Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4746/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Filip Banović, odvjetnik u Zagrebu, Frana Vrbanića 58, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojega zastupa opunomoćenica UŠE, dipl.iur., prema generalnoj punomoći Su- 38/20, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 29. kolovoza 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 5. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2379, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 4. rujna 2023. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22- 013/2515, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 30. ožujka 2023. godine.
II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 11. listopada 2023. godine protiv rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2379, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 4. rujna 2023. godine, kojim se odbija prigovor UŠ podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/2515, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 30. ožujka 2023. godine, kao neosnovan. Potonjim rješenjem zamjenjuje se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/482, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 14. ožujka 2017. godine, u dijelu koji glasi:
„Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 13. ožujka 2017. godine.
Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke", s novim dijelom rješenja, koji glasi:
UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za dijete TŠ, novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno, i to:
- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;
- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;
- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.
Novčana pomoć prestaje:
- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;
- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.
2. Tužiteljica u tužbi navodi da protiv cijelog rješenja tuženika u otvorenom zakonskom roku podnosi ovu tužbu iz svih zakonom dopuštenih razloga, zbog bitnih povreda postupka, povrede materijalnog prava, pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, gore citirani dio rješenja od 14. ožujka 2017. godine se zamjenjuje rješenjem prvostupanjskog tijela kojim se novčana pomoć roditeljima odgajateljima drastično smanjuje te se na koncu u točki III. određuju razlozi prestanka novčane pomoći. Tužiteljica ukazuje na činjenicu da su donošenjem rješenja prvostupanjskog tijela trenutno na snazi dva akta koji reguliraju novčanu pomoć roditelja odgajatelja na različiti način, odnosno prijašnje rješenje iz 2017. godine nije stavljeno izvan snage već je samo zamijenjen dio toga rješenja, čime se stvara pravna nesigurnost i zavrzlama vezana uz ostvarivanje prava roditelja odgajatelja. Ukoliko je prvostupanjsko tijelo bilo primorano donositi rješenje za roditelja odgojitelja, koje donošenje ne obrazlaže adekvatno u svojem rješenju, onda je prvostupanjsko tijelo moglo donijeti odluke kojima se prijašnja rješenja stavljaju izvan snage u cijelosti, a ne da je jedan dio prijašnje odluke još uvijek na snazi, a drugi dio je zamijenjen pobijanim rješenjem. Prvostupanjsko tijelo je potpuno pogrešno i nezakonito donijelo pobijano rješenje, pri tome prekršivši Zakon o općem upravnom postupku, koji jasno propisuje proceduru kada se već stavlja izvan snage pravomoćno, konačno i izvršno rješenje, a što rješenje prvostupanjskog tijela svakako je. Dakle, nije čak niti pokrenut postupak radi obnove ranijeg upravnog postupka na temelju kojeg je tužiteljica stekla svoja prava. Sve navedeno ide u prilog tužiteljici, jer je ista jasno i nedvosmisleno dokazala da prvostupanjsko tijelo nije poštivalo propisanu proceduru. Također, ne može jednostrano donesena odluka prvostupanjskog tijela derogirati zakonske propise i zakonsku proceduru. Samo zbog toga je cjelokupni postupak donošenja prvostupanjskog rješenja i pobijanog rješenja tuženika nezakonit. Nadalje, tuženik je upoznat da je najveća udruga koja okuplja roditelje odgojitelje – Hrvatska udruga roditelja odgojitelja (HURO) podnijela tužbu Ustavnom sudu, jer su presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. godine povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode roditelja odgojitelja zajamčene Ustavom. Ujedno je Državnom odvjetništvu predan prijedlog da Vrhovnom sudu podnese zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda RH, zbog čega je razvidno da se Odluka grada Zagreba 25/22, rješenje prvostupanjskog tijela i pobijano rješenje nalaze na klimavim temeljima obzirom da je moguće da Ustavni sud i/ili Vrhovni sud odluče u korist udruga roditelja odgojitelja. Osim toga, tužiteljica je u svojem prigovoru također ukazala na potrebe kompenzacijskih mjera i kako mjere predložene od tuženika nisu adekvatne. Tuženik se u pobijanom rješenju uopće nije očitovao na navode tužiteljice, niti na svoje kompenzacijske mjere. Tuženik je prekršio prava i slobode roditelja odgojitelja i zatim im ponudio neadekvatne kompenzacijske mjere. Glavna kompenzacijska mjera tuženika – izgradnja vrtića – nije uopće u realizaciji do današnjeg dana. Nadalje, kompenzacijske mjere koje su predložene od strane Grada nisu dovoljne kao zamjena za ukidanje novčane pomoći, jer niti jedna od ponuđenih mjera ne garantira djeci roditelja odgojitelja mjesto u vrtiću, niti te mjere garantiraju zaposlenje koje je usklađeno sa strukom i obrazovanjem roditelja odgojitelja. Mjere su ujedno novčano ograničene do te mjere da se niti jedan roditelj odgojitelj sa istima ne bi mogao zaposliti niti postati poduzetnik, kako si je to zamislio Grad Zagreb. Grad Zagreb i gradonačelnik nisu pravilno utvrdili činjenično stanje, te samim time nije pravilno primijenio materijalno pravo donošenjem gore navedene Odluke 25/22 i naposljetku ovog pobijanog rješenja, jer je evidentno da u ovome trenutku nema mjesta u vrtićima u Zagrebu, a gradnja novih vrtića je mjera koja je nedovoljna i prekasna. Tuženik je prije ukidanja novčane pomoći roditeljima odgojiteljima već trebao imati realiziranih par projekata za vrtiće i najaviti izgradnju još njih kako u okolici Zagreba tako i u samome Zagrebu. Također, tužiteljica smatra da je pobijano rješenje nezakonito u cijelosti iz procesnih razloga. Naime, Grad Zagreb je donio odluku o ukidanju mjere roditelj odgojitelj, nakon toga je odlučivao u prvostupanjskom postupku, a nakon toga i u drugostupanjskom postupku. Stoga postoji očiti procesni nedostatak da tužiteljica nije imala prava neovisnog odlučivanja i zakonitog, objektivnog upravnog postupka čime su
ispunjeni
uvjeti
za
ukidanje
pobijanih
rješenja.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje tuženika Gradonačelnika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1/III, Zagreb, OIB: 61817894937, KLASA: UP/II-551-06/23- 014/2379, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 4. rujna 2023. godine i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj i Odsjek za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I- 551-06/22- 013/2515, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 30. ožujka 2023. godine, te naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog postupka, sve roku od 30 dana. Alternativno tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje tuženika Gradonačelnika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1/III, Zagreb, OIB: 61817894937, KLASA: UP/II-551- 06/23- 014/2379, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 4. rujna 2023. godine, te predmet vrati na ponovni postupak i naloži tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove ovog postupka, sve u roku od 30 dana.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetnih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, te zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: VUSRH) u svojoj presudi, broj: Usoz 8/22-68 od 5. srpnja 2022., donesenoj povodom ocjene zakonitosti Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja navodi kako Grad Zagreb osnovano tvrdi da predstavnička tijela koja svoj mandat dobivaju na lokalnim izborima, imaju ustavnu i zakonsku osnovu za kreiranje i oživotvorenje vlastitih politika, uključujući i pronatalitetnu politiku, a što uključuje i promjenu tih politika u odnosu na prethodnu vlast, uz autonoman i samostalan odabir mjera kojima će tu politiku ostvarivati. VUSRH smatra kako demokratski izabrana gradska vlast određuje politiku unutar svog samoupravnog djelokruga i u skladu sa svojom politikom, u skladu s Ustavom i zakonom, odabire instrumente za provođenje svoje politike, odnosno donosi odgovarajuće pravne akte nužne za postizanje zadanih ciljeva. VUSRH ističe kako su Odluka/16 i Odluka/18 donesene na temelju odredbe Statuta Grada Zagreba koja ovlašćuje Gradsku skupštinu Grada Zagreba da donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba. Budući da nijedan zakon ne uređuje status roditelja odgojitelja, niti propisuje obvezu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da osigura, odnosno dodijeli novčanu pomoć za treće i/ili sljedeće dijete, ni u vrijeme donošenja Odluke/16 ni u vrijeme donošenja Odluke/18 nije postojala obveza Grada Zagreba da uspostavi status roditelja odgojitelja i uvede, odnosno osigura novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Iz Odluke/16 i Odluke/18 proizlazi da novčanu pomoć za roditelja odgojitelja Grad Zagreb osigurava u skladu sa svojom pronatalitetnom politikom. Dakle, VUSRH ističe kako su i Odluka/16 i Odluka/18 rezultat pronatalitetne politike Grada Zagreba u vrijeme donošenja tih odluka. Drugim riječima, Odluka/16 i Odluka/18 rezultat su (političke) volje gradske vlasti Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć priznajući joj status roditelja odgojitelja kao i novčanu pomoć kroz određeno razdoblje. Takve se odluke ne mogu osporiti s aspekta Ustavom i zakonom zajamčenog prava na lokalnu samoupravu, odnosno propisanog samoupravnog djelokruga jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Tako je pobijano rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18, 20/21. i 25/22.) kojom je propisano kako se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da je gradonačelnikova odluka o prigovoru konačna. Rješenje prvog stupnja doneseno je na temelju odredbe članka 6. Odluke/22, kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Kao što je navedeno, Odluka/22 je bila predmet ocjene zakonitosti pred VUSRH koji ju je presudom, broj: Usoz-143/22 ocijenio zakonitom. U navedenoj presudi VUSRH je, ponovno, kao i u ranijoj spomenutoj presudi, broj: Usoz- 8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći, te je prvostupanjsko rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje, odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Nadalje, VUSRH je u točci 123. navedene, pravomoćne presude, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. naveo da pravomoćni pojedinačni akti kojima je roditeljima odgojiteljima priznata novčana pomoć proizvode pravne posljedice za njihove adresate i u budućnosti. Naime, ti pojedinačni akti priznaju pravo na novčanu pomoć u duljem vremenskom razdoblju (u pravilu