REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-26/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sandra Dimitrijević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EL-LON d.o.o. u stečaju, Zagorska Sela, Zagorska Sela 36a, OIB: 03749184018, u čije ime i za čiji račun nastupa stečajni vjerovnik – osporavatelj BKS BANK AG, Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, A-9020, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanom osporene tražbine u iznosu od 39.013,29 EUR, 5. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja II. (drugog) višeg isplatnog reda u iznosu od 39.013,29 EUR, prijavljena u stečajnom postupku nad tuženikom, koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem St -1141/2024, po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 24. studenoga 2021., Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 23. studenoga 2021., Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 16. ožujka 2021., Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 13. kolovoza 2020., Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 29. srpnja 2020., te Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 22. srpnja 2020.

II. Nalaže se stečajnom vjerovniku – osporavatelju BKS BANK AG, Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, A-9020, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 1.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 5. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu "po odluci suda" s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. siječnja 2025. podnio tužbu radi utvrđenja osnovanom tražbine tužitelja II. (drugog) višeg isplatnog reda u iznosu od 39.013,29 EUR.

2. U tužbi u bitnome navodi kako je rješenjem ovoga suda poslovni broj St- 1141/2024 od 19. rujna 2024. osporena tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda tužitelja kao stečajnog vjerovnika, u iznosu od 39.013,29 EUR, te je tužitelj kao vjerovnik upućen da protiv stečajnog dužnika pokrene parnicu radi utvrđenja osnovanom osporene tražbine u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja o upućivanju u parnicu, odnosno od primitka drugostupanjske odluke. Dalje navodi kako je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu te je 31. prosinca 2024. zaprimio drugostupanjsku odluku kojom se žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje ovoga suda poslovni broj St-1141/2024 od 19. rujna 2024. Također, navodi kako je njegovu tražbinu u stečajnom postupku (prethodno predstečajnom postupku) osporio stečajni vjerovnik BKS BANK AG, navodeći kao razlog osporavanja da ne postoje vjerodostojne isprave iz kojih bi proizlazila tražbina tužitelja kao vjerovnika. Ističe da je takav razlog stečajnog vjerovnika BKS BANK AG neosnovan, jer je tužitelj u prijavi tražbine u prvotno predstečajnom postupku dostavio nesporne dokaze iz kojih proizlazi osnovanost prijavljene tražbine, odnosno dokaze da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovore o kratkoročnoj pozajmici te da je sukladno njima na račun tuženika uplatio ugovoreni iznos, pri čemu cjelokupnu prijavljenu tražbinu nije osporio niti stečajni dužnik, ovdje tuženik, niti stečajna upraviteljica, a niti drugi stečajni vjerovnici. U vezi s navedenim, tužitelj navodi da je po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 24. studenog 2021. na račun tuženika istog datuma izvršio uplatu iznosa od 40.000,00 kn (5.308,91 EUR); po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 23. studenog 2021. na račun tuženika istog datuma izvršio je uplatu iznosa od 60.000,00 kn (7.963,37 EUR); po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 16. ožujka 2021. na račun tuženika istog datuma izvršio je uplatu iznosa od 80.000,00 kn (10.617,82 EUR); po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 13. kolovoza 2020. na račun tuženika istog datuma izvršio je uplatu iznosa od 40.000,00 kn (5.308,91 EUR); po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 29. srpnja 2020. na račun tuženika istog datuma izvršio je uplatu iznosa od 70.000,00 kn (9.290,60 EUR); po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 22. srpnja 2020. na račun tuženika istog datuma izvršio je uplatu iznosa od 130.000,00 kn (17.253,97 EUR), odnosno po osnovi svih navedenih ugovora tužitelj je tuženiku isplatio ukupan iznos od 55.743,58 EUR. Ističe da je o dospijeću tuženik djelomično namirio tužiteljevu tražbinu isplatom iznosa od 126.054,33 kn (16.730,29 EUR), i to u odnosu na Ugovor o kratkoročnoj pozajmici od 22. srpnja 2020., pa preostala tražbina s te osnove iznosi 3.945,67 kn (523,68 EUR), odnosno ukupna preostala tražbina tužitelja prema tuženiku iznosi 39.013,29 EUR.

