Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1958/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. K. iz I. G., kojeg zastupa opunomoćenica S. B., odvjetnica u S., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Z., radi prava na doplatak za pomoć i njegu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-776/22-6 od 14. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-776/22-6 od 14. ožujka 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, klasa: UP/II 551-07/20-01/1484, urbroj: 524-11-02/1-22-4 od 14. veljače 2022. i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Centra za socijalnu skrb I. G., klasa: UP/I 551-07/19-01/185, urbroj: 2131-14-01-04-20-06 od 2. studenog 2020. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na doplatak za pomoć i njegu.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih razloga propisanih člankom 66. Zakona o mirovinskom osiguranju. Ističe da ne prima iznos osobne invalidnine u punom iznosu od 1.500,00kn nego 199,55 kn kao nezaposlena osoba. Smatra da je, s obzirom da u zakonu nije propisana visina primitka osobne invalidnine, došlo do pretjeranog formalizma u odlučivanju jer je očito da su pravna stajališta iz prvostupanjske presude rezultat „mehaničke“ primjene prava, bez uzimanja u obzir konteksta i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline, a što je neprihvatljivo sukladno odluci Ustavnog suda broj U-III-2184/2009 od 13. studenog 2014. Ističe svoje teško zdravstveno stanje te navodi da mu je doplatak za pomoć i njegu potreban u smislu potpore za redovito psihijatrijsko liječenje te za aktivnosti koje zahtijevaju veće psihofizičko opterećenje. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev.
4. Tuženik u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21; dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi ostvarenim žalbene razloge niti povrede prava na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. U predmetnom slučaju nije sporno da kod tužitelja postoji prijeka potreba privremene pomoći i njege u smanjenom opsegu, te da je tužitelj već korisnik prava na osobnu invalidninu prema Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, 121/17.).
8. U članku 57. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 18/19., i 64/20.-dalje ZSC) propisani su uvjeti koje osoba, za koju je utvrđena prijeka potreba privremene pomoći i njege u punom ili u smanjenom opsegu, mora ispunjavati da ostvari pravo na doplatak za pomoć i njegu. Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može priznati osobi: - kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa. Člankom 60. stavkom 2. ZSC propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona, priznaje: slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja je osposobljena za samostalan život i rad ili osobi potpuno lišenoj poslovne sposobnosti.
9. Polazeći od nespornog činjeničnog stanja, da je tužitelj ostvario pravo na osobnu invalidninu, što je sukladno članku 57. ZSC zapreka za ostvarenje prava na doplatak za pomoć i njegu, osim u slučaju kada se radi o slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi ili osobi potpuno lišenoj poslovne sposobnosti, a što kod tužitelja nije slučaj, Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i javnopravna tijela pravilno su na nesporne činjenice primijenili mjerodavne materijalne odredbe.
11. S obzirom da su zakonom jasno propisani uvjeti pod kojim se može ostvariti pravo te su propisane iznimke, mjerodavne odredbe se ne mogu tumačiti ekstenzivno već se imaju primijeniti onako kako su to u konkretnom slučaju učinila javnopravna tijela i prvostupanjski sud. Visina ostvarenog iznosa osobne invalidnine nije relevantna već je odlučno što za istovremeno korištenje prava na osobnu invalidninu i prava na doplatak za pomoć i njegu nema uporišta u zakonskim odredbama, a nema zapreke da tužitelj disponira svojim zahtjevom te ostvari pravo koje smatra da mu je povoljnije, na što je upozoren od strane prvostupanjskog tijela, kako to proizlazi iz zapisnika od 28. listopada 2020.
12. Slijedom navedenog, proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
13. Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 6. rujna 2023.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić, v.r.