Pl-578/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Ljiljana Mustapić u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Heinezlova 70, Zagreb,OIB:23759810849, zastupano po punomoćniku Zvonimir Buterin odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AB [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan ročišta za glavnu raspravu dana 5. prosinca 2025.g.
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu, sada tužbu s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga, protiv tuženika
2. Pregledom podataka MUP RH o prebivalištu/boravištu građana (JRO pretraga) razvidno je da je tuženik u Republici Hrvatskoj imao boravište dakle, tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj.
3. Odredbom čl.16 st.1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 47/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), propisano je da sud do pravomoćnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi ide li rješavanje spora u sudsku nadležnost.
4. Odredbom čl.46 st.1 Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine 101/2017; dalje: ZMPP) propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.).
5. Dakle, u odredbi čl.46 st.1 ZMPP-a stoji da se u građanskim i trgovačkim stvarima nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom Uredbe Bruxelles I bis. ZMPP ne sadržava odredbe o međunarodnoj nadležnosti za građanske i trgovačke stvari za predmete koji izlaze iz okvira polja primjene Uredbe Bruxelles I bis, već se hrvatski zakonodavac opredijelio za proširenje primjene odredaba Uredbe Bruxelles I bis i na slučajeve koji ne bi bili pokriveni samom Uredbom zbog toga što tužena ima domicil izvan EU-a. Odredba čl.46 st.2 ZMPP-a tako navodi da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe Bruxelles I bis i kada tužena ima u smislu te uredbe prebivalište u državi koja nije 2 Pl-1268/2024-2članica Europske unije. Odjeljak 2. poglavlja II., spomenut u čl. 46., st. 2. ZMPP-a, odnosi se na odredbe o posebnoj nadležnosti, dok se odjeljak 3. poglavlja II. odnosi na ugovore o osiguranju. Odjeljak 4. Uredbe Bruxelles I bis, koji se odnosi na potrošačke ugovore, izostavljen je iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a jer je samom Uredbom Bruxelles I bis omogućeno potrošačima, oslanjajući se na odredbe Uredbe, tužiti trgovca s domicilom izvan EU-a u državi članici potrošačeva domicila. Jedina situacija koja ostaje nepokrivena zbog neuključivanja odjeljka 4. Uredbe u čl.46 st.2 ZMPP-a situacija je u kojoj trgovac s domicilom u EU-u pokreće postupak protiv potrošača s domicilom izvan EU-a. No, u tom slučaju ionako, prema odredbama Uredbe, trgovac ne može takva potrošača tužiti na sudu svog domicila pa je izostavljanje odjeljka 4. iz čl. 46., st. 2. ZMPP-a logično.
6. Odredbom čl.1 st.1 Uredbe propisano je da se ova Uredba primjenjuje u građanskim i trgovačkim stvarima, bez obzira na vrstu suda.
6.1. Odredbom čl.6 st.1 Uredbe propisano je da ako tužena nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s čl.18 st.1, čl.21 st.2 i čl.24 i 25 utvrđuje pravom te države članice.
7. Odredbom čl.27 ZPP-a propisano je da je sud u Republici Hrvatskoj nadležan za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s međunarodnim elementom izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom. Ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj za određenu vrstu sporova, sud u Republici Hrvatskoj nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mjesnoj nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj.
7.1. Nadalje, odredbom čl.47 ZPP-a propisano je da je za suđenje opće mjesno nadležan sud na čijem području tuženik ima prebivalište. Ako tuženik nema prebivalište u [adresa] opće mjesno nadležan je sud na čijem području tuženik ima boravište. Ako tuženik pored prebivališta ima i boravište u kojem drugom mjestu. a prema okolnostima može se pretpostaviti da će tu dulje vrijeme boraviti, općemjesno je nadležan i sud boravišta tuženika.
8. Iz citiranih odredbi čl.46 st.1 ZMPP-a u čl.1 i 6 st.1 Uredbe te čl. 27 i 47 ZPP-a proizlazi da za predmetni spor radi isplate nije nadležan sud Republike Hrvatske.
8.1. Stoga dakle, kako u konkretnom slučaju tuženik nema domicil u Republici Hrvatskoj, tužitelj prema Uredbi i čl.46 st.1 ZMPP-a te čl.27 i 47 ZPP-a radi naplate svoje tražbine nije mogao pokrenuti postupak pred sudom Republike Hrvatske, već u onoj državi u kojoj tužena ima domicil, a to očito nije Republika Hrvatska.
9. Za istaknuti je da jednak pravni stav zauzima i sudske praksa. Županijski sud u Zadru Gž-1473/2021-2 od 20. prosinca 2021., Županijski sud u Varaždinu Gž- 50/2020-2 5. rujna 2020., Županijski sud u Varaždinu Gž-565/2020-2 od 9. studenog 2020., Županijski sud u Zagrebu Gž-2973/2022-2 od 13. rujna 2022. – sve odluke dostupne na internet stranici Ius-Info.
12. Zbog svega navedenog sud je odlučio kao u izreci rješenja.
U Splitu, 5. prosinac 2025.
S U D A C
LJILJANA MUSTAPIĆ
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 8 dana od dana primitka iste, u tri primjerka. Žalba se podnosi višem, županijskom sudu, putem ovog suda.
DNA: pun. tužitelja, u spis,