do navršene petnaeste godine života djeteta), a koje razdoblje, u vrijeme stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 29/21)), u pravilu, nije završilo. Dakle, pojedinačnim aktima njihovi su adresati stekli pravo na novčanu pomoć, kako za razdoblje prije stupanja na snagu osporavane Odluke (Odluke 29/21), tako i za razdoblje nakon toga, što znači da pravo koje im prema tim pojedinačnim odlukama pripada, još nije u cijelosti realizirano (ostvareno/konzumirano). U točci 124. navedene presude VUSRH ističe da Odluka 29/21 ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti, te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. VUSRH iznio je u svojoj presudi, broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. potrebu kompenzacijskih mjesta koje bi ublažile negativne posljedice izmijene Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja za njene adresate. Stoga je Grad Zagreb uvažavajući navedenu sudsku odluku, u rujnu 2022. godine, donio Odluku/22 kojom je ublaženo postupno smanjivanje, odnosno postupni prestanak novčane pomoći reguliranih Odlukom/22. Dakle, nesporno je da je legitimnost i opravdanost ovakvog postupanja potvrđena pravomoćnom presudom VUSRH broj Usoz-8/22, dok je pravomoćnom presudom VUSRH broj Usoz - 143/22 potvrđena i adekvatnost kompenzacijskih mjera, kojima se ublažavaju negativne posljedice Odluke/22 za njene adresate, te uspostavlja ravnoteža između javnog interesa i legitimnih očekivanja adresata. Tuženik ističe da je Grad Zagreb najavio i pripremio četiri kompenzacijske mjere - Uključivanje u edukativno-mentorski program "Postajem poduzetnik" Zagrebačkog inovacijskog centra d.o.o., Uključivanje u obrazovne programe prekvalifikacije i osposobljavanja, Potpore za samozapošljavanje i Potpore za očuvanje i razvoj obrtničkih djelatnosti (obavijest o navedenom objavljena je 9. studenog 2022. - https://www.zagreb.hr/kompenzacijske-mjere/183430). Slijedom navedenog, jasno je da su neosnovani navodi o neizvjesnosti realizacije kompenzacijskih mjera obzirom je činjenica kako su one realizirane i provode se. Kao što je tuženik naprijed istaknuo, a što je VUSRH i potvrdio, ne postoji zakon kojim se uređuje status roditelja odgojitelja, odnosno propisuje obvezu da Grad Zagreb osigura, odnosno dodijeli predmetnu novčanu pomoć. Ista nije u skladu i nije uklopiva ni u kakve propise, niti najširim teleološkim tumačenjima, a ni u načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, radno pravo ili socijalno pravo. Stoga je više no jasno da Odluka u odnosu na predmetnu novčanu pomoć predstavlja jedini „zakon“ temeljem kojega je stoga Grad Zagreb imao ovlast po službenoj dužnosti izvršiti promjenu. Nadalje, tužiteljica je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/482, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 14. ožujka 2017. stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Rješenjem prvog stupnja zamijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći sukladno naprijed navedenom zaključku VUSRH-a. Dakle, pojedinačni akt kojim je tužiteljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje je na snazi i pravomoćan u dijelu koji se odnosi na njezino pravo, dok se prvostupanjsko rješenje odnosi na usklađivanje iznosa novčane pomoći i razloga prestanka novčane pomoći, slijedom čega se ne radi o dva akta koja istu pravnu stvar uređuju na drugačiji način, a kako to pogrešno smatra tužiteljica. Navod tužiteljice da je protiv Odluke/22 podnesen zahtjev/tužba Ustavnom sudu Republike Hrvatske nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Naime, o zakonitosti Odluke/22 VUSRH već je donio presudu broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. kojom je navedenu Odluku ocijenio zakonitom, dok u odnosu na zahtjev/tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske valja reći da isti/a ne odgađa izvršenje Odluke. Tuženik dalje ističe da je pobijano rješenje donijelo za to nadležno drugostupanjsko tijelo, različito od prvostupanjskog tijela. Oba tijela, svako u okviru svoje nadležnosti, na temelju zakonito provedenog postupka, donijela su zakonite odluke iznoseći pri tome u obrazloženju valjane i argumentirane razloge za isto koji omogućavaju pravovaljano i učinkovito preispitivanje. Dodatno tuženik navodi da je presuda VUSRH-a, broj: Usoz-143/2022, od 27. veljače 2023., donesena povodom ocjene zakonitosti predmetne Odluke u kojoj sud konstatira kako postojanje pravnog lijeka iz članka 10. Odluke „ne znači da protiv pojedinačnog akta nije osigurana sudska zaštita, budući će svaki podnositelj nakon odluke o prigovoru imati pravo pokretanja upravnog spora“. Stoga tuženik napominje kako po drugostupanjskom rješenju u predmetnoj pravnoj stvari nezadovoljna stranka ima pravo podnošenja upravne tužbe, odnosno pokretanja upravnog spora koji je određen kao spor pune jurisdikcije u kojemu sud ima mogućnost preispitivanja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te u kojemu stranka ima prava zajamčena člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, tužiteljica u tužbi nije navela niti jedan pravno relevantan razlog temeljem kojeg bi dovela u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, kao i onoga prvog stupnja.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u, rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2515, URBROJ: 251-09-22-1/002-23-2 od 30. ožujka 2023. godine (stranica 7-8 spisa), te rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/2379, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 4. rujna 2023. godine (stranica 9-12 spisa).
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 4. rujna 2023. godine, kojim se odbija prigovor UŠ podnijet protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2515, URBROJ: 251- 09-22-1/002-23-2 od 30. ožujka 2023. godine, kao neosnovan. Potonjim rješenjem zamjenjuje se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/17-013/482, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 14. ožujka 2017. godine, u dijelu koji glasi: „Novčana pomoć će se isplaćivati mjesečno u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 13. ožujka 2017. godine. Pravo na novčanu pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke", s novim dijelom rješenja na način da je određeno da se podnositeljici prigovora novčana pomoć isplaćuje mjesečno, i to: do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine; od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj; od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. Odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Također, određeno je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece; posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika; posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije; posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje donijeto na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. - dalje: Odluka), kojom je propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove Odluke, do 31. prosinca 2022. Tuženik ističe da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VUSRH) u presudi Poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., koja je donesena u postupku ocjene zakonitosti Odluke, ponovno, kao i u ranijoj presudi Poslovni broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. zaključio, da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke/16. i Odluke/17. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj. Također, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje, odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći, te je pobijano rješenje donijeto upravo na temelju Odluke kojom se uređuje, odnosno modificira predmetna novčana pomoć. Naime, podnositeljica je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551- 06/17-013/482, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 14. ožujka 2017. godine, stekla pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja. Pobijanim rješenjem zamijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći sukladno naprijed navedenom zaključku VUSRH-a. Dakle, rješenje, kojim je podnositeljica stekla pravo na novčanu pomoć i dalje je na snazi i pravomoćno u dijelu koji se odnosi na njezino pravo, dok se pobijano rješenje odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, slijedom čega se ne radi o dva akta koja istu pravnu stvar uređuju na drugačiji način. U odnosu na navod da Grad Zagreb i gradonačelnik nisu imali legitiman cilj donošenjem pobijanog rješenja i Odluke te, da je pogrešno i nezakonito donijeto pobijano rješenje, jer nije niti pokrenut postupak radi obnove ranijeg upravnog postupka na temelju kojeg je žaliteljica stekla svoja prava, tuženik iskazuje da je VUSRH, kako je već naprijed navedeno, presudom broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. ocijenio zakonitom Odluku. U navedenoj presudi ocijenio je legitimnim pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Dakle, VUSRH je ocijenio legitimnim pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje, odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći. Prema odredbi članka 6. Odluke, na temelju koje je donijeto pobijano rješenje, nadležno gradsko upravno tijelo obvezano je isto donijeti po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, nadležno gradsko upravno tijelo prilikom donošenja pobijanog rješenja postupilo je u skladu sa odredbom općeg akta koji je presudom VUSRH-a ocjenjen zakonitim. Ovome tuženik dodaje da predmetna novčana pomoć nije uređena zakonom i da se ne može u niti jednom zakonu niti nazrijeti. Ista nije u skladu i nije uklopiva ni u kakve propise niti najširim teleološkim tumačenjima, a ni u načela kojima se uređuju obiteljski odnosi, radno pravo ili socijalno pravo. Kako se, u konkretnom slučaju, o iznosu novčane pomoći i razlozima prestanka iste donosi pojedinačni akt u upravnom postupku procesna pravna pravila za donošenje takvog pojedinačnog akta uređena su ZUP-om. Odredbom članka 42. ZUP-a postupak se pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. Iz naprijed navedenog proizlazi da se, u konkretnom slučaju, radi o specifičnoj pravnoj situaciji u kojoj je mjerodavnu normu trebalo primijeniti upravo u skladu sa specifičnim okolnostima konkretnog slučaja. Naime, Ustavni je sud u svojoj dosadašnjoj praksi iznio stajalište da pretjerani (ekscesivni) formalizam u odlučivanju/suđenju postoji onda kad su pravna stajališta proizvod "mehaničke" primjene pozitivnog prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline, te je s aspekta zaštite ustavnih prava podnositelja, ali i s aspekta temeljnih vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, takva primjena pozitivnog prava na konkretne slučajeve neprihvatljiva. Ostali navodi podnositeljice nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.
8. Sud smatra da su pobijane odluke zakonite, budući da su iste donesene na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava i pravila postupka. Naime, pobijani pojedinačni akti nadležnog gradskog upravnog tijela doneseni su na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18, 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka), s time da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom Poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. godine ocijenio zakonitom Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, koju je donijela Gradska skupština Grada Zagreba 8. rujna 2022. godine ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22). Time je ocijenio zakonitim i članak 6. Odluke/22, koji propisuje da o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci nadležno gradsko upravno tijelo će po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022. Pri tome je potrebito naznačiti da sud smatra da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice nepostupanja u navedenom roku, a Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dozvolio izmjene vremenskih rokova trajanja novčane pomoći i izmjene visine novčane pomoći, ali uz preporuku da modifikacije postojeće mjere traju dulje, tijekom kojih će se postupnije smanjivati prava u visini i trajanju novčane pomoći. Tako prema Odluci/22 prvih šest mjeseci nakon donošenja odluke iznos novčane pomoći ostaje isti i svi korisnici ostaju u mjeri. Nakon šest mjeseci iznos novčane pomoći se postupno smanjuje, a prvi korisnici izlaze iz mjere godinu dana nakon donošenja odluke. Na taj je način ostavljeno značajno vrijeme prilagodbe korisnika na novonastale okolnosti, kako korisnicima ne bio nametnut prekomjerni teret. Osim toga, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. godine obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke tog suda u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. godine. Za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istom, odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte, s time da su gradska upravna tijela dužna osigurati učinkovito obavljanje poslova iz svog djelokruga shodno članku 119. stavku 5. Statuta Grada Zagreba.
8.1. Nadalje, prema članku 4. Statuta Grad Zagreb u okviru svog samoupravnog djelokruga obavlja poslove iz djelokruga grada i djelokruga županije, te druge poslove u skladu sa zakonom. Povjerene poslove državne uprave utvrđene posebnim zakonom obavljaju nadležna upravna tijela Grada Zagreba. U obavljanju poslova iz stavka 2. ovoga članka upravna tijela Grada Zagreba imaju ovlasti i obveze tijela državne uprave sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave. Grad Zagreb samostalan je u odlučivanju u poslovima iz svojega samoupravnog djelokruga u skladu s Ustavom, zakonom i ovim Statutom. Grad Zagreb ima prava i obveze grada i županije. Nadalje, prema članku 5. stavku 1. Grad Zagreb izvršava ovlasti i obveze koje proizlaze iz njegova samoupravnog djelokruga preko tijela Grada Zagreba, tijela mjesne samouprave, gradskih upravnih tijela i javnih službi, što čini gradsku upravu u cjelini. Grad Zagreb u svom samoupravnom djelokrugu obavlja poslove lokalnog značaja kojima se neposredno ostvaruju potrebe građana, te poslove područnog (regionalnog) značaja, a koji nisu Ustavom ili zakonom dodijeljeni državnim tijelima, i to osobito one koji se odnose: 1. gospodarski razvoj, 2. komunalno gospodarstvo, 3. prostorno i urbanističko planiranje, 4. uređenja naselja i stanovanja, 5. odgoj i obrazovanje, 6. zdravstvo, 7. socijalnu skrb, 8. brigu o djeci, shodno članku 36. stavku 1. Statuta. Prema članku 37. stavku 1. Statuta poslove iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba obavljaju tijela Grada Zagreba i gradska upravna tijela, a prema članku 38. Statuta tijela Grada Zagreba jesu: Gradska skupština, 2. Gradonačelnik, dok prema članku 41. Gradska skupština: 1. donosi Statut Grada Zagreba, 2. donosi odluke i druge opće akte kojima uređuje pitanja iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba … Prema članku 119. stavku 1. Statuta gradska upravna tijela osnovana za obavljanja poslova iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba pripremaju i izvršavaju opće i druge akte koje donose tijela Grada Zagreba, prate stanja u upravnim područjima za koju su osnovana, poduzimaju mjere za koju su zakonom i drugim propisom ovlaštena, te obavljaju i druge poslove u skladu sa zakonom, statutom i gradskim odlukama. Prema stavku 2. istog članka gradska upravna tijela iz stavka 1. ovoga članka neposredno izvršavaju provođenje općih akata koje donosi Gradska skupština, dok prema stavku 3. u izvršavanju općih akata Gradske skupštine, gradska upravna tijela donose pojedinačne akte kojima rješavaju o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba (upravne stvari) osim ako je zakonom određeno da te akte donose prvostupanjska tijela državne uprave. U obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka gradska upravna tijela dužna su raditi po uputama, smjernicama i preporukama tijela Grada Zagreba (stavak 4.). Prema članku 120. stavku 1. Statuta nadležna gradska upravna tijela obavljaju povjerene poslove državne uprave utvrđene posebnim zakonom, dok prema stavku 2. istog članka u obavljanju povjerenih poslova državne uprave gradska upravna tijela imaju ovlasti i obveze tijela državne uprave sukladno zakonu kojim se uređuje sustav državne uprave.
8.2. Treba naglasiti da iz obrazloženja Prijedloga odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu iz kolovoza 2016. godine proizlazi da se tom odlukom promiče obiteljska, pronatalitetna politika na području Grada Zagreba, te se osigurava bolja ekonomska situacija u obiteljima s troje ili više djece u kojima je zaposlen samo jedan roditelj. U skladu s pronatalitetnom politikom Grada Zagreba, koja se provodi u kontinuitetu od 2000. ovom odlukom želi se pojačati cjelovita skrb i poboljšati uvjeti života obitelji s djecom. U prvom redu nastoji se pomoći obiteljima s većim brojem djece, kako bi im se olakšalo zadovoljavanje svakodnevnih potreba. Mjerama pronatalitetne politike indirektno bi se utjecalo bolje demografske slike Grada Zagreba. U obrazloženju Prijedloga odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2018. godine, između ostaloga, navodi se da se Odluka/16 primjenjuje od 2016., a tijekom primjene iste uočeno je kako je potrebno istu izmijeniti i dati pravo roditeljima koji u svom kućanstvu imaju punoljetnu djecu s težim ili teškim invaliditetom. Naime, tijekom primjene Odluke/16 uočilo se kako je potrebno istu izmijeniti i prilagoditi je različitim životnim situacijama. Nadalje, neke od promjena Odluke/16 su usklađene sa zakonodavnim normama Republike Hrvatske. Iz obrazloženja prijedloga Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja iz 2022. godine proizlazi da korisnici mjere roditelj odgojitelj ostvaruju novčanu pomoć u skladu s Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21.), te da je ta mjera na snazi od rujna 2016. godine, a do danas je na nju utrošeno 2.141.468.247,30 kn. Istovremeno, ovaj Prijedlog izmjena i dopunama štiti javni interes, definiran kao pravednija raspodjela (ograničenih) financijskih sredstava gradskog proračuna radi ostvarivanja prava na priuštiv i kvalitetan institucionalni odgoj i obrazovanje za svu djecu rane dobi, s posljedicom smanjivanja društvenih nejednakosti i kasnijeg rizika od siromaštva i socijalne isključenosti, budući da u 2023. godini predviđa uštedu u proračunu u visini 207.000.000,00 kn, čime će se otvoriti mogućnost značajnih proračunskih investicija u nove vrtiće. U svezi gore navedenog potrebito je uputiti na Gradsku demografsku politiku "Od prvog osmjeha do punoljetnosti", nakladnika Grada Zagreba, Ureda za demografiju iz prosinca 2019. godine, kao i na završni rad VŠ, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet Hrvatskih studija, Odsjek za sociologiju: Populacijska i obiteljska politika u Republici Hrvatskoj – razvoj, značaj i demografski učinak, Zagreb, 2023. Nadalje, treba uputiti i na Nacionalnu populacijsku politiku, koju je donio Hrvatski Sabor na sjednici 24. studenog 2006. godine, a koja se odnosi i na sustav obiteljskih potpora. Tako obiteljske potpore imaju kao prioritetan cilj osnaživanje obitelji u podizanju djece, počevši od rodiljnog dopusta do prava na rad sa skraćenim radnim vremenom radi skrbi o djetetu, mjesečnih novčanih naknada, jednokratnih pomoći i poreznih olakšica. Posredstvom Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti obiteljima se osiguravaju naknade u obliku: jednokratne novčane pomoći za opremu novorođenog djeteta; naknade zaposlenom roditelju za vrijeme korištenja dodatnoga rodiljnog dopusta; naknade nezaposlenoj rodilji-majci do prve, odnosno treće godine života djeteta i doplatak za djecu. Treba za korisnike doplatka za djecu uvesti pronatalitetni dodatak za treće i četvrto dijete u jedinstveni propis/zakon o sustavu obiteljskih potpora; utvrditi visinu iznosa pronatalitetnog dodatka za treće i četvrto dijete, te provesti uvodne analize učinkovitosti mjere svake dvije godine, a cjelovitu analizu za pet godina od početka provedbe mjere. Stoga treba naglasiti da je populacijska politika koju provodi neka država, s ciljem usklađivanja demografske slike (broj, strukturu i razmještaj stanovništva). Populacijsku politiku podrazumijeva skup akcija i mjera. Ekspanzivne (pronatalitetne) populacijske politike predstavljaju skup mjera koje države poduzimaju kako bi povećale stopu nataliteta. Ove politike su često odgovor na demografske izazove kao što su starenje stanovništva, smanjenje radno sposobne populacije i ekonomski pritisci povezani s niskom stopom rađanja. lako ove politike mogu donijeti značajne pozitivne promjene, njihov uspjeh ovisi o pažljivoj implementaciji i osiguravanju da mjere budu sveobuhvatne, pravedne i dugoročno održive. Francuska populacijska politika predstavlja uspješan primjer kako sveobuhvatan i dobro osmišljen set mjera može pozitivno utjecati na demografske trendove i kvalitetu života. Pružanje financijske potpore, poreznih olakšica, subvencioniranih usluga skrbi o djeci, roditeljskih dopusta i fleksibilnih radnih aranžmana stvorilo je povoljno okruženje za obitelji s djecom. Dugoročni učinci ove politike uključuju održavanje visoke stope nataliteta, visoku stopu sudjelovanja žena na tržištu rada i jačanje socijalne kohezije. Za razliku od najrazvijenijih europskih zemalja koje imaju i najviši fertilitet, poput Francuske, Švedske, Irske, Danske i Norveške, Njemačka je donedavno ulazila u skupinu zemalja s niskim fertilitetom - kaže U. Tome je glavni razlog povijesno opterećenje zbog kojeg Njemačka desetljećima nije mogla svojim javnim politikama provoditi mjere koje bi pomagale obiteljima u usklađivanju obiteljskog života i plaćenog rada. Posljednjih godina Njemačka pripada skupini zemalja koje izdvajaju najviše novca za obiteljske i dječje naknade. Njemački analitičari veliku važnost pridaju ulaganjima u dječje vrtiće i jaslice te u povećanje rodiljskog, odnosno roditeljskog dohotka i njegovo omogućavanje za oba roditelja. Deutsche Welle tako navodi da je u posljednjih deset godina njemačka vlada donijela mjere s ciljem poticanja povećanja nataliteta. U njih spada i isplata dvije trećine mjesečnog osobnog dohotka za roditelja koji u prvoj godini djetetova života odluči ostati kod kuće. Zapravo, oba roditelja imaju pravo na 14 mjeseci rodiljskog, odnosno roditeljskog dopusta ukupno, ali jedan smije izbivati najviše 12 mjeseci. Moguće je, recimo, da oba roditelja imaju plaćen dopust po sedam mjeseci. Roditelji imaju i pravo da s djetetom budu prve tri godine njegova života, s tim da druge dvije godine odsutnosti nisu plaćene. Osim toga, zakonom se jamči mjesto u jaslicama za dijete kada napuni godinu dana. Broj mjesta povećao se u nekim regijama, ali to je još uvijek problem u gusto naseljenim područjima. Drugi pak kao ključnu stvar koja koči rast nataliteta ističu tržište rada.
8.3. Razvidno je da se izravna pronatalitetna mjera o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja odnosi na roditelja odgojitelja s najmanje troje djece, pa Grad Zagreb pozitivno diskriminira iste, odnosno obitelji koje imaju troje i više djece, kako bi se uklonile potencijalne nejednakosti u društvu na način da im se olakša zadovoljavanje svakodnevnih potreba i osigura bolja ekonomska situacija istih. To daje ovlaštenje Gradskoj skupštini Grada Zagreba da naknadno uredi isto pitanje na drugačiji način, i to svojom odlukom s povratnim djelovanjem, a koja ne vrijeđa opća pravna načela, odnosno ne vrijeđa načelo legitimnih očekivanja, niti načelo stečenih prava. Tako je npr. ESLJP zaključio „da članak 1. Protokola br. 1 ne stvara pravo na stjecanje vlasništva. On ne ograničava slobodu država ugovornica na odlučivanje hoće li imati neki oblik sustava socijalne sigurnosti ili mirovinski sustav, ili na izbor vrste ili iznosa novčanih naknada ili mirovina u okviru takvog sustava. Međutim, ako država ugovornica ima na snazi zakonodavstvo koje predviđa pravo na isplatu neke naknade socijalne skrbi ili mirovine, bilo da je to pravo uvjetovano prethodnim plaćanjem doprinosa ili nije, mora se smatrati da takvo zakonodavstvo za osobe koje ispunjavaju njegove uvjete stvara vlasnički interes koji spada u doseg članka 1. Protokola br. 1. Stoga, ako se iznos novčane naknade ili mirovine umanji ili ukine, to može predstavljati miješanje u vlasništvo koje mora biti opravdano općim interesom.
8.4. U konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje donijeto je na temelju Odluke kojom se uređuje, odnosno modificira predmetna novčana pomoć, iako je rješenje za ostvarivanje prava na novčanu pomoć doneseno na temelju članka 5. Odluke/16. Naime, članak 11. Odluke propisuje da će se roditeljima odgojiteljima koji su novčanu pomoć ostvarili do stupanja na snagu ove odluke, uskladiti mjesečni novčani iznosi s iznosima iz članka 5. ove odluke, dok članak 5. stavak 2. podstavak 3. Odluke propisuje da od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove Odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj. Razvidno je da je već i Odluka 10/18 modificirala visinu mjesečnih novčanih iznosa, ali nije bilo prigovora, jer su se mjesečni novčani iznosi povećavali, dok se odredbama Odluke 25/22 ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć. Dakle, tu se ne radi o populacijskoj politici kao skupu mjera i akcija, najčešće ugrađenih u pozitivna zakonska rješenja i provedbene akte, kojima država usmjerava razvoj vlastita stanovništva, njegovo brojčano kretanje, prostorni razmještaj, brojnost živorođenih i umrlih. Također, ne radi se o naknadama u sustavu socijalne skrbi temeljem Zakona o socijalnoj skrbi. Pojedinačni akti doneseni su primjenom općeg akta iz samoupravnog djelokruga Grada Zagreba, a u skladu s pronatalitetnom politikom Gradske skupštine. Stoga treba uputiti na stajalište Visokog upravnog suda RH iz presude, Poslovni broj: Usoz-254/2023: "Budući da se ovdje radi o pravu utvrđenom gradskom odlukom, a ne zakonom, za prava roditelja odgojitelja se u smislu ZUP-a predmetnu gradsku odluku treba vrednovati (svrhovito analogno primjenjivati) kao zakon (lokalni zakon). Ne prihvati li se takvo percipiranje Odluke, koncept hijerarhije pravnih akata koji se iskazuje kroz načelo zakonitosti bio bi doveden do apsurda, jer kad se gradska odluka u ovom slučaju ne bi vrednovala (svrhovito analogno primjenjivala) kao zakon (lokalni zakon), pojedinačni akti doneseni na temelju iste se niti u jednom slučaju ne bi mogli izmijeniti. Slijedom navedenog, pravo utvrđeno gradskom odlukom mora se moći gradskom odlukom (aktom iste pravne snage donesenim od istog tijela – Gradske skupštine Grada Zagreba) izmijeniti, kako to u točki 141. presude Poslovni broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. potvrđuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Iz tog razloga zakoniti pojedinačni akti doneseni na temelju gradske odluke mogu i moraju moći izmijeniti u cijelosti ili djelomično kako je to dopušteno člancima 3, 4. i 6. Odluke o izmjenama/22."
8.5. Treba napomenuti da su nastanak i normativni razvoj mjere roditelj odgojitelj, te ukidanje navedene mjere u Gradu Zagrebu detaljno razrađeni u obrazloženju odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023., kojom su odbijene ustavne tužbe više podnositelja u povodu presude Visokog upravnog suda RH, Poslovni broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja istog suda, Poslovni broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023., dok su ustavne tužbe više udruga građana odbačene kao nedopuštene. Nadalje, presudom VUS RH, Poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. ukinuta je Odluka/21. Naime, Sud je ocijenio najprije da osporavana Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već da je riječ o kvaziretroaktivnosti, a potom je zaključio kako je razdoblje koje je adresatima osporavane Odluke/21 ostavljeno za prilagodbu novonastalim okolnostima prekratko, odnosno da je ukupnošću posljedica koje su nastale tom odlukom i trajanjem razdoblja prilagodbe novoj mjeri adresatima Odluke/21 nametnut prekomjeran teret. Prema mišljenju VUS RH navedeni teret bilo bi moguće svesti u prihvatljive okvire uvođenjem određenih kompenzacijskih mjera koje bi ublažile negativne posljedice osporavane Odluke/21 za njene adresate, a koje mjere su u konkretnom slučaju izostale. Pored toga, Gradska skupština Grada Zagreba je na sjednici 28. travnja 2022. donijela Zaključak o provedbi kompenzacijskih mjera i aktivnosti vezanih uz promjene uvjeta za novčanu pomoć roditelja odgojitelja, KLASA: 024-01/22-03/164, URBROJ: 251-16- 04-22-5, dok je na sjednici održanoj 8. rujna 2022. donijela Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, KLASA: 024-01/22- 03/320, URBROJ: 251-16-04-22-7, koja je objavljena 9. rujna 2022. u "Službenom glasniku Grada Zagreba", broj: 25/22, a stupila je na snagu 17. rujna 2022. godine. Za razliku od uređenja kakvo je bilo Odlukom/21, a koja je ukinuta presudom VUS RH od 5. srpnja 2022., Odlukom/22 prestanak mjere roditelj odgojitelj stupnjevito je određen s obzirom na nastupanje određene dobi djeteta. Ustavni sud RH je gore navedenom odlukom, također potvrdio stajalište VUS RH da je donošenje kompenzacijskih mjera Grad Zagreb postigao pravednu ravnotežu između zahtjeva općeg ili javnog interesa (izmjenu mjere roditelj odgojitelj) i zaštite pojedinačnih interesa roditelja odgojitelja.
8.6. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika. Sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka.
8.7. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
10. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.
U Zagrebu 5. rujna 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dna:
1. Odvjetnik Filip Banović, [adresa] Zagreb, Frana T 58
2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1,
3. U spis