Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž-618/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Damir Salahović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-986/2021-22 od 31. ožujka 2025., dana 5. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, te se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-986/2021-22 od 31. ožujka 2025. i to u dijelu kojim tužitelju nisu dosuđeni zahtijevani parnični troškovi, na način da se rješava:
„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, pored iznosa od 1.424,30 EUR dosuđenog prvostupanjskom presudom, tužitelju naknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 461,39 EUR (slovima: četristošezdesetjedan euro i tridesetdevet centi), sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude (31. ožujka 2025.), pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu žalba tužitelja odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska odluka.“
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 88,00 EUR (slovima: osamdesetosam eura), dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke obvezan je tuženik u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 1.350,00 EUR s osnove neimovinske i imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. listopada 2019. do isplate. Pod točkom II. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.424,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude pa do isplate.
2. Tužitelj pravodobnom žalbom pobija odluku o troškovima postupka pod točkom II. izreke i to samo u dijelu u kojem je njegov zahtjev za naknadu daljnjih troškova do iznosa od 1.947,47 EUR prešutno odbijen, koju odluku pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana odluka preinači u skladu s navodima žalbe uz naknadu troška za sastav žalbe.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je odluka o troškovima postupka, pa se u situaciji kao što je predmetna, na temelju odredbe članka 167. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), žalba tužitelja ima smatrati žalbom na rješenje, jer se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.
7. Iz razloga pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP, priznao tužitelju trošak za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe u iznosu od po 100 bodova, sastav podnesaka od 23. veljače 2022. i 19. veljače 2024. po 100 bodova svaki, za zastupanje na ročištima od 7. ožujka 2022. i 6. ožujka 2025. u iznosu od po 100 bodova svako, ukupno 600 bodova, što da uz vrijednost boda od 10,00 kn, odnosno 15,00 kn nakon radnji od 3. studenog 2022. ukupno iznosi 7.000,00 kn, a uz PDV od 25%, trošak vještačenja u iznosu od 1.500,00 kn, te pristojbu na tužbu u iznosu od 275,00 kn i presudu u iznosu od 200,00 kn sveukupno 10.725,00 kn/1.424,30 EUR, dok preostale troškove podnesaka nije dosudio jer da predstavljaju materijalne troškove ureda.
8. S pravom tužitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zatraženi trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu za objavu presude očito ocijenio kao nepotreban, te kada je vrijednost boda za radnje do 3. studenog 2022. obračunao kao 10,00 kn, a ne 2,00 EUR.
9. Naime, postoji sada već ustaljena sudska praksa da stranci zastupanoj po punomoćniku odvjetniku pripada naknada troškova zastupanja na ročištu za objavu presude temeljem članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-832/2022). Također, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama (primjerice odlukama broj Rev-1309/2024, Rev-940/2020, Rev-847/2021 i Rev-562/2024) nagrada za zastupanje za radnje obavljene prije izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 126/22) ne obračunava se po vrijednosti boda od 10,00 kn, već se primjenjuju odredbe izmijenjene Tarife koje se mogu retroaktivno primijeniti. Dakle, kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška valja primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pri čemu je ukazati da je odredba jasna i primjenjuje se sve do onog trenutka kada bi eventualno ista bila proglašena u suprotnosti sa zakonom i Ustavom Republike Hrvatske.
10. Kraj takvog stanja stvari, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je za navedene radnje - sastav odštetnog zahtjeva i tužbe u iznosu od po 100 bodova, sastav podnesaka od 23. veljače 2022. i zastupanja na ročištu od 7. ožujka 2022. u iznosu od po 100 bodova, tj. ukupno 400 bodova - uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54.) i PDV (Tbr. 46.) valjalo priznati ukupno 1.000,00 EUR, te mu dakle, s ove osnove uz već priznati trošak u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 EUR (4.000,00 kn + PDV), imajući u vidu fiksni tečaj konverzije 1 EUR=7,53450 kn, valja dosuditi i daljnji iznos od 336,39 EUR, te mu ujedno priznati i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR, tj. sveukupno 461,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude (31. ožujka 2025.), pa do isplate sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 i 155/23), a u preostalom dijelu, preko dosuđenog, do zatraženog iznosa od 523,17 EUR, zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan, budući da isti nije podnesen u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora.
11. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja valjalo je djelomično uvažiti, te preinačiti odluku o parničnom trošku i tužitelju, pored iznosa od 1.424,30 EUR dosuđenog prvostupanjskom odlukom, dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 461,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude (31. ožujka 2025.), pa do isplate, dok je u preostalom dijelu, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti povrede zakona na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku, te temeljem članka 380. točka 2. i 3. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
12. S obzirom na uspjeh žalbe u omjeru od 88%, uz uvažavanje vrijednosti pobijanog dijela troškova (523,17 EUR), a kako primjenom Tbr. 10. točke 4. Tarife za sastav žalbe protiv rješenja odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1., 4. i 7., u konkretnom slučaju 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR čini ukupno 100,00 EUR, to je razmjerno tužiteljevom uspjehu u žalbenom postupku uz primjenu odredbe članka 2. stavak 1. i članka 166. stavka 2. ZPP valjalo tuženika obvezati da mu naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 88,00 EUR, a u preostalom dijelu njegov zahtjev odbiti zajedno sa zatraženom sudskom pristojbom na žalbu budući da tužitelj nije dostavio dokaz o uplati ove pristojbe zbog čega je riješeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev- 450/2024).
13. U žalbom nepobijanom dijelu – u odluci o glavnoj stvari pod točkom I. i dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom II. izreke – prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Šibeniku, 5. rujna 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
