Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-33/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužiteljice DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Atili Šilješu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredna banka Zagreb – d.d., iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćniku Petri Vatavuk, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. rujna 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničku vježbenicu SU u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno, u Osijeku, uz javnu objavu od 5. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i nepoštena ugovorna odredba o ulaznoj naknadi Ugovora o kreditu broj: 9012377611, sklopljenog između tužiteljice DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnice kredita te tuženika Privredna Banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 kao kreditora, dana 30.03.2007. godine, koji Ugovor je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika u Osijeku, Biserke Arambašić posl. br. OU-4518/07 od 6.04.2007. i to u dijelu:

„12.3 Korisnik kredita obvezuje se prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,75% (slovima: nula cijelih sedamdesetpet posto) od iznosa kredita, najviše 7.000,00 kuna, ... sukladno odluci Banke o kreditiranju građana.”

II. Nalaže se tuženiku Privredna Banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da isplati tužiteljici DU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 301,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana plasmana kredita 13. travnja 2007. godine pa do isplate i to po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%-tnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju ukupno prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 281,25 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje na ukupan trošak parničnog postupka teku počev od dana presuđenja, odnosno od 5. rujna 2025., do isteka u visini prosječne kamatne stope na stenje kredita odobrenih na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena sve u roku od 15 dana.

IV. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 281,25 EUR tužiteljica se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku navodi da je dana 30. ožujka 2007. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012377611, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 67.218,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom tipa " uzmi ili ostavi " u čl. 12. 3. ugovorena je i naknada za obradu zahtjeva kredita i to u iznosu od 0,75 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Tužitelj drži da je predmetna naknada ništetna jer tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonski osnov za naplatiti ovu naknadu osim toga da je sporna naknada neodređena i neodrediva, te da se radilo o tipskom (adhezijskom) potrošačkom ugovoru jer je naknada kao takva proizvodno nametnuta tužitelju ponudom ugovora, te on na nju nije mogao utjecati niti pregovarati o istoj, a osim toga osporavana naknada ne odgovora nikakvim pruženim uslugama od strane tuženika, niti bilo kakvim troškovima koje je imao tuženik i ista je na strani tužitelja izazvala samo dodatne nepotrebne troškove. Tužitelj predlaže slijedom izloženog donijeti presudu kao u izreci uz nadoknadu mu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu istoj u cijelosti usprotivio navodeći da je visina naknade za odobrenje kredita bilo propisana ugovorom o kreditu, pa predlaže stoga odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju u ovome spisu, te je saslušao tužiteljicu.

4. Uvidom u dokumentaciju koja prileži ovome spisu, a to među strankama nije niti sporno, sud utvrđuje da su parnične stranke dana 30. ožujka 2007. sklopile ugovor o kreditu broj 9012377611, te da je tužitelj po sklopljenom ugovoru dana 30. ožujka 2007. godine platio tuženiku na ime naknade za obradu kredita iznos od 301,30 EUR.

5. Člankom 270. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.), propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

6. Člankom 322. spomenutog zakona propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo.

7. Člankom 323. st. 1. istog zakona propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

8. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22., 59/23.), propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

10. Člankom 102. istog zakona propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

11. Saslušanjem tužiteljice, ovaj sud utvrđuje da joj je tuženik prilikom realizacije kredita preporučio kako je s obzirom na njezinu visinu primanja najbolje uzeti kredit u CHF, te joj je takav kredit isključivo i ponuđen, prilikom realizacije kredita tuženik tužiteljicu nije upozorio da u ugovoru postoji i odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, a na isto nije upozorena tužiteljica niti kod javnog bilježnika, niti joj je javni bilježnik nešto objašnjavao vezano uz ugovorne odredbe kredita, te je od tužiteljice tražio samo da potpiše odluku. Tužiteljica iskazuje i to da s tuženikom nije bilo pojedinačnog pregovaranja o ugovornim odredbama kredita, te ističe da takav kredit ne bi nikad niti uzela da je bila upoznata kako će otplatna rata kredita toliko porasti. Tužiteljica je svoju kreditnu obvezu ispunila, te iskazuje kako je ugovor o kreditu pročitala prije potpisivanja i da joj je bio predočen plan otplate.

12. Ocjenom provedenih dokaza, sud utvrđuje da tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom nije posebno pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi iz čl. 12. t. 3. Ugovora o kreditu broj 9012377611, sklopljenog dana 30. ožujka 2007. godine budući je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Naknada koju je banka ovlaštena zaračunati korisniku kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge tuženika u slučaju prijevremene, konačne ili djelomične otplate kredita nije bila određena te je po navedenoj ugovornoj odredbi tuženik bio ovlašten sam donijeti odluku o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, pa je ista nepoštena jer se o njoj nije posebno unaprijed pregovaralo, a tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe što je prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa je kao takva ništetna u smislu odredbi čl. 102. u svezi s čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača, stoga odluka kao pod I/ izreke presude.

13. Kako je tuženik temeljem ništetne odredbe od tužitelja primio iznos od 301,30 EUR, to je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju traženi iznos počevši od 16. ožujka 2007. godine, a temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

14. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa stoga ovaj prigovor tuženika iz gore obrazloženih razloga sud odbija kao neosnovan.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužiteljica imala za sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT-a) 50,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 15. travnja 2025. godine (Tbr. 8. t. 1. OT-a), 50,00 eura, zastupanje na glavnoj raspravi od 16. travnja 2025. i 3. rujna 2025., Tbr. 9. t. 1. OT-a svako po 50,00 eura, pristup ročištu za objavu presude Tbr. 9. t. 3. OT-a, 25,00 eura, što uz PDV na odvjetničke usluge od 25% daje konačni iznos troška od 281,25 eura.

17. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška preko dosuđenog iznosa s obzirom da prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) tužitelju ne pripada za poduzete radnje u postupku iznos koji je zatražio troškovnikom već gore dosuđeni iznos koji je u skladu sa vrijednosti predmeta spora od 301,30 eura, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa stoga kao pod IV. izreke presude.

Osijek, 5. rujna 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika