P-519/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja: SF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Emici Milošević, odvjetnici u Zadru, protiv tuženica: 1. HF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. OF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanih po punomoćnici Senki Zuanović, odvjetnici u [adresa] radi predaje u posjed, dana 5. rujna 2025. godine
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženicama Ad 1) HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Ad 2) OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] predati u posjed tužitelju SF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dio nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , površine 85m2, na skici lica mjesta od dana 18.3.2025.g. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku mjerniku dipl. ing. geod. Krešimiru Jurjeviću označena točkama D-E-F-G-H-I-D1-D i obojana crvenom bojom i dio nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 70m2, na skici lica mjesta od dana 18.3.2025.g. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku mjerniku dipl. ing. geod. Krešimiru Jurjeviću označena točkama A-B-C-D-D1-A i obojana zelenom bojom, koja skica čini sastavni dio ove presude, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicama nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1851,54 EUR u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
OBRAZLOŽENJE
1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 1627 m2 za cijelo. Tuženice da su suposjednice i vlasnice susjednih nekretnina oznaka č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje graniče s predmetnom nekretninom č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja. Iste su nezakonito zaposjele njezin dio, pripojile ga nekretninama u svom suposjedu i vlasništvu te se njime koriste, a sve na način kako je to prikazano i označeno na geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja sačinjenom od strane ACES d.o.o. Zadar. Budući da tuženice drže u posjedu dio predmetne nekretnine koja je u vlasništvu tužitelja te mu odbijaju predati isti u posjed, to tužitelj podnosi tužbu i predlaže Naslovnom sudu da nakon provedenog postupka donese presudu na način kako glasi u izreci , a koji tužbeni zahtjev je tužitelj uredio podneskom od 13. svibnja 2025.g (l.s. 69) sukladno skici vještaka geometra (l.s. 68) i to nakon održanog očevida dana 11.studenog 2024. (l.s.48-50)
2. Tuženice u odgovoru na tužbu osporavaju navode u tužbi da su tuženice nezakonito zaposjele dio čest. 252/1 k. o. [katastarska općina] označen na Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja izrađenom po ACES d.o.o. Zadar. Tužitelj je prije podnošenja ove tužbe dostavio tuženicama opomenu pred tužbu na koju su se tuženice očitovale, kako to identično čine i u ovom podnesku. Tuženice drže u posjedu sporni dio nekretnine više od trideset godina. Prilikom gradnje, u srpnju 1988. godine, ogradnog betonskog zida između čest. 264/2 koju je otac tuženica ĐF darovao tuženici HF na kojoj je izgradila kuću i nekretnine oznake čest. 252/1 radnici koji su izvodili radove su greškom ogradili i dio čest. 252/1 u dužini zida od 20 m površine 15 m2. Nakon ovog saznanja tuženica HF je stupila u kontakt sa NF, pravnim prednikom tužitelja, tada vlasnikom i posjednikom ove čestice i isplatila mu je 50.000,00 tadašnjih dinara što je ovaj potvrdio potpisom na Izjavi od 19. srpnja 1988. Sporna površina je identificirana u Skici premjeravanja snimljenoj po nadležnom tijelu za katastar u Zadru 1990. i 1994.godine. Tuženica HF je vlasnica za cijelo čest. 264/1 u površini od 123 m2, čest. 264/2 u površini od 433 m2, čest. 264/7 u površini od 82 m2, čest. 264/8 u površini od 30 m2 i čest. 264/9 u površini od 103 m2 na kojima je upisana u posjedovnom listu 2156 k. o. [katastarska općina] dok je u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica sa tuženicom OF svaka za ½ dijela. Tuženica OF je vlasnica čest. 264/5 k. o. [katastarska općina] u površini od 771 m2 za cijelo na kojoj je upisana u posjedovnom listu 1700 dok je u zemljišnoj knjizi zk. ul. [broj ZK uloška] upisan PF pok. LF njezin otac ( rješenje o nasljeđivanju nije provedeno).
2.1. Tužitelj SF da je upisan u zemljišnoj knjizi na čest. 252/1 k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 1627 m2 za cijelo i to na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj:P-11/2021 od 15. siječnja 2021. Tužitelj SF je prije sklapanja kupoprodajnog ugovora trebao angažirati geodeta koji bi identificirao predmetnu nekretninu, utvrdio da li su međe nesporne (u nazočnosti vlasnika susjednih nekretnina u ovom slučaju HF i OF) i iskolčiti nekretninu. Tada bi se utvrdilo da sporni dio nije u posjedu njegovih pravnih prednika, da stanje na terenu u obliku i površini ove čestice ne odgovara katastarskom planu ni podacima iz zemljišne knjige. Tužitelj SF tek nakon što je ishodio uknjižbu prava vlasništva, angažirao je geodeta i nakon izmjere traži od tuženica HF i OF predaju u posjed spornog dijela nekretnine. Pravni prednik tužitelja u trenutku prodaje nekretnine tužitelju nije bio u posjedu ni vlasništvu spornog dijela stoga ga nije mogao ni prodati. Tuženice ističu da je geodet iz tvrtke ACES d.o.o. unutar posjeda OF i HF izvršio iskolčenje na način da je podatke iz katastarskog plana prenio na teren postavio međašne oznake bez njihove suglasnosti, što je protivno pravilima struke. Međašne oznake odnosno iskolčenje međe na temelju katastarskog plana ne mogu se postaviti bez suglasnosti stranaka. Tuženice HF i OF se nalaze u mirnom i samostalnom posjedu više od trideset godina od 1988. godine kada je za sporni dio isplaćena naknada NF stoga su se na njihovoj strani ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na spornom dijelu čest. 252/1 dosjelošću. Između pravnih prednika tužitelja i tuženica i njihovog prednika oca PF nikada nije bilo spora oko međe i vlasništva stoga niti UF ne može imati veća prava od prava koje su imali njegovi pravni prednici. Na temelju izloženog tuženice predlažu da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.
3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to zk izvadak (l.s. 4), prijepis PL 6607 k. o. [katastarska općina] (l.s. 5), izvod iz katastarskog plana (l.s.6), geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja ACES d.o.o. Zadar od 18. veljače 2022. (l.s. 7), dogovor o novoj međi od 8. rujna 2022. i geodetski snimak stvarnog stana od 7. rujna 2022. (l.s. 21-22), e-mail punomoćnice tuženica upućen punomoćnici tužitelja (l.s. 23), povijest posjedovanja s prilozima (l.s. 27-33), ugovor o diobi i identifikacija nekretnina prema diobenom ugovoru od 25. studenog 1986. godine (l.s. 34-37), ugovor o kupoprodaji od 4. prosinca 2017. godine (l.s. 38-41), tabularna izjava od 4. prosinca 2017. godine(l.s. 42-43), održan je očevid 11. studenog 2024. (l.s. 48-50), izvršen je uvid u skicu lica mjesta vještaka geometra (l.s. 57) s fotografijama (l.s. 58), i u dopunu skice lica mjesta (l.s. 68), saslušan je svjedok ZF (l.s. 73-74) i saslušan je tužitelj (l.s. 74-75) i tužena ad 2) (l.s. 75-76) te je izvršen uvid u ovosudni spis poslovni broj P-11/2021.
4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud našao je u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Dana 11. studenog 2024. godine održan je očevid u k. Diklo (l.s. 48-51) kojem su pristupili tužitelj i tuženice uz punomoćnike te vještak mjernik Krešimir Jurjević. Očevid se održavao na zadnjoj parceli koja pripada mjestu Diklo, odnosno prvoj parceli koja pripada mjestu Kožino gledano iz pravca istoka. Punomoćnica tužitelja pokazala je predmet postupka te potom navela da je predmet postupka katastarska međa između čest. zem. [katastarska čestica] i susjednih čest. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženice te da je sporni dio prema situacijskom nacrtu izrađenom od Aces d.o.o. Zadar od 18. veljače 2022. označen likom i točkama A,B,C,D,E,F,G,H,I,A i to kao dio čest zem. 252/1 k. o. [katastarska općina] u površini od 158 m2. Nadalje je punomoćnica tužitelja istaknula da je tužitelj i dalje voljan za dogovor o novoj međi prema pisanom dijelu koji prileži spisu i prema ciljevima -željeznim kolcima označenim na terenu, a koje je tužitelj prilikom očevida i pokazao, a koji su postavljeni 8. rujna 2022. Punomoćnica tuženica ad 1) i 2) istakla je da, kako je već sud i obavješten, tuženice odustaju od sporazuma o novoj međi i ističu da se njihovo vlasništvo u naravi proteže sve do ogradnog zida, a potom u pravcu sjevera da je omeđeno zatečenom žičanom ogradom, a kako to i u naravi izgleda zbog same konfiguracije terena, te su predlažili vještaku geodetu da fotografira zatečeno stanje na terenu. Očevidom su se pregledale predmetne nekretnine, betonski zid, potom i žičana ograda u pravcu sjevera, razgledavali su se klinovi željezni zabijeni u zemlju kao i drveni kolci zabijeni uz kuću tuženica. Na upit suda jesu li definitivno, odnosno tuženice, odustale od dogovora o novoj međi tužena ad. 2. je izjavila da su iste odustale od pisanog dogovora o novoj međi jer je tužitelj vršio pritisak na tuženice tj. kćer tuženice ad. 1.
Vještak Krešimir Jurjević iskazao je da pokazane nekretnine nose oznaku čest. zem. [katastarska čestica], te 264/1, 264/2, 264/9 i 264/5, sve k. o. [katastarska općina]. Vještaku geometru naloženo je da u roku od 15 dana od dana zaprimanja zapisnika izradi skicu očevida na kojoj će posebnim linijama, točkama i likovima označiti:
- službenu katastarsku među između predmetnih nekretnina;
- zatečeno stanje betonskog zida i željezne ograde u pravcu sjevera;
- liniju koju je pokazao tužitelj a prema pisanom dogovoru o novoj međi
5.1. Nakon očevida vještak geometar dostavio je u spis skicu lica mjesta (l.s. 57) s fotografijama (l.s. 58), na kojoj skici je označio:
- službenu katastarsku među između predmetnih nekretnina označenu crvenom linijom i slovima A-B-C-D-E-F-G
- zatečeno stanje betonskog zida i željezne ograde u pravcu sjevera označeno zelenom bojom i slovima A-I-H-G
- liniju koju je pokazao tužitelj a prema pisanom dogovoru o novoj međi od 8. rujna 2022. godine označenu žutom bojom i slovima B-D-E-E1-F1-G
5.2. Tužitelj je podneskom od 18. travnja 2025. godine i podneskom od 23. travnja 2025. (l.s. 62 i 65) predložio dopunu skice očevida na način da pored navedenog u legendi, likom i točkama označi lik i površinu tog lika, na skici označen žutom bojom, a koji lik bi činio dio sporne nekretnine između međe po katastru na skici označene slovima A-B-C-D-E-F-G i linije zatečenog stanja betonskog zida i žičane pletene ograde označene na slici slovima A-I-H-G, odnosno na način da vještak posebnim likom i točkama kao i površinom odredi sporni lik ( dio č-z- 252/1 k. o. [katastarska općina]) koji graniči s čest. zem. [katastarska čestica] a označen slovima D-E-F-G-H-I-(nova točka na skici paralelno s točkom D). Drugi lik graniči s čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i činio bi dio č.z. 252/1 omeđen likom i točkama D-C-B-A-(nova točka na skici paralelno s točkom D). Uz navedeno tužitelj ističe da mu nije vidljiva na grafičkom dijelu skice točka F, koja se navodi u legendi međa po katastru označena slovima A-B-C-D-E-F-G, pa moli označiti tu točku.
5.3. Vještak geometar dostavio je dopunu skice lica mjesta (l.s. 68), a tužitelj je podneskom 13. svibnja 2025. godine sukladno skici uredio tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci, odnosno na ročištu dana 27. lipnja 2025. godine ispravio u šestom redu umjesto riječi: "ljubičastom bojom" ispravno treba stajati "crvenom" i umjesto riječi "plavom bojom" u predzadnjem redu ispravno treba stajati: "zelenom bojom".
6. Iz povijesti posjedovanja s prilozima (l.s. 27-33) slijedi da pregledom najstarijih podataka za k. o. [katastarska općina], a koji datiraju iz 1920. godine, predmetnu česticu nalazimo evidentiranom posjedom Samostana benediktinskih koludarica sv. Marije. Takvo stanje ostaje neizmjenjeno do I. revizije ove katastarske općine 1955. godine, a kada je posjednikom čest. zemlje [katastarska čestica] utvrđen i upisan ĆF pok. IF. Novom izmjerom k. o. [katastarska općina], podaci koji su prihvaćeni 1974. godine dolazi do promjene površine čest. zem. [katastarska čestica], ali ne i posjednika. Godine 1986. na zahtjev TF pok. IF izvršena je ispravka upisa čest. zem. [katastarska čestica] na način da se ista upisuje posjedom
Milin TF pok. IF 1/4
Milin S. IF 1/4
Milin ĆF pok. IF 1/4
BF 1/4
Godine 1999. na temelju rješenja o nasljeđivanju broj O-968/98 i O-1319/98 izvršena je promjena posjednika na čest. 252/1 i to na način da se iza smrti TF. IF upisuje njegova kći H VF, a iza smrti BF pok. IF upisani su ŽF. ŽF 1/2 (1/8) i GF 1/2 (1/8).
Godine 2004. ugovorom o darovanju br.ov.10471/04 sklopljenim između ĆF kao darovatelja i SFF i AF kao daroprimatelja vrši se promjena upisa na čest. zem [katastarska čestica] na način da se daroprimatelji upisuju za po 1/2 na darovanom dijelu iste. Njihova imena, obzirom da više nikakvih izmjena nije bilo, nalaze se u priloženom posjedovnom listu, a sve naprijed navedeno razvidno je iz priloga povijesti posjedovanja (l.s.28-37)
7. Svjedok ZF na ročištu 5. lipnja 2025. iskazuje da je tužitelj kupio predmetnu parcelu od RF, tj. od njegovog sina koji se zove O, a S je dobio ovu parcelu kada se podijelio sa svojom braćom koji su se zvali: SFF, TF i Đ, a njihov otac zvao se IF. Svjedokov djed po majci ima parcelu do ove koja se zove Donja Plovanija, on je kao dijete dolazio sa svojim didom CF na ovo područje. Kako je cijela obitelj RF emigrirala u Ameriku, Donju Plovaniju obrađivao je njihov rođak KF zvani N ili P i to s dva konja je orao Milinima. Tu je uglavnom bio maslinik, a sadila se i pšenica i sl. Kad on tamo dolazio nije bilo ničega pa tako ni kuće tuženica. Zna da je ovaj sporni dio u vidu uzbrdice, jedan mali proplanak. Navodi da je još kao dite baš na tom proplanku brao kupine pok. KF koji je to obrađivao znao uređivati taj proplanak da bude ravno, podziđiva je kamenjima. Upitan za međe te parcele navodi da se njih točno ne sjeća, u toj životnoj dobi nije vodio računa o međama. Ne zna kada su tuženice ogradile sporni dio. Kad je on dolazio onda nije bilo ni kuća ni ograda.
Na poseban upit pun. tužitelja svjedok odgovara odnosno svjedoku se predočava skica lica mjesta na kojoj isti pokazuje čest. zem. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu sad tužitelja, koju je kupio od RF, prema istoku je čest. Vicinog brata SFF oznake 263 i još istočnije je čestica svjedokovog dida CF. U odnosu na sporni dio iskazuje da su na istom, rasle divlje kupine koje da su kao dica brali, tada nije bilo nikakvog zida niti kuća, a za međe ne zna jer ga to, kao dite nije interesiralo. Na poseban upit pun. tuženika svjedok odgovara:
- Ja sam zadnji put na ovom dijelu bio prije otprilike mjesec dana.
- Ne sjećam se kada je izgrađen zid i kad se izgradila kuća tuženice, ja sam 80- ih godina počeo ploviti i nisam baš tako učestalo odlazio na ovo područje.
- Ne znam koliko je točno bilo maslina, ali znam da su bila dva reda, nisam brojao svako stablo.
- Vlasnik ove parcele na kojoj je sad kuća tuženica je bio UF zvani L, tj. oni su imali taj dio, a je li njega to pripalo u podjeli ja ne znam.
- Kada me pitate tko je bio vlasnik ovog spornog dijela mogu reći da je bio vlasnik BF.
8. Tužitelj SF na ročištu održanom dana 5. lipnja 2025. (l.s. 74-75) iskazuje da je predmetnu parcelu kupio od daljnjih rođaka, bio je upoznat s njihovom diobom. Kupio ju je od nasljednika RF koji se zovu ČF i MF. Kada je kupovao vidio je da je vlasništvo sređeno, također i katastarski. Angažirao je geodete iz ACES-a da bi znao odrediti međe parcele sa svih strana jer je namjeravao obnoviti maslinik i posaditi nove masline. Kada su geodeti došli u izmjeru vidjeli su da nešto ne štima prema strani UF te su poslali poziv međašima, tj, tuženicama. Ovdje prisutna tuženica i njezina treća sestra, kojoj ne zna ime, i koja nije tu upisana nisu pristale na ono što su im predložili geodete iz ACES-a te su odlučile da će angažirati svojeg geodeta te su isto i napravile. U međuvremenu je pričao s kćeri od HF koja živi u [adresa], pokazao joj je skicu ACES-a jer se vidi da su previše išle van svojega posjeda. Kćer HF je vidjela da su oni malo pretjerali i predlagala mu je da će ona to od njega kupiti, taj sporni dio do kuće. Odgovorio je da im neće prodati nego darovati jedan manji dio uz kući i to onaj dio kojim su se već poslužile, ali ne i uzduž čitave parcele. Onda se uključila tuženica OF koja nije razgovarala onako kako je on razgovarao s kćeri HF već na svoj način. Kćer HF, koja se zove JF je njemu pokazivala neke svoje izvode iz katastra i to iz 90-ih godina. Međutim, kada je uspoređivao urbanističke uvjete građenja koje mu je pokazala JF uočio je da se kuća proširila prema međi, i to izvan uvjeta građenja, tj. skoro do međe. Objasnio joj je da za to proširenje do međe nije imala suglasnost susjeda jer nije imala građevinsku dozvolu. Dogovorili su za manji, sporni, dio uz kuću i potpisali dogovor o međi, ali su kad su oni izveli svog geodeta U, onda su tužitelj i U u prisustvu OF stavili željezni kolac na isto mjesto na koji su stavili i geodeti iz ACES-a. Drugi željezni kolac je stavljen na završetku njive koja pripada OF. Treći kolac je bliže kući. U je odredio tu među i ustupak od njegove strane koliko ću ustupiti njima uz samu kuću. Kada je geometar U došao drugi put on je diktirao tekst koji smo predali u ovaj spis i potpisali ga. Ali je prije toga geodet U dogovorio s njima kako će izraditi elaborat kako bi spojio njihove parcele i da napravi skicu prema sporazumu. Međutim geometar U drugu skicu, koja je trebala pratiti tekst kojeg je geometar U diktirao, nikad nije napravio jer mu, koliko je tužitelju poznato iz razgovora s geometrom U, druga skica nikad nije plaćena. Odnosno ne znam je li plaćena, ali nije napravljena. Ta druga skica je trebala pratiti sporazum o međi i tužitelj ističe da je bio voljan platiti pola troška, ali su tuženice odustale. Onda je krenuo ovaj postupak. Međutim, prema tužitelju, tuženice su u postupku iznijele niz neistina.
Istaknuo je da posjed tuženica i njihova međa prema Kožinu štima u milimetar. Zašto bi one proširile svoj posjed na moju štetu? Ako im već dajem malo, ne mogu im dati svih 160 kvadratnih metara.
Na poseban upit pun. tužitelja odgovorio je: tu je od prije bio maslinik i ja sam u svojem sadašnjem posjedu ostavio tri stare masline i posadio nove. Ja sam tuženicama bio voljan ustupiti dio koji sada na skici pokazujem i koji je označen točkama G-F1-E1-E- F-G, a ovaj drugi dio bi ostao u mom posjedu i vlasništvu kako je i obilježeno kolcima koje je stavio geometar U, a prije njega je na isto mjesto kolce stavio i ACES. Na poseban upit pun. tuženika tužitelj je odgovorio da je bio na terenu prije sklapanja kupoprodajnog ugovora i da je vidio i zid, geometra da je zvao tek poslije kupoprodajnog ugovora, nije ga zvao prije jer nije ni znao da je međa kriva. Pun. tuženica prigovorila je iskazu tužitelja u cijelosti.
8.1.Tuženica ad 2) OF, na istom ročištu iskazala je da sporni dio posjeduje njena obitelj preko 200 godina i to 80 godina preko nje, 82 preko njenog oca PF i još toliko preko njegovog oca LF.
Na ročištu je tuženica ad 2) pokazala zelenu liniju A-D1-E1 koja se nastavlja plavom linijom do točke u odnosu na sporni dio označen točkama H-F1-G, ovaj dio da je njena sestra kupila od NF koji se tada podrazumijevao kao vlasnik jer je on tada došao i tako se predstavio. Njemu da je isplaćeno tadašnjih 50.000,00 dinara. Zna da je toliko isplaćeno jer je o tome pričala njena sestra HF, a postoji i papir o tome potpisan 1988. godine kada se pravila kuća.
8.2.Tužena ad 2) je dalje nastavila iskaz te navodi da je još 1985. godine njen otac, sad pok. ĐF podijelio nju i sestru na način da sestru pripada južni dio na kojem je ona izgradila kuću, a tuženicu ad 2) pripada sjeverni dio. Oduvijek su znali do kuda seže njihova parcela, nekad su živjeli od obrade zemlje, tu su sadili i pomagali ocu od ranog djetinjstva. U gornjem sjevernom dijelu među je predstavljao suhozid, a kako je teren povišen, negdje metar negdje i više, taj povišeni dio je oduvijek bio njihov. Nije bilo problema sve dok tužitelj nije kupio od obitelji NF. Zna da se NF predstavio kao vlasnik kad je njena sestra HF gradila kuću i ona je njemu direktno na ruke isplatila iznos o kojem je već iskazala.
Kako se ova zemlja od NF koju je kupio tužitelj nije nikad obrađivala od njenog djetinjstva naovamo, ona je bila obrasla šumom, bile su samo dvije stare masline koje se nisu vidjele od smrdela, kupina i sl. sve je to bilo zaraslo lipo ovamo na njihov brig. Brig da je njihov ( tuženikov) , ne može biti nikako njihov (tužiteljev). Logika da to tako kaže jer tereni nisu ravni. Da su ravni onda da bi se moglo pogriješiti. Nije živjela u [adresa] kad je nekad bio aviosnimak i nitko ih nije obavijestio, živjela je u Francuskoj, nisu našli niti obilježene međe, jer bi se onda bili tužili. Kako je teren bio obrastao strašno sa šumom nije se ni moglo vidjeti da teren nije ravan već da postoji brig. Navodi da su 2000. godine stavili žicu jer su divlje svinje dolazile iz susjedne šume. Tužitelja je prvi put vidjela 2021. godine kad je došao kod njih nakon što je s ACES-om kolcima obilježio međe. Tužitelj je došao i rekao da su ušli u njegovo s ogradom. Započeli su dogovore o međi, tužitelj je rekao da su stare međe zastarjele i da treba poštivati nove. Međutim, dogovor nisu postigli. Navodi da je bilo toliko prisilno, toliko psihološko opterećenje za njih, tuženike. Onda da je krenuo ovaj postupak.
Na poseban upit pun. tuženika odgovorila je da su od sporazuma koji je sastavljao geometar U odustali zato što je to bilo psihološko opterećenje dolazak tužitelja SF u kuću njezine sestre koja je bolesna i 100%-tni invalid, poslije da su imali teških problema nju smirivati i odustali smo od tog sporazuma, tj, njena nećakinja JF je potpisala sporazum u njihovo ime. Od trenutka kada je izgrađen zid 1989. godine, a žica je stavljena 2000. godine, nitko iz obitelji SF da njima nije osporavao zid, jer je bio točno u staroj međi, matična međa. Ta stara međa bila je obilježena suhozidom u sjevernom dijelu, a kamenim klinom u južnom dijelu, Ivaninom dijelu. Svjedok koji je iskazivao da nema pojma o terenu. Nije bilo kupina koje su se mogle brati kao što je on iskazao, nego je bila tetavika i smrdela. Njima da nitko iz obitelji SF nije osporavao izgrađeni zid jer je to njezina sestra platila.
Žicu da su postavili od točke A do E1. Liniju žice da su postavili od suhozida u sjevernom dijelu do klina koji je bio nekad u točki G, moj pok. brat je špagom potegnuo od tog suhozida do tog klina i dobili smo liniju žice. Mi susjede nismo kontaktirali da smo imali međe.
Na poseban upit tužitelja navodi da se njima NF predstavio kao vlasnik te parcele, bila je na licu mjesta kada je došao ACES, ali da nije bila prvi put.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da mu tuženice predaju u posjed dio nekretnine oznake čest. 252/1 k. o. [katastarska općina] , pobliže određen u izreci ove presude, a označen na skici sudskog očevida i dopuni skice očevida.
9.1. U ovoj pravnoj stvari radi se o vlasničkoj tužbi iz čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 dalje: ZVDSP).
9.2. U parnici u povodu vindikacijske tužbe tužitelj je dužan dokazati; a) svoje pravo vlasništva na stvari,
b) da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženika i
c) identitet stvari.
9.3. Nadalje, ističe se kako je odredbom čl. 163 st 1 ZVDSP-a propisano da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Tuženikove materijalno-pravne prigovore valja svrstati u tri skupine: one koji zahtjev tužitelja negiraju – tužitelj nije vlasnik stvari; one koji zahtjev tužitelja ukidaju – tuženik je stekao pravo vlasništva stvari; te one koji zahtjev tužitelja odgađaju.
9.4. S obzirom na činjenicu da je ovdje tužitelj u zemljišnoj knjizi, a kako to slijedi iz sadržaja zk izvatka u koji je ovaj sud izvršio uvid (l.s.4), upisan kao vlasnik čest. 252/1 k. o. [katastarska općina], u naravi oranica površine 1627 m2, za cijelo , to je isti aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe,
9.5. Između stranaka u ovoj pravnoj stvari nije sporan identitet nekretnine, predaju koje tužitelj traži od tuženica, niti su tuženice osporile činjenicu da se upravo taj dio predmetne nekretnine nalazi u njihovom isključivom posjedu. S obzirom da tužitelj ovom tužbom traži predaju tek dijela označene nekretnine u posjed i to onoga kojega je pokazao na licu mjesta, pa je vještak isti identificirao i označio na način koji je tužitelju omogućio da uredi i označi tužbenim zahtjevom točno određeni dio nekretnine predaju u posjed koje traži, to je ovaj sud neposrednim opažanjem utvrdio da na spornom dijelu navedene nekretnine postoji betonski zid i žičana pletena ograda.
9.6. Odredbom čl. 162. ZVDSP propisano je da vlasnik, a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu
9.7. Na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari te ocjenom istih, utvrđeno je da je upravo ovdje tužitelj vlasnik nekretnine dio koje traži ovom tužbom, kao i da je ovdje sporni dio navedene nekretnine u posjedu tuženica ad1) i ad2).
10. Dakle, kako je tužitelj podnio u ovoj pravnoj stvari pravu vlasničku tužbu (reivindikaciju) prema odredbi čl. 161. i čl. 162. ZVDSP-a, a radi se o tužbi koju podiže vlasnik protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar i kojom traži od te osobe da mu stvar preda u posjed, te kako je tužitelj dokazao da je vlasnik sporne nekretnine što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 4), te kako onaj koji tvrdi suprotno mora to i dokazati, što znači da je teret dokaza da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine bio na tuženicama, međutim, po mišljenju ovog suda , tuženice isto nisu dokazale. Tuženice u tužbi i tijekom postupka tvrde kako su se na njihovoj strani ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva spornog dijela č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dosjelošću, međutim, po mišljenju ovog suda, tuženicama nedostaje temeljni preduvjet za stjecanje dosjelošću, a to je pošten posjed.
10.1. Naime, tuženica ad 2 uz svom iskazu ističe da su vlasništvo prijepora stekle dosjelošću, pa tako navodi da je prijepor u posjedu njene obitelji i to u njenom posjedu 80 godina, očevom 82godine i prije toga i djedovom posjedu, dok u odgovoru na tužbu tuženice ističu da su u posjedu prijepora preko 30 godina.
Dakle, same tuženice tijekom ovog postupka različito navode činjenice vezane za osnovu na kojem su stekle pravo vlasništva prijepora. Nadalje, osim iskaza tuženice ad 2.) niti jednim drugim dokazom ne dokazuju svoje vlasništvo, odnosno ne osporavaju tužiteljevo vlasništvo.
10.2. Nasuprot tome, iz Povijesti posjedovanja za predmetnu nekretninu, s prilozima (l.s.27-33) slijedi da je predmetna nekretnina u posjedu prednika tužitelja obitelji NF od 1955 g, te da su 1999.g. posjednicima evidentirani upravo prodavatelji iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 4.prosinca 2017.g , kojim Ugovorom je tužitelj i kupio predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 1627m2 (l. s.38-42), a potom i upisao svoje pravo vlasništva iste čestice i to temeljem pravomoćne presude poslovni broj P-11/2021 , a što proizlazi iz priloženog ovosudnog spisa u koji je izvršen uvid tijekom postupka.
10.3. Tuženica ad 2) u svom iskazu u odnosu na sporni dio označen točkama H-F1-G navodi da je njezina sestra, a tuženica ad1) ovaj dio kupila od NF koji se tada podrazumijevao kao vlasnik jer je on tada došao i tako se predstavio. Njemu, NF da je isplaćeno tadašnjih 50.000,00 dinara. Zna da je toliko isplaćeno jer je o tome pričala njena sestra HF, a postoji i papir o tome potpisan 1988. godine kada se pravila kuća.
Međutim , dokaz o tome tj. Izjavu od 19. srpnja 1988. g. tuženice nisu dostavile u spis, niti u odgovoru na tužbu , a niti tijekom postupka, a što je sud i utvrdio na ročištu 5. lipnja 2025.g.(l.s.75).
10.4. Za napomenuti je da NF nije pravni prednik tužitelja i nikad nije bio vlasnik predmetne nekretnine, već je ista bila u vlasništvu obitelji IF , a 1961. godine braća Đ, S (ŽF, SFF i TF, svi sinovi pok. IF, podijelili su se između sebe a što slijedi iz Ugovora o diobi (l.s.36-37), koji Ugovor je bio opisno sastavljen, te su djeljenici 1986. godine pred Općinskim zavodom za katastar i geodetske poslove Zadar izvršili identifikaciju nekretnina prema nazivima iz navedenog diobenog ugovora (l.s.34-35). Predmetna nekretnina pripala je u vlasništvo BF (ŠF) pok. IF i to za cijelo. Po smrti BF (ŠF) istog su naslijedili sin ŠF i kćer GF, svaki u udjelu od ½ dijela, a koji su predmetnu nekretninu prodali upravo tužitelju.
10.5. Iz naprijed navedenog slijedi da se tuženice neosnovano pozivaju na Izjavu s obzirom na to da Šime Milin 1988. godine nije bio niti vlasnik niti suvlasnik predmetne nekretnine č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa tako nije mogao zaključiti „nagodbu“ niti na bilo koji način raspolagati predmetnom nekretninom, odnosno dijelom iste. .
11. Iz naprijed navedenog slijedi da tuženice ad 1 i 2 ) vlasništvo prijepora nisu mogle steći dosjelošću iz razloga jer nisu ispunjeni zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, između ostalog i pošten posjed tuženica. Višegodišnje posjedovanje prijepora od strane tuženica , po mišljenju ovog suda , nije dovoljno za stjecanje prava vlasništva , a kako je tužitelj u ovo postupku dokazao da je vlasnik prijepora, dokazao je identitet stvari , te je dokazao da se stvar koju traži nalazi u posjedu tuženica , to je sud prihvatio tužbeni zahtjev koji je uređen sukladno skici i dopuni skice očevida i odlučio kao u točki I izreke presude.
12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br: 138/23), slijedom čega je istom priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe – 100 bodova, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 13.svibnja 2022. i 11.lipnja 2025. – po 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 17. travnja 2023., 14. svibnja 2025., 5.lipnja 2025. i 27. lipnja 2025, te očevid 11.studenog 2024 - po 100 bodova, što ukupno iznosi 800 bodova, uz vrijednost boda od 2,00 EUR, iznosi 1600,00 EUR , kojem iznosu valja pribrojiti uplaćeni predujam za očevid od 225,00 EUR i plaćenu sudsku pristojbu na tužbu od 26,54 EUr, što ukupno iznosi 1851,54 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.
U Zadru, 5. rujna 2025. godine.
Sutkinja
Melita Lisica
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženicama po pun.