REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-584/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, protiv tuženika Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8, OIB: 43541122224, radi poništenja rješenja, 5. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-080-01/20-03/69, URBROJ: 521-GT-01-03-23-10 od 18. prosinca 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-080-01/20-03/69, URBROJ: 521-GT-01-03-23-10 od 18. prosinca 2023. državna službenica – tužiteljica, u službi na neodređeno vrijeme u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova, u diplomatskom zvanju prvi tajnik, povlači se s danom 31. listopada 2020. godine s rada iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Kraljevini Maroko, sjedište [adresa] (točka 1. izreke).
1.1. Istim rješenjem određuje se da je to rješenje konačno (točka 2. izreke).
2. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te se pri tom poziva na presudu Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-588/2023-8 od 14. kolovoza 2023. navodeći kako tuženik sada kao i u prethodnom postupku sustavno promatra /razmatra njene izjave i djela u odsustvu šireg konteksta predmetne situacije, čime je zapravo neopravdano progoni zbog navodne povrede ugleda državne službe, službe vanjskih poslova, kao i ugleda Republike Hrvatske, odnosno radi njenog navodnog neprimjerenog i neprofesionalnog ponašanja.
2.1. Neistinitim smatra navod u rješenju u pogledu izostanka s radnog mjesta u razdoblju od 20. do 23. srpnja 2020. godine, navodeći da joj je za srpanj 2020. isplaćena plaća u punom iznosu, a dalje se poziva na obveze poslodavca iz članka 5. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19) o obvezi vođenja evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni. Ističe kako nadređena PT nije imala nikakvog temelja tražiti je opravdanje navodnih izostanaka s posla u srpnju 2020., gotovo mjesec dana kasnije (20. kolovoza 2020.) nakon što je 12. kolovoza 2020. potpisala i time kao nalogodavac odobrila isplatu plaće za srpanj 2020.
2.2. Osporava zaključak tuženika da bi prekoračila svoja ovlaštenja time što se potpisala, odnosno predstavila kao zamjenica šefice misije, jer da ju je ista za navedeno ovlastila i predstavljala na službenim događanjima, pa joj za navedeno nije bilo potrebno pismeno dopuštenje niti odluka ministra vanjskih poslova.
2.3. U pogledu postupanja vezano za e-mail kojeg je uputila izvanrednoj i opunomoćenoj veleposlanici tužiteljica ističe da se radilo o pisanim očitovanjima službenice, koja su strogo internog karaktera te nisu mogli biti dostupni javnosti, već su namijenjeni isključivo komunikaciji između državne službenice i veleposlanice, čime sadržaj takvih dopisa nije mogao umanjiti ugled službe, stoga nema ništa sporno u korištenju ružnih izraza i opisa za neprihvatljivo ponašanje stranke, naprotiv nadređena je na taj način bila samo jako dobro obaviještena o stvarno situaciji – ponašanju stranke (podnositelja zahtjeva za hrvatsku vizu) i njenog pozivatelja u Republiku Hrvatsku, a isti je od strane nadležne Službe za vize Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske ocijenjen nevjerodostojnim pozivateljem, sve s obzirom na količinu posla kojim je bila opterećena i o čemu je nadređena imala neposredno saznanje.
2.4. Tužiteljica ističe kako zapravo smatra da je u više prilika branila ugled državne službe i razmjerno reagirala na pretenzije osoba koje su konstantnim kršenjem pravila postupka zapravo pokazale manjak poštovanja prema Veleposlanstvu i diplomatskim službama Republike Hrvatske, stoga je njena reakcija primjerna i opravdana kada se sagleda dati kontekst odvijanja događaja, kao što je na primjer opravdano odbijanje putovanja u Republiku Hrvatsku dana 5. rujna 2020. radi obavljanja razgovora u Glavnom tajništvu Ministarstva, kada bi zbog odsustva bila suočena s pravnim poteškoćama u Kraljevini Monako, a što tuženik naprosto ignorira i mehanički hladno je zapravo kažnjava zbog neizvršavanja naloga nadređene, bez sagledavanja cijelog konteksta.
2.5. Pozivanje tuženika, na činjenicu da je podnesen Službenikom sudu u Zagrebu zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti, tužiteljica smatra zlonamjernim korištenjem podataka za obrazloženje rješenja. Isto se odnosi na izrečenu novčanu kaznu rješenjem Službeničkog suda, kada to rješenje nije bilo temelj donošenju rješenja o povlačenju s dužnosti.
2.6. U pogledu svojeg ponašanja i postupanja tužiteljica ističe da isto nije opravdavala, nego objašnjavala i pri tome isto nije objašnjavala eventualnim neprimjerenim ponašanjem stranaka, veleposlanice i/ili počasnog konzula - jer, neprimjereno ponašanje i postupanje svih navedenih nije bilo eventualno, nego sigurno i veoma uporno te čak nasilno – što je veoma lako pokazala i dokazala primjerima njihovog sramotnog ponašanja i postupanja, zabilježenima u okviru službene korespondencije.
2.7. Tužiteljica smatra povrijeđenima načelo materijalne istine sadržane u članku 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).
2.8. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje uz naknadu troškova spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pobijano rješenje doneseno je temeljem odredbe članka 35. st. 6. Zakona o vanjskim poslovima („Narodne novine“, broj: 48/96, 72/13, 127/13, 39/18 i 98/19), a u ponovljenom postupku po presudi Upravnog suda u Rijeci, te je određena provedba ispitnog postupka, tužiteljici je omogućeno izjašnjavanje o razlozima za povlačenje s rada u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Rabatu i o istom je sastavljen Zapisnik o ispitnom postupku, koji je pročitan, potpisan od strane tužiteljice i svih uključenih u postupak i na koji nije bilo primjedbi.
3.1. Tuženik navodi da je zbog povrede službene dužnosti počinjene za vrijeme rasporeda tužiteljice na rad u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Maroku, ministar vanjskih poslova podnio 21. rujna 2020. Službeničkom sudu, zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti protiv državne službenice JT, a Službenički sud je donio rješenje KLASA: UP/I-114-04/20-01/99, URBROJ: 514- 30/01-23-33, od 19. travnja 2023. kojim je imenovana oglašena odgovorna za počinjenje „teške povrede službene dužnosti iz odredbe članka 99. stavka 1. točke 1., 4., 13. i 14. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 92/05, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19 i 141/22) opisane kao neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza, zlouporabu položaja i prekoračenje ovlasti u službi, ponašanje suprotno Etičkom kodeksu državnih službenika, koje nanosi štetu ugledu službe i neopravdan izostanak s posla dva do četiri dana uzastopno...“, te joj je temeljem odredbe članka 110. stavka 2. točke a) Zakona o državnim službenicima izrečena novčana kazna. Viši službenički sud je rješenjem KLASA: UP/II-114-02/23-01/37, URBROJ: 514-31/03-23-03, od 20. listopada 2023., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv navedenog rješenja te je isto potvrđeno pravilnim i na zakonu osnovanim.
3.2. U vezi s navodima tužiteljice tuženik ističe kako su pravila ponašanja državnih službenika i etička načela na temelju kojih postupaju državni službenici prilikom obavljanja službene dužnosti, jasno propisana Etičkim kodeksom te, iako tužiteljica opetovano i u ovoj tužbi navodi „kako nema ništa sporno u korištenju ružnih izraza i opisa", isto ne odgovara istini, već je u potpunosti neprihvatljivo kako u službi vanjskih poslova Republike Hrvatske, tako i u državnoj službi općenito. Isto je potvrđeno i navedenim rješenjima Službeničkog/Višeg službeničkog suda.
3.3. Nadalje, tuženik navodi da je neopravdan izostanak s posla tužiteljice bio predmet opisanog postupka zbog teških povreda službene dužnosti, a i predmet ispitnog postupka pri čemu je tužiteljica ponovno imala mogućnost izjasniti se o svim razlozima za povlačenje s rada u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Maroku, sjedište [adresa], o čemu je sastavljen i potpisan zapisnik. Stoga, tuženik ističe kako teške povrede službene dužnosti tužiteljice ni u kojem slučaju nisu „navodne“, već utvrđene rješenjem Službeničkog/Višeg službeničkog suda, te je i u ponovnom postupku provedenom u skladu s uputom iz presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I- 588/2023-8, pri čemu je tužiteljici omogućeno izjašnjavanje o razlozima povlačenja iz Veleposlanstva, o istom sastavljen zapisnik i ponovno utvrđeno kako je tužiteljicu bilo potrebno povući s rada u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Maroku, sjedište [adresa].
3.4. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, pa je tako odgovor na tužbu tuženika dostavljen tužiteljici.
4.1. U predmetnom sporu provedena je 29. kolovoza 2025. usmena i javna rasprava na koju su pozvane stranke spora.
4.2. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao.
4.3. Na raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi, ne predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka, dok pisana dokumentacija na koju se poziva prileži sudskom spisu.
5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Osporeno rješenje tuženika doneseno je u ponovljenom postupku nakon presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 2 Us I-588/2023-8 od 14. kolovoza 2023. kojim je poništeno rješenje Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/22- 01/20, URBROJ: 566-01/15-22-2 od 3. veljače 2023., rješenje tuženika KLASA: UP/I- 080-01/20-03/69, URBROJ: 521-GT-01-03-20-1 od 1. listopada 2020. i predmet vraćen Ministarstvu vanjskih i europskih poslova na ponovni postupak..
7.1. Uvidom u citiranu presudu utvrđeno je da sud razlozi poništenja ranijeg rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova obrazloženi na način da su u postupku počinjene povrede odredaba članka 8., 30., 47. stavka 1., 49. te 111. stavka 1. ZUP- a.
7.2. Dana je uputa tuženiku da u izvršenju presude Upravnog suda u Rijeci omogući tužiteljici izjašnjenje o razlozima za povlačenje s rada u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Kraljevini Maroko, sjedište [adresa], pa u slučaju da potom ponovno utvrdi da je tužiteljicu potrebno povući, o pretpostavkama dopuštenosti retroaktivnog odlučivanja o radnopravnim i srodnim statusima i položajima u ponovnome ili novom postupku na odgovarajući način mogu biti primjenjive smjernice iznesene, primjerice u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2090/2012 od 28. listopada 2015., a pri tome je u ponovnom postupku Ministarstvo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.
8. Tuženik je postupajući po uputi iz citirane presude proveo postupak u kojemu je tužiteljici omogućeno izjašnjavanje o razlozima povlačenja s rada iz Veleposlanstva, o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-080-01/20-03/69, URBROJ: 521-GT-01-03- 20-1 od 10. listopada 2023., sadržaj kojega se iznosi u obrazloženju osporenog rješenja, kao i činjenica da je tužiteljica dostavila i pisano očitovanje 30. listopada 2023.
9. Tuženik je u obrazloženju svoje odluke naveo kako je na temelju provedenog ponovnog postupka, iskaza tužiteljice, uvida u dostavljeno pisano očitovanje i priloženu dokumentaciju, a uvažavajući razloge kojima opravdava svoja postupanja, utvrđeno da se tužiteljica neprofesionalno i neprimjereno odnosila prema osobama / građanima koji su se obraćali za pomoć na službenu adresu Veleposlanstva ili su od Veleposlanstva tražili informacije, kao i prema nadređenoj joj izvanrednoj i opunomoćenoj veleposlanici Republike Hrvatske i počasnom konzulu te je na taj način postupila protivno odredbama Zakona o državnim službenicima, Etičkog kodeksa državnih službenika i Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koje se citiraju.
9.1. Tuženik obrazlaže u rješenju da je postupanje tužiteljice takve prirode da je bilo nužno povući je s rada iz Veleposlanstva jer je svojim neprimjerenim i neprofesionalnim ponašanjem narušavala ugled državne službe, službe vanjskih poslova te ugled Republike Hrvatske. Službenica, nakon što ju je Službenički sud proglasio odgovornom za teške povrede službene dužnosti i dalje smatra svoje ponašanje prihvatljivim i profesionalnim i opravdava ga eventualno neprimjerenim ponašanjem stranaka, veleposlanice, počasnog konzula, što nikako ne može biti izgovor za postupanje koje u sebi sadrži obilježja povrede odredaba Etičkog kodeksa državnih službenika, nanošenja štete ugledu državne službe, službe vanjskih poslova i Republike Hrvatske.
10. Člankom 35. stavkom 6. Zakona o vanjskim poslovima propisano je da ministar vanjskih i europskih poslova može donijeti rješenje o povlačenju profesionalnog diplomata iz diplomatske misije ili konzularnog ureda i prije isteka roka na koji je raspoređen i o njegovu rasporedu u Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.
10.1. Prema stavku 7. članka 35. Zakona o vanjskim poslovima rješenje iz stavka 6. ovoga članka je konačno.
11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je da je u postupku koji je prethodio ovom sporu u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje te je na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.
12. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih je odlučio kao u izreci kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pa je postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati. Pri tom se ističe da je u ponovljenom postupku prema ocjeni suda tuženik prije donošenja rješenja postupio u cijelosti sa uputom sadržanom u presudi Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 2 Us I-588/2023-8 od 14. kolovoza 2023. te je proveo ispitni postupak na način da je saslušana tužiteljica na sve okolnosti koje su relevantne za odluku u predmetnoj upravnoj stvari, a detaljni navodi očitovanja na svaki od pojedinačno naznačenih razloga iznesenih u rješenju, koji su bili od utjecaja na odluku, odnosno zaključak tuženika o opravdanosti povlačenja tužiteljice iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Kraljevini Maroko, sjedište [adresa], naznačeni u obrazloženju rješenja.
13. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za izneseno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i priležećim ispravama, te propisima na koje se poziva donositelj rješenja.
