REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4413/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja 1. ME iz [adresa], Freudova 1, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Marijan Sente, odvjetnik u Zagrebu, Trakošćanska 11, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi izvlaštenja, 5. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, KLASA: UP/II-943-04/21-01/48, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 1. kolovoza 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima trošak upravnog spora u iznosu od 2.750,00 eura (slovima: dvije tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943-04/21-01/48, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 1. kolovoza 2024., odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Četvrti područni odsjek (Novi Zagreb), KLASA: UP/I-943-04/19-007/41, URBROJ: 251-19-11-5/004- 20-48 od 16. listopada 2020. Točkom I. izreke prvostupanjskog rješenja utvrđen je interes Republike Hrvatske za izgradnju, rekonstrukciju i održavanje nerazvrstane ceste u skladu s člankom 105. Zakona o cestama. Točkom II. izreke prihvaćen je prijedlog Grada Zagreba, u čiju korist se radi izgradnje Mosta Jarun (od st. 1+541.674 do st. 2 + 166.692) preko rijeke Save u Zagrebu s pripadajućom komunalnom infrastrukturom, određuje potpuno izvlaštenje nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] šuma Lučko, površine 516 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasništvo tužitelja, svakog u 1/2 dijela. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za potpuno izvlaštenje dijela nekretnine ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica], šuma Prud površine 2724 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno novoformirana kč. br. [katastarska čestica] površine 2208 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Točkom IV. izreke utvrđena je naknada u iznosu od 102.704.19 kn na ime tržišne vrijednosti i za poljoprivredne kulture zemljišta, koji iznos je Grad Zagreb dužan isplatiti tužiteljima, svakome po 51.352,10 kn. u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, s tim da zakonske zatezne kamate na taj iznos teku od 30 dana od dana donošenja tog rješenja pa do isplate. Točkom V. utvrđeno je da su vlasnici dužni predati korisniku izvlaštenja u posjed nekretninu iz točke II. izreke, danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju ako je do tada isplaćena naknada, u protivnom danom isplate naknade. Točkom VI. izreke odlučeno je o zemljišnoknjižnoj i katastarskoj provedbi rješenja. Točkom VII. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu da izvrši upis zabilježbe zabrane raspolaganja izvlaštenom nekretninom unutar roka od sedam godina od dana pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, dok je točkom VIII. izreke naloženo brisanje zabilježbe pokrenutog postupka izvlaštenja po pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju. Točkama IX. i X. izreke odlučeno je o troškovima postupka. Točkom XI. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za dodjelu zamjenskog zemljišta u vlasništvu Grada Zagreba kao oblik naknade za zemljište iz točke II. izreke.

2. Tužitelji u tužbi u bitnom navode da tuženik pogrešno navodi da je postupak pokrenut radi izvlaštenja cijele čestice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], šuma Lučko, površine 516 m[2] , iako je prijedlog od 11. travnja 2019. podnesen za izvlaštenje 516/2724 dijela kč. br. [katastarska čestica], šuma Prud, površine 2724 m[2] . Smatra da je time prvostupanjsko tijelo prekoračilo zahtjev korisnika izvlaštenja. Ističu da umjesto zakonom propisanog dokaza o sredstvima položenim u banci, u spisu se nalazi tek izjava gradskog ureda o osiguranim sredstvima u programu građenja, što ne ispunjava uvjete iz čl. 30. st. 4. i 5. Zakona o izvlaštenju. Ukazuju da je prvostupanjsko tijelo odbilo zahtjev za otkup preostalog dijela nekretnine, iako ga tužitelju nisu postavili. Navode da je građevinski vještak CE procijenio je 1 m² na 25,15 eura, dok su tužitelji istu nekretninu 2007./2008. platili 53,49 eura/m², što pokazuje nelogičan višestruki pad vrijednosti. Smatraju da je vještak selektivno koristio usporedne ugovore i zanemario relevantne, čime je nalaz nezakonit. Smatraju da je vještak pogrešno zaključio da nema umanjenja vrijednosti, iako se nisu razmotrile promijenjene okolnosti (npr. buka, zagađenje, pristup zemljištu), suprotno praksi ESLJP-a (presuda M protiv RH). Ukazuju da je poljoprivredna vještakinja Viktorija Ivan pogrešno obračunala vrijednost stabala oraha, nije procijenila gubitak uroda, drvne mase ni travne smjese, niti utjecaj prometnice na preostalu proizvodnju. Ističu da je pristup preostalom dijelu otežan novim nogostupom. Ističu da je tuženik pogrešno ocijenio da nema pravne osnove za dodjelu zamjenske parcele, iako čl. 46. st. 2. Zakona o izvlaštenju predviđa takvu mogućnost ako korisnik izvlaštenja raspolaže odgovarajućom nekretninom, a prvostupanjsko tijelo je propustilo utvrditi raspolaže li korisnik izvlaštenja takvom nekretninom, već je samo na temelju izraženog protivljenja predloženom obliku naknade odbilo zahtjev. Ukazuju da se tuženik nije očitovao na žalbene razloge vezane uz odbijanje zahtjeva za troškove podnesaka i nije primijenio povećanje od 10% sukladno odvjetničkoj tarifi. Tužitelji predlažu poništiti osporavano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak te naložiti tuženiku naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u bitnom poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže tužbu odbiti.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da se prvotni prijedlog odnosio na 516 m² od kčbr. [katastarska čestica]. Parcelacijskim elaboratom ta je površina izdvojena i formirana nova čestica kčbr. [katastarska čestica], koja u cijelosti ulazi u trasu prometnice te je stoga opravdano izvlaštena. Smatra da je ispunjen uvjete iz čl. 30. Zakona o izvlaštenju, odnosno da je dokazano postojanje posebnog računa „Polaganje naknade za izvlaštenja“ u banci s položenim sredstvima potrebnim za isplatu naknade i troškova postupka. Smatra da je vještak pravilno koristio usporedne cijene sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina, jer se mogu koristiti samo kupoprodajni ugovori stariji do četiri godine, a da ugovor iz 2008. i predugovor nisu relevantni i nisu mogli biti korišteni u procjeni. Ističe da je vještak je zaključio da nema umanjenja vrijednosti jer se zemljište može koristiti na dosadašnji način, a pristup nije onemogućen. Ističe da je poljoprivredna vještakinja navela da buduća prometnica neće utjecati na intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju. Smatraju da su navodi tužitelja neutemeljeni jer je naknada u novcu primarni oblik prema Zakonu, a zamjenska nekretnina je samo iznimka. Ističe da to što zahtjev za izvlaštenje preostalog dijela nekretnine nije podnesen, nije od utjecaja na drukčije rješavanje. Zainteresirana osoba smatra da u postupku nije došlo do povrede zakona te predlaže da odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 2. rujna 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice zainteresirane osobe te odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je postupak izvlaštenja pokrenut prijedlogom Grada Zagreba od 11. travnja 2019. radi potpunog izvlaštenja kč. br. [katastarska čestica], površine 516 m², k. o. [katastarska općina], suvlasništvo tužitelja u 1/2 dijela, radi izgradnje Mosta „Jarun“ s pratećom infrastrukturom;

- da postoji pravomoćna lokacijska dozvola iz 2014. godine i rješenje o produženju iz 2016. godine;

- da je parcelacijskim elaboratom RN 44/2018 izvršeno cijepanje nekretnine te je formirana nova kč. br. [katastarska čestica] (516 m²), predmet izvlaštenja, i kč. br. [katastarska čestica] (2208 m²), koja ostaje tužiteljima;

- da se u spisu nalaze sve isprave propisane člankom 30. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, uključujući dokaz o osiguranim sredstvima;

- da su provedena četiri vještačenja – dva građevinske i dva poljoprivredne struke, a da je na temelju prihvaćenog elaborata vještaka CE (tržišna vrijednost 98.300,00 kn) i Viktorije Ivan (procjena biljnih nasada 4.404,19 kn) utvrđena ukupna naknada od 102.704,19 kn;

- da preostali dio nekretnine ostaje dostupan tužiteljima te da prometnica ne utječe na smanjenje vrijednosti tog dijela.

8. Drugostupanjsko tijelo je ocijenilo da prvostupanjsko tijelo nije prekoračilo zahtjev jer je izvlaštenje provedeno sukladno parcelacijskom elaboratu i pravomoćnoj lokacijskoj dozvoli, da su osigurana su sredstva za naknadu, čime je ispunjen uvjet iz čl. 30. Zakona o izvlaštenju, da je naknada utvrđena u skladu s čl. 46. i 47. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, temeljem stručnih elaborata i metodologije propisane Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina. Navodi tužitelja o neadekvatnosti procjene i umanjenju vrijednosti preostale nekretnine ocijenjeni su neosnovanima jer vještačenja nisu potvrdila takve učinke. Zahtjev za zamjensko zemljište nije osnovan jer se takva naknada određuje samo ako korisnik izvlaštenja raspolaže odgovarajućom nekretninom, što ovdje nije bio slučaj. Nedostatak u pobijanom rješenju - odluka o odbijanju zahtjeva za izvlaštenje preostalog dijela koji nije postavljen (točka III. izreke prvostupanjskog rješenja) nije utjecao na zakonitost i pravilnost konačnog rješenja.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je postupak izvlaštenja pokrenut prijedlogom Grada Zagreba od 4. travnja 2019., zaprimljenim u prvostupanjskom tijelu 11. travnja 2019. U tom se prijedlogu navodi da se prijedlog odnosi na potpuno izvlaštenje 516/2724 dijela nekretnine oznake čkbr. [katastarska čestica], šuma Prud, površine 2724 m[2] , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasništvo tužitelja svakog u 1/2 dijela. U prijedlogu se navodi da u obuhvat izgradnje prema prijavnom listu br. 1. (3/6) za zemljišnu knjigu parcelacijskog elaborata RN 44/2018 k. o. [katastarska općina] ulazi 516/2724 dijela čkbr. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2724 m[2] , novoformirana z. k. č. [katastarska čestica], površine 516 m2 , k. o. [katastarska općina]. Tijekom postupka predmetna nekretnina cijepana na novoformiranu kč. br. [katastarska čestica], šuma Prud, površine 2208 m[2] i novoformiranu kč. br. [katastarska čestica], šuma Prud, površine 516 m , upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9.1. Iz navedenog proizlazi da je prijedlog u suštini bio podnesen za izvlaštenje točno određenog dijela nekretnine čkbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini 516 m² od ukupne površine 2724 m[2] , koji je kasnije, formiran kao samostalna čestice kč. br. [katastarska čestica]. Stoga nije došlo do prekoračenja zahtjeva – prvostupanjsko tijelo nije odlučilo o drugoj nekretnini ili u većem dijelu nekretnine nego je korisnik izvlaštenja svojim prijedlogom tražio, već o istoj površini iste nekretnine od koje je u međuvremenu parcelacijom formirana nova čestica.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je uz prijedlog za izvlaštenje priložena preslika dopisa Gradskoga ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: 936-02/17-01/72, URBROJ: 251- 13-92/113-19-6 od 16. siječnja 2019., koji se očitovao da su sredstva za otkup zemljišta potrebnog za izgradnju predmetne prometnice osigurana u Programu građenja komunalne infrastrukture na području Grada Zagreba u 2019. točka 5.

Rješavanje imovinsko-pravnih poslova na poziciji 132-4213.

10.1. Navedeni dopis ne predstavlja izvadak banke o položenim sredstvima u smislu čl. 30. toč. 4. i 5. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Naime, radi se o planiranju sredstava u proračunu, a ne o zakonski zahtijevanom deponiranju sredstava u banci. Zakonodavac je namjerno propisao strožu pretpostavku (posebna sredstva položena u banci) kako bi se zaštitili izvlaštenici, odnosno osigurala stvarna i pravodobna isplata naknade.

10.2. Odredba čl. 30. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade propisuje obvezne priloge uz prijedlog. Posljedično, prijedlog za izvlaštenje u trenutku podnošenja nije sadržavao sve obvezne priloge. Odredba čl. 73. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP) propisuje obvezu tijela da pozove podnositelja da u roku otkloni nedostatke podneska, uz upozorenje na posljedice (odbacivanje). Ako u trenutku podnošenja prijedloga nije bio priložen dokaz o posebnim sredstvima u banci, prijedlog je bio nepotpun. Nadležno tijelo je imalo obvezu reagirati zaključkom i omogućiti korisniku izvlaštenja da dopuni prijedlog. Ako to nije učinjeno, došlo je do povrede postupovnih odredaba.

11. Neosnovane su tvrdnje tužitelja da je prvostupanjsko tijelo u točki III. izreke prvostupanjskog rješenja odlučilo bez prethodnog zahtjeva stranke. Naime, iz spisa predmeta nedvojbeno proizlazi da su tužitelji podneskom od 24. lipnja 2019., zaprimljenim u prvostupanjskom tijelu 27. lipnja 2019., izrijekom zatražili da se provede izvlaštenje i preostalog dijela predmetne nekretnine. Time je podnesen zahtjev za izvlaštenje preostalog dijela nekretnine u smislu čl. 10. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, pa je prvostupanjsko tijelo imalo procesnu osnovu za odlučivanje o tom zahtjevu. Slijedom navedenog, ne radi se o odlučivanju bez prethodnog zahtjeva stranke, već je prvostupanjsko rješenje doneseno u granicama zahtjeva.

11.1. Dakle, tuženik je pogrešno utvrdio da takav zahtjev nije niti podnesen. S obzirom na takvo stanje stvari, drugostupanjsko tijelo je osnovano, ali zbog drugih razloga, a ne onih koji su u drugostupanjskom rješenju navedeni, trebalo ocijeniti neosnovanim žalbeni navod tužitelja o tome da je prvostupanjskim rješenjem u točki III. izreke odlučeno bez prethodnog zahtjeva stranke.

12. Osporavajući procjenu tržišne vrijednosti zemljišta vještaka CE tužitelji ne uzimaju u obzir zakonsku granicu starosti cijena kupoprodajnih ugovora iz čl. 57. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine, broj 78/15.) jer podaci ne mogu biti stariji od 4 (četiri) godine u odnosu na dan vrednovanja. Korištenje kupoprodajnih cijena iz starijih ugovora ili cijena iz predugovora nije dopušteno, pa žalbeni navod tužitelja nije utemeljen.

12.1. Ostalim tužbenim navodima tužitelji ponavljaju žalbe navode koje je drugostupanjsko tijelo ocijenio u obrazloženju osporavanog rješenja, a tužitelji po ocjeni Suda nisu doveli u sumnju nalaze i mišljenja vještaka na temelju kojih je utvrđena visina tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje.

13. Iz odredbe čl. 46. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade proizlazi da je opće pravilo – naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti, dok iz čl. 46. st. 2. Zakona proizlazi iznimka – naknada zamjenskom nekretninom kada korisnik izvlaštenja raspolaže takvom nekretninom. Dakle, zakon ne daje izvlašteniku pravo biranja oblika naknade, nego uvjetuje dodjelu zamjenske nekretnine postojanjem odgovarajuće nekretnine kojom korisnik izvlaštenja raspolaže.

13.1. Korisnik izvlaštenja nije dužan aktivno osigurati novu nekretninu za izvlaštenike, već ju je obvezan ponuditi samo ako već raspolaže odgovarajućom nekretninom. Ako takva nekretnina ne postoji, naknada se isključivo određuje u novcu.

13.2. Javnopravno tijelo treba utvrditi raspolaže li korisnik izvlaštenja u trenutku odlučivanja odgovarajućom zamjenskom nekretninom. Samo protivljenje korisnika izvlaštenja nije dovoljan razlog za odbijanje zahtjeva, jer čl. 46. st. 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ne predviđa diskreciju korisnika izvlaštenja, nego vezuje odluku uz činjenicu – postoji li odgovarajuća nekretnina ili ne.

13.3. Tužitelji opravdano ukazuju da prvostupanjsko tijelo nije utvrdilo raspolaže li Grad Zagreb u trenutku odlučivanja odgovarajućim zemljištem. Sama tvrdnja korisnika izvlaštenja da nema zamjenske nekretnine nije dovoljna da se to smatra činjenicom. Ako na temelju službenog očitovanja, evidencije nekretnina ili druge provjere, javnopravno tijelo utvrdi da Grad Zagreb doista nema raspoloživu nekretninu koja bi odgovarala zakonskim kriterijima, onda se može odbiti zahtjev izvlaštenika za davanje u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine. Stoga prvostupanjsko tijelo nije moglo odbiti zahtjev bez utvrđivanja pravog stanja stvari.

14. Usporedbom sadržaja žalbe i obrazloženja osporavanog rješenja Sud je utvrdio da je drugostupanjsko tijelo propustilo ocijeniti žalbe navode o troškovima upravnog postupka u smislu odredbe članka 120. stavka 3. ZUP-a.

15. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito.

16. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

17. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužiteljima nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužiteljima treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe i zastupanja na raspravi. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužitelji imaju pravo na naknadu u iznosu od 2.000,00 eura (Tbr. 27), uvećano za zastupanje više osoba (10%) u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 40), uvećano za PDV u iznosu od 550,00 eura (Tbr. 46 Tarife), ukupno 2.750,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 5. rujna 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

1. Odvjetnik Marijan Sente – elektroničkim putem

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije – elektroničkim putem

3. Grad Zagreb – elektroničkim putem

4. U spis