REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-5978/22-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Prvostolni Kaptol Zagrebački, Zagreb, Kaptol 27, OIB: 77667447224, zastupan po punomoćniku CJP, odvjetnici iz [adresa], protiv I-tuženika CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava nekretnine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. srpnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnice CJP, I-tuženog osobno uz punomoćnika Nevia Svilara odvjetnika i punomoćnika II-tuženika odvjetnika Nevia Svilara, dana 5. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je tužitelj PRVOSTOLNI KAPTOL ZAGREBAČKI iz Zagreba, Kaptol 27, OIB: 77667447224 na dan 25. prosinca 1958.g., kao dan stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljšta, bio vlasnik zk.čest.br. 1535/7 – vrt na Gubčevoj zvijezdi, površine 129 čhv-a, upisana u zk.ul.br. 16817k.o. Grad Zagreb, danas kao društveno vlasništvo uz upisano pravo korištenja na temelju čl. 38. I 39 Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta za korist CJ iz [adresa], sad ana adresi [adresa] u ½ dijela i pok. CJ PJ, JMBG: [jedinstveni matični broj građana], prednika I tuženika TJ iz [adresa], u ½ dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti.

2. Tuženi su, u slučaju osporavanja ove tužbe i tužbenog zahtjeva, dužni tužitelju solidarno naknaditi troškove parničnog postupka i to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženicima na ime parničnog troška iznos od 1.650,00 eur., a sve to u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj u tužbi navodi da Zaključkom Grada Zagreba od dana 30. rujna 2022. godine tužitelju je naloženo da u zadanom roku pokrene parnični postupak radi utvrđenja prva vlasništva zk čestice br. 1535/7 k. o. [katastarska općina], površine 129 čhv na dan donošenja Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta slijedom čega tužitelj pokreće ovaj postupak i podnosi tužbu protiv tuženika. Tužitelj je kao raniji vlasnik prava na naknadu temeljem odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine podnio zahtjev za povrat oduzete imovine odnosno pokrenuo je upravni postupak povrata vlasništva nekretnine zk. čestica br. 1535/7, površine 129 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U tijeku dosadašnje provedbe citiranog upravnog postupka donesena je i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod brojem Usž-2096/16 od 28. rujna 2016. godine kojom je dana uputa da je potrebno riješiti sporno pitanje vlasništva predmetne nekretnine na dan oduzimanja odnosno na dan stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji. Tužitelj je pribavio rješenje kojim je predmetna nekretnina kao vlasništvo tužitelja na dan 25. prosinca 1958. godine utvrđena nacionaliziranom i smatra se društvenim vlasništvom. Kupoprodajnim ugovorom od 29. studenog 1941. godine tužitelj je kao prodavatelj prednicima tuženika sada pokojnom FJ i DJ kao kupcima prodao dio zk. čestice br. 1535/7 ukupne površine 190,5 čhv i to dio od 61,5 čhv koji je temeljem diobnog nacrta od 22. svibnja 1941. godine potpisan i prenesen u zk. uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist kupaca prednika tuženika. Navedeni upis je proveden u zk. ul. br. [broj ZK uloška], te zk. ul. br. [broj ZK uloška] oba u katastarskoj općini [katastarska općina]. Prednik II tuženika, sada pok. PJ, te I tuženi svaki su u pola dijela upisani kao nositelji prava korištenja preostalog dijela zk.č.br. 1535/7, vrt na [adresa] površine 129 čhv koji nije bio predmetnom kupoprodaje a koja čestica je kao društveno vlasništvo upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iza pok. PJ proveden je ostavinski postupak te je doneseno rješenje o nasljeđivanju temeljem kojeg je II-tuženi jedini njegov nasljednik. Unatoč nespornoj činjenici da su prednici tuženika kupili od tužitelja samo dio čestice u površini od 61,5 čhv i koji dio su nakon izvršene kupnje uknjižili u svoju korist, oni su danas upisana kao korisnici društvenog vlasništva zk. čestice br. 1535/7 k. o. [katastarska općina] površine 129 čhv koji nije bio predmetnoj kupoprodaje i s kojim dijelom nekretnine tužitelj nije raspolagao prije dana oduzimanja provedenog za vrijeme komunističke vladavine. Kako je postojeći upisom u korist tuženika povrijeđeno pravo tužitelja koje mu je kao vlasniku čestice na dan 28. prosinca 1958. godine predmetna čestica oduzeta tužitelj ima interes da sud donese presudu u korist tužitelja i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnoga troška.

2. U odgovoru na tužbu i I i II tuženi osporavaju osnov u cijelosti kako u činjeničnom tako i u pravnom smislu. Navodi da je sporno da bi tužitelj na dan 25. prosinca 1958. godine kao dan stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskih zemljišta bio vlasnik nekretnine zk.č.br. 1535/7 koja u naravi predstavlja vrt na [adresa] površine 129 čhv upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Vlasnici nekretnine od 20. studenog 1941. godine točnije od zaključenja kupoprodajnog ugovora su bili roditelji I tuženika, baka i djed II tuženika kao njihovi prednici. Navode da su sva vlasnička prava navedene nekretnine posjedovali u cijelosti kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici, a danas vlasništvo i kvalificirani posjed ima ovdje I i II tuženi. Kupoprodajnim ugovorom od 29. studenog 1941. godine su prednici tuženika kupili nekretninu u površini od 190,5 čhv što je bila prava volja ugovornih strana međutim u predmetnom kupoprodajnom ugovoru navedeno je da se kupuje dio čestice u površini od 60,5 čhv. Kako tome faktično nije bilo tako predmetni kupoprodajni ugovor je naknadnim valjanim ispravama posnažen i to od njegova zaključenja tako da je faktično i formalno pravno konzumirana kupoprodaja predmetne nekretnine u površini od 190,5 čhv čime je izražena prava volja ugovornih strana a tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan. Tome u prilog ide pravomoćna sudska odluka ovoga suda od dana 24. svibnja 1971. godine u predmetu P-4479/70 kojim je utvrđeno da su prednici I i II tuženika kupoprodajnim ugovorom od 29. studenog 1941. godine kupili zk.č.br. 1535/7 vrt sa 129 čhv upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa su tako DJ i FJ bili suvlasnici navedene nekretnine svaki u pola dijela na dan 25. prosinca 1958. godine kada je stupio na snagu Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. U navedenom predmetu tuženi je morao biti Grad Zagreb obzirom da je na navedenom spornom zemljištu površine 129 čhv na dan presuđenja bilo upisano na ime društvenog vlasništva. Isti kupoprodajni ugovor je pravomoćno presudom ovoga suda pod brojem P-4479/70 od 24. svibnja 1971. godine osnažen od trenutka njegovog zaključenja, isti je bio i konzumiran od trenutka zaključenja, prednici tuženika su 1941. godine bili vlasnici nekretnine u cijelosti u površini od 190,5 čhv i ugovorom je bila izražena prava volja stranaka. Uostalom, tužitelj po punomoćniku kanoniku LJ, je izdao očitovanje dana 26. lipnja 1972. godine na način da je potvrdio da je zk.č.br. 1535/7 u površini od 129 čhv bilo vlasništvo tuženika ali je otuđena kupcima FJ pok. FJ i DJ. Kako navedeni kupoprodajni ugovor nije bio gruntovno proveden zbog nacionalizacije nekretnina je upisana kao društveno vlasništvo. Presudom ovoga suda pod brojem P-4479/70 od 24. svibnja 1971. je utvrđeno da je DJ prednica tuženika nosilac prava korištenja na navedenoj nekretnini te je ista imala pravo izvršiti uknjižbu prava korištenja odnosno prijenosa sa imena tužitelja u korist prednice I tuženika odnosno tuženika. Tuženici navode da su isti u kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine od 29. studenog 1941. godine kada su i stekli vlasništvo kupoprodajom, to je bila prava volja stranaka, iz svih drugih valjanih isprava proizlazi vlasništvo predmetne nekretnine od strane prednika tuženika, te također tužitelj nikada nije osporavao vlasništvo I tuženiku odnosno prednicima tuženika pa iz tog razloga valja odbiti tužbeni zahtjev tuženika uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u zapisnik Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko pravne poslove od 30. rujna 2022. godine, presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2096/16 od 28. rujna 2016. godine, rješenje Narodne Republike Hrvatske Grada Zagreba od 28. srpnja 1959. godine, izvršen je uvid u kupoprodajni ugovor između tužitelja i prednika tuženika, izvršen je uvid u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga, uvid u rješenje o nasljeđivanju O-5439/18 od 26. lipnja 2018. godine, izvršen je uvid u presudu ovoga suda pod brojem P-4479/70 od 24. svibnja 1971. godine, izvršen je uvid u očitovanje Prvostolnog Kaptola Zagrebačkog od strane BJ, kanonika, od 25. lipnja 1972. godine, saslušan je I-tuženi

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Iz dostavljene dokumentacije nije sporno da je I tuženi sin a II tuženi unuk pokojnih FJ i DJ koji su potpisnici kupoprodajnog ugovora sa ovdje tužiteljem. Isti kupoprodajni ugovor je nastao dana 29. studenog 1941. godine kojim tužitelj prodaje prednicima tuženika parcelu br. 1535/7 zvane vrt na [adresa] u površini od 190,5 čhv ili 685 četvornih metara, jedan dio u površini od 61,5 čhv ili 221 četvorni metar pod novom oznakom 1535/7 za određenu ugovornu kupovnu cijenu od tadašnjih 50.000,00 kuna.

6. Kupoprodajnim ugovorom su prednici tuženika kupili nekretninu površine 190,5 čhv što je zapravo bila volja odgovornih strana međutim u kupoprodajnom ugovoru je navedeno da kupuju dio čestice u površini od 61,5 četvornih hvati. Tome u prilog ide i pravomoćna sudska presuda u predmetu P-4479/70 kojim je utvrđeno da su prednici tuženika kupili navedenim ugovorom zkč. br. [katastarska čestica] vrt sa 129 čhv upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da su prednici tuženika svaki bili suvlasnici navedene nekretnine u pola dijela na dan 25. prosinca 1958. godine kada je stupio na snagu Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskih zemljišta. U parničnom predmetu koji se vodio kod ovoga suda kao tuženi morao je biti naveden Grad Zagreb a ne tužitelj jer je vlasništvo predmetne čestice na dan presuđenja bilo u društvenom vlasništvu. Navedeni ugovor od 1941. godine je pravno osnažen od trenutka njegovog zaključenja pa tako i konzumiran, i tužitelj je također izdao očitovanje dana 26. lipnja 1972. godine po punomoćniku kanoniku LJ na način da je potvrdio da je zk.č.br. 1535/7 u površini od 129 čhv bilo vlasništvo tužitelja, ali je otuđeno kupcima EJ i njegovoj supruzi DJ, kao prednicima tuženika, kupoprodajnim ugovorom od 29. studenog 1941. godine a isti ugovor nije bio gruntovno proveden zbog nacionalizacije nekretnina jer je zemljište bilo upisano kao društveno vlasništvo. Predmetnim očitovanjem se utvrđuje da je tužitelj ostao u zemljišnim knjigama upisan kao nosilac prava korištenja na predmetnoj nekretnini ali da predmetnim očitovanjem dozvoljava izvršiti uknjižbu prava korištenja odnosno prijenos prava korištenja s imena tužitelja u korist prednika tuženika.

7. Tome svemu u prilog ide i iskaz I-tuženika CJ koji je vrlo detaljno opisao da je rođen 1943. godine, da su tu zemlju kupili njegovi roditelji 1941. godine, da je na toj čestici bila kuća od 80m2 u kojoj su oni živjeli, ta kučica i danas postoji. Nešto je bilo nadograđeno ali uz dozvolu. Taj sporni dio je zapravo vrt na zemljištu gdje se nalazi ta njihova kuća. On uživa u toj kući od rođenja, nitko mu ne smeta, nitko nikada nije im uživanje u toj kući osporavao. U toj kući je živio njegov brat do svoje smrti. On uživa u toj kući kada dođe jednom godišnje na par mjeseci. U tom vrtu koji je sporan raste cvijeće jer su njegovi roditelji uzgajali cvijeće koje su prodavali na placu. II-tuženi je sin njegovog brata koji živi u [adresa]. Navodi da su kuću nadograđivali 90- tih godina. Kuća je kupljena, plaćena je kupoprodajna cijena. I prije nego što su kupili tu nekretninu živjeli su u toj kući. Do [adresa] roditelji su mu živjeli u [adresa] jer su tamo imali vinski podrum koji im je bio oduzet 1944. godine. Negdje 50-tih godina tadašnji direktor HEP-a je oduzeo komad njihove čestice na tom dijelu na [adresa] te sagradio sebi kuću, i danas ta kuća postoji i misli da se nalazi na adresi [adresa]. Navodi da je dio kuće legaliziran sa jednim arhitektom, za sve postoji dokumentacija i dozvola.

8. Sud vjeruje iskazu I-tuženika jer odgovara činjenicom i dokazima koji su dostavljeni u sudski spis. Najvažnije jest to da prednike tuženika pa sada i same tuženike nitko ne uznemirava, osporava niti smeta u faktičnom posjedu navedenoga zemljišta odnosno u faktičnom korištenju i uživanju navedenog zemljišta koje predstavlja vrt odnosno zemlju na kojoj je sagrađena kuća u kojoj su od dana kada su potpisali kupoprodajni ugovor živjeli prednici tuženika. Iz ovoga se može vidjeti odnosno iz cijelog postupka da prednike tuženika pa sada i tuženike nitko od strane tužitelja ne uznemirava u vršenju faktične vlasti odnosno korištenja navedene zemlje pa prema tome navodi tužitelja za utvrđenjem vlasništva tužitelja zk. čestice broj 1535/7 vrta na [adresa] površine 129 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je neosnovano bez obzira na sve tvrdnje tužitelja. Nadalje, prema čl. 389. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u st. 1 se navodi da stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima se ne dira u postojeće odnose vlasnika, odnosno suvlasnika stvari, s jedne, te osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede tih stvari, s druge strane.

9. Drugim riječima, iz ovog članka se može vidjeti da se ne može dirati u postojeće odnose vlasnika odnosno ovdje tuženika s jedne strane koji su stekli vlasništvo kupoprodajnim ugovorom pa tako i upisa u zemljišne knjige i ovdje tužitelja koji misli da je i dalje vlasnik navedene nekretnine.

10. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 7. i 8. te 219. st. 1. Zakona o parničnome postupku sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao u izreci ove presude.

11. Odluka o parničnom trošku tuženicima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnome postupku, odmjeren prema OT i to za sastav odgovora na tužbu 220,00 eur, sastav podneska od 4.7.2024. 220,00 eur te pristupa na 4 ročišta po 220,00 eur što ukupno iznosi 880,00 eur. Ukupno je tuženicima u ovom postupku dosuđeno 1.320,00 eur. Sud priznaje 25% PDV-a tako da je troška 1.650,00 eur.

U Zagrebu, 5. rujna 2025. godine

Sudac:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od l5 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno, u 4 istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženicima