Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3, Gospić

Poslovni broj: K-164/2018-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Karmeli Miškulin Banić, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Beširević, u kaznenom predmetu protiv optužene PĐ, zbog kaznenog djela iz 133. stavka 1. Kaznenog zakona, po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj K-DO-5/2018 od 29. listopada 2018., nakon javne rasprave 4. lipnja 2025., održane u nazočnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Gospiću BĐ, optužene PĐ i njene braniteljice, odvjetnice Katje Jajaš iz Rijeke te oštećene SĐ, dana 9. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 143/13., 152/14., 70/17., 118/18., 126/19., 36/24. i 72/25. -dalje: ZKP), stavlja se van snage ovosudni kazneni nalog, poslovni broj K-164/2018-2 od 18. siječnja 2019.

Optužena PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], kći LĐ i OĐ rođene P, rođena **.**.1977. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, kuharica, sa završenom srednjom ugostiteljskom školom, zaposlena u "Pleter usluge d.o.o.", udana, majka jednog punoljetnog djeteta, suvlasnica stana na adresi prebivališta, bez vrijednih pokretnina u vlasništvu, bez čina, neodlikovana, neosuđivana, nalazi se na slobodi,

k r i v a  j e

II. što je, u vremenu od 24. listopada 2017. godine do 20. studenoga 2017. godine u Gospiću u prostoru Vojarne 9 Gardijske brigade Vukovi kao voditeljica restorana "Pleter – usluge" d.o.o. zaposlenici tog trgovačkog društva TĐ na radnom mjestu pomoćne radnice učestalo govorila da je : " luda, budala, govno, đubre neopisivo kakvo nije vidjela" pri čemu je glasno vikala i psovala joj majku što je kod B izazvalo uznemirenost zbog čega je dana 20. studenoga 2017. godine zatražila liječničku pomoć u psihijatrijskoj ambulanti Opće bolnice Gospić gdje je i nastavila liječenje tijekom kojega joj je utvrđen poremećaj prilagodbe zbog egzogenih frustracijskih tegoba na radnom mjestu,

III. dakle, na radu drugoga vrijeđala i ponižavala i time narušila njegovo zdravlje, čime je počinila kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – zlostavljanjem na radu, opisano i kažnjivo po članku 133. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12.,56/15.,61/15.,101/17. – dalje KZ/11).

IV. Na temelju članka 133. stavka 1. KZ/11, optužena PĐ se osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci.

V. Na temelju članka 56. KZ/11, optuženoj PĐ izriče se uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ako optužena u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1., 6. i 8. ZKP-a, optužena je dužna nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.043,28 eura, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužna nadoknaditi i troškove stalnog sudskog vještaka te nužne izdatke oštećene, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću (dalje: ODO), optužnicom broj K- DO-5/2018 od 29. listopada 2018., potvrđenom rješenjem optužnog vijeća ovog suda, poslovni broj Kov-33/2019-4 od 9. ožujka 2021. (str. 152-153 spisa), tereti optuženu PĐ (ranije Vižentin) za počinjenje kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – zlostavljanjem na radu, činjenično i pravno opisanog kao u izreci presude.

2. Žrtva SĐ (ranije TĐ), koja je u postupku sudjelovala u svojstvu oštećene, imovinskopravni zahtjev prema optuženoj u kaznenom postupku nije postavila (str. 385 spisa).

3. Pozvana na očitovanje o optužbi, optužena PĐ je iskazala (str. 385 spisa) kako se ne smatra krivom za kazneno djelo stavljeno joj na teret optužnicom.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitan je stalni sudski vještak psihijatrijske struke, doc.dr.sc. Goran Arbanas (str. 386-387 spisa), pročitani su iskazi na ranijim raspravama ispitanih svjedoka, i to oštećene SĐ (str. 398, 168-170 spisa), ŽĐ (str. 398, 173-174 spisa), EĐ (str. 398, 175-176 spisa), RĐ (str. 398,176-177 spisa), VĐ (str. 398, 177-179 spisa), CĐ (str. 398,179-181 spisa), ĆĐ (str. 398,193-195 spisa), JĐ (str. 398, 210-211 spisa) i ČĐ (str. 398, 211-213 spisa), izvršen je uvid u zapisnik PP Gospić od 08. siječnja 2018.g., o zaprimanju kaznene prijave TĐ (str. 7-8 spisa), pročitani su medicinska dokumentacija o liječenju TĐ (str. 21-29 i 61-65 spisa), evidencija radnog vremena za listopad i studeni 2017. (str. 90-91 spisa), ispis SMS poruka (str. 100-101 spisa), zaključak PLETER-USLUGE d.o.o. od 8.12.2017. (str. 16-17 spisa) i preslika zdravstvenog kartona oštećene SĐ (ranije TĐ), dostavljena po Domu zdravlja Gospić u [adresa] (str. 232-303 spisa).

Tijekom dokaznog postupka odbijen je dokazni prijedlog obrane (str. 389 spisa) za provođenje psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećene, koji dokazni prijedlog je obrazložen na način da bi se tim vještačenjem trebalo utvrditi psihičko stanje oštećene, jer obrana nije suglasna odnosno ima primjedbe na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Arbanasa, na način da je oštećena i prije inkriminiranog vremena koristila lijekove koje je koristila i u trenutku podnošenja kaznene prijave.

Naime, suprotno navodima obrane, u pisanom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke od 16. listopada 2018. (str. 116-130 spisa), kao i dopuni istog od 13. srpnja 2024. (str. 309-310 spisa), koja dopuna je provedena po pribavljanju zdravstvenog kartona oštećene od njenog obiteljskog liječnika, kao i u iskazima vještaka na raspravama 15. svibnja 2024. (str. 219-222 spisa) i 04. svibnja 2025. (str. 386-387 spisa), po ocjeni suda nema nejasnoća, nepotpunosti ili proturječnosti u samom nalazu ili sa izviđenim okolnostima, a što bi opravdavalo provođenje novog vještačenja, i to psihijatrijsko-psihologijskog, kako se to traži po obrani.

Naime, ocjena je suda kako je nalaz i mišljenja vještaka potpun, jasan i bez proturječnosti, kao i da se temelji na objektivnim utvrđenjima – medicinskoj dokumentaciji oštećene te vlastitom pregledu i razgovoru sa oštećenom, pri čemu se cijeni i da je vještak na raspravama jasno i obrazloženo odgovorio na sva dodatna pitanja i primjedbe obrane, slijedom čega je takav dokazni prijedlog obrane cijenjen neosnovanim i usmjerenim isključivo odugovlačenju postupka.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Prije ispitivanja optužene izvršen je u izvod iz kaznene evidencije za istu (str. 158- 159 spisa).

4.1. Ispitana na završetku dokaznog postupka, optužena PĐ je iskazala (str. 389-391 spisa) kako nije počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret. Provodila je odluke poslodavca te se na primjeren način odnosila prema oštećenoj, kao i prema ostalim radnicima, po potrebi ih upozoravajući na nedostatke u njihovom ponašanju i radu. Oštećena je često imala neadekvatnu radnu odjeću, na što ju je upozoravala, te je imala jako česte ispade zbog nezadovoljstva plaćom, iako joj plaću nije određivala ona nego poslodavac. Također, pojedini radni kolege su joj se žalili kako oštećena u popodnevnoj smjeni ima ispade, da ih provocira i odbija izvršiti radne zadatke. Također, oštećena je imala, ne zna kako se izraziti a da nekoga ne uvrijedi, čudne odnose sa nekim od pripadnika HV-a, u smislu da je pripremala posebna jela sa poslodavčevim namirnicama, npr. neke savijače i sl., te ih time častila. Također, za vrijeme bolovanja je dolazila u tvrtku te je sa službenim vozilom tvrtke, u čemu je pogriješila jer joj je to dozvolila, odlazila na određena stražarska mjesta kod određenih pripadnika HV-a. Tek naknadno je shvatila da bi bilo velikih problema da joj se nešto desilo u prometu. Osim toga, oštećena je imala i obiteljskih problema, koje je često isticala, u čemu joj je htjela pomoći koliko god može i pružiti joj podršku, pa su kontaktirale i kasno noću, što je razvidno iz prepiske koju je predala u predmet. Osim toga, u inkriminiranom vremenu oštećena ju je zamolila da joj pomogne naručiti se kod neurokirurga u Zagrebu, u čemu joj je također izašla u susret te je preko službenog faksa naručila na pregled, a što je oštećena iskoristila da bi je po dolasku u Zagreb prijavila poslodavcu. Oštećenoj je također izlazila u susret dok je koristila bolovanje, na način da ju je npr. svojim vozilom vozila iz dnevne bolnice u [adresa] u [adresa], gdje stanuje, jer nije imala prijevoza, a što smatra da ne bi činila osoba koja bi je istodobno maltretirala i zlostavljala. Kako je iskazala, misli da je oštećena na kaznenu prijavu i ovaj postupak nagovorena od osobe koja želi postati voditelj restorana, što bi ona toj osobi jako rado i prepustila, ali se uprava tvrtke s tim ne slaže.

Na upit braniteljice optužena je odgovorila kako je oštećena provocirala radne kolege na način da je npr. kuharu odbijala izvršiti određeni radni zadatak, na način da je platnim listama udarala po stolu, psovala djelatnice koje obračunavaju plaću, jednostavno je unosila nemir u kolektiv, u radnu smjenu, razgovarala je sa korisnicima restorana za vrijeme podjele jela, što nije dopušteno, osim neke kratke i kulturne komunikacije sa korisnikom usluge. Oštećena je samoinicijativno pravila pauze tijekom radnog vremena, kako bi zapalila cigaretu, pa i u tijeku procesa pranja posuđa, tako da bi je onda netko trebao zamijeniti. Osim toga, sa korisnicima je detaljno raspravljala o svom zdravstvenom stanju, o plaći, ogovarala radne kolege i sl.. Kako je odgovorila, oštećenoj tijekom bolovanja zapravo nije dozvolila da uzme službeno vozilo tvrtke i ode na neko stražarskom mjesto, već se ista povezla u vozilu tvrtke sa radnom kolegicom koja je razvozila hranu na stražarska mjesta. Nije čula da bi oštećena direktno vrijeđala korisnike restorana pri razgovoru s istima, ali je primijetila kako bi, ukoliko nije bila zadovoljna razgovorom, reagirala na način da bi tu osobu "iza leđa" vrijeđala i psovala, psujući da jebe majku, jebe S. Nakon što ju je oštećena prijavila poslodavcu, došli su predstavnici tvrtke iz Zagreba te obavili razgovor sa svakim zaposlenikom restorana kojeg su zatekli. Razgovori su bili pojedinačni i naravno da ne zna kakvu je tko izjavu dao, ali nakon toga nije dobila nikakvu primjedbu ili opomenu poslodavca, već joj je usmeno rečeno da nije kriva. Pri obavljaju posla u restoranu radnici su dužni nositi propisanu radno - zaštitnu odjeću. Oštećena to nije poštivala, jer je nosila vlastite dekoltirane majice, koje su pored toga bile i kratke. Kako su to bile tanke bijele majice, a često bi se i smočile, bile bi vidljive grudi oštećene. Oštećenu je na to upozoravala, a ona bi joj odgovorala da je dobro odjevena, a kada bi se okrenula čula bi njezine psovke. Na takvo odijevanje oštećene žalili su se radne kolege. Osim toga, jedne prilike kad je oštećena prala službeno vozilo, nazvali su iz zapovjedništva sa porukom da bi bilo dobro da se oštećena okrene dok pere vozilo, jer je očito smočila majicu pa je sve bilo vidljivo. Oštećena joj se žalila da je zlostavljana od supruga, da dugi niz godina uzima lijekove za smirenje, nekad stalno, a nekad povremeno. Oštećenu nitko od radnih kolega nije vrijeđao. Oštećena je u tvrtku došla prije nje, ne zna koje godine. Na mjestu voditelja prije nje je bilo više osoba, svi su smijenjeni zbog stalnih pritužbi koje su dolazile u upravu tvrtke. Prije nje voditelj restorana je bio ŽĐ, a voditeljica kuhinje je bila PĐM. Kako je odgovorila, nema direktna saznanja, već samo pretpostavke da bi navedena PĐM bila u daljnjem srodstvu sa vještakom Goranom Arbanasom, ne zna kakvom točno.

5. Analizom iskaza optužene PĐ i usporedbom istog sa provedenim dokazima, koji su cijenjeni pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optužena svojim radnjama ostvarila bitna obilježja na teret joj stavljenog kaznenog djela.

6. U postupku nije bilo sporno, osnovom iskaza same optužene, kako je ista u inkriminiranom vremenu bila voditeljica restorana tvrtke Pleter-usluge d.o.o. u prostoru Vojarne 9. gardijske brigade Vukovi u [adresa], na kom radnom mjestu se nalazi i danas, kao i da je u tom vremenu SĐ, tada TĐ, radila u tom restoranu na radnom mjestu pomoćne radnice.

7. U postupku nije bilo sporno, uvidom u nalaz Opće bolnice Gospić, Psihijatrijske ambulante (str. 29 spisa), kako se SĐ, tada TĐ, dana 20. studenog 2017. javila u tu ambulantu zbog liječničke pomoći.

8. U postupku je bilo sporno, obzirom da je optužena PĐ to u cijelosti negirala, da li je ista u inkriminiranom vremenu učestalo govorila SĐ da je luda, budala, govno, đubre neopisivo kakvo nije vidjela, te pri tome glasno vikala i psovala joj majku, a što bi onda kod SĐ izazvalo uznemirenost i zbog čega bi ista onda 20. studenog 2017. zatražila liječničku pomoć u psihijatrijskoj ambulanti Opće bolnice u Gospiću.

9. Obranu optužene PĐ kako kao voditeljica restorana to nije govorila radnici SĐ, već da se prema istoj odnosila na primjeren način, kao i prema drugim zaposlenicima, po potrebi ih upozoravajući na nedostatke u njihovom ponašanju i radu, te da je SĐ i ranije imala zdravstvene probleme psihičke naravi te da je na podnošenje kaznene prijave nagovorena od strane osobe koja želi postati voditelj restorana, kao i da je oštećena ona koja je unosila nemir u radni kolektiv, odbijala izvršavati zadatke, odbijala nositi propisanu radno-zaštitnu odoru, samoinicijativno koristila pauze, neprimjereno se odnosila prema korisnicima restorana i dr., sud je cijenio suprotnom provedenim dokazima i očito usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

10. Prvenstveno, iako je optužena i pri ispitivanju u svojstvu okrivljene u Službi kriminalističke policije 20. lipnja 2018., kao i na raspravi, negirala počinjenje kaznenog djela, njen iskaz na raspravi, naveden pod točkom 4.1. obrazloženja, razlikovao se od njenog ranijeg iskaza (str. 87 spisa), budući je optužena na raspravi iznijela niz negativnih navoda o oštećenoj SĐ kao radnici, a koje nije navela pri ranijem ispitivanju.

Naime, pri prvom ispitivanju optužena je kao i na raspravi iskazala kako je oštećenu upozorila na potrebu nošenja propisane radno-zaštitne odjeće, dok je na raspravi iskazala i da je ista imala "jako česte" ispade zbog nezadovoljstva plaćom, da su se pojedini radni kolege žalili kako oštećena u popodnevnoj smjeni ima ispade, da ih provocira i odbija izvršiti radne zadatke, zatim da je oštećena imala "čudne odnose" sa nekim od pripadnika HV-a, npr. pripremajući za iste posebno savijače i sl., kojima bi ih častila, da je za vrijeme bolovanja dolazila u tvrtku te odlazila na određena stražarska mjesta kod određenih pripadnika HV-a, da je provocirala radne kolege na način da je npr. kuharu odbijala izvršiti određeni radni zadatak, na način da je platnim listama udarala po stolu, psovala djelatnice koje obračunavaju plaću, razgovarala sa korisnicima restorana za vrijeme podjele jela, što nije dopušteno, osim neke kratke i kulturne komunikacije, da je samoinicijativno pravila pauze tijekom radnog vremena, kako bi zapalila cigaretu, da je sa korisnicima usluga detaljno raspravljala o svom zdravstvenom stanju, o plaći, ogovarala radne kolege i sl., te da bi te iste korisnike, ukoliko nije bila zadovoljna razgovorom, "iza leđa" potom vrijeđala i psovala, psujući im majku i S, da su se radni kolege žalili na odijevanje oštećene. Osim podataka koji su se odnosili na ponašanje oštećene na radnom mjestu, optužena je na raspravi iznijela i neke osobe podatke, koje pri prvom ispitivanju nije predočila, na način da joj se oštećena žalila da je muž zlostavlja i da dugi niz godina uzima lijekove za smirenje, nekad stalno, a nekad povremeno.

11. U odnosu na ovakav iskaz optužene na raspravi, u dijelu u kojem je iznijela niz tvrdnji koje oštećenu prikazuju kao problematičnu radnicu, koja je kršila radna pravila, odbijala izvršenje radnih zadataka i izazivala nemir kod radnih kolega te se neprimjeno ponašala u kontaktu sa korisnicima usluga te u konačnici podnijela protiv optužene lažnu kaznenu prijavu, u cilju da neka druga osoba dođe na mjesto voditelja restorana, ocjena je suda ne samo kako optužena takve tvrdnje nije iznijela pri prvom ispitivanju, već i da iste ne proizlaze iz provedenih dokaza.

Naime, premda je optužena te navode iznijela na kraju dokaznog postupka, nakon što su ispitani svi svjedoci u postupku, pa im se na te navode nisu niti mogla postaviti kontrolna pitanja (premda se ne sudi oštećenoj zbog povrede radnih obveza), iz provedenog dokaznog postupka, obzirom da je oštećena radila kao pomoćna radnica u kuhinji, i to iskaza svjedoka ŽĐ, koji je radio i još uvijek radi kao kuhar u navedenom restoranu u vojarni u [adresa], jasno proizlazi kako oštećena kao pomoćna radnica u kuhinji nikada nije odbila napraviti posao koji bi od nje kao kuhar zatražio (str. 174 spisa), a iz provedenih dokaza nije proizlazila ni osnovanost navoda da bi se oštećena neprimjereno odnosila prema korisnicima restorana, da bi dolazila u firmu za vrijeme bolovanja i odlazila na stražarska mjesta kod nekih pripadnika HV- a, da bi nekim vojnicima pripremala posebna jela i častila ih, da bi provocirala radne kolege i dr.

12. Suprotno obrani optužene da se kao voditeljica restorana prema oštećenoj odnosila na primjeren način, isto kao i prema ostalim radnicima, po potrebi ih upozoravajući na nedostatke u njihovom ponašanju i radu, oštećena SĐ ispitana u svojstvu svjedoka, u bitnom je iskazala (str. 168-170 spisa) kako ju je optužena u inkriminiranom vremenu često vrijeđala i ponižavala te je psovala i vikala i galamila na nju. Govorila joj je da je glupa, da je đubre neopisivo, psovala joj majku, govorila da joj bog majku, da je luda, da je budala, da je govno. Zbog takvog ponašanja optužene početkom prosinca 2017. otišla se požaliti u upravu tvrtke u Zagreb. Upravi se najprije obratila e-mailom, a oni su je potom pozvali na sastanak, na kojem je usmeno iznijela svoje primjedbi na postupanje optužene. Imala je zdravstvene probleme, bila je na tri operacije kralježnice i koljena, tako da je bila na bolovanju, a nakon treće operacije koja je bila u prosincu 2016. vratila se na posao 24. listopada 2017. Još prije odlaska na bolovanje imala je problema sa optuženom, a problemi su se nastavili čim se vratila sa bolovanja. Do problema je dolazilo kad nešto nije napravljeno na način kako je optužena smatrala da bi trebalo biti, npr. ako bi se u nekom trenutku desilo da na liniji nema dovoljno narezanog kruha ili da neki stol nije "zategnut" kako bi trebao biti, kad bi optužena na nju reagirala psovkama, govoreći joj da joj j…. L majku, da joj j…. O majku. Potom je došlo do problema jer je odbila voziti hranu na teren sa vozilom sa istrošenim gumama, jer je palo malo snijega pa se bojala voziti i nije htjela izazvati prometnu nesreću i prouzročiti štetu, zbog čega je predložila da hranu odveze neki muškarac. Optužena ju je na to pitala od kada je ona šef u kuhinji , da i drugi idu i voze hranu, ali ona nije htjela jer je smatrala da nigdje ne piše da upravo ona mora ići, pri čemu ju je optužena vrijeđala i galamila na nju, govoreći joj da je stoka neopisiva. Kako je u tom trenutku stajala uz štednjak i pekla palačinke, optužena joj je počela prigovarati da dolazi na posao tako da joj se vide leđa, što nije bilo točno, jer su joj se leđa mogla vidjeti samo ukoliko se u nekom trenutku sagnula ili sl.

Zbog takvog ponašanja optužene prema njoj odlučila je potražiti pomoć psihijatra, jer nije mogla spavati niti jesti, bila je uznemirena. Nakon odlaska psihijatru otvoreno joj je bolovanje, na kojem je bila 6-7 mjeseci, kroz koje vrijeme je išla na redovne kontrole kod psihijatra i primala terapiju za smirenje, i to Normabel, Xanax i još jedan lijek čijeg naziva se ne sjeća. Na kraju je, kako misli u travnju 2018., dala otkaz. Kako je odgovorila, iz tvrtke su došli u restoran u [adresa] i obavili razgovore sa svim zaposlenicima, a ona je naknadno dobila pisanu obavijest da nisu utvrdili nikakve nepravilnosti u postupaju optužene. To ju je jako razočaralo i revoltiralo, pa je otišla i podnijela kaznenu prijavu protiv optužene.

13. Nadalje, suprotno iskazu optužene da se prema oštećenoj odnosila na primjeren način, kao i prema drugim radnicima, svjedokinja EĐ je u bitnom iskazala (str. 175-176 spisa) kako smatra da je njena bivša šefica odnosno optužena PĐ omalovažavala njenu bivšu radnu kolegicu odnosno oštećenu SĐ. Kako je iskazala, došla je u popodnevnu smjenu i zatekla SĐ kako plače. Pitala ju je što se dogodilo, a ona joj je odgovorila da su optužena i ona opet imale sukob, da ju je optužena opet omalovažavala. To nije bilo prvi put, a misli i da su svi oni ostali to doživljavali, ali su to prešućivali. I osobno je to jednom doživjela od optužene, ali joj je trebao posao, imala je malu djecu, pa se samo udaljila i to prešutjela. Svjedokinja se na raspravi nije mogla sjetiti što joj je oštećena te prilike točno rekla, kojim joj se riječima optužena obratila, obrazlažući to protekom vremena, pa joj je predočen njen raniji iskaz, dan pri ispitivanju u svojstvu svjedoka u ODO u Gospiću, 10.08.2018. (str. 112 spisa), kad je iskazala: "rekla mi je da je šefica imala ispad, da ju je vrijeđala i omalovažavala, da joj je govorila da je glupača, da joj je psovala S i sl…", pa joj je postavljen upit zašto tako nije iskazala na raspravi, na što je svjedokinja iskazala da je doista tako iskazala pri tom ispitivanju, ali da na raspravi zbog proteka vremena nije mogla sa sigurnošću ponoviti riječi, a nije željela nešto krivo reći. Kako je iskazala, većina radnih kolega se žalila na ponašanje optužene, ali su svi to prešućivali. Na upit optužene svjedokinja je iskazala da je najvjerojatnije u inkriminiranom vremenu bar jednom bila osobno prisutna kad je ona omalovažavala i vrijeđala oštećenu, ali da zbog proteka vremena ne može točno odgovoriti kada je to bilo. Svjedokinja je odgovorila i kako su se radnici znali požaliti direktoru kad bi došao iz Zagreba, ali uopćeno, ne žaleći se direktno na optuženu, jer su se bojali problema na poslu, pa čak i otkaza. Nakon što joj je predočen njen iskaz u ODO kad je iskazala „mi smo se žalili nadređenima u Zagrebu, međutim nije bilo uspjeha, nije nam se vjerovalo“, svjedokinja je iskazala da je i pri tom ispitivanju zapravo mislila da su se žalili općenito, kad bi netko došao iz Zagreba, s tim da nitko nije reagirao na njihove uopćene primjedbe na radne uvjete. Svjedokinji je predočeno da je pri ispitivanju u ODO iskazala: „ GĐ je bilo normalno svakom od zaposlenika govoriti razne uvrede, to je bilo svakodnevno, uglavnom glupače, budale, to sam uglavnom čula od drugih a ja sam se prema njoj distancirala“, uz upit zašto to nije iskazala i na raspravi, na što je svjedokinja odgovorila da je to točno, da je tako iskazala, te da je to doista uglavnom čula od radnih kolega, ali da je vjerojatno i osobno to nekad čula, ali bi se u tim situacijama udaljila jer nije željela probleme. Kako je iskazala, na kraju je dala otkaz jer je na posao dolazila pod stresom i nije više željela tako živjeti i raditi. Svaki dan je dolazila na posao sa grčem, očekujući kako će šefica reagirati prema nekom od radnika. To nije bilo svakodnevno, ali su ljudi to svakodnevno prepričavali na poslu, što je stvaralo dodatni stres. Suprotno iskazu optužene iskazala je i svjedokinja ĆĐ (str. 193-195 spisa), koja je u bitnom iskazala kako je radila kao zaposlenica u tvrtki Pleter u vojarni u [adresa], kao pomoćna radnica u kuhinji, te da ju je optužena kao šefica stalno nešto kritizirala i prigovarala joj. Kako je odgovorila, u toj tvrtki i na tom radnom mjestu je radila od 1997. ili 1998. godine. Nije mogla odgovoriti da li je 2017. godine u kuhinji radila sa oštećenom SĐ, ali je iskazala da je rijetko s istom radila u istoj smjeni, već uglavnom u suprotnoj. Zbog toga ne može reći da bi čula kako optužena kritizira oštećenu ili joj se obraća neprimjerenim riječima. Međutim, oštećena SĐ joj je znala reći kako ju je šefica odnosno optužena psovala. Detalja razgovora se nije mogla sjetiti, uz obrazloženje da je po odlasku u mirovinu sve to samo željela zaboraviti, jer je tamo raditi bilo „prestrašno“. Kako je obrazložila, pod tim misli da su uvijek bile psovke i vrijeđanja, i to način da ju je optužena kao šefica stalno psovala i vrijeđala, i što god da je napravila, nije bilo dobro. Kako je odgovorila, optužena joj je bila šefica četiri godine i svaki dan je išla na posao sa grčem, bojeći se hoće li sve dobro napraviti, a na kraju je otišla u prijevremenu mirovinu jer to više nije mogla podnositi. Te uvrede i psovke nije prijavila, a ne bi došla ni na raspravu, da nije morala. Svjedokinja je obrazložila kako je zapravo godinu prije stjecanja uvjeta za prijevremenu mirovinu dala otkaz i otišla raditi u ugostiteljski objekt Prašina u [adresa], gdje je radila godinu dana, dok nije stekla uvjete za prijevremenu mirovinu. Nikome se nije žalila na postupanje optužene prema njoj, jer nije „takav tip“, sve drži u sebi i reagira samo plačem. Kako je iskazala, uvijek je bila opsovana od optužene, ništa što je napravila nije valjalo. Priznaje da od poslova nije znala raditi na računalu i služiti se karticama koje su vojnici imali za obrok, a koje su oni trebali „otkucavati“. Međutim, u tome bi joj uvijek pomogla neka od radnih kolegica. Optužena joj je znala reći da je krava, da je prasica, svašta bi joj znala reći. Na upit braniteljice optužene, svjedokinja je odgovorila kako zbog svega što je na poslu proživljavala od optužene nije zatražila liječničku pomoć, ali da je samoinicijativno po povratku sa posla pila Normabel. Svjedokinja je iskazala da je Normabel kupovala u ljekarni, a nakon što je braniteljica optužene stavila primjedbu da se taj lijek može kupiti samo uz recept, svjedokinja je odgovorila da je taj lijek u ljekarni uz recept kupovao njen suprug, ali da je ona onda uzimala i pila njegove tablete.

Suprotno iskazu optužene iskazala je i svjedokinja ČĐ, koja je u bitnom predočila (str. 211-213 spisa) kako je radila u kuhinji tvrtki Pleter u vojarni u [adresa], gdje je radila i oštećena, ali da tamo ne radi od siječnja 2018. ili siječnja 2019. Vezano za odnos optužene i oštećene svjedokinja je iskazala kako su se njih dvije više puta svađale, zbog raznih stvari, pa i zbog radne odore oštećene, koja nije bila propisna jer je majicu i suknju prilagodila da budu kraće od propisanih. Osim toga, optužena je prigovarala oštećenoj i „zbog drugoga vezano za posao“, npr. da se smiri odnosno stiša jer je SĐ inače malo glasnija. Vezano za način na koji je oštećena bila odjevena, optužena je oštećenoj rekla da se ponaša pristojno, da je krava odnosno kobila. Optužena se tako uobičajeno odnosila prema oštećenoj, pri čemu ona ne može reći zašto. Oštećena nije odbijala izvršenje radnih zadataka. Osobno je iz te tvrtke otišla najviše zbog toga što nije mogla iskoristi slobodne dane, od kada nije u kontaktom s nikim od zaposlenika, pa tako niti sa oštećenom. Pozvana da obrazloži svoj navod da je između optužene i oštećene „bio skandal“, na način da li se konkretno radilo o svađi, skandalu ili vrijeđanju, svjedokinja je odgovorila da se radilo o vrijeđanju. Optužena je oštećenu vrijeđala više puta, kroz tih par dana kada je između njih došlo do svađe oko radne odore. Svjedokinja je odgovorila i kako nije čula da bi optužena psovala odnosno vrijeđala oštećenu nekim drugim riječima, osim da je krava odnosno kobila. Kako je odgovorila, samo nekada je sa oštećenom radila u istoj smjeni.

Ispitani svjedok ŽĐ (str. 173-174 spisa), koji i dalje radi kao kuhar u navedenom restoranu tvrtke Pleter, i koji je iskazao da oštećena kao pomoćna radnica u kuhinji nikada nije odbila izvršiti bilo koji radni zadatak čije izvršenje je od nje zatražio, iskazao je i da osobno nije bio prisutan nikakvom verbalnom ili bilo kakvom drugom sukobu između optužene i oštećene, ali da je od radnih kolega čuo da je između njih došlo do nekakvog sukoba. On se tada nalazio na bolovanju, a to je čuo po povratku. Kako je iskazao, kolege su mu se znale žaliti, i to EĐ, ĆĐ i ČĐ, da im optužena govori da su glupi, da su neradnici i slično, ali on to osobno nije čuo.

14. Za razliku od iskaza gore navedenih svjedoka, iz čijih iskaza je proizlazilo suprotno navodima optužene da se prema oštećenoj, kao i prema drugim zaposlenicima, ponašala na primjeren način, bez psovanja i vrijeđanja, dio u postupku ispitanih svjedoka je iskazivao u skladu sa iskazom optužene, na način da se ista ponašala primjereno, upozoravajući radnike na propuste bez vrijeđanja i psovanja, pa tako i oštećenu SĐ.

Svjedok RĐ, koji još uvijek radi u navedenom restoranu, iskazao je kako je uočio verbalne sukobe između optužene i SĐ, da misli da je čak u to vrijeme i bio u kuhinji, ali da je taj prostor jako velik, tako da nije čuo o čemu se točno radi, ali su o tome pričali drugi radnici, ali se detalja ne sjeća. Kako smatra, radilo se o tome da se oštećena nešto žalila na firmu, na radnu odjeću, pa ju je optužena opomenula. Kako je iskazao, optužena njega osobno nikada nije uvrijedila niti je ikada čula da bi ikoga od radnika psovala ili vrijeđala, pa tako i oštećenu. Svjedokinja VĐ koja je u restoranu radila kao kuharica, i koja je u toj tvrtki prestala raditi 08.12.2022., u bitnom je iskazala (str. 177-179 spisa) da je u restoranu došlo do sukoba između optužene i oštećene, zbog odijevanja oštećene. Bila je osobno prisutna kad je optužena došla i rekla oštećenoj da je lijepo, primjereno odjevena, na što je oštećena reagirala riječima da je optužena provocira te je počela plakati. Međutim, smatra da optužena nije provocirala oštećenu već ju je pohvalila jer je taj dan bila propisno odjevena u radnu odoru, što inače nije činila, pa ju je optužena učestalo upozoravala da treba nositi radnu odoru. Osim tog jednog događaja, vezano za radnu odoru, nije bila prisutna bilo kojoj drugoj situaciji u kojoj bi eventualno došlo do verbalnog sukoba između optužene i oštećene. Kako je iskazala, osim što to nije osobno vidjela i čula, nikada niti od jednog radnika nije čula da bi se optužena prema nekom od njih, ili prema oštećenoj, odnosila na neprimjeren i omalovažavajući način, vrijeđala ih ili psovala. Svjedokinja je iskazala da je osobno bila nezadovoljna odnosom sa pomoćnim radnicama u kuhinji, SĐ i MĐ, budući su često, kad bi zatražila da nešto naprave, reagirale nezadovoljno i prigovarale.

Svjedokinja CĐ (str. 179-181 spisa), također nikada nije čula niti vidjela da bi se optužena prema oštećenoj ili bilo kojem drugom radniku obraćala neprimjereno, vrijeđajući ga ili psujući. Kako je iskazala, zna za samo jedan konflikt koji se dogodio između optužene i oštećena, kojem je bilo osobno prisutna, kad je optužena, prolazeći u kuhinji pored SĐ, istoj rekla da je lijepo i primjereno odjevena, na koje riječi je oštećena verbalno burno reagirala, s tim što se ne sjeća kojim riječima. Kako je iskazala, sjeća se da je i prije inkriminiranog vremena oštećena na poslu znala govoriti da pije tablete za smirenje, pa je očito imala zdravstvene probleme koji su zahtijevali takvu terapiju.

Svjedok JĐ (str. 210-211 spisa), koji je radio i radi kao kuhar u tom restoranu, također nikada nije čuo da bi optužena psovala ili vrijeđala oštećenu, ali nikada nije čuo niti da bi optužena prigovorila oštećenoj zbog radne odjeće. Osobno nije primijetio da oštećena ne bi nosila radnu odoru, već je vidio kako je nosi, a nije vidio niti da bi oštećena dolazila na posao u dekoltiranim majicama, majicama iznad pupka, kratkoj suknji ili sl.

15. Analizom iskaza navedenih svjedoka, ocjena je suda prvenstveno kako je životno i logično da radnici koji su radili u kuhinji restorana, kao kuhari ili pomoćni radnici u kuhinji, i to EĐ, ĆĐ, ČĐ, ŽĐ , VĐ i JĐ, obzirom da je oštećena radila kao pomoćna radnica u kuhinji, svakako imaju neposrednija i detaljnija saznanja na okolnost da li optužena na radu vrijeđala i ponižavala oštećenu, pri čemu i u odnosu na iskaze navedenih svjedoka treba imati u vidu da nisu svi radili u isto vrijeme, već u smjenama, da su se neki nalazili na bolovanjima, kao i da je prostor kuhinje nesporno velik, ogroman kako je to rekao svjedok RĐ.

Slijedom izloženog, u odnosu na iskaz svjedokinje CĐ, koja ne radi u kuhinji, već je zaposlena kao referent u skladištu te sjedi u istom uredu sa optuženom, kako je rekla od 08,00-16,00 sati, ocjena je suda kako ista na tu okolnost ne može imati neposredna saznanja kao radnici koji rade u kuhinji osam sati, a nije prihvaćen kao životan njen iskaz da je svakodnevno išla u kuhinju sa optuženom, jer ne samo da zbog sanitarnih propisa osobe koje ne rade u kuhinji ne trebaju tamo biti, već je navedena svjedokinja svakako morala obavljati poslove svog radnog mjesta, u skladištu odnosno u uredu kojeg dijeli sa optuženom, pa se ne nalazi životnim da bi svakodnevno bila u kuhinji i mogla imati neposrednija saznanja od radnika koji tamo rade osam sati.

Osim toga, ova svjedokinja je pri ispitivanju iskazala kako ocjenjuje da su odnosi između radnika u kuhinji bili dobri, kao i da nikada nije primijetila da bi EĐ, "sa kojom se oštećena najviše družila u kuhinji", eventualno dolazila u bilo kakve sukobe sa optuženom, da bi potom, nakon što je optužena stavila primjedbu na taj dio njenog iskaza, na način da odnosi među radnicima u kuhinji nisu bili dobri, i da je djelatnica EĐ uvijek nešto izazivala, ova svjedoka na primjedbu odgovorila "da je optužena u pravu, da je ona to sve već malo ispustila", a što sud cijeni na način da navedena svjedokinja, kako je već izloženo, nije imala neposredna saznanja o zbivanjima u kuhinji tijekom radnog dana ili da eventualno iskazuje u prilog optuženoj, sa kojom sjedi u istom uredu osam sati dnevno, pa je u odnosu na njen iskaz cijenjeno da se ne može prihvati kao nesporno vjerodostojan.

16. U odnosu na iskaze svjedoka koji su radili u kuhinji, sud je cijenio da se među istima kao bitno različit ističe iskaz svjedokinje VĐ, ne samo kao suprotan iskazu oštećene SĐ, već i kao suprotan iskazima njenih radnih kolega - kuhara ŽĐ, RĐ i JĐ, koji za razliku od navedene svjedokinje, koja je iskazala da je oštećena kao pomoćna radnica u kuhinji reagirala nezadovoljstvom i protestom ukoliko bi kao kuharica zatražila od nje da nešto napravi (kao i EĐ), nisu niti spomenuli da bi oštećena eventualno odbijala radne naloge, a svjedok ŽĐ je i decidirano iskazao da oštećena kao pomoćna radnica u kuhinji nikada nije odbila napraviti neki posao koji bi kao kuhar od nje zatražio.

Slijedom izloženog, a cijeneći i da je navedena svjedokinja iskazala kako je sa oštećenom (i MĐ) kontaktirala isključivo kroz posao te da čak nije bila zadovoljna niti tom njihovom poslovnom suradnjom odnosno odnosom na poslu, kao i da je jedino ova svjedokinja, suprotno iskazima svih u postupku ispitanih svjedoka, kako onih predloženih po tužitelju, tako i onih predloženih po obrani, iskazala da je oštećena "divljala" nakon što su otišli ljudi koji su došli iz Zagreba obaviti razgovore sa djelatnicima povodom prijave oštećene, ocjena je suda kako se i iskaz ove svjedokinje ne može prihvatiti kao nesporno vjerodostojan.

16.1. U odnosu na iskaze drugih svjedoka koji su radili u kuhinji, i to EĐ, ĆĐ i ČĐ, ocjena je suda kako su isti u bitnom međusobno podudarni i neposredno uvjerljivi te da iz istih, suprotno iskazu optužene, proizlazi da se ista kao voditeljica restorana, kako je ustvrdila, nije na primjeren način odnosila prema radnici SĐ (niti prema drugim zaposlenicima).

Naime, EĐ je iskazala da je zatekla oštećena kako plače te da joj je ista rekla da ju je optužena opet omalovažavala, da joj je rekla da je glupača, da joj je psovala boga i slično, ali i da se optužena nije tako odnosila samo prema optuženoj već i prema njima drugim radnicima, odnosno da joj je bilo normalno svakom od zaposlenika govoriti razne uvrede, ali da su isti to prešućivali u strahu zbog gubitka posla, pa tako i ona. Kako je iskazala, u inkriminiranom vremenu najvjerojatnije je bar jednom bila osobno prisutna kad je optužena omalovažavala i vrijeđala oštećenu, ali zbog proteka vremena ne može reći kada je to točno bilo.

Svjedokinja ĆĐ je iskazala kako je u pravilu radila suprotnu smjenu od oštećene, tako da nije osobno vidjela niti čula da ju je optužena kritizirala ili joj se obraćala neprimjerenim riječima, ali da bi joj oštećena znala reći da ju je optužena psovala, s tim da se točnih riječi nije sjećala, što je obrazložila protekom vremena i navodom da je nakon odlaska u mirovinu sve to željela zaboraviti. Međutim, osim tog posrednog saznanja vezanog za odnos optužene prema oštećenoj, navedena svjedokinja je predočila kako se optužena odnosila prema njoj osobno, iskazavši da ju je konstantno psovala, da joj nije valjalo ništa što bi napravila, da joj je govorila da je krava, da je prasica i svašta drugo, a zbog čega je prekinula radni odnos godinu dana prije stjecanja uvjeta za mirovinu te otišla tu godinu raditi drugdje. Zaključno, i svjedokinja ČĐ je potvrdila da je optužena uobičajeno vrijeđala oštećenu na radnom mjestu, čemu nije znala razlog, s tim što je iskazala da ju je nazivala kravom i kobilom.

Analizom iskaza navedenih svjedokinja, prema su svjedokinje EĐ i ĆĐ iskazale da to nisu osobno vidjele i čule, već da im je o tome govorila oštećena, pri čemu je svjedokinja EĐ ipak ustvrdila da je barem jednom to i osobno čula i vidjela, ali da zbog proteka vremena ne može reći kad je to točno bilo, dok je svjedokinja ČĐ iskazala kako je sve osobno vidjela i čula, ocjena je suda kako su iskazi navedenih svjedokinja podudarni međusobno i sa iskazom oštećenom u odnosu na bitnu okolnost da li je optužena vrijeđala i ponižavala oštećenu na radnom mjestu, pri čemu su njihovi iskazi cijenjeni i neposredno uvjerljivima i bez motiva eventualnog lažnog iskazivanja, pa su prihvaćeni u cijelosti.

Okolnost da iskazi navedenih svjedokinja nisu u potpunosti podudarni sa iskazom oštećene i međusobno, u odnosu na točne riječi kojima bi se optužena obraćala oštećenoj, jer je oštećena iskazala da joj je govorila da je luda, budala, govno, đubre neopisivo kakvo nije vidjela, pri čemu je glasno vikala i psovala joj majku i S dok je svjedokinja KĐ iskazala da joj je rekla da je glupača, da joj je psovala S i slično, a svjedokinja ĆĐ se nije mogla sjetiti točnih riječi, dok je svjedokinja ČĐ predočila da bi joj govorila da je krava i kobila, po ocjeni suda nalazi se životom.

Naime, radi se o zbivanjima od prije gotovo osam godina, te se nije radilo o samo jednom događaju, kako to proizlazi i iz iskaza oštećene i iz iskaza navedenih svjedokinja, a osim toga navedene svjedokinje su prije više godina prestale raditi u tom restoranu, pa je životno i logično da o tome dugo nisu razmišljale, pa da su onda i ispustile detalje događaja. Osim toga, imajući u vidu navode svjedokinje EĐ da je optuženoj bilo normalno i uobičajeno upućivati razne uvrede radnicima, kao i da je svjedokinja ĆĐ iskazala da joj je optužena osobno govorila da je krava i prasica, ali da joj je znala reći i svašta drugo, nalazi se životnim da navedene svjedokinje nisu navele uvredljive riječi točno onako kako ih navela oštećena, jer je životno da je oštećena bolje zapamtila riječi koje su joj osobno upućene, kao što se ĆĐ točno sjećala uvreda koje je optužena njoj upućivala.

Slijedom izloženog, premda iz iskaza navedenih svjedokinja ne proizlaze točno iste uvredljive riječi i psovke kao iz iskaza oštećene, ocjena je suda kako navedene svjedokinje tim svojim iskazima upućuju na vjerodostojnost iskaza oštećene da je u inkriminiranom vremenu na svom radnom mjestu pomoćne radnice u kuhinji restorana Pleter usluge d.o.o. u [adresa], bila izložena učestalim uvredama i ponižavanju od strane optužene kao voditeljice restorana, dakle, da se nije radilo samo o jednokratnoj radnji, već o radnjama koje su se ponavljale kroz inkriminirano vrijeme, dok se okolnost da svjedokinje nisu navele točno iste uvredljive riječi kao i oštećena SĐ, ne nalazi odlučnom, budući je točne riječi navela sama oštećena PĐ pri ispitivanju u svojstvu svjedoka, koja se tih riječi nesumnjivo dobro sjeća budući su njoj bile i upućene, i u odnosu na sadržaj kojih je iskazivala decidirano i pri ispitivanju u ODO i na sudskoj raspravi.

Zaključno, ocjena je suda da se kod svjedokinja EĐ, ĆĐ i ČĐ ne nalazi niti motiva eventualnom lažnom iskazivanju, budući iste već niz godina ne rade u tom restoranu, niti su tijekom rada osobno podnosile poslodavcu bilo kakve usmene ili pismene prijave ili pritužbe protiv optužene, kao niti bilo kakve prijave nakon što su tamo prestale raditi.

17. Zaključno, obzirom da je u postupku bilo nesporno da se oštećena 20. studenog 2017. obratila liječniku psihijatru u Općoj bolnici u Gospiću, koji joj je nakon pregleda postavio dijagnozu Reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe, zbog utvrđenih egzogenih frustracijskih tegoba na radnom mjestu, uz preporuku privremenog distanciranja od izvora frustracija, u postupku je provedeno psihijatrijsko vještačenje oštećene, po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke Goranu Arbanasu, radi davanja nalaza i mišljenja da li je kod iste nastupilo narušenje zdravlja te da li je isto uzrokovano ponižavanjem i zlostavljanjem na radu od strane optužene. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 16. listopada 2018. (str. 116-130 spisa), kod kojeg nalaza i mišljenja je vještak u cijelosti ostao pri ispitivanju na raspravi 15. svibnja 2024. (str. 219-222 spisa), oštećena NĐ (ranije TĐ) imala je simptome i znakove poremećaja prilagodbe (pretežno sa anksioznim i depresivnim simptomima), koji poremećaj joj je dijagnosticiran u studenom 2017. godine, koji poremećaj se može podvesti pod pojam narušenja (psihičkog) zdravlja, a koji je, prema raspoloživoj medicinskoj dokumentaciji nastao zbog egzogenih frustracijskih tegoba na radnom mjestu. Kako je vještak odgovorio na raspravi (str. 219-222 spisa), poremećaj prilagodbe je psihijatrijska dijagnoza koja se postavlja osobi koja je doživjela neki vanjski stresorni događaj i nakon toga razvila s tim događajem povezane psihičke smetnje. Na pitanje da li je moguće da je oštećena osim eventualne stresne situacije na poslu imala neke druge stresne situacije u životu, o kojima nije iskazivala liječniku psihijatru, vještak je odgovorio da o tome nema saznanja, ali da u psihologijskom testiranju provedenom 09. veljače 2018. stoji da kontrolne ljestvice potvrđuju valjanost dobivenih odgovora ispitanice (str. 8 nalaza i mišljenja).

Obzirom da je vještačenje provedeno temeljem medicinske dokumentacije Opće bolnice Gospić sadržane u spisu predmeta te pregleda i razgovora sa oštećenom, pri čemu vještak nije imao na raspolaganju podatke da li je oštećena možda i prije tog pregleda 20. studenog 2017. eventualno bila psihijatrijski liječena, čemu je obrana prigovarala, sud je od obiteljskog liječnika oštećene pribavio njen medicinski karton, koji datira od 23. studenog 2007. godine (str. 230-303 spisa), uz nalog vještaku da se ocjenom tih podataka dodatno očituje da li u zdravstvenom kartonu oštećene postoje podaci odnosno dijagnoze koje utječu na njegov nalaz i mišljenje od 16. listopada 2018., pri čemu je vještak 13. srpnja 2024. dao nalaz i mišljenje da zdravstveni karton oštećene potvrđuje njegov raniji nalaz i mišljenje, kao i iskaz oštećene da je ona jednom ranije, u rujnu 2012. bila pregledana po psihijatru i da je dobila antidepresiv koji je uzimala vrlo kratko. Nadalje, da je i u zdravstvenom kartonu upisano da oštećena od 15. studenog 2017. godine ima psihičke smetnje koje su posljedica vanjskog, egzogenog događaja (upisuje se šifra F43) i propisuje joj se odgovarajuća terapija (antidepresiv i anksiolitik).

Vještak je potom na raspravi 04. svibnja 2025. (str. 386-387 spisa), ostajući u cijelosti kod svojih pisanih nalaza i mišljenja od 16. listopada 2018. i 13. srpnja 2024., kao i iskaza na raspravi 15. svibnja 2024., odgovorio na sva dodatna pitanja obrane o dijagnozama i terapijama koje je oštećena primala, a što proizlazi iz pribavljenog liječničkog kartona, zaključno se očitujući, u odnosu na primjedbu obrane da bi trebalo pribaviti zdravstveni karton oštećene i prije 2007. godine, kako osnovom dostupne medicinske dokumentacije te provedenog pregleda oštećene, a iz kojih ne proizlazi da bi ista bolovala od neke teške duševne bolesti, a koju liječnik psihijatar ne bi primijetio tijekom 2 godine njenog liječenja i praćenja, ne proizlazi razlog zbog kojeg bi se pribavljao liječnički karton oštećene prije 2007. godine, jer da je ispitanica čak i prije 2007. godine bila anksiozna, da to ne bi utjecalo na njegov nalaz i mišljenje budući činjenica da netko boluje ili je prije više godina bolovao od druge duševne bolesti ne znači da ta osoba ne može razviti poremećaj prilagodbe.

18. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka psihijatrijske, sud je cijenio kako je isti jasan, određen i potpun, bez proturječnosti u samom nalazu i sa izviđenim okolnostima, te da je temeljen na objektivnim utvrđenjima – medicinskoj dokumentaciji - nalazima psihijatra od 20.11.2017., 24.11.2017., 01.12.2017., 14.12.2017., 05.01.2018., 16.01.2018., 19.02.2018., 15.03.2018., 09.04.2018., 03.05.2018., 6.06.2018., 08.08.2018. i 26.09.2018. i nalazu psihologa od 09.02.2018., ali i drugim nalazima sadržanim u spisu predmeta (str. 120-125 spisa) te na obavljenom pregledu i razgovoru sa oštećenom, kao i da je kao takav dan prema pravilima struke i vještine, pa ga je prihvatio u cijelosti, cijeneći osnovom istog u postupku utvrđenim da je kod oštećene SĐ utvrđen poremećaj prilagodbe nastao zbog egzogenih frustracijskih tegoba na radnom mjestu, a koji poremećaj se može podvesti pod pojam narušenja psihičkog zdravlja.

18.1. U odnosu na navod optužene (str. 391 spisa), da nema direktnih saznanja ali da ima pretpostavke da bi vještak Goran Arbanas bio u daljnjem srodstvu sa PĐM, koja je prije u restoranu Pleter usluge d.o.o. bila voditeljica kuhinje, ukoliko bi se taj navod odnosio na eventualnu pristranost vještaka, sud je cijenio kako je vještak prvi nalaz dao još 16. listopada 2018., nakon čega je proveo i dopunsko vještačenje te dva put ispitan na raspravi u nazočnosti optužene, ali da optužena navedenu okolnost nikada nije istakla, do samog završetka rasprave, a kako bi se vještak mogao pozvati na očitovanje. Unatoč tome, ocjena je suda kako je vještak već u prvom nalogu za provođenje vještačenja propisno upozoren, sukladno odredbama ZKP-a, kojima se propisuje koje osoba ne može sudjelovati u davanju nalaza i mišljenja. Naime, sve da je vještak i doista u nekom daljnjom srodstvu sa navedenom osobom, zaposlenom u predmetnom restoranu, to ne bi zahtijevalo njegovo isključenje od vještačenja, obzirom da kao vještak ne može sudjelovati osoba koja ne može biti ispitana kao svjedok (čl. 284. ZKP-a) ili osoba oslobođena dužnosti svjedočenja (čl. 285. ZKP-a) ili osoba koja je zajedno s tužiteljem, okrivljenikom ili oštećenikom zaposlena u istom državnom tijelu ili u istoj ustanovi, a koje okolnosti iz ovog navoda optužene ne proizlaze, pa je takav navod cijenjen paušalnim i bez utjecaja na provedeno vještačenje.

19. Slijedom svega izloženog, ocjena je suda kako je u postupku utvrđeno da je optužena PĐ u inkriminiranom vremenu od i mjestu, na radu učestalo vrijeđala i ponižavala SĐ i time narušila njezino zdravlje, čime je svojim radnjama sa izravnom namjerom, nesumnjivo svjesna obilježja djela ali očito želeći njihovo ostvarenje, ostvarila sva bitna obilježja na teret joj stavljenog kaznenog djela, pa je za isto oglašena krivom.

U odnosu na navode obrane da je oštećena odbijala izvršenje radnih zadataka, izazivala nemir u radnoj sredini, nije nosila propisanu radnu odjeću, provocirala radne kolege, neprimjereno se odnosila prema korisnicima usluga u restoranu i dr., ocjena je suda kako bi se osnovom provedenih dokaza moglo zaključiti da oštećena nije redovno nosila propisanu radno-zaštitnu odoru, ali da je oštećena i odbijala nositi propisanu odjeću te odbijala i izvršenje radnih zadataka i dr. kako je predočeno po optuženoj, takvo ponašanje oštećene ne bi opravdavalo utvrđeno postupanje optužene, jer je u tom slučaju optužena, kao nadređena oštećenoj, za sprečavanje takvog postupanja oštećene trebala postupati u skladu sa Zakonom o radu i drugim pozitivnim propisima kojima se to regulira.

20. Prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne, olakotnim na strasni optužene cijenjena je njezina dosadašnja neosuđivanost i okolnost da se radi o majci jednog (punoljetnog) djeteta, dok posebne otegotne okolnosti nisu utvrđene.

Obzirom na vrstu i mjeru kazne propisane zakonom za kazneno djelo iz članka 133. stavka 1. KZ/11 te utvrđene okolnosti na strani optužene, koje utječu da kazna po nju bude blaža, bez posebnih otegotnih okolnosti, ocjena je suda kako je osuda optužene PĐ na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, koja kazna se neće izvršiti ukoliko ista kroz vrijeme provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, primjerena težini djela te utvrđenim olakotnim i izostanku posebnih otegotnih okolnosti, te da je za takvu vrstu i mjeru kazne osnovano očekivati da će kod do sada neosuđivane optuženice u potpunosti ostvariti ciljeve specijalne prevencije, na način da ista shvati kažnjivost svog postupanja i više se ne javi kao počinitelj kaznenog djela, uz istodobno postizanje i primjerenog generalnopreventivnog učinka, utjecajem na svijest ostalih građana.

21 . Imovinskopravni zahtjev prema optuženoj nije postavljen, pa o istom nije niti odlučivano.

22. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1.,6. i 8. ZKP-a, budući je proglašena krivom, optužena je dužna nadoknaditi trošak kaznenog postupka, u vidu troška vještaka (str. 131, 227, 314 i 354 spisa) u iznosu od 843,28 eura te paušalne svote u iznosu od 200,00 eura, čija visina je određena prema složenosti i trajanju postupka te imovinskim prilikama optužene, ukupno 1.043,28 eura, koji trošak je optužena dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a biti će dužna nadoknaditi i troškove vještaka nastale na raspravi 04. svibnja 2025., kao i nužne izdatke oštećene, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se u zakonskom roku zatraži njihova naknada.

U Gospiću 9. lipnja 2025.

Sutkinja

Karmela Miškulin Banić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u pisanom obliku i tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu (čl. 464. st. 4. ZKP/08).

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj: K-DO-5/2018

2. Opt. PĐ, [adresa]

3. Braniteljica opt., odvjetnica Katja Jajaš, Rijeka

4. Oštećena SĐ, [adresa]