14. Prema ocjeni suda, tuženik je imajući u vidu sve provedene dokaze i ocjenjujući iste pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, dao opravdane razloge koje je valjano obrazložio za povlačenje tužiteljice iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Kraljevini [adresa], sjedište [adresa].
15. Stoga, navodi tužbe nisu osnovani i ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
15.1. Pri tom se ističe da su navodi tužbe ponovljeni navodi koje je tužiteljice iznosila tijekom upravnog spora, dakle, radi se o očitovanjima kojima je nastojala opravdati svoja postupanja, a koja je prema ocjeni suda pravilno cijenio tuženik. Sud je izvršio uvid u zapisnik o saslušanju tužiteljice, te cjelokupnu dokumentaciju dostavljenog spisa, te ocjenjuje kako je isti mogao poslužiti tuženiku za donošenje zakonite odluke, a obrazloženja tuženika ovaj sud u cijelosti prihvaća.
16. Nadalje, iz odredbe članka 35. stavka 6. Zakona o vanjskim poslovima razvidno je da se odluka o povlačenju profesionalnog diplomata iz diplomatske misije ili konzularnog ureda prije isteka roka na koji je raspoređen, donosi slobodnom ocjenom, odnosno uz diskrecijsko ovlaštenje. Međutim, i u slučaju rješavanja stvari uz diskrecijsku ocjenu, obveza obrazlaganja rješenja i iznošenja razloga kojima se ovlašteno tijelo rukovodilo pri donošenju odluke postoji.
16.1. Prema ocjeni suda obrazloženje osporenog rješenja tuženika, sastavljeno je u cijelosti u skladu s odredbama članka 98. stavka 5. ZUP-a, te istim nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
16.2. Valja napomenuti da je odredbama članka 4. stavka 2. ZUS-a propisano da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.
16.3. U konkretnom predmetu, prema ocjeni suda osporeno rješenje doneseno je u skladu s citiranom odredbom članka 36. stavka 5. Zakona o vanjskim poslovima, isto je valjano obrazloženo u smislu čanka 98. stavka 5. ZUP-a, prekoračenje ovlasti u donošenju rješenja ili da bi rješenje bilo doneseno suprotno svrsi radi koje je ovlast diskrecijskog ovlaštenja dana, sud nije utvrdio.
17. U ocjeni izvedenih dokaza u postupku koji je prethodio ovom sporu, u sud smatra da je pravilan zaključak upravnih tijela iznesen u osporenom rješenju, imajući u vidu odredbe članka 9. ZUP-a kojima je propisano načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza i prema kojima službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pri tom se upućuje i na odredbe članka 8. ZUP-a prema kojemu u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, a isto se utvrđuje svim prikladnim sredstvima za dokazivanje (čl. 58. ZUP-a), na način kako je propisano čankom 9. ZUP-a. Izvedeni dokazi, pa tako i iskaz tužiteljice pravilno su prema ocjeni suda cijenjeni, stoga navode tužiteljice o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju sud nije prihvatio osnovanima.
18. Pozivanje tuženika na odluku o stegovnom kažnjavanju tužiteljice prema ocjeni suda nije povreda niti je na štetu tužiteljice. Ovo zato, jer je odluka o povlačenju tužiteljice iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Kraljevini Marko, sjedište Rabat obrazložena neprimjerenim i neprofesionalnim ponašanjem tužiteljice u odnosu prema strankama te u odnosu prema drugim osobama u Veleposlanstvu (veleposlanici, počasnom konzulu), a kako je navedeno ponašanje u postupku pred nadležnim tijelima utvrđeno povredama službene dužnosti, tuženik je mogao imajući u vidu da se radi o donošenju rješenja u ponovljenom postupku, pozvati se na navedene odluke, budući da su razlozi povlačenja tužiteljice iz Veleposlanstva u bitnome dijelu i razlozi zbog kojih je pokrenut postupak utvrđivanja odgovornosti za teške povrede službene dužnosti, za koje je tužiteljica i oglašena krivom.
19. U ponovljenom postupku, prema ocjeni suda tuženik je otklonio ranije povrede odredaba postupka, na koje je ukazao Upravni sud u Rijeci u svojoj presudi, dok novih povreda zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.
20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.
21. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu članka 47. stavka 3. ZUS-a, nisu utvrđeni.
22. Slijedom navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
23. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
23.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, tužiteljica je izgubila spor, pa nema osnova za zaključak da bi joj troškove spora imao nadoknaditi tuženik.
U Zagrebu 5. rujna 2025.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnik Mate Knezović, [adresa] Zagreb, Vrbanićeva 20
2. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 7-8
3. U spis