3. Sud je, na temelju odredaba članka 284. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP), tuženiku dostavio tužbu s prilozima te ga pisanim pozivom (rješenjem od 9. siječnja 2025.; dalje: rješenje od 9. siječnja 2025.) pozvao na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u određenom roku od 30 dana uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz članka 331.b ZPP-a (str. 26. – 27. spisa).

4. Prema odredbama članka 331.b stavka 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema odredbi članka 331.b stavka 2. ZPP-a, neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. toga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.).

5. Uvidom u e-spis i potvrdu o otpravku, utvrđeno je da su 27. siječnja 2025., putem pošte – preporučenom pošiljkom, stečajnom vjerovniku - osporavatelju BKS BANK AG, Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, A-9020, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji u ovoj parnici nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika, uredno dostavljeni tužba s prilozima i rješenjem od 9. siječnja 2025. (pisanim pozivom) kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana. Unatoč tome, pisani odgovor na tužbu nije podnesen u određenom roku pa je propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu zapravo priznata istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda.

6. Osnovanost tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje osnovanom tražbine drugog (II.) višeg isplatnog reda u iznosu od 39.013,29 EUR osporene u stečajnom postupku nad tuženikom kao stečajnim dužnikom koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem St-1141/2024.

7. Uvidom u tužbu i isprave uz tužbu (str. 1. – 25. spisa), e-spis te potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (str. 12. spisa), utvrđeno je da je 31. prosinca 2024. tužitelj zaprimio rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4279/2024 od 12. studenog 2024., kojim je kao neosnovana odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje ovoga suda poslovni broj St-1141/2024 od 19. rujna 2024. Budući da je uvidom u e-spis utvrđeno kako je tužitelj tužbu u ovome predmetu podnio 8. siječnja 2025., to proizlazi da je tužiteljeva tužba pravodobna u smislu odredbi članka 266. stavka 2. u vezi s člankom 267. stavkom 1. Stečajnog zakona (''Narodne novine'', broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje SZ) jer je podnesena unutar zakonskog (prekluzivnog) roka.

8. U konkretnom slučaju iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio, te Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 24. studenoga 2021. (str. 13. spisa), Izvatka računa – 118/2021 od 24. studenoga 2021. (str. 14. spisa), Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 23. studenoga 2021. (str. 15. spisa), Izvatka računa – 117/2021 od 23. studenoga 2021. (str. 16. spisa), Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 16. ožujka 2021. (str. 17. spisa), Izvatka br. 41. od 16. ožujka 2021. (str. 18. spisa), Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 13. kolovoza 2020. (str. 19. spisa), Izvatka br. 131 od 13. kolovoza 2020. (str. 20. spisa), Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 29. srpnja 2020. (str. 21. spisa), Izvatka br. 120 od 29. srpnja 2020. (str. 22. spisa) te Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 22. srpnja 2020. (str. 23. spisa) i Izvatka br. 115 od 22.srpnja 2020. (str. 24. spisa), koje isprave tuženik nije osporio, proizlazi da je tužitelj kao zajmodavac tuženiku kao zajmoprimcu po osnovi navedenih šest ugovora o kratkoročnoj pozajmici isplatio ukupan iznos zajma od 55.743,58 EUR i to: po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 24. studenoga 2021. na račun tuženika istog dana obavio je uplatu iznosa od 40.000,00 kn (5.308,91 EUR); po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 23. studenoga 2021. na račun tuženika istog dana obavio o je uplatu iznosa od 60.000,00 kn (7.963,37 EUR); po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 16. ožujka 2021. na račun tuženika istog dana obavio je uplatu iznosa od 80.000,00 kn (10.617,82 EUR); po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 13. kolovoza 2020. na račun tuženika istog dana obavio je uplatu iznosa od 40.000,00 kn (5.308,91 EUR); po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 29. srpnja 2020. na račun tuženika istog dana obavio je uplatu iznosa od 70.000,00 kn (9.290,60 EUR); po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 22. srpnja 2020. na račun tuženika istog dana obavio je uplatu iznosa od 130.000,00 kn (17.253,97 EUR). Nadalje, iz činjenica navedenih u tužbi, koje tuženik nije osporio, proizlazi da je tuženik isplatom iznosa od 126.054,33 kn (16.730,29 EUR) djelomično namirio tužiteljevu tražbinu po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 22. srpnja 2020. pa po osnovi navedenog ugovora tuženik ostaje u obvezi tužitelju isplatiti iznos od 3.945,67 kn (523,68 EUR).

9. S obzirom na to da iz članka II. svih navedenih ugovora o kratkoročnoj pozajmici proizlazi kako su predmetne pozajmice tuženiku isplaćene uz rok vraćanja od jedne godine, sud je utvrdio da je cjelokupno tužiteljevo potraživanje po osnovi tih ugovora već bilo dospjelo u trenutku podnošenja prijave tražbine u stečajnom postupku nad tuženikom kao stečajnim dužnikom i donošenja rješenja ovoga suda poslovni broj St-1141/2024 od 19. rujna 2024. kojim je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine.

10. Člankom 499. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. S obzirom na to da je utvrđeno kako je po osnovi navedenih šest ugovora o kratkoročnoj pozajmici tužitelj kao zajmodavac tuženiku kao zajmoprimcu isplatio ukupan iznos zajma od 55.743,58 EUR, pri čemu je tuženik isplatom iznosa od 16.730,29 EUR tužitelju vratio dio zajma isplaćenog po osnovi Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 22. srpnja 2020., primjenom citiranih zakonskih odredbi na konkretno činjenično stanje sud je utvrdio da preostalo tužiteljevo dospjelo potraživanje prema tuženiku po osnovi navedenih ugovora o kratkoročnoj pozajmici iznosi ukupno 39.013,29 EUR, koji iznos u cijelosti odgovara iznosu osporene tražbine iz rješenja ovoga suda poslovni broj St-1141/2024 od 19. rujna 2024. kojim je tužitelj upućen pokrenuti ovu parnicu, koju činjenicu tuženik u konkretnom slučaju nije niti osporio.

11. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio kako tužitelj osnovano zahtijeva da se njegova osporena tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 39.013,29 EUR, prijavljena u stečajnom postupku nad tuženikom koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem St-1141/2024 utvrdi osnovanom.

12. Činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti s činjenicama koje su općepoznate, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

13. Sud je utvrdio kako se u konkretnom slučaju ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu odredbe članka 3. stavka 3. ZPP-a, odnosno o zahtjevu koji bi bio protivan prisilnim propisima i pravilima javnog morala.

14. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako su ispunjeni svi uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe propisani odredbama članka 331.b stavci 1. i 2. ZPP-a. Zbog toga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

15. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP -a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 39.013,29 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.000,00 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP) po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) za ostale odnose. Budući da u ovoj parnici stečajni vjerovnik – osporavatelj BKS BANK AG, Austrija, Klagenfurt, St. Veiter Ring 43, A-9020, OIB: [osobni identifikacijski broj], nastupa u ime i za račun stečajnog dužnika, sud je u skladu s odredbom članka 156. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbama članka 266. stavka 2. i članka 270. SZ-a obvezao navedenog stečajnog vjerovnika kao osporavatelja na naknadu troškova (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-1161/2022-2 od 6. rujna 2022. i Pž-2768/2020-2 od 12. veljače 2021.). Zbog toga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

16. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu i presudu "po odluci suda" jer u svom zahtjevu nije određeno naveo iznos (visinu) sudskih pristojbi čiju naknadu zahtijeva što je bio dužan učiniti u skladu s odredbama članka 164. stavcima 1.- 3. ZPP-a. Zbog toga je u odnosu na navedeni dio troškova tužiteljev zahtjev u točki III. izreke odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 5. rujna 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dostave presude, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP).