REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-105/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate, 2.rujna 2025. nakon održane i dovršene glavne javne rasprave održane u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zamjenice punomoćnika tuženika, odvjetničke vježbenice FĆ, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl.2.st.3. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, sklopljenog dana 14.lipnja 2008. između tužitelja i tuženika , u dijelu odredbe koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge.“

II Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 254,65 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 20.06.2008. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka Banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 OIB:92963223473 da tužitelju ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 953,10 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5.rujna 2025. do isplate prema stopi za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽĆ podnio je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. radi utvrđenja djelomične ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su 14.06.2008.godine tužitelj i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 13.243,44 EUR po srednjem tečaju HNB za EUR na dan plaćanja.Citiranim Ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 84 mjeseca kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima kunske protuvrijednosti. Predmetnim tipskim Ugovorom u članku 2. ugovorena je naknada za obradu zahtjeva kredita sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora. Tuženik je dana 19.06.2008.g. naplatio tužitelju naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 1.918,69 kn, a koja protuvrijednost, sukladno fiksnom tečaju konverzije HRK u EUR utvrđenog Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Fiksni tečaj konverzije: 7,53450), iznosi 254,65 EUR. O ugovornim odredbama za tzv „ulaznu naknadu“ nije se pojedinačno pregovaralo, već su iste kao takve unaprijed formulirane i od strane tuženika (banke) implementirana u tipskom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Naime, tužitelju nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknada i usluga na ime kojih se iste naplaćuje. Navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega su iste nepoštene i ništetne te ne proizvodi pravni učinak. S obzirom da je tuženik temeljem gore navedene nepoštene odredbe o ulaznoj naknadi u predmetnom ugovoru istu naplatio i time stekao ne pripadajuću imovinsku korist, navedeni je kao nepošten stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, takove dužan vratiti zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Zbog navedenoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je ništetna odredba iz čl.2.st.3. Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, sklopljenog dana 14.06.2008. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge.“ Te naložiti tuženiku da mu na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 254,65 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da je odredbom čl. 16. Ugovora o kreditu broj 3213593613 od 14. lipnja 2008. godine za slučaj spora ugovorena nadležnost suda prema mjestu sjedišta Banke.

2.1. Tuženik prigovara i vrijednosti predmeta spora kako ju je naznačio tužitelj u tužbi. Tužitelj je vrijednost predmeta spora naznačio u iznosu od 1.340,50 EUR dok tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 254,65 EUR. eura slijedom čega je vrijednost predmeta spora očito suviše visoko naznačena.

2.2. Tuženik u cijelosti spori osnovanost tužbe, odnosno tuženik u cijelosti osporava navode tužitelja da bi se prethodno navedena ugovorna odredba imala smatrati nepoštenom odnosno ništetnom budući smatra da je Ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva

2.3. Tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe.

2.4. Također ističe da odredba o ulaznoj naknadi ne uzrokuje takvu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama koja bi se imala smatrati znatnom u smislu odredbe čl. 53. ZZP-a.

2.5. Tuženik ističe prigovor zastare na ovo potraživanje tužitelja, jer je naknada naplaćena 20. lipnja 2008., a smatra da se na zahtjev tužitelja ima primijeniti petogodišnji rok od dana plaćanja. Obzirom da je plaćanje naknade izvršeno 20. lipnja 2008., od dana plaćanja naknade pa do podnošenja ove tužbe proteklo je više od 16 godina zbog čega smatra da je potraživanje tužitelja u zastari.

2.6. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate od dana 30.rujna 2015., tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan jer odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

2.7. Zbog svega navedenoga tuženik predlaže da sud tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila od 14.lipnja 2008 broj 3213593613, u podatke o naplaćenim naknadama od 16.travnja 2025., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja te u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Nije osnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi jer je člankom 16. Ugovora o kreditu u slučaju spora ugovorena nadležnost suda prema sjedištu Kreditora, odnosno prema sjedištu njegove podružnice, ako spor proizađe iz pravnog odnosa zasnovanog poslovanjem podružnice, a predmetni Ugovor sklopljen je 14.lipnja 2006.u podružnici kreditora u Požegi te je stoga za postupanje nadležan Općinski sud u Požegi.

6. U ovoj pravnoj stvari nesporno je utvrđeno da su tuženik i tužitelj dana 14.lipnja 2008. sklopili Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3213593613 kojim je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.243,44 EUR, obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate te da je člankom 2., stavak 3. navedenog ugovora ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora što sve proizlazi iz toga ugovora koji je priložen spisu. Također je nesporno da je tuženik tužitelju 19.lipnja 2008. naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1.918,69 kuna.

7. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva, tužiteljevo svojstvo potrošača, zastara potraživanja i od kada teče zakonska zatezna kamata.

8. Predmetni Ugovor o kreditu zaključen je između stranaka 14.lipnja 2008. u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, u daljnjem tekstu ZZP).

9. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje osobnog automobila, on ima svojstvo potrošača te je sud poklonio vjeru njegovom iskazu da je sredstva kredita potrošio u potrošačke svrhe, odnosno za navedenu svrhu te nije osnovan prigovor tuženika da tužitelj nije dokazao da je potrošač

9.1. Naime, tužitelj je iskazao u svrhu dokazivanja da je kredit podigao za kupnju osobnog automobila za osobne potrebe. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije bilo nikakvog govora o naknadi za obradu zahtjeva, odnosno kredita. Budući nije imao dovoljno za novaca za kupnju osobnog automobila otišao je u banku radi dizanja kredita. S njima nije ništa pregovarao o tome ugovoru pa tako niti o naknadi za obradu kredita nego mu je kredit odobren, a od iznosa kredita koji mi je odobren naplaćena je i naknada za obradu kredita u iznosu od 254,65 eura. Ugovor nije pročitao, a samo ga je zanimalo da dobije novce koji su mu bili potrebni za kupnju automobila. Nitko od djelatnika nije mu ništa objašnjavao vezano uz naknadu za obradu kredita.

9.2. Odredba članka 96. ZZP/07 propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2).

9.3. Naime, o spornoj odredbi kako je to utvrđeno u postupku nije se pojedinačno pregovaralo, ta odredba bila je unaprijed formulirana, a tuženik nije dokazao suprotno, iako je teret dokaza bio na njemu (članak 96. stavak 4. ZZP/07), niti je tuženik dokazao da je tužitelju objašnjeno koje određene troškove ta odredba pokriva, što je tuženik također trebao dokazati.

9.4. Zbog navedenoga sud je utvrdio ništetnom sporni dio ugovorne odredbe iz članka 2 Ugovora o kreditu, jer iz navedene odredbe proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita, ovdje tužitelj, obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge .

9.5. O sadržaju te ugovorne odredbe nije se pregovaralo te sadržaja samog Ugovora i odredbe članka 2. stavak 3. nije vidljivo na koje se naknade i troškove i u kojem iznosu odnosi. Budući tuženik kao banka nije dokazao kakve je imao stvarne troškove vezano uz obradu kreditnog zahtjeva, kao niti visinu istih, a to ne proizlazi niti iz sadržaja Ugovora pa kako sadržajem sporne odredbe nije jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje i u kojem konačnom jasno određenom iznosu, to takva ugovorna odredba uzrokuje znatniju neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena ulazna naknada je ništetna ugovorna odredba.

9.6. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO), te kako su pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe članka 7. ZOO-a, to u situaciji kao što je konkretna, kada u ugovoru nije jasno i određeno navedeno koje to troškove banka ima i koje sve troškove naplaćuje iz jednokratne naknade, te se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, time što je banka i jača ugovorna strana prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplatila tužitelju iznos od 1.918,69 kuna, odnosno 254,65 EUR sporna odredba ugovora uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što znači da je navedena odredba u smislu odredbe članka 96. stavak 1. ZZP/07 nepoštena, te u smislu odredbe članka 102. stavak 1. ZZP/07 ništetna.

10. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, to zastarijevanje počinje teći tek pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnom predmetna odredba Ugovora na temelju čije ništetnost se zahtijeva vraćanje.

11. Zbog svega navedenoga sud utvrdio ništetnost odredbe članka 2., stavak 3., Ugovora te je sukladno odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a naložio tuženiku vratiti tužitelju naplaćenu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 254,65 EUR sa zakonskim zateznim kamatama sukladno članku 1111. ZOO-a. O početku tijeka zakonske zatezne kamate odlučeno je na temelju članka 1115. ZOO-a s obzirom na utvrđenje da je tuženik nesavjestan stjecatelj te da je navedena odredba Ugovora o kreditu ništetna pa je stoga tijek kamate dosuđen od dana plaćanja kao dana stjecanja odnosno od 20.lipnja 2008.

12. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom sud je odluku o troškovima parničnog postupka sud je donio na temelju odredbe članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.-OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) te je tuženiku naložio da tužitelju na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 953,10 EUR, koji trošak se odnosi na sastav tužbe (200,00 EUR), zastupanje na dva ročišta (2x200,00 EUR), sastav podnesak od 6.lipnja 2025. (200,00 EUR), pristup na ročište za objavu presude (100,00 EUR), pristojba na tužbu i presudu (2x26,55 EUR).

13. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 5.rujna 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Andrej Garić, odvjetnik, Slavonski Brod

2. Kruno Knežević, odvjetnik iz OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o.Zagreb