naknadu ulaganja uloženo u predmetni prostor. Ova odredba je jasna i nedvojbena, a tuženik u tijeku postupka nije dokazao da su izvršena ulaganja bila nužna kako propisuje odredba čl.165. st.3. ZV da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku. Teret dokaza za takve troškove i visinu istih je na strani tuženika pa kako tuženik u tom dijelu nije niti predlagao provođenje dokaznog postupka utvrđeno je da ne postoji tražbina radi prebijanja.

13.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 i čl.155. ZPP-a, a dosuđeni troškovi tužitelju odnose se na zastupanje odvjetnika, sudske pristojbe i vještačenje. Trošak odvjetnika čine sastav tužbe u iznosu od 2.822,00 EUR, sastav tri podneska u iznosu od po 2.822,00 EUR koji se odnose na očitovanje tužitelja na odgovor na tužbu tuženika i dva očitovanja na nalaze i mišljenja vještaka građevinske struke, pristup odvjetnika na 11 ročišta u iznosu od po 2.822,00 EUR i 2 ročišta u iznosu od po 100,00 EUR a koja su odgođena prije početka raspravljanja pa tužitelju nisu priznata u punom iznosu, a odnose se na ročišta od 12.prosinca 2017. i 12.lipnja 2015. Troškovi zastupanja odvjetnika ukupno iznose 42.530,00 EUR, a na ovaj iznos priznat je PDV 10.632,50 EUR. Tužitelju su naknadno priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 1.353,78 EUR te troškovi izlaska suda na lice mjesta i vještačenja u iznosu od 1.729,06 EUR tako da je tužitelju ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 56.245,34 EUR, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava ostalih podnesaka kojim iznosi svoje pravne stavove te se očituje na podneske protivne strane primjenom odredbe čl.155 st. 1 ZPP-a jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice i ne mogu pasti na teret protivne strane već isključivo zastupanog.

U Opatiji, 05.rujna 2025.

S u d a c:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

DNA:

- pun.tužitelja

- pun.tuženika